Zasto dobra vecina govori da je nesto stvorila iz ljubavi a nije?Ili da zivi ljubav a ne zivi.
Zasto se govori udala sam se ili ozenio sam se iz ljubavi a nije?
"On nije nesto lijep ali ima ono nesto".Sta lepa?Pare,stan,spermatozide koje nije strah ili posjeduje toliku dobrotu da mozes da ga okreces kako ti odgovara?
"Bila je djevica" ( lijepo vaspitana da cuti kad je nervozan,fantasticno kuva i podize djecu) ali to nije vazno jer on nije primitivan vec svestran i jako se zaljubio.
Zasto smo bracnim drugovima mi koji smo dovoljno stari da imamo sto i oni imaju a zivimo sami -- cudni?
Mozda zato sto i mi govorimo da je samoca prelijepa.A nije.
Ili jeste dok nas oni svojim primjerima cine cudnim.Ili pitanjima."Tako lijepa,pametna,kako to da se nisi udala?""Dobar,situiran,kako to da se nisi ozenio do sad?" Onda moramo cudno da se vadimo "pa znas.. imam tetku koja ne brine o meni nimalo pa nece nista da mi nadje..."
Jednom mi je neko rekao"Vidji mala,nema vajde od ljubavi no grabi,samo gledaj sto tebi odgovara,rodi tu djecu i boli te uvo".Rekoh,"Druze,ne seri". (da 'prostite)
Sent from my Redmi 4 using Tapatalk
Bookmarks