Page 1 of 5 12345 LastLast
Results 1 to 25 of 106

Thread: Afrika & Sahara 2018 - Monteguide enduro ekspedicija

  1. #1
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default Afrika & Sahara 2018 - Monteguide enduro ekspedicija

    Slijedi putopis, tacnije copy/paste sa nolimitbikers.com foruma, pa ne zamjerite ako ponekad ne znate imena ucesnika ili slicno

    http://www.nolimitbikers.com/forum/v...hp?f=16&t=8258


    Da li ste znali da je Sahara jedna od tri pustinje na planeti, ali je najtoplija. Druge, trece, tj prve dvije su Arktik i Antarktik :shock:
    Velicine 9.2 miliona km2 dakle malo manja od cijele Evrope koja je 10.8 mil


    E pa samo da vam javimo








    Mi smo je presli :whistle: :liar:


    Dobro, laze Vedza kao kad je bio mali (mali je prekid veza tamo nedje kod glavnog staba KPJ) ali je jedno sigurno, e ugazili smo je, izorali, nagrdili, narednih 15.000 godina tu nista nici nece ) a inace i jeste predvidjanje da ce tada postati opet zelena.





    Putopis slijedi:


    Nekako je mozda i ovo bila kapisla, za ideju koja se dugo kuvala u svim enduro mislima zasigurno! A eto tako se desilo da samo nas dvojica odosmo na kraju, sto je steta, koja ce biti ispravljena nadam se, E cemo vracati, majcici pustinji )


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  2. #2
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    A dalji plan puta je bio nedje ljetos, u toku neke od enduro voznji, idemo li za Tunis?! Rece Vedza kroz dim cigarete. Cu, sta ovo pita pomislih a kao iz topa rekoh, naravno da idemo ) I onda opet zatisje )
    E vec nedje u septembru se moralo malo detaljnije pricati. Plan broj jedan je bio da se ide u oktobru, sto je meni bilo nemoguce zbog posla, isti razlog kao sto sam prosle godine propustio Spaniju. Moram reci da nam je obojici stvarno bilo zao sto jos neko nije mogao jer se na kraju ispostavilo da je ovaj eksperiment, izvidnica kako smo ga nazvali put pogodak, ne samo pun pogodak nego nesto sto se pamti do kraja zivota, i ispade prava avantura.


    Sve je bilo obavijeno velom nepoznanice za nas, dje idemo, sta nas ocekuje, koliko ce motori da trose, da li cemo imati hrane, vode, goriva, sta da nosimo od alata, rezervnih djelova, pancira, AK-47 ili B-4-4
    Ali nekako smo slicno razmisljali, i cijelim putem, sto se ispostavilo sjajno, a opet nista novo
    Pripremamo se kao za nase dnevne voznje samo malo vise donjih gaca i carapa nosimo I generalno jeste bilo tako, osim sto me Jovan napomenu da nosim rezervnu pumpu goriva i diznu.
    Standardna oprema koju inace uvijek nosimo i na dnevnim voznjama po CG su, pumpa, set za krpljenje guma, dvije rezervne gume (ako se ventil otkine), alata bar za ovo sto znamo popraviti, i kanap za slepanje.
    Uigrani smo vec dovoljno da to rasporedjujemo u ruksake zajedno sa hranom i vodom za svaki dan.
    Jedino sto smo morali dodatno da nosimo je bilo gorivo, jer stvarno nijesmo znali sta nas ceka i koliko ce dan da traje.


    Ovo je ujedno i bila moja najveca briga, rezervoar na KTM-u (Friku) je 5,5l a u zavisnosti od raznih uslova voznje trajao mi je od 50-100km voznje, terenima koje znamo! Dok je pijesak vec nesto drugo, zadnji tocak obrne i 10km dok prednji mozda i samo 3... A ceka nas pustinja, i to Sahara! Nije bas bezazleno vozili smo vec ranije Veliku plazu, pa smo donekle znali sta nas ceka, ono sto je sigurno, guranje motora kroz pijesak je skoro pa Sizifov posao, upaliti ga na guranje nema sanse, slepanje... uh ne zelim ni da pomislim. Ali imali smo iskustva pa vec znam kako ide i sta donekle mozemo ocekivati.


    Kako smo vec znali da u oktobru ne mozemo, novembar je postavljen kao plan B kojeg bi trebalo da se drzimo. Ja uspiijevam da dobijem jos vise slobodnih dana i umjesto 8-9 imamo na raspolaganju citave dvije sedmice. KrF ti *****, sreca, sreca radost, dok kazem, uvijek ti je u podsvijesti da nemas pojma sta te ceka ali jedva cekamo da vidimo upravo to!!!


    Dok traju pripreme motora za registraciju, pocela je bila da mi se vrzma ideja da ja ipak ubacim 990 u kombi. A razlozi su bili racioalni sa jedne strane, kazem racionalni jer razmisljam sa tacke gledista sa koje znam sta dobijam, a to je autonomija goriva od min 200km i udobnost. Ono sto kopka oko te odluke je faktor nepoznanice, nemam pojma kakav ce teren biti. Sa velikim motorima je nemoguce voziti pijesak, jos ako je to 100km na dan, onda, bas smisla nema iznosim tu ideju i dobijam uvijek koristih savjeta, samo je potrebno sve to kanalisati. Zaboravio sam da pomenem da smo Vedza i ja vec bili u kontaktu sa Romanom, bratom endurasem, koji ide u Saharu vec 5+ godina zaredom! Moram priznati da me ta informacija brinula, jer sam se bojao da ce se i meni tako svidjeti :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:


    Saharu zamrzis ili zavolis, rece on! Sad nam je sve jasno kad smo se vratili! 8-)
    Prema njegovim savjetima a i putopisu, izbor je sasvim jasno "pao" na hard enduro motor, takodje i u uputstvima Deser Soul-a (grupa Slovenaca koji organizuju voznje po pustinji) pise iskljucivo 250-450!


    Pokusavam da sto vise olaksam ruksak kako bih mogao ponijeti dodatno gorivo, tako da alat prebacujem u kratku "kanalizacionu cijev od 3 coli" vec poznatu kao termos ) sa strane postavljam "bisage" tacnije platnene torbice sto mi je Neven napravio za 990 adv.





    To se pokazala kao dobra ideja, s obzirom da ruksak cesto bude i to 10kg tezak.
    Vedza takodje priprema Fukusimu (Xr400) kao i Adza (Citroen Jumper - kombi, sivi kombi vesele boje)


    Sve prolazi kako treba, cak i tehnicki pregledi nekako sve ide kako treba, prosto ne mogu da vjerujem. Tablice, saobracajne i zeleni kartoni spremni Jedno 10 tak dana prije puta za koji smo dogovorili da bude 11.11.2018. odlazim do Doma Zdravlja da vidim treba li nam kakva vakcima, ima li nekih bolesti ili sta vec Srecom ne treba nista, tako da i to prodje lagano.


    Nema sta, vrijeme prolazi a Afrika nam se primice... Moram priznati da sam uvijek tako rado citao putopise iz Afrike, zamisljao taj kontinent, itekako htio da budem dio te pustolovine ali ni na kraju pameti da ce to biti ovako, nekako brzo i to Frikom, ***** ti sunce! Nijesmo nikom puno ni pricali dje idemo, vjerovatno jer je i nama (meni) djelovalo nemoguce


    Mojima sam kuci rekao, mozda nedjelju dana prije, onako usputno dok sam mijesao beton, e vidite ne mozemo sledeci vikend betonirati, idemo ja i Vedza do Tunisa da se malo provozamo, nijesam smio reci Afrike i Sahare. Tunis nekako zvuci tu odmah


    Kako idemo kombijem, moram priznati da je ogromna razlika nego putovanje velikim motorom, prije svega sto mozes da se opustis sa prtljagom tako da ide, sator, vreca, cebe, dva duseka na naduvavanje, grijalica, produzni kabal, stolica na rasklapanje i ko ce ga znati sta sve ne )


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  3. #3
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Datum i vrijeme polaska je jasan. Plan sta i kako, to me jos uvijek ne interesuje, bice voznje dosta kombijem taman na miru da mi Vedza fino isprica, dje, sta i kako idemo, spavamo, koliko vozimo i tako te sitnice


    11. 11. 2018. trajekt iz Dubrovnika nam krece za Bari u 22h, nedjelja ujtro prije puta, taman za kafu, da se vidim sa drustvom, iskuliram, izbacim opremu ispred kuce i motor i sacekam Vedzu
    Taj dio puta sam znao, krecemo preko Dubrovnika, jer Bar - Bari linija ide samo srijedom, osim toga imamo opciju preko Draca, ali nam je ovo bilo blize sa ove strane. Preko Draca smo se vratili.


    Viber grupa radi lagano, i vec nedje oko 14:30 vidim da su brzo biti spreman javljam Vedzi da moze polako Adzom put Niksica, sto je on docekao vise nego spreman


    Dolazi Jovan, da nas isprati, i zajedno cekamo Vedzu. Malo diskutujemo oko ruta, da se ne treba zajebavati po pustinji jer se lako covjek izgubi, i da nije naivno. Dan prije sam kupio notes i odlucio da pisem svakog dana koju rijec, nesto mi se svidjela ta ideja


    Evo kako je to izgledalo 11.11.




    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  4. #4
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    11. 11. 2018.


    Stize Vedza, spreman za novu voznju reklo bi se svakodnevica, izbacujemo ponat (nesto kao cetvorka-petica), koji nam sluzi kao rampa, ubacujemo Frika, ubacujemo opremu, jedina novina je putnicki kofer, i rezervni djelovi. Unutra je vec spremna i spanerima zategnuta Fukusima.


    16:20 polazak





    I ladno krenusmo
    Prva stanica Vilusi dje kupujemo znak 80, jer je Azdo ipak teretno vozilo





    Dolazimo do nase granice, policajac gleda dokumenta, i tri saobracajne sto mu dadosmo i zbunjen pita, dje ste krenuli? Dobro pitanje, pomislih, u tom Vedza rece idemo u Tunis Policajac nas pogleda (u stilu vazi narkomani) pa nas opet znacajnije pogleda i vidi da se ne salimo kaze ok, samo stanice sa strane da pregledamo kombi. Sto i ucinjesmo, carinik otvara vrata, gleda motore, gleda saobracajne i kaze; Je li ovo KTM krenuo na servis? Kad ga tu nijesam upucao... Srecom rece srecan put momci 8-)


    Sleceda stanica Trebinje, naravno prvo granica, sve isto, samo sto carinik gleda motore i kaze, KTM ce moci Saharu a za ovo pored nijesam siguran... 8-) - Pametni Bosanci, stereotipi nas ubise, ocigledno! : ))


    Sama procedura da li nam treba neka dodatna papirlogija za transport motora nam je nepoznanica, sto izazva dodata pitanja kad nas na bosanskoj granici carinik upita, a vasi vam nijesu dali "neki" papir (tir, ili nesto tako, ako znam sta je rekao). Slozno rekosmo NE I sad razmisljam, ok, ako je propust sad je pravo vrijeme da se vratimo jer smo na vrijeme, ali dok ja to kontam, carinik kaze srecno i Vedza vec salta drugu-trecu-cetvrtu.
    Razmisljam, valja bi nas vratio, a opet sa druge strane mozda ih boli briga jer ce na hrvatskoj granici biti procedura kako treba... :think: :think: :think: :think: :think:


    Ulazimo u Trebinje, trazimo burek i pumpu.
    Gorivo tankamo gorivo do cepa (150KM), i ponistavamo kilomtrezu. Ja slobodno vrijeme bez volana koristim da gledam plan puta za sledecih 14 dana i odmah mi se sve svidjelo : )) cim je dolje nedje pisalo oaza i Sahara, sta tu ima da mi se ne svidja.


    Hrvatsku granicu prolazimo najlakse, Adzom je vladala nevjerica sve dok ne stasmo na pis pauzu, sto je bilo na prvom prosirenju.


    U 22h nam je kretao prvi trajekt iz Dubrovnika za Bari, (ne kupismo burek, oprali smo ruke)
    Silazimo polako ka Dubrovniku, nemamo pojma dje je terminal, ali to je sve tu, vala ako se tu izgubimo, odma da se vratimo kucama : ))
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  5. #5
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Procedura sa trajektima traje... Sto se pokazalo svuda slicno, prvo kamioni updaju pa tek onda mi





    Ali brate mili to traje, traje, traje i traje... Koliko se samo potrosi goriva na ovakav transport, kako se to na kraju isplati, i kako ja narucim nesto sa Aliexpressa i shipping mi je nula! : )) eto tim smo se zanimali dok smo gledali razne tablice, i sofere. Bilo je lijepo opet vidjeti jako dosta CG tablica.


    I na kraju upadosmo i mi. Vedza vec iskusni moreplovac, nalazi avio sjedista koja smo uzeli.





    Izlazimo vani, gledamo kako se brod udaljava od doka, dok smo mi sve blize Africi...
    240€ je karta Dubrovnik - Bari sa avio sjedistima, bez kabine, za kombi i nas dvojicu.


    Definitivno se vidi uzbudjenje i neizvjesnost od toga sta nas ceka. Polako stize i jutro, spavanje je bilo skoro pa nemoguce, i dosta hladno, sjajan pocetak avanture bez sale : ))


    "Budjenje" u 6:30
    Spavanje u avio sjedistima... Moze to mnogo bolje Adria bla bla kako li se zove linija. Za sledeci put, ponijeti cebe sa sobom iz auta. Plovidba prodje mirno, cak sjajno, more kao ulje... Budjenje uz kafu, i sjajan osjecaj onoga sto nas ceka je opet tu.


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  6. #6
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    12. 11. 2018.


    Bari nam se primice





    Maksima enduro raje (ne vidi se sta pise)





    Vedza odmah pali telefon(navigaciju) sa svim mapama za sledecih 13-14 dana, pratimo izlaz iz Barija i picimo za Reggio Calabriu, dje nas ceka sledeci trajek za Sicilju.
    Putovanje Azdom mogu vam reci postaje sjajno, imam vremena da brbljam (sto ne radim puno ni cesto), fotografisem (sto ne radim puno ni cesto :whistle: :liar: ) i razgledam predjele kroz koje prolazimo. Temperatura idealna, u majicama kratkih rukava smo, jug Italije jako lijep a vegetacija i dalje zelena kao kod nas s proljeca.





    Picimo ka Siciliji, sve prolazi kako treba. Nedje uz more na jugu stajemo da nesto pojedemo jer nijesmo odavno. To mjesto izgleda kao njihovo ljetovaliste i racunamo da ce biti nesto za jelo da valja. Putevi su sjajni i za voznju velikih motora, da ne zaboravim! Stajemo pored nekog restorana i narucujemo neki sendvic, jer nista drugo nije bilo.





    Lepinja i mortadela, jednostavno ali svjeze, bar tako izgleda ali sta je tu je, nemamo izbora poslije 2minuta, vilica me toliko boljela koliko sam se mucio da sazvacem tu lepinju, nije ona hrskava stara, nego neka gumena, majko mila, jos to nijesam dozivio Te ja izvadi onu preostali mortadelu, ubaci u Unipromov ljeb sto kupih prije par dana u Nk i najedoh se ko co"jek : ))


    Nastavljamo, a i ja nastavljam da se divim ljepoti juga Italije! Stvarno prelijepo, i sto je najbitnije blizu.








    Stizemo do Reggio Calabrie, i trazimo da kupimo kartu za trajekt do Sicilije. Nalazim konacno kucicu, jer su neki radovi na putu oko luke i nista od pravila i znakova ne vrijedi. Slijedi sok, karta za trajekt u jednom pravcu je 60€ a Siciliju ne da vidis no bi prackom (veliko-kalibarskom) mogao da je gadjas. Prosto da ne vjerujes, Italija po dobrom starom obicaju kolje sa cijenama, da ne pominjem da je cijiena goriva bila nesto malo manje od 2€ autoputem. Srecom Adzo ima goriva za 1000km.





    Ukrcavamo se, dimi nam glava pomalo ali cutimo, shvatamo da je to potpuno legalan reket od nase brace Ndranghete-anaca. Trajekti nas definitivno vise kostaju nego sto smo mislili.


    Izlazimo i Mesinu








    Lijep grad, i nije se tesko snaci u njemu. Iznenadilo me, sto do sad nijesam vidio nidje, automehanicari imaju radnje u zgradi, ali velicine tipa malog ducana, mozda 20tak m2, bukvalno stane samo jedno auto, i sa strane malo alata, naravno sve je prljavo i masno do zla boga, ali kontam, to je sto je i oni bi voljeli da mogu da imaju vece radionice.





    Sledeca stanica je Palermo odakle nam trajek za Tunis krece oko 10h uvece, ali moramo biti 2h ranije. Nastavljamo autoputem, sve tece kako treba, stajemo ponedje na kafu, koja je stvarno dobra. Sicilija, bar autoput je samo kroz tunele, ali ne mozete ni zamisliti koliki broj tunela.


    Iii u prvi sumrak stizemo u cuveni Palermo. Sta reci, uh, prvi utisak, paaakaoo ) rotacije su bukvalno svakih 2minuta, haos u saobracaju... Mracne ulice, i kako se primicemo luci, situacija je sve gora ) jedino sto je bar malo vise osvijetljeno. Vidis narod pored obale bjezi, trci, a onda skontas da samo dzogiraju
    Dok ovo pisem, na CDM-u izlazi vijest https://www.cdm.me/svijet/evropa/rac...nik-tota-rine/


    Trebinje - Palermo 750km





    Saobracaj u Palermu





    I dolazimo do mjesta dje nam je trajekt oko 8h uvece, srecom dolazimo na vrijeme, trajekt ide dalje u 12h uvece. Inace tokom cijelog putovanja imali smo vremena za sve dosta i vrijeme nama ama bas nikakav pritisak nije bilo sto je bilo najbolje od svega! Kakav je to luksuz! : ))





    Tu vec karavani i karavni cekaju ulaz u luku i ukrcaj na trajekt





    Slijedi mali sok, nikad u zivotu nijesam vidio tako natovarena vozila, mislio sam da je to nemoguce.





    Auta bukvalno puna polovne robe, ali puna puna, samo vozac nekako sjedne i to je to. A tek sto se vodi racuna o nosivosti krovnih nocasa racunali smo da ima preko 400kg samo gore na manje vise svakom autu. Nijesmo kontali o cemu se radi, teret je uglavnom polovna roba, tipa sudopera, bicikala, kofera, stolova, stolica, tacnije sta god mozete zamisliti... Jedan detalj koji sam odmah uocio, tablica na jednom autu pisana arapskim pismom Ocigledno smo vec zakoracili u Afriku, neznajuci to, ok, ne geografski ali kulturolosko-civilizacijski da, da definitivno!
    I posle ja razmisljam smijem li staviti nosac za sator na krov auta, jer pise nedje da je nosivost 30kg


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  7. #7
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Jos par zanimljivosti iz Palerma, benzinskih pumpi ima vise nego stanovnika reklo bi se, bukvalno ali stvarno na svakih 500m pumpa. Pa je li moguce da ima toliko glibavog novca da treba toliko tih cuda
    Vedza kontatuje da je Palermo pravi GTA grad.
    Kako imamo dosta vreemena, preko puta ulaza za trajekt nalazi se mali kafic/restoran, taman da i Adza imamo u vidu. I pravo cudo za Italiju, imaju slobodan wifi (koliko smo smo napredniji od njih)
    Tu se javljam ekipi kraj telefona, Viber grupe su zakon.


    Pijemo kafu, lagano, i gledamo haos oko nas, kao mala djeca smo, sve nam je zanimljivo na zidu pored kafica, plakat-obavjestenje: za samo 25€ po osobi, kratki kurs kako uspjesno kidnapovati ljude i uspjeti u zivotu. Mozda smo pogrijesili sto to nijesmo naucili ali bice prilike! Naravno nije to bilo, ali je meni tako izgledalo.


    Inace dobra stvar, nosio sam sa sobom stalno mali notes sa hemijskom i zapisivao tok misli. Vidim da pored ovih opisa Palerma stoji, izdvojena misao: Ovo je zivot - eto kakav je Palermo. Treba ga vidjeti sigurno, inace u povratku Palermo nam je bio samo takva oaza mira, sredjenosti, bezvbjednosti. Cudo jedno kako covjek uvijek na svijet gleda u sklopu granica svog uma...


    - Ovo je bila avantura za koju sa pravom mogu da kazem da je obojici na daleko pomjerila granice komfora i razmisljanja! Ali stvarno daleko bez pretjerivanja.


    Nedje oko 22h pocinje da se raja pomjera i to je to, pocnje ukracaj. Prolazimo kapiju luke i ulazimo u prostor dje je policajska i carinska kontrola. Putasetvije se nastavlja i svakim metrom smo blize Africi...


    Nemamo pojma kako sta funkcionise ali kapiramo u toku kako ide procedura, Vedza je vec u medjuvremenu iskocio da kupi karte, i primicemo se trajektu. Ostavljamo Adza ispred trajekta kao i ostali i idemo na pasosku kontrolu. Na nekom platou nas jedno 100-200, zanimljivo je bilo gledati vec jedan drugi narod, koji nije bas slican nama.





    Zasto sto kazem, prije svega da istaknem da daleko do toga da sam rasista ili slicno, ali kulturoloski sok je bio vise nego ocigledan!!!
    Medju 100+ ljudi, ima porodica sa malim djetetom, mozda nekih 4-5 godina ima djecak, koji vec nekih 15 minuta zvizdi pistaljkom, i ne prestaje. Pasoska kontrola, svi su malo nervozni, jer je to mjesto dje ne znas sta te ceka i hoce li te vratiti, a mali ne prestaje. Mozda mi je zvizduk parao glavu i iz razloga sto prethodne noci nijesam imao krsten san. Ali jedno je sigurno, uh kako me nerviralo
    No, roditelje to ne stresira, kao ni nikog drugog, sto je bilo zaniljivo... Dijete nastavlja, pada mu pistaljka bar 10x na izuzetno prvljav betonski pod (luka-da imate kompletniju sliku), ali kao da nista nije bilo, podize svih 10x i pravo u usta. Roditelji ne reaguju ni najmanje, a ja samo pratim sta se ovo desava soferi na na nekih 10m dalje piju kafu za ponijeti iz prasticnih casa, i ostavljaju to za sobom na zidu. Naravno, to ovo isto dijete vidi kao izvor radoznalosti, potrci do tamo, uzme jednu casu, pogleda sta je unutra, nagle i pije ostatke... uz nadzor roditelja naravno. Zamisljam imuni sistem dog djeteta i tu otpornost, jer je ocigledno cijelo djetinjstvo provelo u istim uslovima.


    Dok sve se ovo desava ispred nasih ociju, sticemo utisak da su ljudi, dobri, prijatni, jasno je da ih velika muka bije kako bi razadili za zivot. Na muku su sigurno i dosli u Italiju, i tu pokusavali da se izbore za koru ljeba, tako da im se mora dosta toga oprostiti. Imali smo priliku da ih osmotrimo, jer je procedura potrajala isto fino, dok na kraju ne odosmo na neki manje zauzet salter, i dobismo pecate. Policajci ne pricaju engleski tako da smo se sporazumijevali na mom losem italijanskom, ali smo uspjeli na kraju. Cak nam pridje i neki inspektor da pita sta vozimo, i dje idemo jer je i on vec bio do pustinje. Mada mi je vise djelovalo da nas ipak testira nego sto on stvarno vozi enduro, kaze ima Yamahu WR450, ko jos ozbiljan vozi tu skalameriju... Ma daj... No cim sam poceo da mu pricam o KTM-u vidio je enduro-zar u mojim ocima i jasno je da nijesmo obicni sverceri


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  8. #8
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Vjerujte mi na rijec da nije moguce opisati kako smo se osjecali, taj miks uzbudjenja i nepoznanice sta nas ceka. Svaki korak dalje, krenuvsi od ovih redovnih granicnih procedura je novo iskustvo.





    Konacno poslije poduze procedure imamo sve pecate i papire i ukrcavamo se na brod.





    Ostavismo Adza u utrobi broda i krenusmo ka dijelu za putnike. Vedza je vec znao sta nas ceka, na sta me i pripremao lagano pocevsi od Dubrovnika, ali to nije mogao opisati rijecima koliko god se on trudio.
    Ljudi koji svuda spvaju, po hodnicima, holu, ama bas svuda.








    Cijena za ovaj trajek sa avio sjedistima je bila 130€
    Ali cim smo usli u prostoriju dje je trebalo da provedemo noc, stigao nas je novi hladan tus, tacnije receno bojni gas a smo otvorili vrata...





    Tu noc jednstavno nije bilo moguce provesti, stipalo je za oci...


    Dok smo vec poprilicno umorni, mahinalno krenuli ka restoranu, razmisljali smo sta dalje, mozda tamo bude bolja situacija.
    Restoran koji naravno ne radi u to doba, poprilicno veliki, vec je bio pa skoro pun, nadjosmo prazan sto i pokusasmo tu nekako da se ususkamo... Sad je vec i dosta kasno, 2h uvece, medjutim svijet oko nas zivi kao da je 11h izjutra, jedan sto pored nas jede neku vrlo "smrdljivu" ribu, drugi pored njega skinuo patike, pa skinuo samoljepljive carape, podigao noge i cascka "produkt svog tijela" ono crno, izmedju prstiju treci pored njega pusta jedan te isti video klip koji traje 5 sekundi sa nekim bolesnim smijehom, i to traje vec sigurno 10 minuta, drugi slusa Pera Detlica, mornar trajekta koji svakih 5 minuta ide kroz restorano sa osvjezivacem vazduha i govori glasno mama mia... Ljudi, nervno odjeljenje je sigurno mnogo ljepse mjesto bilo za boravak. Usta Vedza, kaze, moramo vidjeti za kabinu, ovo nije moguce izdrazi. Srecom vraca se brzo sa dobrim vijestima, ima mjesta, spavanje za nas 2 je 60€, u trenutku pomislis da je puno ali samo se okrenes i vidis da je "puno" vrlo relativan pojam : ))
    Ustajemo se, napustamo NerNo odjeljenje i sav luksuz kabine nas ceka, krevet i tus... sta vise od zivota da trazis.
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  9. #9
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Dok ne stignu pisane rijeci, evo jos jedan video nastavak:


    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  10. #10
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    Svaka cast momci! Nemam veze sa motorima, ali ovu strast prema putovanjima, kao starom avanturisti, mi prija vidjet Cekamo nastavak price

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro
    Posts
    1,679
    Thanks Thanks Given 
    169
    Thanks Thanks Received 
    217
    Thanked in
    93 Posts

    Default

    Aj malo brze taj nastavak

  12. #12
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Earth
    Posts
    30,102
    Thanks Thanks Given 
    2,720
    Thanks Thanks Received 
    4,455
    Thanked in
    2,365 Posts

    Default

    A subscription for this thread has been added.
    --------------------------
    Do Not Disturb.
    --------------------------


  13. #13
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro, Podgorica, Centar
    Posts
    13,456
    Thanks Thanks Given 
    3,812
    Thanks Thanks Received 
    3,059
    Thanked in
    1,298 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Fidel Castro View Post
    A subscription for this thread has been added.
    Same here...
    --------------->
    <---------------
    Odavde dovde...

  14. #14
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    13. 11. 2018.


    Jedno je sigurno, kabina je bila pun pogodak! Konacno smo se istusirali i naspavali, kako ponekad sasvim obicne stvari znace puno! Cesto toga nijesmo ni svjesni niti cijenimo to.
    Kad smo vec kod toga pogledaje ovaj malo neobican film https://www.imdb.com/title/tt2396224/ Its a Such a Beatiful Day (2012)





    Spavanje na trajektu je kao da ti krevet zvoni cijelu noc, ali je "na vibraciju" brundaju motori uz dosta jak zvuk ventilacije koja mora non stop da radi. Ali je svakako bilo neprocjenjivo dobro!
    Vani je more mirno, a jutro suncano, tako da izadjosmo na gornju otvorenu palubu da uzivamo u otvorenom prostoru, mirisu mora i cekamo da nam se na horizontu pojavi Afrika!
    Naravno, dok smo izlazili vani prodjosmo pored sanka te uzemo po jednu espresso macchiato i cokoladni kroasan. Klupe obasjane suncem i nidje nikoga, sjajno! Tu nesto cavrljamo dok vrijeme prolazi, brod ide nekih 35km/h (testiramo telefone)
    Vrijeme sve toplije, osjecaj da se ide ka drugom kontinentu, neprocjenjiv! Ok, necemo vidjeti lavove (nadam se) ali Afrika je Afrika!








    Na palubi su bili i kavezi za pse, zatekosmo malu zenku vucjaka, prelija bi i cvili. Nekako se snadjosmo da joj damo vode i hrane, ali nije joj bilo do toga provela je cijelu noc sama i vjerovatno je bilo hladno jer se vlaha "uvuce u kosti". Te se malo druzismo da joj popravimo raspolozenje.


    Dok cekam se pojavi tanka linija kopna, u mislima pokusavam da zaustavim vrijeme i da shvatim dje sam i da toga budem svjesniji : ) jer sve to brzo prodje, i dok trepnes eto te opet za radnim stolom, novi radni ponedeljak, i sve obaveze sto idu uz ovaj nam nametnutni moderni robovlasnicki stil zivota
    U notesu pise: Falice ovaj trenutak do kraja zivota, i da, uzivam u njemu trenutno bas kako treba!


    Hodanje po brodu, i pored mirne vode je kao posle 5-6 piva a da nijesi pijan.





    U 11:25 prvi put da se vidi i ta Afrika, vidi se nesto nalik ostru King Konga





    Kako se vice priblizavamo gledamo ostrvo koje je kao jedna velika planina na malom prostoru, i razmisljamo da sigurno ima staza za voznju i da bi bilo dobro sigurno. Cak i na mapama se vidi neki put sto vodi ka vrhu planine.








    14:30 i Dan D, iskrcavanje!!!
    I krocismo konacno, doduse, tehnicki ispravno govoreci prvi je Adzo napravio te famozne korake, i sa trajekta nas dovezao do policajske rampe. Pratimo karavan vozila, u tom trenu nam se javlja (mase) jedan policajac i mi se izdvajamo na posebni terminal.
    Stajemo ispred kucice sa moje suvozaceve strane i ja dodajem pasose i saobracajne. Gleda policaja dokumenta, nesto rece na arapskom, slabo ga razumjeh iskreno da vam kazem :mrgreen:
    Naculjih usi malo bolje, ali nije bilo vajde, nije bilo do usiju : )) pokusavam nesto na engleskom, ne ide, pokusah na italijanskom, ne ide ni to...


    Ok, gleda pasose, izadje iz kucice i signalizira da otvorimo kombi. Tek mu nista nije bilo jasno kad je unutra vidio dva motora. Igranka pocinje pomislih.


    I mooooj prvi africki korak





    Zove on starjesinu preko puta, covjek u gestapo crnom koznom mantilu i stariji, ocigledno iskusniji. Uspijevamo sa mojim a i njegovim slabim italijanskim da se sporazumijemo ali jako lose oko sigurno jako bitnih stvari!!! dobra kombinacija, zar ne?!


    Gleda pasose, gleda nas, otvara kombi, zatvara vrlo brzo i kaze: Montenegro?! Trebaju li vama vize? U trenutku pomislih, bogami ne znam, rekose mi da ne treba valjda vam tako na sajtu vlade pise, ali rekoh odlucno Ne! kaze on, jesi li siguran? Ja reko jos odlucnije; Ne treba sigurno! Gleda mene, gleda pasose, i rece ok! : )) Dadose nam neke papire da popunimo, na arapskom naravno, srecom ima ispod i na francuskom jer im je to sluzbeni jezik.






    Popunjavamo sto umijemo i sto mislimo da umijemo





    Predasmo to, stavise nam pecate i to je to! Ja prosto ne mogu da vjerujem kako lako sve prodje Bas sam bio iznenadjen brzom procedurom. Super ispade ovo rekoh Vedzi, ajmo da nadjemo hotel sad.
    Krecemo dalje, pokusavamo da shvatimo kuda da izadjemo, u tom nam se javlja (mase) sledeci policajac, i usmjerava nas na rampu/vagu koja mjeri tezinu i visinu vozila. Ali on je daleko nekih 20 metara, prolazimo kroz to, nemas pojma treba li da stanes ili ne, ali polako idemo dalje. Ne znas je li to ok, medjutim ne lezi vraze, usmjerava nas u suprotnom pravcu od izlaza i drugih vozila, pokazuje u pravcu neke kucice i drugog velikog terminala, ali samo mahne i okrene se suprotno od nas. Kako je ta kucica iza njega jedno 10m tu stajemo medjutim tu neka nikog a ispred nas velika pravina i dosta hala. Malo se gledamo Vedza i ja, sa ocigledno velikim znakom ? iznad glava. Ajmo malo pravo, dako nas se ko sjeti. Kotrljamo se lagano i mozda na kilometar ispred, dosta kamiona i jedna ulica izmedju njih koja djeluje kao izlaz. Nemamo opcija, nemamo pojma dje idemo, ali kako nema nidje nikog i niko nam se ne javlja idemo dalje.


    Prolazimo pored velikog hangara kad nam se opet javljaju, i policajac na vratima nas usmjerava unutra, konacno da se nesto konkretno desava Ulazimo kombijem unutra kad cijela hala puna kombija koji istovaraju robu, i djeluje da svi znaju sta rade. Pronalazimo prazno mjesto za nas te i mi stajemo.
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  15. #15
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default




    Krisom fotografisem, sto znam kakva su im pravila, da ne na**bem zbog fotografije na granici.
    Gledamo se Vedza i ja, cekamo i opet gledamo sa znakom ? iznad glava :mrgreen:
    I konacno stize policajac (zvacemo ga policajac br1 - a dobar neki mrčo na kraju ispade) nesto promrmlja na arapsom, vidje da se ne razumijemo i samo rece Ok! i ode, opet se gledamo ja i Vedza sa jos vecim znakom pitanja iznad glava i ne znamo da li treba da idemo ili cekamo jos. Nijesmo ni otvorili kombi bi nista. Ajde da sacekamo jos malo. Kad opet isti policajac posle 10-15 minuta i nosi papir. Daje nam papir, jako nam fino isprica sta treba da radimo sa papirima, jedini problem je sto nam je to rekao na arapskom, no ajde nekako i to ali kad ode vidjesmo papir...








    Ok, pa da popunjavamo onda! :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :shock: :shock: :shock: :shock:


    Moze se reci da smo malo zbunjeni





    Dolazi opet br1, naravno ni u trecem pokusaju nista se ne razumijemo, imali smo samo 15 minut od poslednjeg vidjenja da naucimo arapski
    Gleda opet papire, kaze ok i ode. Opet nam nista nije jasno... Nemamo pojma sta dalje ali cekamo, dok svi pored nas i dalje uredno svi odvezuju teret i polako izbacuju stvari vani. Sve mi se nekako cini da ima tu za nas jos procedure ali nemam pojma sta i kako doci do raspakivanja.


    Inace Trebinje - Tunis 760km (znam Trebinje - Palermo je bilo 750 ali to je zbog zakrivljenosti vremena i prostora, mora i trajekta, nije do moje hemijske i notesa)


    Opet dolazi policajac br1 i konacno sa njim ide osoba br2 sa kojom se nesto kao sporazumjeh i rece nam da cekamo agenta carine i kako da pravilno popunimo papire. Tri papira, jedan za Adza i po jedan za motore.
    Popunjavamo to nekako, i kad zavrsimo zovnusmo policajca. Tacnije to nijesu policajci no carinici Ne mogasmo se sjetiti kako nam je izgledao br1 a ni br2, srecom pozvasmo jednog do njih dvojice. Pogleda papire rece nesto fali, na ova tri papira nesto napisa i udari svojim pecatom na sva tri. E kako mi samo laknu kad je stavio te pecate! Konacno pomislih, dobro je idemo dalje, i tako i bi, ali ne bas toliko dalje, jer on pozva br2 a on nam rece da nam fale neki papiri : )) i rece mi da idem u biro 4. Ok, uzeh pasose, i one papire, izadjoh iz hale i vidim dvije hale ispred pisu brojevi, posle kilometar konacno terminal 4. Prilazi, a to je kao izlaz sa granice, kucica i unutra zena jedna, kako idem sa onim pasosima i papirima put nje, kontam da to nema veze sa vezom, vec da tu moramo doci vozilom... I okrecem se nazad prije nego sto sam stigao, odlucim da idem do prvog policajskog punkta koji smo prosli. Dolazim do njih i pricam im kako mi treb neki papir i naravno da nemam pojma koji tu tek ne mozemo da se sporazumijemo : )) ali u 3minuta te komunikacije koja nije licila ama bas na nista, jedan od njih sad vec 5 u kucici rece na arapskom ime nekog papira i meni se upali lampica! Ta, to nam je i br2 rekao da nam treba, neki Fish papir... Upucuju me na trecu kucicu... Dolazim tamo sa svim onim papirima i pasosem, unutra 5 novih carinika i naravno po dobrom starom obicaju komunikacija oko bitnih stvari mi je nula. U njihovim ocima to ovako izgleda: Dolazi neki stranac sa dva pasosa, tri saobracajne, tri nama poznata papira i nesto prica, e ako znamo sta i pravo da vam kazemo boli na briga najstrasnije jer nam opstina daje platu svakako a ocjena za customer servis je na dnevom redu za 50 godina, do tada cemo u penziju. Nastavljamo da nas boli briga dok se ovaj ispred jos nesto brblja : )))


    A iz mog ugla, vidim da to ne ide nikud, te mi sinu ideja, da ja zamolim br2 da mi sve napise na papir, sta ja treba od njih da uzmem i sve smo rijesili te ja nazad opet skoro 1km do br2 objasnjavam mu moju brilijantnu ideju, medjutim on ima bolju, daje mi translator u ljudskom obliku uhvatio je prvog domaceg vozaca kombija i rekao mu da ide sa mnom i da nesto zavrsi. I konacno da neko zna malo italijanskog!!! Te se mi tu raspricasmo cijelih 3-4 recenice, uh kakvo olaksanje : ))


    Odosmo do kucice, kod ovih carinika, uze dva papira i vratismo se nazad do br1, br2 i agenta. Ispunismo ta dva papira konacno





    Zahvalih se vozacu, i htjeh da ga nesto castim ali on bas kao sto bi i mi, samo odmahnu i nasmija se. Rekoh da smo vec pomislili kako je narod dobar i prijatan, i jeste tako! Osim ovih opstinskih radnika koje zaboljeeeeeee
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  16. #16
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Zavrsavamo to, br2 sad stavlja potpise i svoj pecat ide do starjesine i on to isto uradi. Svi imaju svoj pecat, a onda do jos jednog starjesine iznad, To valjda dodje vise major u tom rangu
    Ovaj zguvza jedan od ona tri papira (jedan Azdo, jedan KTM i jedan Honda) ali kako nesto izmedju sebe pricaju, valjda je dosta 2 jer se dva vozila vode na Vedzu. Stavljaju konacno svi svoje pecate i potpise i kazu mi da idem u Biro 4. ****! Kako opet tamo pomislih, nema sanse b"rt! Tamo se izlazi u grad : )) Uzimam pasose, saobracajne, i 4+ papira i idem tamo nedje... Razmisljam sta sad, nema sanse da je to Terminal 4, i kako idem ka kucici, pogledaj desno kad u ono stvarno pise Biro 4. Opet olaksanje : )) Dakle nije Terminal no Biro, a fino su mi odma i rekli bogamE.


    Ali nikako mi nije bilo jasno sto su me vamo slali jos prije 2 sata, da ovo vec toliko traje... Ulazim unutra sa svim papirima i dokumentima, e tu je vec covjek ocigledno evropskog porijekla (privilegije visokih pozicija). Gleda mi one papire, uzima dva pasosa, nesto prica, opet se naravno nista ne razumijemo, nesto poce da piskara u Vedzin paosos i to je to. Ja rekoh a moj?! samo mi mahnu da izadjem...





    Ok, imamo nesto napisano na jednom pasosu, te se ja sa gomilom papira vratih do svih "brojeva" nazad. Tu vec pocinje nervoza medju njima, ocigledno nesto ne ide kako treba. Lazem kad bih vam rekao da mi ne bi bilo lakse da i ja znam i sta


    Nekako na sve jade ubjedjujemo carinika br2 da nam posalje br1 sa nama kako bi se bolje razumjeli u Birou 4. Sad vec idemo i ja i Vedza i br1. Situacija opet izgleda rjesiva i opet vidim svijetlo na kraju tunela : ))
    Dajemo sva dokumenta cariniku br1 i ulazimo u famozni Biro 4. Ovaj "glavonja" poce da vidno nerzovan razgovara sa br1. a on nista, kontam, alo sefe, buni se, reci nesto sad je vrijeme da kazes nesto inace ostasmo mi odje. Ali nista, zadnja rijec osta ovom arijevcu : )) **** man, i izlazimo iz kancelarije bez "zavrsenih papira". Ocigledno je svijelo na kraju tunela bio teretni voz sa Bioca bez kocnica : )) Inace PRAVDA za DROBNjAKA!!! #pravdazadrobnjaka


    Samo da napomenem, da se ovo sve desava izmedju ogromnih hala i da sam se pjesaci od kombija do biroa 4 sigurno i 1km....
    Sad vec put kombija ne idemo samo mi nervozni vec i carinik br1. Malo mi je lakse jer dijelimo teret
    On vidno iznerviran prica nesto na arapskom, razmisljam, sefe, znam i mi smo malo nerzovni
    Ali neka samo to, nego i pokazuje na sat, ocigledno se sve tu brzo zatvara jer i pada mrak lagano. Jeste, u pravu ste, malo nas je neizvjesnost drmala
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  17. #17
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Dolazimo sva trojica i srecom nalazimo sve one od prije na gomilu, ovaj nas mrco im nesto objasnjava svi se kolektivno cude i nesto kao prepiru. Sjajno zar ne


    Poslije polemike izmedju njih, koja je potrajala dolaze do zakljucka da je onaj zguzvani treci papir znacio i nas izlazak iz ovog pakla : )
    Jedno je sigurno, ceka nas s v e i z p o c e t ka
    Ali kontam pada mrak, nema sanse da pokupimo sve potpise i pecate, jer ama bas nemas pojma ko tu sve treba da se potpise. Srecom salju br1 da nam pomogne da uzemmo novi papir i krenemo u novu proceduru... Naravno da je on vrlo veselo prihvatio tu naredbnu i da je bas jako srecan bio zbog toga. "Vrlo" voljno napusamo hangar, i opet put kucice sa opstinarima. Pjesacimo naravno, dolazimo do kucice, on ulazi unutra, sjeda sa njima, i nista. Gledam njega, gledam Vedzu koji je pored mene, i opet gledamo njega koji je usao unutra i on nista.
    To nista potraja sigurno 5-10 minuta, a nama je bila vjecnost. Kontam zabolje ga, ceka kraj radnog vremena pa sjutra mozda nece biti lose srece da ga opet mi zapadnemo...


    Ali mrco prozbori posle nekog vremena, poce da brblja, uze papir te se vratismo nazad do gomile agenata dje je bio i br2 ovaj put stvarno svi na brzinu popunise opet taj treci papir. Ne mogu da vjerujem
    I opet sa br1 konacno sa svim sto nam treba idemo u Biro 4. Tu nam "glavonja" srusi snove ) nece opet da potpise, te se ja i Vedza ukljucismo, nesto svak brlja na svom jeziku, ukljucise se i neki ljudi koji isto cekaju, udari ladno Vedzi pecat, ali meni nece, Vedza mu prinosi moj pasos medjutim on kaze Ne! Vedza jos jednom pokusa, podize "glavonja" pogled, i kaze odje pecat? Pokazujuci na moj pasos. Vedza rece Da, on samo spusti pogled uradi pecat i to je to


    Izadjosmo sva trojica vani u nevjerici... Izgleda da je gotovo konacno! Mrak je odavno pao, malo koga ima vise na svim termimalnima i hangarima. Br1 nas vodi do terminala 4 i izlaza, ali smo bez kombija, no ajde valjda zna sta radi. Dodjosmo do zene, udari nam i ona pecate i to je to. Opet nevjerica samo ovaj put samo ja i Vedza, br1 se uputi konacno kuci, zavrsilo mu je radno vrijeme.


    Idemo pjeske nazad do kombija, sve je prazno vec, sjedamo u kombi, palimo i idemo ka izlazu. Naravno da je nevjerica i dalje!
    Idemo ka izlazu kad nas zaustavljaju dva inspektora u civili, gledaju dokumenta, gledaju motore, uzimaju papire i jedan kaze, odje pise da jedan motor odje ostaje. Nov hladan tus... Zamolih ga nekako da pogleda sta pise u pasosu i pored toga sto ja nemam pojma sta i pominjem da je pecat i piskaranje iz Biroa 4 (kontam da je nesto bitno kao i njegove epolete na ramenima). Gleda sve on to i kaze, i dalje pise da motor ostaje odje, ali vidite naprijed sa policajcima. Rekosmo vazi vazi, uzesmo dokumenta i papire i nastavismo ka izlazu. Prolazimo kraj Terminala 4, masemo zeni, i ugledasmo izlas na 30m od nas, ne mogu vam opisati olaksanje (5to po redu tog dana ali su lazna bila prije toga). Kotrljamo se lagano, kad novi policajac nam se javlja, zaustavljamo se, gleda papire, otvara kombi, zatvara i kaze, ne valja ovo. Vise nije hladan tus, nego pola kila leda niz ledja se spusta. Opet ga zamolim da pogleda pasos jer nam je tu nesto "glavonja" iz Biroa 4 napisao. Gleda i cita ono, poslije minut, kaze ok i zguvza sve papire!!! Ja skocih, kao ne, kad on rece tako treba to sve kod njega ostaje, i samo dva papira daje nama naravno i nasa dokumenta nam vraca. Opet nevjerica, ali ovaj put mozemo da idemo dalje ka izlazu! Uh konacno! Krecemo metar kad opet policajac! Pa majku mu dokle vise, i opet ista prica, samo sad dajemo manje papira, jer je to sve sto nam je ostalo. Gleda sve ono, i kaze ok. Gledamo ga u fazonu, jesi li siguran da je ok?! Potvrdi nam jos jednom... **** jeaaaaaaaaaa
    Dokotrljasmo se do izlaza i ladno nas niko vise ne zaustavi... Izadjosmo sa carine, i opet smo slobodno turisti ali potpuno osamuceni i iznenadjeni sta nam se ovo desi.
    Znate onu poslovicu, e pa mi smo oni zbunjeni... Procedure i sistem im funkcionise pefektno )


    Nekako dodjosmo do hotela, ulicicama prateci mape sa Vedzinog telefona. Vec je uveliko mrak, grad djeluje pomalo zastrasujuce ili nam je to osjecaj zbog prethodnog iskustva...
    Ispred hotela kapija i ograda, ja ulazim unutra da nam uzmem sobu i pitam da li mozemo unutar kapije hotela da se parkiramo. Dolazim do recepcije, pitam za sobu, kaze ima mjesta, parking je isto ok, nikakav problem. Konacno lijepe vijesti, pitah za cijenu, gledali smo prije toga na bookingu je bilo oko 50-60€ ili nize, kad ogovori recepcioner 85 za nas dvojicu... Opet tus, svuda li nas deru pomislih ali nista uzimamo sobu, izlazim da javim Vedzi da moze uci i uzmem stvari, i pricam mu za cijenu i naravno i njega kao da cigla zviznu po glavi. Par sekundi tisine, i ja se sjetih, Vedza, samo tren, mozda je on mislio dinara! Odoh nazad da platim, i stvarno 85 bi dinara : )) 1€ = 3 dinara, e od tog momenta je sve krenulo kako treba!!! Osim kad nas je pleme ljudozdera uhvatilo u oazi i skuvalo, ali to je druga prica








    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  18. #18
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    9,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ne pali Mracni ....sve je ovo photoshop !!!
    ... to ja znam jer je mene brat u Italiju !

  19. #19
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    U velikoj mjeri moj dobri Ameru : )))

    Hvala svima naravno na pozitivnim komentarima!

    Evo jos jedan video:

    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  20. #20
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    Ali muzika za potpun ugođaj :lol
    Prelijepo!
    E ko posle ovih snimaka kaže da zemlja nije okrugla....

  21. #21
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Sky
    Posts
    8,526
    Thanks Thanks Given 
    1,048
    Thanks Thanks Received 
    777
    Thanked in
    545 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by tigrovo_oko View Post
    Ali muzika za potpun ugođaj :lol
    Prelijepo!
    E ko posle ovih snimaka kaže da zemlja nije okrugla....
    evo ti jedan

    i drugi




    nego ivane, dje je video kad silazite sa asfalta na pijesak - ima li tu uredjenoga skretanj ai kazete sebi - pa evo odje bi mogli
    I was born to be the best, number one and nothing less.

    Studio INtarsia

  22. #22
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Pg
    Posts
    2,933
    Thanks Thanks Given 
    92
    Thanks Thanks Received 
    253
    Thanked in
    136 Posts

    Default

    da se zna, do daljnjeg, živim od ovog topica.

    momci, svaka vam je*ena čast! jedva čekam sljedeći post

  23. #23
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by LuTheDuck View Post


    nego ivane, dje je video kad silazite sa asfalta na pijesak - ima li tu uredjenoga skretanj ai kazete sebi - pa evo odje bi mogli
    hahhaha samo kazemo sebi, evo odje nam je skretanje )))

    Last edited by VooDooPrle; 14-12-18 at 14:47.
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  24. #24
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    Da bude malo vizuelno jasnije oko granice i ulaska u Tunis, mozete pogledati sa Long Way Down snimka, na 19tom minutu je gracnica i ulaz u Tunis. Ni njima bas nije islo sve kako treba : ))





    U sustini, sve sto je trebalo da dobijemo je neka vrsta dozvole, privremenog uvoza, koju smo vratili na izlazu iz Tunisa. Ali zajebancija je bila sto je Vedza imao dva vozila na njegovo ime, pa nijesu znali da li mu treba jedna ili dvije dozvole. Sad bi to sve bilo mnogo lakse, i vjerovatno gotovo za pola sata, a ovako je potrajalo pnih 4h, ali punih! Ja sam vec vidio kako se vracamo nazad i trazimo enduro rute po Siciliji
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

  25. #25
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    Niksic
    Posts
    5,077
    Thanks Thanks Given 
    869
    Thanks Thanks Received 
    267
    Thanked in
    102 Posts

    Default

    U hotel smo stigli oko 19h po gruboj procjeni jer smo u 18:30 zavrsili sa carinom.


    Prvi utisak Tunisa, koji je glavni grad Tunisa(Tunizije - francuski naziv) , definitivno veliki lucki grad, veliki vijadukti, mostovi, autoputevi i racve...
    Dosta je i prvljav, nazalost i pun smeca. Hotel smo nasli posle niza uskih ulicica koje su djelovale sablasno ali sa druge strane sve je zanimljivo, sve nam je novo.








    Ovo je i ulaz u Hotel Saint Georges


    https://www.booking.com/hotel/tn/sai...s=1&#hotelTmpl








    Posle raspakivanja i tusiranja, imali smo malo i vremena da izadjemo vani i nadjemo nesto da jedemo, jer nijesmo cijeli dan uspjeli nista da prezalogajimo. Carina-dijeta je izvrsna stvar ko nema problema u zivotu a zeli da mu se malo zivot zakomplikuje : ))


    Odlucismo da izadjemo vani i vidimo dje smo to dosli. Setamo ulucicama, i gledamo zatvorene brze hrane i restorane, medjutim jedan detalj nas malo cudi i brine, a to je cijena hrane. Znamo vec da je odnos 1€ 3 dinara ali vidimo na izlozima da recimo hamburger kosta 1200 i sve manje vise tako :shock: Inace ekonomija Tunisa nije puno razvijena i dosta losije zive od nas, nedje smo nasli podatak da je prosjecna plata 130€ i vidi se da je zivot tezak i siromasan. Kontam da je zbog takve situacije i dinar velika valuta, tako da se vjerovatno oslanjaju na apoene ispod dinara. Tako i bi srecom Prepreka broj dva, mi imamo samo € dok oni samo primaju dinare... Odlucujemo da se vratimo u hotel i pitamo dje mozemo promijeniti novac. Srecom na recepcijama svih hotela dje smo bilo to je bilo moguce, te dobijamo pun novcanik dinara i idemo u dalji pohod na neku krstenu hranu Ok, definitivno taj termin se odje ne moze primijeniti iz vise razloga : ))


    Ulice su nam ovako izgledale





    Prvi utisak, ok, nije to lose, idemo malo dalje i dublje u grad jer crkosmo od gladi, a nijesmo htjeli u hotelu, jer ipak treba osjetiti svako mjesto a hoteli to ipak ne pruzaju.





    Iskreno u pocetku vodim racuna oko fotografije, da ne budem bas previse ocigledni turista vec da se ne izdvajam, mada odje i nema turista nidje oko nas
    Gledamo mapu preko telefona i koracamo prema centru kako bi nasli neku brzu hranu ili sta god. Tu vec pocinje da bude vise ljudi i atmorsfera je mnogo prijatnija. Prolazimo pored jedne brze hrane, dje se nesto i desava, ima ljudi, tako da odlucujemo da je to dobar test i da bi se tu konacno moglo nesto jesti.


    Sledeca prepreka koju je trebalo proci je narucivanje hrane, srecom odje ima i natpisa na fancuskom, i Kebab djeluje jako poznat, plus pomfrit. Eto rjesenje je vise nego jasno, sjedamo unutra, sto je inace tik uz ulicu, Porucujem dva kebaba i dvije porcije pomfrita. To je bilo lako, ali slijedi i potpitanje, jer ocigledno ima vise vrsta mesa... **** odokativnom metodom odabiram nesto, dok mi on sugerise neki drugi izbor ok, prihvatam sugestiju. Sto se priloga tice idemo na sigurno, kupus i to je to! Ja uzimam i malo nekog ljutog sosa, cisto da vidim o cemu se radi. Rekoh vec da nam je od hotela krenulo sve kako treba?! E pa i odje se to nastavilo, hrana je bila super. Sjetio sam se fotografije tek posle naravno








    E sad je vec sve mnogo lakse, i vratile su se boje i uzivanje u zivotu, idemo dalje u obilazak grada. Inace tu smo pokusali da naucimo par rijeci, jer su ljudi iz brze hrane bili vise nego prijatni. Ali to jednostavno nije bilo moguce, ili bar moje usi ne rade posao kako treba ) Jedino sto sam naucio te noci i sto sam koristio svakog dana je bilo Shukhra (šukra, šuhra...) i znaci Hvala, dje god smo to posle rekli ljudi su bili bas prijatno iznenadjeni. Sjajna rijec


    Sporedne ulicice ovako izgledaju





    A glavne manje vise okako








    Inace, nedje oko 9 cini mi se, grad se odjenom isprazni, zanimljivo je da posle prvog sumraka samo muskarci su vani, i to je tako bilo cijelim Tunisom.
    Vani ljudi sjede u kaficima, piju kafu i cajeve, gledaju telefone i puse nargile. Kao i odje manje vise, samo sto im je alkohol zabranjen!





    Kako je grad postajao sve pustiji, odlucismo i mi da je bolje da picimo put hotela.
    Ljudi nemojte da jedete zuti snijeg!

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Prodajem North Rebel 12m 2018 + Bar 2018
    By montegruja in forum Ostali oglasi
    Replies: 3
    Last Post: 02-03-20, 06:25
  2. Afrika
    By Pomengranate in forum Sve i svašta
    Replies: 17
    Last Post: 13-07-12, 23:29
  3. afrika
    By shajo in forum Motociklizam
    Replies: 0
    Last Post: 01-09-09, 10:18
  4. Evropa kao Sahara ?
    By G R A D in forum Nauka generalno
    Replies: 0
    Last Post: 11-08-05, 23:46
  5. Sahara
    By Chogo in forum Film
    Replies: 9
    Last Post: 13-05-05, 22:57

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •