Malo malo pa sanjate nekog s kim realno nemate nista osim lijepog drugarskog odnosa,i uvjek u nekom cudnom fazonu zajednistva,poljubaca,zagrljaja pa deset dana posle to ne izlazi iz glave.
Desava li vam se?
I desi li se sto u realnosti posle il to neki demoni napadaju iz cista mira a nidje veze,ne bi se ni takli.

Sjetih se jedne inace divne zene koja mi se povjerila da je u braku cesto iz cista mira i neshvatljivo sanjala bivseg.Sticajem okolnosti se kasnije razvede pa sretne s bivsim i uda za njega.
Takodje se sjetih i jednog citata koji mi je od Hari Krisne ostao i koji mnogo volim.Kosooka pjesnikinja koja kaze:

"Snovi,o cujte snovi...ne sjedinjujte me sa onim koga volim.Jer kad se probudim,tako sam usamljena."



Sent from my Redmi 4 using Tapatalk