Originally Posted by
MeDo_JE
Niko, ti konstantno pišeš o jednoj situaciji, đe čoek bez grama iskustva i bilo kakve podrške i plana ide u svijet... Ada normalno da će u toj situaciji bit preteško, i da će dosta zavisit i od sreće.... Evo ja imam primjer iz rodbine đe je đevojka, dizajner, pošla u Njemačku pa se zaposlila u dizajnersku kuću kao čistačica, bez da pominje ikom šta je po zanimanju, da bi kroz priču poslije par mjeseci, kad su saznali šta je po struci, došli do toga da joj daju joj šansu jer su viđeli da je radna i vrijedna i čudno im bilo što nije ni potencirala šta je, no samo radila posao za koji se prijavila da radi... Sad uživa... No izgubiće se poenta, ovo je više primjer sreće...
Od ljudi koje poznajem, a dio njih su mi vrlo bliski prijatelji, koji su pošli sa znanjem i planom, svi su uspjeli... Neki su pošli još u fakultetskim danima preko programa razmjene, neki su direktno konkurisali na njihovim fakultetima, a drugi su poslije par godina iskustva u struci i UČENJA JEZIKA, pošli i ostvarili se i poslovno i familijarno... Zajedničko im je što niko nije pošao grlom u jagode, no sa jasnim planom i pripremama... Živimo u 21. vijeku, preko neta možeš da saznaš 99% potrebnih informacija, a isto tako i da konkurišeš za posao, obaviš razgovor i prije nego pođeš i sl...
Dvoje od njih su pošli na potonjoj godini fakulteta, sad su doktori matematike... Jedan je pošao na potonjoj godini fakulteta, doktor fizike... Jedan je doktor medicine, on je pošao poslije višegodišnjeg iskustva u CG i par godina učenja jezika... Jedan je stomatolog, ista situacija kao prethodni... Dvoje programera, oni već nijesu ni vezani mjestom rada, bar ne u mjeri kao ostali... I još nekoliko njih koji su sa društvenim fakultetima pošli, ali sad rade poslove koji nemaju veze sa strukom... Uglavnom samo jedna osoba se vratila, jer je firma u kojoj radi otvorila predstavništvo u CG i ima sličnu platu, na istom radnom mjestu, kao što je imala u inostranstvu...
Znaš šta je najveći problem u svemu ovome Niko, što njih troje, DOKTORA, u svojim oblastima, u CG bi mogli da rade samo na fakultetu za neku smiješnu platu... Što je doktor imao početnu platu u Njemačkoj 3 puta veću nego u KBC-u (sad poslije 3 godine je 5x veća)... Što je stomatolog u CG sam sebi uplaćivao doprinose da bi odradio pripravnički, i gulio leđa poslije toga za 500€ mjesečno godinama... Što ovi ostali nijesu mogli uopšte da nađu normalan posao, od kog bi mogli da žive kao pristojni ljudi, da sa 30 godina ne zavise od majke i oca...
Ova tvorevina te limitira, u kom god smislu želiš da napreduješ... Nema zdrave konkurencije, nema zakona, nema stručnjaka, nema kulture... Sve je na najnižem mogućem nivou... Što ti kažeš ne daj bože da se razboliš, ako je bilo šta ozbiljnije ili moraš ići u Bg ili moraš podmazati doktora, da uopšte okrene glavu na tebe...
Eto jedina "prednost" CG je blizina porodice i prijatelja, no i to je relativno... Kako je krenulo uskoro će mi većina prijatelja biti van CG, sad su pola pola, a i ovi što su u CG skoro svi žive u različitim gradovima, pa se i ne gledamo previše često...
Sent from Tapatalk
Bookmarks