Ratovi devedesetih

[JigSaw]

Pa su im zato stavili embargo na oružje? Jes logično.

A što je ovo, mora da je i Haški sud zapravo u saradnji sa nekim džihadistima no mi to ne znamo.

Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..

Iskreno, evo ne slazemo se pretezno oko stvari i dosta smo razliciti ali ono sto mi nije logicno kod tebe jeste da tako gledas da odbacis sve i onda dodas neku skroz nevezanu stvar koju niko nije rekao ne bi li stavila jednakost izmedju dvije stvari koje nemaju veze sa ovim, lol

Poprilicno sam siguran, a evo ponovicu opet da Kanadjani nisu prekriveni srbi i da, kolko mene sjecanje sluzi i kolko ja znam bili su u Bosni u sklopu UN-a. Koliko se vidi iz prilozenog, a prilozeno su deklasifikovani Kanadski dokumenti u kojima jasno pise sve ono sto sam naveo tako da zaista, sa obzirom da si teski podrzavalac logike istine i ostalog ne vidim sta ti znaci to sto pricas

[Bluemoon]

Što samo par postova ispisah što se dešavalo u predsjedništvu da mi ono..idiotizam da ponavljam mada i to znam, no ovdje je samo nekoliko postova u pitanju kao intervju Simića.Pa što da se radi, sarkazam.Nebitno.
Ako imaš dokaz potkrepljen činjenicama da on ne govori istinu slobodno.Rat se planira nije supernova da se prosto desi.
On je te planove iznio u intervjuu jasno bez mnogo okolišanja šta je zatekao na stolu svog kolege i odbio.I ako može bez emocija na ovu priču jer emocije mogu čovjeka da odvedu gdje ne treba.
Meni je priča bitna zbog Stambolića i tog kruga ljudi, i zbog same istine koja se desila u Beogradu prije svega.

A što se tiče stranih trupa, kao i umiješanosti džihadista, pa Rusa tu ima baš svega od trgovine oružja i tome slično vjerovatno si na taj dio ovdje mislio ali to je već kad se cijelo s*anje desilo i naravno da tu nije ništa crno-bijelo.


Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..

[Bluemoon]

Ili možemo ovako..jel misliš da je ok što su onih preko 6000 političara,privrednika i medijskih radnika smijenjeni u Srbiji?
Misliš da je ok ono što se desilo Stamboliću?
Evo sad smo ono na front gdje ja prva nemam veze sa Bošnjacima, no baš ona strana u Beogradu gdje se ova pitanja postavljaju.Jel vidiš što je poenta sad? Poenta je individualizovati zločinca baš zato da cio jedan narod ne nosi teret kolektivne krivice.Možemo i o oficirima JNA koji su smijenjeni i to možemo.Nema problema.Ali, samo da se ne lažemo.

Može i o predmetima iz svih bivših republika, ni to sporno nije ali bez emocija i kolektivizacije jer to ne ide.Da bilo je i tih što veliš mudžahedina što već, ali to je dio slike koju ti zumiraš do te mjere da mi namjera izgleda kao da ta lupa je sad cijela slika, a nije.
Loptu moraš da spustiš o tome se radi.Jer što je to Milošević veći Srbin od Stambolića, i što je to Mirko Simić manji Srbin od Dobrice Ćosića?
Nacionaliste moraš da odvojiš od ljudi.
Isto tako ni Ameri svi nisu isti, baš sam Mekregora danas na drugoj temi izdvojila što je pozdravljao bombardovanje Beograda.Poenta je dakle da se stvori atmosfera individualizacije onoga ko nešto čini a najgora je generalizacija i odlika je neviđeno glupih ljudi osim što je još i opasna.

Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..

[Raulio]

Sarajevo, Rogatica, Višegrad, Vlasenica
Tu mi leži pokraj srca
Zvornik, Tuzla, Kalesija, Devetak i Kiseljak
Svaki borac veseljak

[Raulio]

Danas, tek, već, konačno, najzad, na žalost, na sreću, saznah da postoji Hrvatska Antigona (takva "abominacija" postoji, vjerovali ili njet) i ajde da vidim što veli Wikipedia, hrvatska, da ne bi bilo diljeme ni triljeme, o Praljku. Izuzetno obrazovan čovjek ali koji je odbranu u Hagu.....neka preuzmu poznavaoci...."Hrvatski general Slobodan Praljak odlučio je preuzeti bitku za obranu pravde u Haagu. Od početka prepoznaje četrnaest glavnih ciljeva ove bitke: razvoj hrvatske državotvorne svijesti, odgovornost i djelotvornosti, jačanje dostojanstva hrvatskog naroda, provjera funkcioniranja hrvatske države, razotkrivanje funkcioniranja i dosega pravde na sudu u Haagu, informiranja odgovornih hrvatskih institucija i pojedinaca o obrani Bosne i Hercegovine, informiranje hrvatske i svjetske javnosti, prijenos odgovornosti mladima i budućnosti te vlastita obrana kao optuženog..."
Iako je ovo osam "ciljeva bitke" koliko ja mogu pobrojat, nije bitan broj ciljeva nego njihov značaj za odbranu na sudu, u kojoj, odbrani to jest, Praljak žalosno i tragično (mada tragedija Hrvatske Antigone nije lično i personalno vezana za njega već za njegovu, u umu umjetnika kreiranu, "tajnicu"), Praljak elem gubi, na kraju prihvatajući legitimitet Haškog suda teatralnim (eto motivacije za Hr. Ant.) ispijanjem čašice otrova i riječima: "Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu." Samim prihvatanjem učešća u "procesu" (sjetimo se Jozefa K koji se zaludno suprotstavljao) Praljak gubi sokratovski element a odbacivanje presude nakon onih četrnaest "ciljeva" više ne zvuči moćno i ubojito. S druge strane imamo primjer Šešeljeve obrane koja je od samog početka definisala sud kao cirkus i ustrajno vjerovanje da .... itd, itd. Ne bih da me karakterišu kao radikala, pa makar i onog tipa Aćim, ili daleko-bilo desničara i nacionalistu.. )) sjećam se kad sam bio treći ili četvrti osnovne drugovi su mi sa šokom poručili "Pa ti si šešeljevac...!?" jer su mi nabrajali imena političara (sjećam se jedino Slobe pokojnog) i pitali me "Jesi za ovoga...a za ovoga...?" na što sam ja blijedo blenuo, tako daleko od politike, srećno dijete više srednje klase socijalizma SFRJ osamdesetih...
I jedan aforizam, u svoj svojoj ironiji, besmislu i bitnosti, iz gimnazije đe mi je tad srpski jezik predavala kasnije direktorka škole Z. B. L. (iako po DPS-u, tj. njihovoj internet prezentaciji: 1996–2012 Profesorica ""književnosti"" u Gimnaziji “Slobodan Škerović”)...tema pismenog zadatka bila je Junak našeg doba, a kako je bilo vrijeme Dejtona i mira, za svog junaka izabrah S. Miloševića, što je bilo dosta kontroverzno, ne po mišljenju profesora ili škole, već đaka, sapatnika... možda, ko zna, jedini učenik gimnazije, ali sa napomenom - društveno jezičkog smjera(!) koji je pročitao Ljermontova bio sam ja. U moje podvige spada i ubjeđivanje druga iz odeljenja da konačno pročita svoju prvu knjigu u životu, bješe to Kad su cvetale tikve koja ga je baš oduševila, volio je da puši i poslije svakog dima pljucka kroz zube, pionir klađenja u PG i čija je velika briga 1999. god bila "što će mnogi momci suv...k... poginuti".
Malo sam teme promiješao ali sve ovo nekako pripada ratovima devedesetih ili posledicama, jer, kao što znamo, teže su mi od granata posljedice rata


Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[Bluemoon]

Zanimljiv podatak je da su njih 18-rica bili uglavnom akademici iz prirodnih nauka.