Možemo li prihvatiti razlike u vjeri, naciji I jeziku?

[Samotnjak]

Srbi, Hrvati, Bosnjaci I Crnogorci su jedan te isti narod. Vec Slovenci i Makedonci se razlikuju. Jezik je ono sto obiljezava narode.


Meni je nerazumljiv slovenacki i makedonski jezik. I pomalo razumijem medjumurski u Hrvatskoj. Izraze kao sto su" bumo vidli".... Oni su vise srodni Slovencima a ne Hrvatima.

Uvjeren sam da razlika između Albanca katolika, Albanca pravoslavca i Albanca muslimana nije ništa manja nego između Hrvata, Srbina i Bošnjaka. Zašto onda Albanci ispravno smatraju sebe jednim narodom, a Hrvati, Srbi i Bošnjaci umišljaju da su tri različita?

Ovdje je slučaj da na jako maloj razdaljini, pa čak i u istom naselju, pripadnici navodno različitih naroda imaju identičan govor i naglasak te izvjesno zajedničko podrijetlo. U Popovom polju tu selo gdje su Lakići Hrvati, kilometar dalje Lakići Srbi, tu Miloševići Hrvati, par kilometara dalje Miloševići Srbi.


Gradonačelnik Cetinja bio je neki Bogdanović. Apsurd je da je Bogdanović na Cetinju jedne narodnosti, Crnogorac. 59 km dalje, u Trebinju, Bogdanović druge narodnosti. Srbin. 26 km dalje, Bogdanović u Ravnome po narodnosti Hrvat. Tri Bogdanovića istog jezika i podrijetla su pripadnici tri različita naroda?!


Ustaški borac iz zapadne Hercegovine Ivan Jovanović Crni. Jovanović u Crnoj Gori Crnogorac, 50 km dalje u istočnoj Hercegovini Srbin, 50 km dalje u zapadnoj Hercegovini Hrvat. A sva trojica potpuno isti.

Narodnost se prije svega određuje po jeziku, slažem se, a određivati ju po vjeroispovijesti je suludo. Čim nekoga razumiješ bez prijevoda, ne doživljavaš ga kao stranca. Vjeroispovijest je stvar osobnog izbora i nema veze s narodnošću.

Jezik je sam temelj i osnova identiteta naroda. Svaki narod ima samo svoj jezik, koji se po njemu zove, te se njime on identificira. Grka razlikujem od Uzbeka zato što prvi govori grčkim, a drugi uzbečkim kao materinskim jezikom. Jezik je stup narodnosti. Da svi ljudi na svijetu govore istim jezikom, narodi i nacije uopće ne bi postojali.

Materinski jezik je nešto egzaktno, što se ne može relativizirati, što se ne može mijenjati, najjasniji odraz etničkog identiteta. Vjeroispovijest možeš promijeniti više puta u životu. Možeš mijenjati države, državljanstva, kuhinju, način života, mentalitet, navijačke skupine. Međutim, materinski jezik je nepromjenjiv, a stoga nepromjenjiva i narodnost. Razlika u jeziku golema je razlika između dva pojedinca. Ti govornika kmerskog jezika ne razumiješ niti malo, razumiješ ga jednako kao psa ili mačku, sasvim je razvidno da ti i on nemate veze jedan s drugim i da pripadate u dva potpuno različita etnosa. Po jeziku se određuje narodnost.

Čim nekoga ne razumiješ bez prijevoda, doživljavaš ga kao stranca. Čim nekoga savršeno razumiješ bez prijevoda, zasigurno vučete zajedničko podrijetlo, te ste automatski sunarodnjaci. Argentinci govore španjolskim jezikom jer su to potomci Španjolaca koji su se naselili na drugom kontinentu, ili potomci drugih naroda koji su došavši u španjolsku koloniju prigrlili španjolski jezik. Savršeno funkcionira tvrdnja da se prema jeziku utvrđuje podrijetlo.

Etničku pripadnost određuje jezik. Naciju čine svi državljani jedne države, bez obzira na etničku pripadnost. Brazilci, Argentinci, Kubanci su nacije, ali nisu narodi (etnosi), jer nemaju svoj jezik. Narod bez jezika ne može postojati. Samo Irci koji govore irskim su Irci. Ovi koji govore engleskim, nisu. Mogu biti ili Englezi ili uopće nemati narodnost.

Sasvim je očito da su Srbi, Hrvati štokavci, Bošnjaci i Crnogorci jedno te isto. Isti jezik, ista imena i prezimena, sasvim očito isto podrijetlo.