'Biti prilagodjen u duboko bolesnom drustvu, nije mjerilo zdravlja', rece jedan pametni ciko nekad.

Kad se kaze zdravlje, obicno se misli na fizicko zdravlje, dok se mnogo manje posvecuje paznje mentalnom zdravlju, koje vjerovatno dosta i utice na fizicko zdravlje organizma.
Bombardovani smo svakodnevno svakakvim glupostima iz medija, raznim aferama, zivimo u vremenu koje je dosta promjenljivo, i nepredvidljivo, sa stanovista ekonomije i privrednih aktivnosti, politicki, pa nema one 'sigurnosti' koja je mozda nekad postojala, o dugogodisnjem radu, laganom porodicnom zovotu, sigurnoj penziji...

Ne vidim da se u cg uopste govori o mentalnom zdravlju a kamoli o odrzavanju istog, i koje bi to akivnosti bile kojim bi se bavili ljudi...
Ne volim pesimisticno mislit, ali mi se cini da u CG vecina stanovnista i nema bas najbolje mentalno zdravlje, iako zivimo u nekom prividu da je mirno i dobro koliko toliko. Ne mogu prihvatit da neko ko prezivljava ima mentalno dobro zdravlje, a takvih je 80% minimum u ovu drzavu.

Ili je mozda ipak bolje stanje u glavama ljudi nego sto ja mislim? Sto bi rekli da vi radite da se ne uklopite u oronulo stanje drustva?
Meni se cini da coek moze da radi za sebe sto bolje moze, da pozitivno eventualno utice na familiju i drustvo najblize ako moze, i kroz neke gradjanske inicijative na lokalnom nivou uticati na poboljsanje opste situacije u drustvu, sto bi se eventualno odrazilo na bolje mentalno zdravlje kompletne nacije...
Tema nije strogo za medocinu, jer je vezana za dfustveno poliicke okolnosti, zato sam je i stavio ovdje.

Sent from my SM-A510F using Tapatalk