Samo jedan dan voznje kombijem i vec smo jedva cekali da se dokopamo upravljaca nasih motora
Jutro prohladno i sa maglom, oaza spava jedino mi tu nesto cackamo i pravimo graju
Motori su vani, puni goriva, oprema se oblaci i idemo u pustinju. Opet prvo selotejpom Vedza "veze" telefon sa mapom za taj dan, zagrmjese motori i pravac pustinja, pravac prave i nepregledne dine. Kako nam je hotel blizu oboda oaze odmah ugazismo u pijesak. Tu stadosmo na sekund jedan pored drugog dok su motori bili okrenuti nistavilu : )) To je to, ispred nas je samo pijesam, ruta je aktivirana, pred nama je sve maltene isto, ali ima jedna mana. Magla, kao da nije dovoljno sto nemamo pojma dje idemo, jos nam samo i to fali
Cudno je malo kad ispred vas nema ama bas nikakav pokazatelj puta ili neki vrh planine put kojeg da krenemo, nema ama bas nista, bas je sve isto : )) Ispred nas neki 4x4 se igra po dinama, kontam da li da pratimo njega... Dok sam to razmisljao, poce da se vraca nazad Ok, idemo mi svojom nekom imaginarnom rutom!
Ostavljamo oazu iza nas, sa desne strane sam vidio antenu dosta visoku, bar jedno 20-30 metara. Dobro je, to ce mi biti neki orjentir ako zatreba, jer pokusavam da nadjem sto vise objekata ili bilo sta ako bude trebalo za pravac.
Pijesak je dosta drugaciji od Tozeura, tamo je bilo kao na Marsu, ovo je vec nesto skroz drugo, dina na dinu, kao iz crtanih filmova, baas ono sto smo toliko cekali. Uzivamo svakim novim metrom i pokusavamo da nadjemo idealnu putanju u osvajanju dina
Stajemo da vidimo kako nam ide pracenje rute, jer stvarno ama bas nista nema sto bi ti reklo da si na pravom putu. Na nekih 5 km od nas se nalaze ostaci rimske tvrdjave, najudaljenije koju su napravili...
Bukvalno ucimo kako da vozimo ovaj novi terene, prepreke su na svakom metru, pijesak je i dosta vlazan sto je veliki plus, ali vec znam iz raznih prica da to znaci dosta tezi povratak kad pocne da se susi i da gume propadaju. Milion stvari promice mislima, razmisljas o svemu sta i kako ali i pored svega toga, kad god stanemo osmijeh je neprocjenjiv, definitivno da nemamo usiju smijali bi se oko glave
Oaza ostaje iza nas...
I malo po malo stvarno pocinjemo da uzivamo sve vise i vise u voznji, kontamo kako se penju dine, kako da je "napadnemo" sta nas ceka iza, sve se nekako kockice same od sebe sklapaju. I ne samo to, nego se i magla dize, postaje toplije i konacno vidimo tvrdjavu!
Kako se primicemo tvrdjavi, magla skoro i da nestaje, kad tamo vec naroda i oko tvrdjave dosta dobro utaban put za 4x4 i cetvorotockase kojima turisti dolaze iz oaze.
Penjemo se, parkiramo motore, skidamo opremu i opet sumiranje utisaka.
Ovo je bilo mnogo mnogo lakse nego sto smo mislili : ))) u pocetku plan da nadjemo ovo mjesto i voznja do nje je djelovala kao prava pravcita avantura, a do nje stigosmo za manje od pola sata, i to 10 minuta je sigurno proslo u pauzama za korigovanje rute, fotografisanje i smijanje kao da smo ludi Sta sad sunce ti ***** pred nama je cijeli dan! Sretosmo i neke turiste koji su iznajmili vodice i cetvorotockasima dosli. Malo progovorismo sa njima koju, kazu vec su posjetili Crnu Goru, kako je mali svijet pomislih! Pricamo im za planove sta zelimo da vozimo i da nam je telefon glavna navigacija, medjutim i oni nas gledaju a i naglas komentarisu tipa, znate da ti telefoni imaju baterije koje ne mogu da traju cijeli dan?!? Znamo, rekosmo, to je i draz! : ))
Tvrdjava (nekadasnja)
Pogled ka oazi
Bookmarks