mozak je cudna stvar... ne bih se sprdala sa nekim ko vise nema kontrolu nad njim.
a zdravstvene institucije i zaposleni u njima su davno posli po q.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da li poznajete ili imate u siroj/uzoj rodbini psihicki oboljelu osobu i kako se odnosite prema njoj? Kakvo misljenje imate o statusu takvih osoba u ovom drustvu, da li vladaju stereotipi o ljudima sa takvom dijagnozom da su "ludaci" i sl. Isao sam da obidjem rodjaka u Podgorickoj psihijatrijskoj klinici, to je uzas - po 4-5-6 u sobama, sve jako zastarjelo, kupatilo kao svinjac, medicinska sestra se izgalami na mene sto sam zvonio vise od jednog puta na interfon. Dakle?
mozak je cudna stvar... ne bih se sprdala sa nekim ko vise nema kontrolu nad njim.
a zdravstvene institucije i zaposleni u njima su davno posli po q.
Sent from my iPhone using Tapatalk
nothing comes from violence and nothing ever could
Bila sam na praksi u toj ustanovi, prije 10godina je bilo kao u horor filmovima, od tad se nista nije promijenilo, ne mogu zamisliti na sta lici ta ustanova sada.. Mada imaju neku donaciju za rekonstrukciju iste.. Nadamo se da ce sto prije biti realizovano jer takvi bolesnici u takvim uslovima da borave je za svaku osudu.
Sent from my MI 5 using Tapatalk
ja sam imala jednog komšiju davno koji je bilo psihički bolesnik...pošto sam živjela tada na Zlatici vrlo blizu pruge, čovjeku je glavna razonoda bila šetnj prugom...znate za onu "devizu" da sreća prati hrabre i lude, u njegovom slučaju je 100% bila tačna jer čovjek je svakodnevno šetao prugom više minuta i svakog dana u drugo vrijeme....inače rodbina mu je bila nđe po inostranstvu...ne znam, vidjelo se da nije sav svoj i nije bilo realno očekivati da se ljudi prema njemu normalno ponašaju, jer je imao vrlo nepredvidive reakcije od onih da se iz čista mira zaleti da te udari, ili da te izgrli ili da te uopšte ne vidi kao pored duha da prođe kao i jednu naviku da pusti gusle da sluša satima iz sve snage da cijelo naselje zveči a on ode na prugu da šeta a posebna poslastic je bila neka puška (nadam se da je vazdušna, ne znam ali znam da je svaki put kad opali bilo za infarkt) a koristio je ničim izazvan iz čista mira i to je djelovalo kao da na nekoga nišani...nekad 3 puta dnevno, nekad po dva mjesea ništa...obično smo ga izbjegavali i pravili se da ga ne vidimo, iskreno..samo nam nije bilo jasno kako tako živi bez kontrole...ne znam što se sa njim desilo
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks