Ne bi bio problem,nego jeste problem u glavu toga koji mijenja testament malo-malo,kako ga ko iznervira,razočara...
Dobro,prećerujem malo,ali plahovitih ljudi ima.Znaju pod stare dane da zamjeraju što su đeca daleko i ne dolaze kad oni misle da treba da budu tu,nađu komšinicu god-dvije pred smrt da im opere čarape,pa misle da im je iz oka izašla...
Ne pričam iz ličnog iskustva.Stvorio sam dosta i to što nam otac ili majka jednog dana ostave,ili ne ostave neče mi nešto puno pomoći.
A ko piše testament ako su otac i majka zajedno sve stvarali i oboje su živi?
Ko što može da stavi u testament ako je zajednička imovina i nijesu je podijelili za života pa da svako svoje ostavi kako smatra da treba?
Može li muž da napiše da sve ostavlja sinovcu,zetu,ljubavnici a ne sinu ili unučadima a žena u isto vrijeme da sve ostavlja svojoj sestrični,komšiji ili...?

Sent from my room