Ta bolesna krajnost dogmi je jasno i naucno definisana kroz takozvanu metodologiju dogme koja koliko god se pokazala neispravna, netacna, pogresna i neproduktivna sve vise i vise proizvodi kod pristalica vjerovanje i potvrdjivanje.
To je recimo problem sa sektama, rezhimima, religijom, okultizmu i nekom opsesivnom uvjerenju uopste.
Naveo si "da oni koji prihvataju dogme, a ne prihvataju..." To je jednostavno nemoguce, jer je dogma disjunktivna sama od sebe, cak nasuprot ona i postoji da ne bi postojalo drugo, tj. da ne bi ni najmanje uvjerenje u drugo bilo moguce vec se samo potvrdjuje (nepotvrdjuje) kroz svoju metodologiju.
A oni koji drugima uspiju isprat mozak su za mene genijalci. To pocinje od covjekove sugestibilnosti.
jebespajdomane!
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
Bookmarks