Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 44

Thread: Nemanjići nijesu smatrali Duklju srpskom zemljom! Izvori / povijesna vrela!

  1. #1
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Nemanjići nijesu smatrali Duklju srpskom zemljom! Izvori / povijesna vrela!

    Vukan Nemanjić je vladao Dukljom/Zetom , ali u njoj nije bilo Srba - 4 izvora!


    Nemanje je osvojio Duklju oko 1186. godine.
    Nemanja je dao sinu Vukanu na upravljanje Duklju.
    Vidimo iz 4 Vukanova izvora, da on ne vlada nikakavim Srbima u Duklji/Zeti , niti spominje bilo kakve Srbe!




    1. IZVOR
    Evo prvo, zapisa sa Vukanovog jevanđelja, koje je napravio neki monah 1202. iz kojeg fino vidimo kako odvaja srpskU zemljU i Zetu !


    --------

    О самодржавној властели ужасавам се умом и ријечју


    Поњеже мнози начеше књиге и повести дејати, јаже о извсетних вештех случи се и мне грешному, присно унилому и хуждшуму всех и ни достојному назвати се именеми сим, мниха Симеона, вазвестити вса по реду, јаже саврши владика всех прошенијем и мољенијем мене грешнаго Симеона старца, бившаго ме некогда в мире, и јеште бо ми сушту не разлучену от рода, ино мољеније моје не беше токмо: Господи Исус Христос сподоби ме недостојнаго достојну бити подјети иго твоје на се. Он же јако благ и милостив реки: гредуштаго по мне иждену в[ад]?, исплни желаније моје ва скоре узе и об... то же чајах за многије дни, и јеште сушту ми у манастиру ва обштежитији, и паки ужделевшу ми се, понудих се изити из манастира и од братије и последовати Богу; и помиловах себе, ни поштедех немоштније старости матере својеје за име... и љубимују братију оставих, и сестри, и ину прочу присн, да сабудет се глагољемоје не пророки, ни апостоли, ну самем Господем нашим Исусом Христом: всак остављеј матер и братију, ина прочаја и по мне шад, стократ пријет живот вечни. Давид бо пишет: каја полза у крви мојеј, јегда саниду ва истаљеније, једа исповест ти се прст, или вазвестит истину твоју? Се време покајанија настојит, јако нест у самрти поминајеј тебе, ва аде же кто исповест ти се. И вса самислившу ми подобих се странан бити ка својему родитељу и брати, пријемље досажденије и укореније, и обаче оклеветаније од злих чловек, а од врага напасти и брани и паче всех, ну аз та вса вземљу за име Христово поменује слово Давидово: јако тебе ради поруган бих вас дан; и паки: Тужд бих знајемим мојим, и странан син матери мојеј. Сим же сем савршившим се мноју грешним, сподобих се жити у пеки, у граде Расе, и написах сије књиги својему господину велијему жупану ... О неизреченије Богу и божаствније тајни ... самодржаних властелех, тем же изреку о њих, ужасају се зело умом же и словом, обаче дрзнух васпоминају величија их и подвиги душевније јаже саврши небесни цар о таковех властелех, поњеже владики ... Господ наш Исус Христос по неизмернеј јего милости, и по изволенију пресветије госпоже Богородице предаст Христос частни венац велијему жупану Влку, владичаствујушту јему својеју српсков земљеју и зетсков странов и поморскими град ... и нишевскими предели велеродному, велеславному велијему жупану Влку, сина самодржанаго (!) господина области својеје Стефана Немање.


    Petrovgrad, Ruska nacionala biblioteka. F n I 82 (Vukanovo jevandjelje, oko 1202. g.) ZIN I 7.

    -------------------------------------------------------------------



    O samodržavnoj vlasteli užasavam se umom i riječju


    Pošto su mnogi počeli pisati knjige i istorije, tako i ja, grješni, ništavniji i najbjedniji od svih, nedostojan nazvati se imenom monaha Simeona, želim da izvijestim, sve po redu, o nekim događajima koji su se desili, po volji Vladike svih, a na preklinjanje i molbu, mene grešnog Simeona starca, kada sam bio svetovanjak, i još živio u porodici. Moja jedina molba bila je: >>Gospode Isuse Hriste počastvuj mene nedostojnog da budem dostojan primiti igo Tvoje na se. A On blago i milostivo reče: >>Onoga koji ide za mnom, spasiću pakla? Ispuni moju želju ubrzo... to što čekah mnogo dana. I još kada sam bio u manastiru, u opštežiću, opet sam poželio da napustim manastir i bratiju i posvetim se Bogu. I udovoljih sebi. Ne pošteđeh svoju nemoćnu staru majku u ime... i ostavih dragu braću i sestre, i drugu ostalu rodbinu da se dogodi ono što ne govore proroci, ni apostoli, nego sam Gospodin naš Isus Hristos: >>Svako ko ostavlja majku i braću, i sve ostalo, i slijedi me, sto puta će zadobiti vječni zivot. A David dakle, piše: >>Koja je korist od moga tijela, kada ću istruliti, kada ću postati prah, ili kada ću objaviti istinu Tvoju? To vrijeme pokajanja je došlo, jer ne treba se sjetiti Tebe na samrti, ko će Ti se u adu ispovijediti? I sve smislivši, odlučih da se otuđim od svojih roditelja i braće, primih na sebe muku i ukor, i čak klevetu od zlih ljudi, a od đavola iskušenja i, osobito nasrtaje. Ali, ja sve prihvatih u ime Hrista, sjetivši se riječi Davidovih; >> jer zbog Tebe bih ismijavan svaki dan. I još >> Bijah tuđ poznanicima mojim, i stran sin mojoj majci. Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu... o neiskazane Bogu i božanstvene tajne... samodržavnoj vlasteli, o tome što ću reći o njima, užasavam se umom i riječju, no ipak se drznuh da se sjetim njihove veličine i duševnih podviga koje je podario nebeski car takvoj vlasteli, pošto je Vladika... Gospod naš Isus Hristos, po neizmjernoj njegovoj milosti, i po izvoljenju presvete Gospođe Bogorodice, predao Hristos časni vijenac velikom županu Vuku, koji je vladao svojom Srpskom zemljom i Zetskim krajevima, i primorskim gradovima... i Nišavskim predjelima, plemenitoga roda i veleslavnomu velikom županu Vuku, sinu samodržavnoga gospodina svoje oblasti, Stefana Nemanje.




    -------




    2. IZVOR
    I iz sljedeceg dokumenta vidimo da u Duklji nijesu živjeli Srblji.
    Vukan, sin Nemanjin, obraća se Papi, ne spominje u titulisanju da vlada bilo kakvim Srbima.
    U jednoj, samo u početnom dijelu sačuvanoj kotorskoj latinskoj ispravi iz 1197. godine stoji:


    "U ime gospodina i spasitelja našeg Isusa Hrista.
    Godine od utjelovljenja gospodina našega hiljadu sto devedeset sedme, za vrijeme gospodina našega Vukana, Duklje, Dalmacije, Travunije i Toplice slavnoga kralja i gospodina Bogdana, kneza Kotora. Mi u Kotoru suci..."


    (Arhiv HAZU, IIb. 25, Catharensia Miscellanea, 308.)



    ------



    3. IZVOR
    Vidimo i iz ovog dokumenta da u Duklji Srba nema.
    Vidimo da se Vukan obraća Papi, kaze da vlada Dukljom, ne spominje da vlada bilo kakvim Srbima.
    Pismo papi Vukana Nemanjića, iz 1199. g.
    Dokument je naravno na latinskom, a mi ga donosimo prema prijevodu A. Miloševića:



    "Preblaženome i presvetome ocu i gospodinu Inoćenciju, božjom milošću svete rimske crkve vrhovnome svešteniku i opštem papi - Vukan, istom milošću kralj Duklje i Dalmacije, pozdrav i čvrsta odanost. Dolaskom k nama gospodina Ivana kapelana i gospodina Šimuna, savjesnih i pouzdanih legata svete katoličke i apostolske stolice, doista smo se obradovali, jer kao što svjetlost sunca, u svom svojstvu sijajući, rasvjetljuje naš svijet, tako njihovim svetim i spasonosnim
    pripovijedanjem, vjeruje se, da je rasvijetljeno cijelo naše kraljevstvo. Tom njihovom dobrotom i znanjem poučeni, Bogu i vašem očinstvu bezbrojne hvale upravljamo, što ste k nama poslali, kakve smo vazda željeli da primimo, božjim darovima obdarene, jer sve što je dano najbolje i svaki savršeni dar odozgora je. Pošto su nam predali Vaša pisma razumjeli smo, da je našim molbama milosrdno udovoljilo blaženstvo Vašeg apostolata. Stoga smo mi s velikom pobožnošću duha naredili da po svemu našem kraljevstvu, sve što je po Bogu, urede i utvrde, a ono pak što je protivno, u smislu onog proročanstva, da istrijebe i unište. Pošto su pristupili na mjesto, đe se u staro doba(!) običavalo održavati sabor, održali su sveti sinod, potanko raspravljajući o porocima i o krepostima, te skupa Bogu i preblaženoj Mariji, vazda djevici i blaženom Petru, prvaku apostola, i Vašem apostolatu hvale podnoseći. Međutim, neka primi na znanje Vaše očinstvo da mi je u potpunosti priznata kraljevska čast i, što je još slavnije i srećnije, doznasmo da smo u srodstvu s Vašom plemenitom krvi. K tome javljamo da smo željeli sada poslati pred noge Vašeg blaženstva naše legate, ali pošto smo čuli da je ona zemlja uzbunjena, to nijesmo mogli izvršiti, jer Vašim legatima svuda se iskazuje dužna počast, dočim naši legati, kad bi htjeli ići s velikim sjajem počasti, pretrpjeli bi štete, a možda i smaknuće. No kad bude zgodnije i prikladnije vrijeme, časnije ćemo to izvršiti, jer su nama riječi Vaše svete podstreke donijele, što nam je slađe od meda i saća. A pošto se nadamo i sigurno držimo po tome što si vikar gospodina našeg Isusa Hrista, da će se On po Tebi udostojiti otvoriti nam vrata kraljevstva nebeskog, a pošto na ovom svijetu ni od čega ne oskudijevamo, mnogo prosimo, da za nas griješnike upravljate molitve Gospodu. Napokon nećemo tajiti Vašem očinstvu, da jeres, ne mala, u zemlji kralja Ugarske, to jest Bosni, preuzima maha toliko, da je pod pritiskom događaja sam ban Kulin sa svojom ženom i sa svojom sestrom, koja je udovica pokojnog Miroslava, humskog kneza, i sa više srodnika zaveden; više od deset hiljada hrišćana naveo na istu jeres. Radi toga kralj Ugarske, ogorčen, nagnao ih je da dođu pred Vas, da budu ispitani od Vas, a oni su se, pak, povratili sa krivotvorenim pismima, govoreći da im je s Vaše strane dozvoljeno učenje. Stoga molimo da savjetujete kralja Ugarske da ih iz svoga kraljevstva istrijebi kao kukolj iz pšenice."



    (Original u Vatikanu. Objavili su ga: A. Theiner, Vetera monumenta. 1:6; Kukuljević, Codex. 11:215 - 216. Prijevod u "Istorijskim zapisima", 5,1949)

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 4. izvor Vukana Nemanjića, đe su ti Srbi??

    4. IZVOR
    Vidimo iz ovog natpisa da Vukan vlada Dukljom i vidimo opet, da Srbalja u Duklji / Zeti nema.
    Natpis o izgradnji crkve Svetog Luke u Kotoru iz 1195. g.





    Iz ova 4 izvora, kao i brojnih drugih, jasno vidimo, Srblji u Duklji /Zeti nijesu živjeli.
    Dakle, bajke srpskih istoričara, koje pokušavaju da predstave kao pravu istoriju, su samo bajke i ne mogu postati prava, realna istorija, ma koliko se neki DR, MR, Profesori, Akademici trudili da nas ubijede da su fantazije prava istorija.



    ...

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Stefan Prvovenčani zna samo za jednu jedinu srpsku zemlju, koju jasno odvaja od Zete

    I Stefan Prvovenčani, prvi srpski kralj, sin osvajača Duklje - Nemanje, jasno je razlikovao srpsku zemlju i Zetu.
    Inače, termin SRPSKE ZEMLjE je izmišljen u 19. vijeku, prije toga vjekovima i vjekovima je postojala u svim dokumentima, samo jedna jedina srpska zemlja.

    5. izvor
    • Povelja Stefana Prvovečanog, sina Nemanjinog
    Postoji prepis koji se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku. Tekst, ukupno 41 redak, pisan je na pergamentu (format 48 x 34 cm), a ispod njega je potvrda kralja Milutina, u 8 redaka. I prepis povelje i potvrdu posala je ista ruka i to nekaligrafskim ustavnim pismom kraja XIII i početka XIV veka. Sačuvan je ostatak gajtana od crvenih konaca, provučen kroz pliku.

    Tekst povelje:

    "Davalac onoga što je blago i istočnik svakom davanju neoskudni, uslišilac svakoga koji ga prizove istinom, ne htede ničiju propast, nego zapovedi da se svi spasu i u razum istiniti dođu, Vladika svih, Hristos Bog, istinita mudrost očeva, koga ako ko nađe u istinu je blažen; ko je dakle taj koji može da iskaže sile Gospodnje? Radi takvog smerenija Vladike sve se udivljava, jer našeg spasenja radi bi čovek, svih Bog ovaplotivši se u Pričestu svoju mater, i svojim blagovoljenjem venča nas dajući neoskudno ispunjenje onima koji s ljubavlju padaju ničice k njemu. Veličinu njegovog čovekoljublja razumevši, ja, grešni Stefan, veliki kralj, namesni gospodin sve srpske zemlje i Dioklitije i Dalmacije i Travunije i Humske zemlje, padajući ničice pred tebe, molim ti se, Gospode, ti si me primio iz utrobe moje matere, ti si moj pokrovitelj, tebe kao utvrđenje i nadu imam i pred tebe kao moliteljicu stavljam Prečistu Tvoju Mater. Mene izabravši u domu oca moga da budem naslednik prestola oca moga i među braćom mojom viša me javivši, meni predade da pasem stado oca moga s blagoslovom očevim, koji i ovaj nauk dade meni, rekavši:
    - Sine, moje reči uzmi na um, mojim rečima priklanjaj uho tvoje, sačuvaj ih u svome srcu i budi onaj koji se svim srce uzda na Boga, blagoslovi Boga u svako vreme i neka je hvala njegova svagda na ustima tvojim. Blizu je Gospod svih koji ga se boje i molitvu njihovu uslišaće i spašće ih. Amin.
    Stoga i ja, razumevši blaženi život oca moga, kako u svemu s žurbom priticaše zapovedima Gospodnjim, i zato ga Vladika Hristos Bog strašnim svima koji žive okolo njega javi, i mir i tišina bi u dane vladavine njegove, po reči proroka Davida: "Gospod neće lišiti dobra one koji hode nezlobivo. "Toga radi i ja padam pred tebe, znajući tvoje čovekoljublje i molim se vapijući ovako tebi Isuse Hriste:
    Otvori mi oči srdačne, da razumem i tvorim volju tvoju u sve dane života moga, "jer sam pridošlica ja"; ne sakrij od mene zapovesti tvoje, nego "otkri oči moje da razumeju čudesa od zakona tvoga". Reci mi, Gospode, nedokučivosti i tajne premudrosti tvoje, na tebe se nadam, bože moj, da mi ti prosvetiš um i smisao svetlošću razuma tvoga, da prebivam u svim zapovestima tvojim kako bih se obnovio i prosvetio istinom i spasao dušu moju i telo. Amin.
    I tako prebivajući, ako i druge dobrodetelji ne stvorih, o meni će se postarati Bog, jer gde bejaše manastir nekog svetitelja sa usrdnom željom svaku potrebu ispunih mu, i ovome manastiru Prečiste Vladičice naše Gospođe Bogorodice na Mljetu ovo darujem: ostrvo celo i Babino Polje, na drugom ostrvu u Krkri crkvu Svetoga Vida, Janjinu i s Popovom Lukom i Svetog Stefana i Svetog Georgija. A ovo su im međe: Žulijan od mora do mora i od druge strane od Motružnice od mora do mora; u Stonu crkvu Sv. Nikole. Ovo da budu metohije Svete Bogorodice mljetske crkve. I vinogradi koje je opat kupio crkvenim dobitkom da budu crkvi u Rijeci i u Žrnovnici pred Dubrovnikom. Ovi uvek da budu crkvi. I o ovim metohijama niko da se ne stara osim opata, koji je u tom mestu, a drugi ni jedan čovek da nema brigu niti vlast nad kim. Ko bude vladar posle mene, ili moje dete, ili blizak ko, ili neko drugi, ovoga da ne razori ili kome učini neko nasilje.
    Ako li se ko, zavišću Sotoninom obuzet, drzne da razori nešto od onoga što prinosim Presvetoj Bogorodici Blagodetelnici, takav da bude proklet od Gospoda Boga Svedržitelja i Presvete Bogorodice, i sila časnog i životvorećeg krsta da porazi njega u sadašnjem i budućem veku, i od mene grešnog neka mu bude anatema. Ovoga radi pisah i potpisah.

    Stefan, po milosti Božjoj venčani kralj i samodržac sve srpske zemlje i pomorske."



    ...
    Last edited by Ćipur; 17-10-06 at 06:05.

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Monasi Svetog Save godine 1262. kažu: "Nema Srba i Srbskog jezika u Zeti!"

    Monasi Svetog Save godine 1262. kažu: "Nema Srba i Srbskog u Zeti"!

    6. izvor


  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 7. izvor, izvor je na velikosrpskom sajtu www.rastko.org.yu nesporan i jasan

    HELENAE REGINAE SERVIAE, DIOCLEAE. ALBANIAE. CHILMIAE, DALMATIAE ET MARTITIMAE REGIONIS




    7. izvor

    Srbi nijesu živjeli na ovim prostorima, ni u vrijeme najčvršće vladavine Nemanjića na teritoriji današnje Crne Gore.
    Evo, na velikosrpskom sajtu Rastko jasno stoji kako Uroš Nemanjić i njegova žena odvajaju Srbiju od Duklje!
    U natpisu na nekoj crkvi, na latinskom jeziku, kraljica Jelena Nemanjić kaže da je ona: HELENAE REGINAE SERVIAE, DIOCLEAE. ALBANIAE. CHILMIAE, DALMATIAE ET MARTITIMAE REGIONIS (Jelena kraljica Srbije, Duklje, Albanije, Huma, Dalmacije i pomorskih krajeva)

    Ovo je objavio Rus Jastebov u nekom srpskom listu, godine 1880., ja sam skinuo sa www.rastko.org.yu

    Quote Originally Posted by Rastko.org.yu
    ... Значајно je овде истаћи његов могло би се рећи више научни рад "О православним српским старим и новим црквама у Старој Зети" (садашњем скадарском округу) објављен у "Гласнику Српског ученог друштва" 1880. У овом прилогу Јастребов je писао о старим и новим српским црквама у тадашњем скадарском санџаку.[20]

    Јастребов je описујући стање цркава износио овако: "Од старих цркава, које још сасвим утемељене нису, које својим зидинама, премда упола разваљеним, привлаче радозналост свакога, сачувала се једна знаменита црква, св. Срђ, на Бојани. Ова црква je сада без крова, олтар са северне му стране обаљен je у Бојану, која тече под самом црквом. Стоји на (два) 2 сахата од Скадра на левом брегу Бојане. Црква je велика, има 30 корака у дужину, 20 у ширину. Сва je унутра живописом на зидовима украшена, има по три квадратно колоне (стуба) по среди цркве, паралелне од западне стране кривене к источној; ови су стубови такође иконописани." Даље Јастребов описује и констатује да иконопис "није византијски, него први српски " и даље наставља - "Сви свеци имају одело исто онако, као што га имају на иконама у дечанској ларви, у пећкој патријаршији и у грачаничкој цркви." Такође констатује и жали зашто до сада нико од стручних људи није послан из Србије, или Русије, да сними слике из тих икона које су драгоцене. Он, даље говори о другим својствима цркве и да висина цркве, одговара дужини и ширини, има около 10 сежања. Црква се налази на подесном месту: ближе ње тече река Бојана, а наоколо шума и лепи читлуци турски и католички. У напомени наводи се да je у околини св. Срђа било још доста православних цркава око којих се старао Доминик скадарски латински епископ обратити их у латинску веру, о чему се у 17 столећу врло уредно бринула латинска пропаганда . Као сведок тога је латински наслов који се налази на врх врата, на која се улази у цркву. Тај натпис je урезан у камену и гласи:

    "IN NOMINE DNI DNI AMEN. EXIMIAE VIRGINIS FILII ANNO M XVIII MAGNICIFUS DNUS DNUS UROSIUS DIVINAGRATIARASSIAE REX ILLUSTRIS MAGNIFICI REGIS URISII AAT DOMINAEQUE HELENAE REGINAE EDIFIKAVIT HANC ECCLESIAM IN HONOREN SS MARTYRUM SERGI ET BACHI A FUNDAMETIS USQUE AD FINEM ASSISTENTE ABABATE PETRO DOCHNE SCUTARENSI-

    Ha левој страни врата урезано je следеће:

    NEMENTODNE FAMULAE TUAE HELENAE REGINAE SERVIAE, DIOCLEAE. ALBANIAE. CHILMIAE, DALMATIAE ET MARTITIMAE REGIONIS QUAE UNA CUM FILIIS SUIS REGIBUS UROSCIO ET STEFANO DE NOVO EDIFIKAVIT ISTAM ECCLESIAM AD HONOREM B-B- ARTYRUM SERGII ET BACHI ET AD FINEM USQUE COMLEVIT. ANNO DNI M" "XVIII."
    http://www.rastko.org.yu/rastko-al/z...-izvestaji.php

    Nemanjići su naravno znali da su Srbija i Duklja dva pojma, da sebri/srbi žive u Srbiji, a ne žive u Duklji.
    Nemanjići su to znali ali Amfilohijevi vjernici to ne znaju, nego im Risto izmišlja neke budalaste bajke i mitove kao svoju istoriju, a oni vole da vjeruju u te bajke i mitove.

  6. #6
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Nemanjići nisu smatrali Duklju srpskom zemljom, a nama decenijama bajke prosipaju...

    Stefan Nemanja, u Hilandaru Nazvan Simeon, osnivač dinstije Nemanjića, kaže fino u ovom izvoru da je obnovio svoju dedovinu, to jest Rašku / srpsku zemlju, a "predobio", to jest osvojio je Zetu sa gradovima ...
    I ovaj IZVOR je jasan, jasno odvaja srpsku zemlju i Zetu / Duklju.


    8. IZVOR


    -----------------
    Hilandarska povelja Simeona Nemanje

    Iskoni stvori Bog nebo zemlju i ljude na njoj, i blagoslovi ih i dade im vlast nad svim stvorenjem svojim. I jedne postavi careve, druge knezove, druge gospodare, i svakome dade pasti stado svoje i čuvati ga od svakoga zla koje nailazi na nj. Zato, braćo, Bog premilostivi utvrdi Grke carevima, a Ugre kraljevima, i svaki narod razdeli, i zakon dade i naravi ustanovi, i gospodare nad njima, po običaju i po zakonu rasporedivši svojom premudrošću.
    Stoga po mnogoj svojoj i neizmernoj milosti i čovekoljublju darova našim pradedovima i našim dedovima da vladaju ovom zemljom srpskom, i Bog svakojako upravljaše na bolje ljudima, ne hoteći čovečje pogibli, i postavi me velikoga župana, narečenoga u svetom krštenju Stefana Nemanju. I obnovih svoju dedovinu i većma utvrdih Božjom pomoću i svojom mudrošću, danom mi od Boga, i podigoh propalu svoju dedovinu i predobih: od morske zemlje Zetu i sa gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grčke zemlje Lab sa Lipljanom, Dubočicu, Reke, Zagrlatu, Levče, Belicu, Lepenicu. I Božjom pomoću i svojim trudom to sve pridobivši, pospešenjem Božjim, pošto je moja vladavina odasvud primila mir i tišinu, počeh podsticati misao svoju i poučavati um svoj da želim i da se brinem za dušu svoju, u koji ću broj biti ubrojan u dan strašnoga suda, i kako bi mi bilo moguće primiti anđelski i apostolski obraz, i posledovati Vladičinim rečima: "Uzmite jaram moj na se i naučite se od mene, jer sam krotak i smeran srcem; jaram je moj blag i breme moje je lako".(1)
    Kada je prošlo mnogo vremena, Vladika moj premilostivi ne previde moljenja stvorenja svoga, no kao štedri trudopoložnik i nagraditelj, koji reče prečistim svojim ustima: "Ne dođoh prizvati pravednika, no grešnike na pokajanje",(2) i pošto mi se po milosrđu njegovu iznenada ukazalo pogodno vreme, i sve ovoga sveta, čast i slava dođe mi kao ništa, i sva krasota ovoga života i divan izgled, pokaza mi se kao dim, a Hristova ljubav sve više se vezivaše za mene, makar i nedostojnog, ja odmah ostavih vladavinu moju i sve moje, različno moje, pošto se tako izvolelo Hristu i presvetoj Gospođi Bogorodici. I udostoji mene grešnoga svoga jarma blagoga i satvori me zajedničara časnog i anđelskog i apostolskog obraza maloga i velikoga. Kada se ovo svršilo sa mnom, pošto se ovako ustrojilo, ostavih na prestolu mojem i u Hristom darovanoj mi vladavini ljubljenoga mi sina Stefana, velikoga župana i sevastokratora, zeta Bogom venčanoga kir Aleksija, cara grčkoga. I makar i nedostojan da se narečem sluga Hristov Simeon monah, blagoslovih ga svakim blagoslovom, kao što blagoslovi Isak Jakova sina svojega, da on napreduje u svakom delu dobrom u vladavini svojoj, i da bude dobrosrdan prema krstijanskom svetu, i da se brine za crkve i za one koji služe u njima, i da ne bude nikako zazoran od Tvorca svih i Gospoda.
    A posle ovoga, voljom Vladike moga Isusa Hrista, kao što objavljuje Pismo: "Nijedan prorok nije primljen u svome otačastvu",(3) poče se podizati misao moja da napustim poznate moje i decu i nađem neko mesto, i da tu dobijem spasenje. I ne ostavi mene Vladika moj, ni moje želje, jer se još više raduje zbog grešnika koji se kaje.(4) Iziđoh iz otačastva svoga u Svetu Goru, i nađoh manastir nekada bivši, zvani Hilandar, Vavedenje svete i preslavne Vladičice naše Bogorodice, gde ne beše kamen ostao na kamenu, no sasvim razvaljen. I potrudivši starost svoju, uz pomoć sina mi velikoga župana Stefana, udostoji me Vladika moj da mu budem ktitor. I delove njegove uništene potražih i obnovih ga po volji Vladičice Bogorodice, i pošto isprosih parike od cara u Prizrenu, dadoh od njih manastiru u Svetoj Gori Svetoj Bogorodici, Tetivlju, Trnje, Retivštica, Trnovac, Hoča i druga Hoča i trg tu, i dva vinograda tu nasadih; i 4 pčelinjaka: jedan u Trpezama, drugi u Dabšoru, treći u Goliševu, četvrti u Paricima, a za svakim pčelinjakom po dva čoveka; i planinu Bogaču; a od Vlaha, Radovo sudstvo i Đurđevo, a svega Vlaha 170. I dadoh od stoke što sam mogao, i u Zeti kobile i soli 30 merica. I ako ko od manastirskih ljudi ili Vlaha pobegne pod velikoga župana ili kod koga drugog, da se opet vraćaju; ako li od županovih ljudi dođu u manastirske ljude, da se opet vraćaju. I sve što dadoh manastiru u Svetu Goru, da ne treba ni mome detetu, ni mome unučetu, ni mome rođenome, ni kome drugome. Ako li ko ovo izmeni, da mu Bog sudi i da mu je sveta Bogorodica suparnica na strašnom sudu onom i ja grešnik Simeon.

    Krst Simeonov i potpisanije

    ----------------


    Ovaj istorijski izvor/dokument, nalazi se na velikosrpskom sajtu www.rastko.org.yu i njima je jasno, bajke su bajke, fakta su nešto drugo!
    http://www.rastko.org.yu/knjizevnost...abrana_02.html

  7. #7
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 2. put Stefan Prvovjenčani čvrsto ne smatra Duklju srpskom zemljom

    Na veljesrpskom sajtu www.rastko.org.yu , fino stoji i ovaj stari IZVOR, iz koga opet vidimo da Stefan Prvovjenčani Nemanjić nije smatrao Duklju srpskom zemljom, srpsku zemlju je odvajao od Duklje!
    Jasno je da su svetosavska bajke samo bajke, a sami Nemanjići nijsu Duklju smatrali srpskom zemljom, već samo zemljom kojom vladaju!
    Svetosavske bajke su jednine bajke na cijelom svijetu koje su proglašene za pravu istoriju!


    :arrow: http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/liturgicka/stefan-sabrana/stefan-sabrana_05.html



    9. IZVOR


    1. Natpis Stefana Prvovenčanog na severnom zidu pod kulom manastira Žiče (1)


    Ovom presvetom hramu Spasa našega Isusa Hrista, po neizrecivoj milosti njegovoj, koju satvori sa nama, ja Stefan, po Božjoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, Dioklitije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja, sa prevazljubljenim sinom svojim Radoslavom, po Božjoj milosti mojim namesnikom, prinosimo Tvoja od Tvojih, da bismo bili pominjani u molitvama, dar Spasu našem Isusu Hristu i njegovim svetima: (2) svete častice časnog i životvorećeg krsta Gospodnjega(3) i svetih strasti Hristovih i od rize i pojasa Presvete Bogorodice i od desnice svetoga proroka Preteče Krstitelja Jovana,(4) koju položi na teme Gospodnje, krsteći ga, i od glave Pretečine i od moštiju svih svetih apostola, proroka, mučenika i prepodobnih svetitelja; ikone svetih i časnih likova i sasude zlatne i srebrne i ripide mnoge i zavese i pokrove svete i rize časne i sveta jevanđelja i knjige mnoge i druge ukrase koji su na prosvećenje Spasu našem Isusu Hristu.

    A za hranu i odevanje onima koji služe svetom hramu ovom: selo Talsko, sa Ratinom i sa Zaklopitom Lukom; Topolnica s Vojušama, Ribnica sa svim brežuljcima i sa Brenom; Žiča sa Batinom, Ribići s Crnom Rekom, Tlsto Brdo sa Raškim Delom i sa Štitarinom, Peščanica sva s Pečanom, Bukovica, Grahovišta sva, Svinjci, Gračanica, Radijevo, Konarevo, Črnjave sa Serčom, Bresnica sa trgom, Svibnica sa Okruglom, Bobolje sa Čečinom, Gvočanica sa Pupavnima; u Jelcima sela: Dolnja Vas, Borak, Gnjila, Dobrinja, Vitahovo; a u Hvosnu sela: Peć sa svojim zaseocima, Črni Vrh, Stlpezi, Trebovitići, Goražda Vas, Nakl Vas sa Čelpecima i Labljanima, Ljutoglavi sa gradom; a u Zatonu sela: Črnča sa svojim zaseocima, obe Ivanje sa zaseocima, Zamčane sa zaseocima, Dubovo, Gaje, i sva ova sela sa zaseocima svojim; a ovo su u Zeti sela: Trebolje, Plavnici; u Gorskoj Župi Golič. A ovo su planine: na Sporima Nozdre, Javorje s Lukavicama; u Hvosnu Slano Polje sa Tmastim Gvozdom, nad Breznicama Željin, a zimske paše od Brezne naniže niz Sutjesku sa svim pašama kao što obuhvata crkvena međa, sa svim pašama zimskim i letnjim sa one strane Kotlenika.(5)

    A ovo su Vlasi koje smo dali ovoj crkvi - ovo su imena: Grd knez s decom, Radota, Vlkoslav, Tihomir, Stanimir, Vojihna, Dragšan, Njegoslav,(6) Zlina, Miroš, Brajen, Njeguš,(7) Njegota,(8.) Sina, Radomir, Dragan, Bratin, Vojilo, Držihna, Pačemil, Batina, Bratmir, Draguš, Tihomir, Brateš, Grdoš, Gostilo, Pop, Pačen, Bun, Stan, Dragoman, Stan, Desislav, Kupljen, Dajša, Berilo, Njeg,(9) Bunilo, Dragomir, Braten, Stanimir, Bratonjeg, Njegota(10), s decom, Draguš, Bratilo, Radoslav, Tudor, Lucan, Dobromir, Dragoslav, Mužilo, Tihoč, Dragomir, Draguš, Kuman, Milobrat, Draguš, Dragoslav, Brapa, Predilo, Draga, Prvoslav, Draguš, Poligrad, Radiš, Tihomir, s taštom i decom, Zlata, Stan, Dragan, Pop, Mik, Dobriša, Berilo sa decom, Gostimir, Rad, Gostimirova mati, Čuč, Kuman, Bratoslav, Buta, Njeg,(11) Vasil, Brateš, Bratoslav, Dobrc, Ljev,(12) Dragomir, Sraštan, Tudor, Tihomir, Bunilo, Braja, Gostilo, Vojmir, Božaja, Turjak, Predimir, Buč, Krasimir, Bratilo, Budislav, Tihoslav, Mrgela, Raduš, Kupljen, Bratan, Bun, Prodan, Vojihna, Bratohna, Gostiša, Ilija, Bukor, Rad, Bratina, Bala, Sracin, Hrelja, Milac, Dobromir, Sina, Vlad, Desilo, Dobroslav, Tešimir, Budin, Božica, Kuman, Bukor, Rad, Vlad, Stan, Ponjeg,(13) Rug, Grdoš, Zlata, Stan, Dragut, Vlksan, Bogdan, Bratoslav, Begota(14) s decom, Tolak, Dragun, Lubota, Kulin, Velimir, Brzej, Tudor, Bukor, Nanota, Sina, Njeg,(15), Brateša, Berislav, Prvoslav Buckat, Crnomuž, Grdan, Nikola, Dragoš, Dragoslav, Vojin, Gugota, Vusin, Skoromir, Pružin, Vojislav, Doda, Radota, Velimir, Povržen, Vojislav, Berilo, Miroš, Veljen,(16) Sracin, Andrija, Begota,(17) Gostilo, Čvrnjega,(18.) Grgur, Bukor, Bogdan, Stan, Desimir, Bežan,(19) Pljen,(20) Vratiša, Dedol,(21) udovica Dragušla i Tus s majkom, Gripon, Črnota, Stan, Šarban, Vojnjeg,(22) Belota,(23) Vojila, Miroš, Slavko, Gostilo, Njež(24) Prodan, Bun, Đed(25) Draguš, Gunja, Bratimir, Vokosav, Gostimir, Hodiša, Predihna, Bukor, Trusen,(26) Nerad, Singur, Draguš.

    I ove župe priložismo pod vlast ove crkve: Krušilnicu, Moravu, Borač, Lepenice obe, Belica, Levoč, Lugomja, Rasina, Jelšanica i nad ovim što se prilaže ovoj crkvi da nema protopop dvorski nikakvu vlast, nego što dolazi ili od popova ili od Vlaha, ili popovski bir od zemlje, koji dolazi od popova, polovina da se uzima za ovu crkvu. I da se ne poziva arhiepiskopov čovek kralju bez kraljevog pečata, već ako je kome dužan arhiepiskopov čovek, da ga pozivaju s kraljevim pečatom kralju. Pa ako ne dođe na pečat, onda da mu se pečati upišu kod kralja i da globu uzme arhiepiskop sebi.(27) I ako se pozove kraljev čovek arhiepiskopu, i da bude...

  8. #8
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Vladimir Anđelković, 14. maja 2008. za "Večernje Novosti"

    Još jedna potvrda, Stefan Prvovenčani, sin Nemanjin, brat Svetog Save jasno je razvajao Duklju i Srbiju!


    http://www.novosti.rs/code/navigate....4&feljton=6569


    U februaru 1207. Sava je, zajedno sa očevim moštima, prešao u Srbiju, u manastir Studenicu, gde je na položaju studeničkog arhimandrita stekao veliki ugled. Posle ženidbe Stefana sa Anom, unukom venecijanskog dužda Enrika Dandola, i dobijanja kraljevske krune od pape Honorije III 1217, Rastkov brat je postao priznati vladar "Srbije, Duklje, Travunije, Dalmacije i Zahumlja". Ali, tek krunisanjem Stefana za kralja u manastiru Žiča na Spasovdan 1221. godine, i to od samog arhiepiskopa Save, Srbija je "dobila prvog srpskog kralja koji se od tada potpisuje kao Stefan Prvovenčani".

  9. #9
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Post

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    I Stefan Prvovenčani, prvi srpski kralj, sin osvajača Duklje - Nemanje, jasno je razlikovao srpsku zemlju i Zetu.
    Inače, termin SRPSKE ZEMLjE je izmišljen u 19. vijeku, prije toga vjekovima i vjekovima je postojala u svim dokumentima, samo jedna jedina srpska zemlja.
    Iz "Život svetog Save" srednjovjekovnog pisca Domentijana, 1254. godine vidimo da je Rastko Nemanjić postavljen za arhiepiskopa svima srpskim zemljama. Ѕа Stefana Nemanjića kaže u "Život svetog Simeona" da je postao kralj srpskih zemalja.

    Teodosije, i sam Dukljanin, negdje pred 1292. godine piše "Život Svetog Save" piše o Nemanji, da on vlada, citiram:

    "svim srpskim zemljama što se zovu Dioklitija, Dalmatija, Travunija"

  10. #10
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Čak i da ih je zvao serpskim zemljama u njima nijesu živjeli Srbi. I danas se kaže Kosovo je srpska zemlja i srce Srbije pa na Kosovu žive Albanci koji Srbe očima ne mogu viđeti.

  11. #11
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Čak i da ih je zvao serpskim zemljama u njima nijesu živjeli Srbi. I danas se kaže Kosovo je srpska zemlja i srce Srbije pa na Kosovu žive Albanci koji Srbe očima ne mogu viđeti.
    Ne, serpskim, nego srpskim. Ali uostalom jesi li vidio što je moja pojenta? Prosto da pojam "srpske zemlje" nije izmišljen u 19. vijeku.

  12. #12
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Post Kralj Stefan Radoslav Nemanjic: "srpska zemlja Zeta"

    Evo, za Ćipura, 25. stranica iz knjige ruskog istoričara Apolona Aleksandroviča Majkova:

    Attachment 21024

  13. #13
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Slavic View Post
    Ne, serpskim, nego srpskim. Ali uostalom jesi li vidio što je moja pojenta? Prosto da pojam "srpske zemlje" nije izmišljen u 19. vijeku.
    Pa namjerno sam tako i rekao jer su oni tako pisali a svodi se na isto. Naravno da je i ranije postojao taj izraz ali je pitanje što je značio. Sigurno nije značio razne zemlje naseljene Srbima. Nego prije razne zemlje kojima vladaju Srbi. Iz novijeg doba bi li se moglo reći da je Srbija tokom okupacije u IIWW bila njemačka zemlja jer je bila pod direktnom upravom III Rajha i u njoj su i vlast i zakoni bili njemački. Zar nijesu iz Srbije u toku okupacije ne baš milioni (kako evropljani vole reći) ali sigurno stotine hiljada srpskih radnika išlo u Njemačku na rad (pazi dobrovoljno) da bi izgrađivali Treći Rim. Zar upravo to nije bio razlog posebnog odnosa koji je Njemačka imala prema radnicima (gasarabajteri gosti radnici) iz Jugoslavije.
    Last edited by FORMICA; 25-05-08 at 22:05.

  14. #14
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Kako se ne zgadiš samom sebi?

    Quote Originally Posted by Slavic View Post
    Evo, za Ćipura, 25. stranica iz knjige ruskog istoričara Apolona Aleksandroviča Majkova:

    Attachment 21024
    Ajde ne laži, postavio sam 9 izvora samih Nemanjića oni ne znaju za ikakve Srbe u Duklji.
    Stalno lažeš i spamuješ.
    Prepričavanje nekog Rusa važi, a ne važe dokumenti samih Nemanjića?!!

    Evo u Vukanovom jevanđelju, srpska zemlja, jedna jedina.
    Vukan je sin Nemanjin.


    --------


    О самодржавној властели ужасавам се умом и ријечју



    Поњеже мнози начеше књиге и повести дејати, јаже о извсетних вештех случи се и мне грешному, присно унилому и хуждшуму всех и ни достојному назвати се именеми сим, мниха Симеона, вазвестити вса по реду, јаже саврши владика всех прошенијем и мољенијем мене грешнаго Симеона старца, бившаго ме некогда в мире, и јеште бо ми сушту не разлучену от рода, ино мољеније моје не беше токмо: Господи Исус Христос сподоби ме недостојнаго достојну бити подјети иго твоје на се. Он же јако благ и милостив реки: гредуштаго по мне иждену в[ад]?, исплни желаније моје ва скоре узе и об... то же чајах за многије дни, и јеште сушту ми у манастиру ва обштежитији, и паки ужделевшу ми се, понудих се изити из манастира и од братије и последовати Богу; и помиловах себе, ни поштедех немоштније старости матере својеје за име... и љубимују братију оставих, и сестри, и ину прочу присн, да сабудет се глагољемоје не пророки, ни апостоли, ну самем Господем нашим Исусом Христом: всак остављеј матер и братију, ина прочаја и по мне шад, стократ пријет живот вечни. Давид бо пишет: каја полза у крви мојеј, јегда саниду ва истаљеније, једа исповест ти се прст, или вазвестит истину твоју? Се време покајанија настојит, јако нест у самрти поминајеј тебе, ва аде же кто исповест ти се. И вса самислившу ми подобих се странан бити ка својему родитељу и брати, пријемље досажденије и укореније, и обаче оклеветаније од злих чловек, а од врага напасти и брани и паче всех, ну аз та вса вземљу за име Христово поменује слово Давидово: јако тебе ради поруган бих вас дан; и паки: Тужд бих знајемим мојим, и странан син матери мојеј. Сим же сем савршившим се мноју грешним, сподобих се жити у пеки, у граде Расе, и написах сије књиги својему господину велијему жупану ... О неизреченије Богу и божаствније тајни ... самодржаних властелех, тем же изреку о њих, ужасају се зело умом же и словом, обаче дрзнух васпоминају величија их и подвиги душевније јаже саврши небесни цар о таковех властелех, поњеже владики ... Господ наш Исус Христос по неизмернеј јего милости, и по изволенију пресветије госпоже Богородице предаст Христос частни венац велијему жупану Влку, владичаствујушту јему својеју српсков земљеју и зетсков странов и поморскими град ... и нишевскими предели велеродному, велеславному велијему жупану Влку, сина самодржанаго (!) господина области својеје Стефана Немање.



    Petrovgrad, Ruska nacionala biblioteka. F n I 82 (Vukanovo jevandjelje, oko 1202. g.) ZIN I 7.


    -----------------------------------------------



    O samodržavnoj vlasteli užasavam se umom i riječju



    Pošto su mnogi počeli pisati knjige i istorije, tako i ja, grješni, ništavniji i najbjedniji od svih, nedostojan nazvati se imenom monaha Simeona, želim da izvijestim, sve po redu, o nekim događajima koji su se desili, po volji Vladike svih, a na preklinjanje i molbu, mene grešnog Simeona starca, kada sam bio svetovanjak, i još živio u porodici. Moja jedina molba bila je: >>Gospode Isuse Hriste počastvuj mene nedostojnog da budem dostojan primiti igo Tvoje na se. A On blago i milostivo reče: >>Onoga koji ide za mnom, spasiću pakla? Ispuni moju želju ubrzo... to što čekah mnogo dana. I još kada sam bio u manastiru, u opštežiću, opet sam poželio da napustim manastir i bratiju i posvetim se Bogu. I udovoljih sebi. Ne pošteđeh svoju nemoćnu staru majku u ime... i ostavih dragu braću i sestre, i drugu ostalu rodbinu da se dogodi ono što ne govore proroci, ni apostoli, nego sam Gospodin naš Isus Hristos: >>Svako ko ostavlja majku i braću, i sve ostalo, i slijedi me, sto puta će zadobiti vječni zivot. A David dakle, piše: >>Koja je korist od moga tijela, kada ću istruliti, kada ću postati prah, ili kada ću objaviti istinu Tvoju? To vrijeme pokajanja je došlo, jer ne treba se sjetiti Tebe na samrti, ko će Ti se u adu ispovijediti? I sve smislivši, odlučih da se otuđim od svojih roditelja i braće, primih na sebe muku i ukor, i čak klevetu od zlih ljudi, a od đavola iskušenja i, osobito nasrtaje. Ali, ja sve prihvatih u ime Hrista, sjetivši se riječi Davidovih; >> jer zbog Tebe bih ismijavan svaki dan. I još >> Bijah tuđ poznanicima mojim, i stran sin mojoj majci. Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu... o neiskazane Bogu i božanstvene tajne... samodržavnoj vlasteli, o tome što ću reći o njima, užasavam se umom i riječju, no ipak se drznuh da se sjetim njihove veličine i duševnih podviga koje je podario nebeski car takvoj vlasteli, pošto je Vladika... Gospod naš Isus Hristos, po neizmjernoj njegovoj milosti, i po izvoljenju presvete Gospođe Bogorodice, predao Hristos časni vijenac velikom županu Vuku, koji je vladao svojom Srpskom zemljom i Zetskim krajevima, i primorskim gradovima... i Nišavskim predjelima, plemenitoga roda i veleslavnomu velikom županu Vuku, sinu samodržavnoga gospodina svoje oblasti, Stefana Nemanje.

  15. #15
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Ajde ne laži, postavio sam 9 izvora samih Nemanjića oni ne znaju za ikakve Srbe u Duklji.
    Stalno lažeš i spamuješ.
    Prepričavanje nekog Rusa važi, a ne važe dokumenti samih Nemanjića?!!

    Evo u Vukanovom jevanđelju, srpska zemlja, jedna jedina.
    Vukan je sin Nemanjin.
    --------
    О самодржавној властели ужасавам се умом и ријечју
    Поњеже мнози начеше књиге и повести дејати, јаже о извсетних вештех случи се и мне грешному, присно унилому и хуждшуму всех и ни достојному назвати се именеми сим, мниха Симеона, вазвестити вса по реду, јаже саврши владика всех прошенијем и мољенијем мене грешнаго Симеона старца, бившаго ме некогда в мире, и јеште бо ми сушту не разлучену от рода, ино мољеније моје не беше токмо: Господи Исус Христос сподоби ме недостојнаго достојну бити подјети иго твоје на се. Он же јако благ и милостив реки: гредуштаго по мне иждену в[ад]?, исплни желаније моје ва скоре узе и об... то же чајах за многије дни, и јеште сушту ми у манастиру ва обштежитији, и паки ужделевшу ми се, понудих се изити из манастира и од братије и последовати Богу; и помиловах себе, ни поштедех немоштније старости матере својеје за име... и љубимују братију оставих, и сестри, и ину прочу присн, да сабудет се глагољемоје не пророки, ни апостоли, ну самем Господем нашим Исусом Христом: всак остављеј матер и братију, ина прочаја и по мне шад, стократ пријет живот вечни. Давид бо пишет: каја полза у крви мојеј, јегда саниду ва истаљеније, једа исповест ти се прст, или вазвестит истину твоју? Се време покајанија настојит, јако нест у самрти поминајеј тебе, ва аде же кто исповест ти се. И вса самислившу ми подобих се странан бити ка својему родитељу и брати, пријемље досажденије и укореније, и обаче оклеветаније од злих чловек, а од врага напасти и брани и паче всех, ну аз та вса вземљу за име Христово поменује слово Давидово: јако тебе ради поруган бих вас дан; и паки: Тужд бих знајемим мојим, и странан син матери мојеј. Сим же сем савршившим се мноју грешним, сподобих се жити у пеки, у граде Расе, и написах сије књиги својему господину велијему жупану ... О неизреченије Богу и божаствније тајни ... самодржаних властелех, тем же изреку о њих, ужасају се зело умом же и словом, обаче дрзнух васпоминају величија их и подвиги душевније јаже саврши небесни цар о таковех властелех, поњеже владики ... Господ наш Исус Христос по неизмернеј јего милости, и по изволенију пресветије госпоже Богородице предаст Христос частни венац велијему жупану Влку, владичаствујушту јему својеју српсков земљеју и зетсков странов и поморскими град ... и нишевскими предели велеродному, велеславному велијему жупану Влку, сина самодржанаго (!) господина области својеје Стефана Немање.
    Petrovgrad, Ruska nacionala biblioteka. F n I 82 (Vukanovo jevandjelje, oko 1202. g.) ZIN I 7.
    -----------------------------------------------
    O samodržavnoj vlasteli užasavam se umom i riječju
    Pošto su mnogi počeli pisati knjige i istorije, tako i ja, grješni, ništavniji i najbjedniji od svih, nedostojan nazvati se imenom monaha Simeona, želim da izvijestim, sve po redu, o nekim događajima koji su se desili, po volji Vladike svih, a na preklinjanje i molbu, mene grešnog Simeona starca, kada sam bio svetovanjak, i još živio u porodici. Moja jedina molba bila je: >>Gospode Isuse Hriste počastvuj mene nedostojnog da budem dostojan primiti igo Tvoje na se. A On blago i milostivo reče: >>Onoga koji ide za mnom, spasiću pakla? Ispuni moju želju ubrzo... to što čekah mnogo dana. I još kada sam bio u manastiru, u opštežiću, opet sam poželio da napustim manastir i bratiju i posvetim se Bogu. I udovoljih sebi. Ne pošteđeh svoju nemoćnu staru majku u ime... i ostavih dragu braću i sestre, i drugu ostalu rodbinu da se dogodi ono što ne govore proroci, ni apostoli, nego sam Gospodin naš Isus Hristos: >>Svako ko ostavlja majku i braću, i sve ostalo, i slijedi me, sto puta će zadobiti vječni zivot. A David dakle, piše: >>Koja je korist od moga tijela, kada ću istruliti, kada ću postati prah, ili kada ću objaviti istinu Tvoju? To vrijeme pokajanja je došlo, jer ne treba se sjetiti Tebe na samrti, ko će Ti se u adu ispovijediti? I sve smislivši, odlučih da se otuđim od svojih roditelja i braće, primih na sebe muku i ukor, i čak klevetu od zlih ljudi, a od đavola iskušenja i, osobito nasrtaje. Ali, ja sve prihvatih u ime Hrista, sjetivši se riječi Davidovih; >> jer zbog Tebe bih ismijavan svaki dan. I još >> Bijah tuđ poznanicima mojim, i stran sin mojoj majci. Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu... o neiskazane Bogu i božanstvene tajne... samodržavnoj vlasteli, o tome što ću reći o njima, užasavam se umom i riječju, no ipak se drznuh da se sjetim njihove veličine i duševnih podviga koje je podario nebeski car takvoj vlasteli, pošto je Vladika... Gospod naš Isus Hristos, po neizmjernoj njegovoj milosti, i po izvoljenju presvete Gospođe Bogorodice, predao Hristos časni vijenac velikom županu Vuku, koji je vladao svojom Srpskom zemljom i Zetskim krajevima, i primorskim gradovima... i Nišavskim predjelima, plemenitoga roda i veleslavnomu velikom županu Vuku, sinu samodržavnoga gospodina svoje oblasti, Stefana Nemanje.
    Ja ti ne spamujem, već samo pokazujem izvore. Dakle, izvori se ne smeju selektivno odabirati i čitati, već sveukupno. Ako pogledamo tako povelje Nemanjića, vidimo da su Duklja i Zeta srpske zemlje, i onda isto vidimo da se ne navode tako očito. Zaključak je - nema ga!

    A što znači to "svojom Srpskom zemljom"? Znači kad naglašava, ima više srpskih zemalja?

    P.S. Kako to misliš "ne laži"? Gdje sam ja to lagao?!?!!?
    Last edited by Slavic; 26-05-08 at 14:07.

  16. #16
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Pa namjerno sam tako i rekao jer su oni tako pisali a svodi se na isto. Naravno da je i ranije postojao taj izraz ali je pitanje što je značio. Sigurno nije značio razne zemlje naseljene Srbima. Nego prije razne zemlje kojima vladaju Srbi. Iz novijeg doba bi li se moglo reći da je Srbija tokom okupacije u IIWW bila njemačka zemlja jer je bila pod direktnom upravom III Rajha i u njoj su i vlast i zakoni bili njemački. Zar nijesu iz Srbije u toku okupacije ne baš milioni (kako evropljani vole reći) ali sigurno stotine hiljada srpskih radnika išlo u Njemačku na rad (pazi dobrovoljno) da bi izgrađivali Treći Rim. Zar upravo to nije bio razlog posebnog odnosa koji je Njemačka imala prema radnicima (gasarabajteri gosti radnici) iz Jugoslavije.
    Ma to ti i pokušavam reći, pisali su srpske, bez e.

    Naravno da nikada nije značilo "zemlje naseljene Srbima, vjerujem baš sigurno nikada. U osnovi i samom korijenu te riječi, to su oblasti kojima su vladali srpski vladari (Prava Srbija / Raška, Duklja, Travunija, Dalmacija, Zahumlje, katka i Bosna i Paganija), odnosno gdje su u vrijeme etnogeneze Srba u 8. i 9. vijeku srpsko pleme nametalo svoje ime (princip teorije nastanka države). Drugo shatanje je "srpske zemlje", koje predstavlja zemlje u zaleđu primorja, odnosno kontinentalne, iza Dubrovnika i ostrvlja.

    Drugi termin "srpske zemlje" se pojavio uporedo sa "grčkim zemljama". Srpske zemlje predstavljaju staru zaostavštinu (Stara Srbija0 a ovo drugo novosvojene zemlje, u kojima se vlada i dalje na vizantijski način. One su se otrgle odmah. Tu i slobodno, ako ćemo gledati po modernim nacijama, najjednostavnije je odgovoriti na pitanje: Ko je Srbin? Sloven koji živi u srpskim zemljama, odnosno Srbiji (ne mora biti pravoslavac, no poželjno je).

    A poslije toga "srpske zemlje" označava sve feudalne knežine koje su nastale u anarhiji i raspadu države: Moravska Srbija, Braničevo, Trebinje, Istočna Makedonija, Preševo, Zapadna Makedonija, Zeta, Mačva, itd...), a tu je i srpska kruna kod Bosanaca. Pa otuda i Vizantijac Pseudo-Sfrances o srpskim zemljama govori i priča o Srbiji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori.

    Onda "srpske zemlje" su oblasti Pećke patrijaršije, a to su Podgorica, Kosovo, Metohija, sjeverna Makedonija, Ćustendil, Banat, Srijem, Bačka, Baranja, južna Ugarska, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Skadar, Crna Gora, Zeta, Dalmacija, Banija, Boka kotorska, Kordun i Lika.

    A s razvitkom i nacional-romantizma u Srba, tu se javljaju i "srpske zemlje", kao teritorije koje bi sačinjavale budući srpsku nacionalnu državu, oslobođenu od Osmana i Habsburgovaca, od 18. vijeka javlja se pokret prvo u Crnoj Gori, pa u Srbiji, onda u Vojvodini, pa Bosni i Hercegovini, i na kraju u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna Krajina). To 1918. godine nestaje, i ponovno se kao pojam (ne računajmo Četnike) javlja poznih 1980.-ih godina.

    Eto.

  17. #17
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Vjerujete li Stefanu Prvovenčanom i Vukanu Nemaniću, ili Slavic-u? Kome vjerujete?

    Quote Originally Posted by Slavic View Post
    Ja ti ne spamujem, već samo pokazujem izvore. Dakle, izvori se ne smeju selektivno odabirati i čitati, već sveukupno. Ako pogledamo tako povelje Nemanjića, vidimo da su Duklja i Zeta srpske zemlje, i onda isto vidimo da se ne navode tako očito. Zaključak je - nema ga!
    Ajde ne laži i ne spamuj.

    A što znači to "svojom Srpskom zemljom"? Znači kad naglašava, ima više srpskih zemalja?
    Svoja "srpska zemlja", znaci da je jedna jedina, nema nikakve mnozine, a njegova je prirodno, jer Duklja nije njegova, Duklju mu je otac osvojio, Dukljom vlada ali je ne smatra prirodno svojom.
    Izvor je čist i jasan kao suza.

    Pa onda drugi sin Nemanjin, PRVI KRALj SRBA, zna samo za jednu jedinu srpsku zemlju, koju jasno odvaja od Duklje, Dalmacije, Travunije i Huma.

    Duklja, Dalmacija, Travunija i Hum su jasno je iz povelje - PRIMORSKE ZEMLjE.


    • Povelja Stefana Prvovečanog, sina Nemanjinog
    Postoji prepis koji se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku. Tekst, ukupno 41 redak, pisan je na pergamentu (format 48 x 34 cm), a ispod njega je potvrda kralja Milutina, u 8 redaka. I prepis povelje i potvrdu posala je ista ruka i to nekaligrafskim ustavnim pismom kraja XIII i početka XIV veka. Sačuvan je ostatak gajtana od crvenih konaca, provučen kroz pliku.


    Tekst povelje:


    "Davalac onoga što je blago i istočnik svakom davanju neoskudni, uslišilac svakoga koji ga prizove istinom, ne htede ničiju propast, nego zapovedi da se svi spasu i u razum istiniti dođu, Vladika svih, Hristos Bog, istinita mudrost očeva, koga ako ko nađe u istinu je blažen; ko je dakle taj koji može da iskaže sile Gospodnje? Radi takvog smerenija Vladike sve se udivljava, jer našeg spasenja radi bi čovek, svih Bog ovaplotivši se u Pričestu svoju mater, i svojim blagovoljenjem venča nas dajući neoskudno ispunjenje onima koji s ljubavlju padaju ničice k njemu. Veličinu njegovog čovekoljublja razumevši, ja, grešni Stefan, veliki kralj, namesni gospodin sve srpske zemlje i Dioklitije i Dalmacije i Travunije i Humske zemlje, padajući ničice pred tebe, molim ti se, Gospode, ti si me primio iz utrobe moje matere, ti si moj pokrovitelj, tebe kao utvrđenje i nadu imam i pred tebe kao moliteljicu stavljam Prečistu Tvoju Mater. Mene izabravši u domu oca moga da budem naslednik prestola oca moga i među braćom mojom viša me javivši, meni predade da pasem stado oca moga s blagoslovom očevim, koji i ovaj nauk dade meni, rekavši:


    - Sine, moje reči uzmi na um, mojim rečima priklanjaj uho tvoje, sačuvaj ih u svome srcu i budi onaj koji se svim srce uzda na Boga, blagoslovi Boga u svako vreme i neka je hvala njegova svagda na ustima tvojim. Blizu je Gospod svih koji ga se boje i molitvu njihovu uslišaće i spašće ih. Amin.

    Stoga i ja, razumevši blaženi život oca moga, kako u svemu s žurbom priticaše zapovedima Gospodnjim, i zato ga Vladika Hristos Bog strašnim svima koji žive okolo njega javi, i mir i tišina bi u dane vladavine njegove, po reči proroka Davida: "Gospod neće lišiti dobra one koji hode nezlobivo. "Toga radi i ja padam pred tebe, znajući tvoje čovekoljublje i molim se vapijući ovako tebi Isuse Hriste:

    Otvori mi oči srdačne, da razumem i tvorim volju tvoju u sve dane života moga, "jer sam pridošlica ja"; ne sakrij od mene zapovesti tvoje, nego "otkri oči moje da razumeju čudesa od zakona tvoga". Reci mi, Gospode, nedokučivosti i tajne premudrosti tvoje, na tebe se nadam, bože moj, da mi ti prosvetiš um i smisao svetlošću razuma tvoga, da prebivam u svim zapovestima tvojim kako bih se obnovio i prosvetio istinom i spasao dušu moju i telo. Amin.

    I tako prebivajući, ako i druge dobrodetelji ne stvorih, o meni će se postarati Bog, jer gde bejaše manastir nekog svetitelja sa usrdnom željom svaku potrebu ispunih mu, i ovome manastiru Prečiste Vladičice naše Gospođe Bogorodice na Mljetu ovo darujem: ostrvo celo i Babino Polje, na drugom ostrvu u Krkri crkvu Svetoga Vida, Janjinu i s Popovom Lukom i Svetog Stefana i Svetog Georgija. A ovo su im međe: Žulijan od mora do mora i od druge strane od Motružnice od mora do mora; u Stonu crkvu Sv. Nikole. Ovo da budu metohije Svete Bogorodice mljetske crkve. I vinogradi koje je opat kupio crkvenim dobitkom da budu crkvi u Rijeci i u Žrnovnici pred Dubrovnikom. Ovi uvek da budu crkvi. I o ovim metohijama niko da se ne stara osim opata, koji je u tom mestu, a drugi ni jedan čovek da nema brigu niti vlast nad kim. Ko bude vladar posle mene, ili moje dete, ili blizak ko, ili neko drugi, ovoga da ne razori ili kome učini neko nasilje.

    Ako li se ko, zavišću Sotoninom obuzet, drzne da razori nešto od onoga što prinosim Presvetoj Bogorodici Blagodetelnici, takav da bude proklet od Gospoda Boga Svedržitelja i Presvete Bogorodice, i sila časnog i životvorećeg krsta da porazi njega u sadašnjem i budućem veku, i od mene grešnog neka mu bude anatema. Ovoga radi pisah i potpisah.


    Stefan, po milosti Božjoj venčani kralj i samodržac sve srpske zemlje i pomorske."

  18. #18
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Slavic View Post
    Ma to ti i pokušavam reći, pisali su srpske, bez e.

    Naravno da nikada nije značilo "zemlje naseljene Srbima, vjerujem baš sigurno nikada. U osnovi i samom korijenu te riječi, to su oblasti kojima su vladali srpski vladari (Prava Srbija / Raška, Duklja, Travunija, Dalmacija, Zahumlje, katka i Bosna i Paganija), odnosno gdje su u vrijeme etnogeneze Srba u 8. i 9. vijeku srpsko pleme nametalo svoje ime (princip teorije nastanka države). Drugo shatanje je "srpske zemlje", koje predstavlja zemlje u zaleđu primorja, odnosno kontinentalne, iza Dubrovnika i ostrvlja.

    Drugi termin "srpske zemlje" se pojavio uporedo sa "grčkim zemljama". Srpske zemlje predstavljaju staru zaostavštinu (Stara Srbija0 a ovo drugo novosvojene zemlje, u kojima se vlada i dalje na vizantijski način. One su se otrgle odmah. Tu i slobodno, ako ćemo gledati po modernim nacijama, najjednostavnije je odgovoriti na pitanje: Ko je Srbin? Sloven koji živi u srpskim zemljama, odnosno Srbiji (ne mora biti pravoslavac, no poželjno je).

    A poslije toga "srpske zemlje" označava sve feudalne knežine koje su nastale u anarhiji i raspadu države: Moravska Srbija, Braničevo, Trebinje, Istočna Makedonija, Preševo, Zapadna Makedonija, Zeta, Mačva, itd...), a tu je i srpska kruna kod Bosanaca. Pa otuda i Vizantijac Pseudo-Sfrances o srpskim zemljama govori i priča o Srbiji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori.

    Onda "srpske zemlje" su oblasti Pećke patrijaršije, a to su Podgorica, Kosovo, Metohija, sjeverna Makedonija, Ćustendil, Banat, Srijem, Bačka, Baranja, južna Ugarska, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Skadar, Crna Gora, Zeta, Dalmacija, Banija, Boka kotorska, Kordun i Lika.

    A s razvitkom i nacional-romantizma u Srba, tu se javljaju i "srpske zemlje", kao teritorije koje bi sačinjavale budući srpsku nacionalnu državu, oslobođenu od Osmana i Habsburgovaca, od 18. vijeka javlja se pokret prvo u Crnoj Gori, pa u Srbiji, onda u Vojvodini, pa Bosni i Hercegovini, i na kraju u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna Krajina). To 1918. godine nestaje, i ponovno se kao pojam (ne računajmo Četnike) javlja poznih 1980.-ih godina.

    Eto.
    Da to razumijem i to se slažem. Ali je li ko pitao Crnogorce jesu li Srbi i jeli Crna Gora srpska zemlja. U tome zapravo leži sav problem. Jer pazi po teoriji Velike Srbije sve zemlje koje su nekada bile piod vlašću Nemanjića su Srpske zemlje i u njima žive Srbi naročito ako je stanovništvo pravoslavno. Tako su se stvarale sve evropske države i nacije. I to razumijem i to je u redu. Ali opet postoji jedan problem, ili više njih. Prvo pravi se Jugoslavija i kamo sreće da se iskreno pristupilo tom poslu. Drugo ne stvara se srpska država nego se pokušava preko Jugoslavije stvoriti (ovo je grdna riječ ) Srboslavija. Dalje zakasnilo se 100 godina. Dalje ostali narodi smatraju da ne može niko da im nametne srpstvo (lakše bi bilo s sugoslovenstvom) i tako dalje i tako dalje. Koja je stvar sa Crnom Gorom. Ona i Crnogorci su imali iskrenu želju za ujedinjenjem ( a ne prisajedinjenjem). Pričati da Crnogorci nijesu postojali je besmisao. Postojali su oni i možda su bili prva nacija od svih slovenskih nacija u modernom smislu. Nasilno potiskivanje nacionalne svijesti je izazvalo suprotnu reakciju. Ista stvar je i sa drugim nacijama u Jugoslaviji i nije ni čudo što se u krvi raspala. Imao sam priliku viđeti rezultate izbora na nivou Kraljevine Jugoslavije iz 1920 ili neke godine tu okolo. Najfantastičniji je nevjerovatan uspijeh komunista u Crnoj Gori i Makedoniji. A meni to govori o ozbiljnom otporu naroda ne samo rojalističkim vlastima nego i protest zbog ukidanja crkava i otpor posrbljavanju. Nema tu nikakve revoliucionarne napredne svijesti kod čobana i naroda koji se do nazad deset godina klao sa Turcima i đe su glave nabijane na kočeve.

  19. #19
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Slavic View Post

    A s razvitkom i nacional-romantizma u Srba, tu se javljaju i "srpske zemlje", kao teritorije koje bi sačinjavale budući srpsku nacionalnu državu, oslobođenu od Osmana i Habsburgovaca, od 18. vijeka javlja se pokret prvo u Crnoj Gori, pa u Srbiji, onda u Vojvodini, pa Bosni i Hercegovini, i na kraju u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna Krajina). To 1918. godine nestaje, i ponovno se kao pojam (ne računajmo Četnike) javlja poznih 1980.-ih godina.

    Eto.
    Pa što glumiš, kad i sam kažeš da su SRPSKE ZEMLjE izmisljene u 19. vijeku?!!



    Fina potvrda od tebe, znaš ti sam da sve što pišeš je prevara.


  20. #20
    Join Date
    Jun 2008
    Posts
    260
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kako se pokret javlja prvo u Crnoj Gori pa u Srbiji?
    Ma istorijski se zna dje je Stara Srbija,Bosanci,Dalmatinci i ostali Krajisnici sa tim nemaju veze,izuzev dela Slavonije dje su se Srbi naseljavali pored Vojvodine..Jedino to mogu biti ""Srpske zemlje"(mislim na to dje zive Srbi) pored Sumadije,Juzne Srbije,Kosova i Severne Makedonije ostalo sa tim nema veze..
    Kako moze Knin biti Srpski grad,pored Krusevca,Prizrena Dusanovog grada il Skoplja stare prestonice...To je isto kao reci da su Crnogorska zemlja Beograd sa okolinom zbog velikog br Crnogoraca,zaboravivsi Cetinje npr...

  21. #21
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Svoj na svome
    Posts
    2,655
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kakvo je više brisanje?

    Boka nije bila Duklja.
    Sjever Crne Gore nije bila Duklja.
    4 nahije nisu srpske zemlje potvrđuju Nemanjići. Šta dalje?

  22. #22
    Join Date
    Sep 2007
    Posts
    3,761
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by CAKI View Post
    Kako se pokret javlja prvo u Crnoj Gori pa u Srbiji?
    Lako. S tim sto je Slavic uranio jedan vijek, a i ne razlikuje nacional-romantizam od prirodne zelje za slobodom - pocinje oruzjem, nastavlja se primitivnom politickom djelatnoscu, zatim zrelim politickim drustvom iz kojeg nastaje prvo drzava, pa onda nacija.
    U Srbiji nije bilo nacionalne svijesti vec nedefinisanog meltin-pota, nalik na sjevernoamericki, opterecenog turskim pritiskom. U Srbiji su uglavnom zivjeli (porobljeni) doseljenici, a ne srednjevjekovni Srbi, pa je nelogicno ocekivati od njih da leprsaju u nacionalnom zanosu. Zato je Srbija dobila luconosu, nasega Vladiku, koji je imao poprilican politicki uticaj na teritorije crnogorskih plemena...ostatak svi znamo...

    Srpski nacional-romantizam u Srbiji se javlja od Dositeja, a ne od politickih prvaka koji su imali prvenstveno ekonomski (a ne prosvetiteljski) interes da izagnaju Turke.

    Quote Originally Posted by CAKI View Post
    Ma istorijski se zna dje je Stara Srbija,
    Samo sto je u vecini istorijske gradje o Srbiji ta teritorija veca i ambicioznija.


    -
    Last edited by Jal Cargo; 19-03-09 at 18:37.

  23. #23
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default MonterO, jesi Vasojević ili Srbljak?

    Quote Originally Posted by MonterO View Post
    Kakvo je više brisanje?

    Boka nije bila Duklja.
    Boka nije bila Duklja! :lolblue: No kome je pripadala? Bugarima?:lolblue: :lolblue:A na sjever su se kasnije pomjerila crogorska plemena, što jes jes, Vasojevići iz Lijeve Rijeke, Uskoci znatno kasnije, veliki broj doseljenika iz Zete u PIvi i Drobnjacima, Moračani i Rovčani u 16. ili 17. vijeku ....

    Karta iz Atlasa koji je štampala država Srbija.

  24. #24
    Join Date
    Jun 2008
    Posts
    260
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Jal Cargo View Post
    Lako. S tim sto je Slavic uranio jedan vijek, a i ne razlikuje nacional-romantizam od prirodne zelje za slobodom - pocinje oruzjem, nastavlja se primitivnom politickom djelatnoscu, zatim zrelim politickim drustvom iz kojeg nastaje prvo drzava, pa onda nacija.
    U Srbiji nije bilo nacionalne svijesti vec nedefinisanog meltin-pota, nalik na sjevernoamericki, opterecenog turskim pritiskom. U Srbiji su uglavnom zivjeli (porobljeni) doseljenici, a ne srednjevjekovni Srbi, pa je nelogicno ocekivati od njih da leprsaju u nacionalnom zanosu. Zato je Srbija dobila luconosu, nasega Vladiku, koji je imao poprilican politicki uticaj na teritorije crnogorskih plemena...ostatak svi znamo...

    Srpski nacional-romantizam u Srbiji se javlja od Dositeja, a ne od politickih prvaka koji su imali prvenstveno ekonomski (a ne prosvetiteljski) interes da izagnaju Turke.



    Samo sto je u vecini istorijske gradje o Srbiji ta teritorija veca i ambicioznija.


    -
    Ok..
    Samo mi reci,kako su u Srbiji ne zive Srbi nego doseljenici?
    Najveca seoba Srba je bila pod Arsenijem Carnojevicem u 17 veku u kojoj se odselilo oko 30-40 000 porodica(znaci ne vise od 200 000 ljudi) i pazi to je bila najveca seoba..A selili su se sa Kosova i to iz okoline Peci,dakle trougao Kosovo-Raska-Crna Gora...
    Po svim dokumentima i knjigama koje sam procitao,ako ne lazu,Srbija je u vreme Kosovskoga Boja imala oko 3,4 mil stanovnika kao tadasnja Engleska..
    A Krajinu su naseljavali Vlasi,al njih nije bilo vise nego Srba,pa je logicnije da su u Srbiji ostali samo ti srednjovekovni Srbi..
    Istina je da je samo deo stanovnistva Sumadije sa Hercegovackih i Crnogorskih brda,al Sumadija nije cela Srbija..
    A pazi sad,kazu da je za vreme ustanaka Srbija imala oko 5,6 mil stanovnika,pa mi reci jel moguce da su "praznu Srbiju" popunili doseljenici iz Cg i Hercegovine,jer je ne moguce da imaju taj kapacitet..
    Za vreme I sv rata,20 vek.svaki 6-ti poginulu je bio Srbin,a posle rata Srbija ima opet oko 5 mil stanovnike(ne znam sad tacno,otprilike,naravno manje nego pre pocetka rata),sto ide u prilog tome koliko je bilo stanovnistva za vreme 19 veka..
    Cisto logicki mi nije moguce da je Srbija ostala prazna pod seobama i onda-bum-naselise je kojekakvi Brdjani i krenuse u oslobodilacki rat..

  25. #25
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    Jerusalim
    Posts
    1,552
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by CAKI View Post
    Ok..
    Samo mi reci,kako su u Srbiji ne zive Srbi nego doseljenici?
    Najveca seoba Srba je bila pod Arsenijem Carnojevicem u 17 veku u kojoj se odselilo oko 30-40 000 porodica(znaci ne vise od 200 000 ljudi) i pazi to je bila najveca seoba..A selili su se sa Kosova i to iz okoline Peci,dakle trougao Kosovo-Raska-Crna Gora...
    Po svim dokumentima i knjigama koje sam procitao,ako ne lazu,Srbija je u vreme Kosovskoga Boja imala oko 3,4 mil stanovnika kao tadasnja Engleska..
    A Krajinu su naseljavali Vlasi,al njih nije bilo vise nego Srba,pa je logicnije da su u Srbiji ostali samo ti srednjovekovni Srbi..
    Istina je da je samo deo stanovnistva Sumadije sa Hercegovackih i Crnogorskih brda,al Sumadija nije cela Srbija..
    A pazi sad,kazu da je za vreme ustanaka Srbija imala oko 5,6 mil stanovnika,pa mi reci jel moguce da su "praznu Srbiju" popunili doseljenici iz Cg i Hercegovine,jer je ne moguce da imaju taj kapacitet..
    Za vreme I sv rata,20 vek.svaki 6-ti poginulu je bio Srbin,a posle rata Srbija ima opet oko 5 mil stanovnike(ne znam sad tacno,otprilike,naravno manje nego pre pocetka rata),sto ide u prilog tome koliko je bilo stanovnistva za vreme 19 veka..
    Cisto logicki mi nije moguce da je Srbija ostala prazna pod seobama i onda-bum-naselise je kojekakvi Brdjani i krenuse u oslobodilacki rat..
    Samo još reci da su kaurini isto neki drevni narod , mimo srba

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •