Originally Posted by
Platinum
Milo Djukanovic je poslat kao milost...i kao iskusenje od Boga. To sto neki njega ne vole je samo stvar nerazumijevanja Boga i bozijeg. A to ne znaci da ga razumiju oni koji ga podrzavaju. Milo Djukanovic je bozija volja, kao uostalom sve oko nas, posast za iskusenje jednom dobrom, casnom i postenom narodu, kao milost da taj narod kroz zrtvu i trpljenje postane jos bolji nego do tad. U tom smislu nema covjeka koji mrzi Mila Djukanovica u Crnoj Gori, neki ga ne vole, nije im drag, ali ga postuju i latentno podsvjesno vole na spiritualnoj ravni, ali nisu svjesni toga.
Svi smo mi Milo Djukanovic, mogli biti. Ali je bas on odabran, ne svojom voljom, za neku ulogu koja mu je namijenjena. Mi smo statisti bez kojih on ne moze iznijeti ulogu, glasali ga neglasali. Niti mi mozemo bez njega. Jer on je svaki od nas, a da nije svaki od nas, ne bi bio takav, osebujan. Ako pokazemo osvetnicki duh prema njemu, pokazujemo slabost. Jer je Milo kao svako bozije iskusenje nada za neminovno bolje sjutra. Ispruzena ruka koja trazi da ga savladamo ali i da mu pruzimo ruku i oprostimo. Milo Djukanovic je covjek slab, i kao takvom mu treba pomoc, kao i svako slabo bice on tu pomoc trazi indirektno, kroz neke mozda lose poteze, nama nesvatljive, zove nas. Doziva sebi.
Odbojnoscu prema njemu lose radimo i za njega i za nas, jer njemu treba podrska svih nas da bi bio bolji, umoran od poziva da mu pomognemo. On tu pomoc trazi bas od nas svih, da nije tako davno bi otisao sa prijestola, lutao i trazio utjehu ko zna dje. Mozda bi je i nasao....To znaci da nas cijeni kao narod i da smo pocasceni, kao i uvijek kad nam neko trazi podrsku, daje nam sansu za iskupljenje bar dijela grijeha i zeli nas uciniti boljim ljudima. Budimo uz njega kao Mila Djukanovica, distancirano od politike, jer mu je to potrebno vise nego sto bilo ko od nas misli. Mislimo na njega. Tako slab, njemu ne znaci podrska dijela gradjana, previse je slab da bi to bilo dovoljno, on zeli podrsku bas svih ljudi i samo tako on moze biti dovoljno hrabar za neko bolje sjutra i za sebe i za nas.
Budimo tu za njega kad nismo do sad. Ne, ne trazi on nase glasove na izborima. On trazi cijele nas....
U tom duhu, pozelimo iz srca sve najbolje tom nasem covjeku, koji nas je ucinio ovakvima i mi njega takvim. On je jedan od nas, blizi nama nego sto mislimo. Prisutniji nego sto mislimo. Slicniji nama nego sto mislimo. Ne cinimo grijeh, i ne trazimo mu samo mane, jer trazenje mana je grijeh, a otklanjanje istih i pomoc, pohvalno bogougodno djelo. Pokajmo se i pomolimo za njega i nas...
(Svi smo mi mogli biti Milo Djukanovic, ali eto, nismo, njega je zapalo, da nosi taj teret...i mi njega sa tim teretom..a da je nas zapalo bili bi gori mozda od njega..tako u tefter stoji...Mi i on smo jedno stablo...svidjelo se to nekom ili ne...)...
Bookmarks