meni je smiješno da neko očekuje da sam toliko "vezana" za telefon da ga zalijepim za uvo ili ruku i da je vazda uz mene? Nije jer ga ne nosim ni u tolaet niti za sobom po kući dok usisavam...javim se uvijek čim vidim ili čujem poziv ili poruku, i strašno me nervira kad je nekome nešto mnogo bitno i hitno i pošalje poruku i čeka odgovor....a ovamo kao gori! Pa zovni đao ga izio, nazovi ako ti je frka!
Časti mi ranije smo imali usmeni dogovor od danas za sjutra, prekosjutra, eventualno fiksni ako tata nije doma pa smiješ da pričaš da momkom, i bez problema smo se nalazili i dogovarali ...ovo je danas izgubilo draž nekako je ljepše i lakše a i poštenije sve ranije bilo. Ponekad pomislim kako je uopšte bilo moguće ranije komunicirati i ljubaviti bez ovolike povezanosti...mobilni je višestruko koristan ali me ponekad nervira zavisnost svih nas od njega.
Ne znamo ko je ođe sluga, a ko gospodar.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks