znaš kako....generalno mislim da je dobro sa nekim kome nije nešto potaman i dobro, mnogo razgovarati, i tješiti i razumjeti i biti podrška u smislu da razumiješ da je takva osoba i da ti to ne smeta dati na znanje i da je voliš dati na znanje iako je specifična...međutim, nikad nijesam bila za preduzimanje neke akcije, tipa, ja kao bolje znam da bi tebi prijalo da prošetaš...ne, biti tu ako taj neko poželi da prošeta iako mu se ne šeta, govoriti mu da bi mu to značilo, ali nametati bilo što čak iako je iz potpuno dobre namjere nije po meni ok...lično ne volim da mi se bilo što nameće, pa ni ne namećem...možda je izgledalo da je Gandalf grub, tj pregrub, ali moram nerado priznati da sam saglasna sa njim o ovom slučaju...moguće da osobe koje kao ja o ovome razmišljaju ljudima koji ih gledaju sa strane djeluju kao hladne, bez empatije, brige za druge...ali nije tako, stvarno mislim da je bolje ne petljati se....
Evo skoro je jedna prijateljica krenula u neki privatni biznis, kao u realizaciju plana koji je mogao ali nije morao da bude uspješan (uspješan za normalan život, ne radi se o biznisu milionskom) i taman kad je sve pripremila, skoro započela, poznanica koja nije znala za njene planove joj se javi da joj je "završila" da ode na neki razgovor za posao, za pripravnički...ona što će, ode na razgovor i prime je...i što? Ništa! pripravnički je odradila, pošla kući posle toga, a ovaj posao nije završila koji je započela, sve se poremetilo...iz najbolje namjere još grđe joj napravi...eto tako stvari inače teku....vjerujem da se i vama dešva da kad nešto prodajete, niko ne pita niti zove, onaj momenat kad ga nekome daš tj pokloniš ili ga jednostavno makneš iz kuće, zovu svaki čas život je ***va pogana
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks