SE Asia

[Mojsije]

Steta sto niste posli predvece - u suton i kad mrak padne Shwedagon pagoda stvarno dobije novu dimenziju ljepote. Stara 2600 godina, prekrivena sa 7 tona zlata sa 5448 dijamanata i 2317 rubina stvarno izgleda spektakularno.
Uz molitve na pali jeziku tamo stvarno mozete da osjetite budizam u pravom smislu rijeci.






& mala ispravka, nemaju veze sa hindu rasom
Bamari, dominantna etnicka grupa, su porijeklom Mongoli.

Evo bas citam sad o Bamarima i vidim da su dosta uticaja kao teravada budisti imali sa hindu strane, zato mi se i cine tako slicni s njima. Nose svi ove saronge, zvacu ono cudo, ima i nekoliko hindu hramova po Jangonu.

Sent from my SM-A510F using Tapatalk

[Mojsije]

Dan 193

29og smo krenuli kombijem iz Bagana za Mandelej, drugi najveci grad Mjanmara. Planirali smo 3 dana da budemo tamo. Kombijem nam je trebalo 5 sati, krenuli u 10, stigli smo u 3 popodne. Bukirali smo Venus hotel u centru za 12e. Karte za kombi su bile oko 5.5e, bukirali preko kvih iz smjestaja iz Bagana, to je najbolja cijena bila.

Kad smo dosli u Mandelej, i krenuli da uvatimo krug kroz centar, vidjeli smo da je grad totalno bezveze. Lise stare kraljevske palate, grad nam nista interesantno nije imao ponuditi. Ima i nekih hramova, ali smo se nagledali do sad dovoljno. To vece smo uspjeli da se nagodimo sa ovima sa recepcije da ne placamo nikakve penale i podjemo sjutradan. Mandelej podsjeca malo na Pnom Pen, skroz neinspiritivan zapusten grad, prljavo dosta naokolo, Jangon je svijet izmislio za njega.

Tako da smo mi uzeli prekjuce uvece u 9 po krenuli nocnim busom za Jangon, stigli juce ujutru u 6. Oko 750km je izmedju Mandeleja i Jangona, ali se autoputem bas siba brzo. Scania busevi su odlicni, i svi ih prevoznici koriste.
Oko 7 ujutru je vec bila katastrofalna guzva kroz saobracaj, pa smo tek oko 8 i po stigli u hotel. Na stanici smo se raspitivali dje je shared kombi za 60c sto vozi do grada, posto taksisti naplacuju 10e voznju. U hotel smo odma dobili sobu u 8 i po, uzeli smo isti od proslog puta Ocean Pearl Inn u centru.

Ovih zadnjih 4 dana puta provodimo u Jangonu i odlicno nam je, grad je prelud

Slike su sa Yangon Yangon sky bara na 20. spratu Sakura Tower. Najbolji pogled na panoramu Jangona. Nema puno barova z izlazak u Jangonu, ali kako je bilo do prije 3-4 godine, grad je masu zivnuo i gradi se, vidi se odredjeni broj srednje klase u Jangonu koji puni molove i restorane.

Jos 3 dana i kuci

Sent from my SM-A510F using Tapatalk

[RadicalEdward]

Pa moje misljenje je da Mandalej kao grad jeste na prvu loptu skroman grad ali kad se malo zagrebe, u smislu znamenitosti ima bas mnogo toga da ponudi. Dosta toga za 2-3 dana definitivno, a za nekoga ko voli da stvari radi laganijim tempom i duze.
Mi smo strpali sve u 2 i jedva postigli, ali ipak na kraju smo dosta vidjeli.
Prije svega mislim na staru prestonicu - InnWa (Ava), Sagaing, Amarapura i njen nadaleko cuveni U-Bein bridge. Inace U-Bein je najduzei most (1.2 km) od tikovine. Most je sagradjen 1850 godine i dan danas se sastoji od 90% izvornih trupaca sto je stvarno nevjerovatno uzimajuci u obzir kakva je klima u tom dijelu svijeta.
Osim toga u Mandaleju se nalazi i Maha Myat Muni Pagoda gdje se nalazi jedna od znacajnijih relikvija budizma u Mijanmaru - zlatni Buda kojeg toliko obozavaju da su lijepljenjem zlatnih listica potpuno promijenili oblik zlatne statue.

Takodje - nezaobilazna stvar u Mandaleju je svakako uzvodna plovidva Iravadi rijekom starim i bucnim lokalnim brodom do Minguna (1h udaljeno od Mandaleja) do cuvene pagode. Ta nedovrsena pagoda je trebalo da bude u to vrijeme najvisa gradjevina na svijetu - te da svojom visinom ostavi iza sebe i egipatske piramide - medjutim planovi kralja su se izjalovili, kraljevstvo je propalo a pagoda ostala nedovrsena.

Bas tako nedovrsena pagoda u Mingunu je stvarno spektakularna, za mene bi bila prava steta propustiti to. Osim toga plovidba Iravadijem i posmatranje zivota koji se odvija uz rijeku predstavlja svojevrsno putovanje kroz vrijeme. Za mene je stvarno neponovljivo iskustvo i bas takve uspomene me inspirisu da se vratim u zlatnu Burmu.

Takodje, manastir Kuthodaw u Mandaleju nije nalik nicemu sto ste vidjeli do sad, gotovo sigurno jer se sastoji iz 729 stupa i u svakoj se nalazi uspravna ploca visoka 1,5 metara a siroka 1m to je najveca isklesana knjiga na svijetu. Sam prostor ispunjen nepreglednom gomilom tih stupa je predivan, a kada vidite plan cijelog hrama dobijete predstavu koliko toga zapravo ima.
Na plocama se nalaze rijeci cjelokupnog pali kanona Theravada budizma koji se praktikuje u Burmi.
Mandalej hill i sunset uz molitvu je takodje dobra point of interest.
Sjedjeti samo na tom mjestu i upijati utiske je stvarno predivno.

U samoj palati koju si pomenuo nismo bili jer smo bili ograniceni vremenom, a obzirom da smo procitali da je sve sagradjena zapravo replika originalne palate koja je tu postojala i da unutra ne postoji nista originalno sacuvano, nekako smo izgubili interesovanje. Jedino nam je interesantno bilo da napravimo krug okolo, jer je ono setaliste lijepo uredjeno.


Mandalej je danas ne samo veliki grad od milion stanovnika, jedan je od kljucnih kulturnih i vjerskih sredista svjetskog budizma kojeg pohode znatizeljnici (kao ja) i hodocasnici sa svih strana svijeta.

[RadicalEdward]

Ako nekoga zanima Mijanmar/Burma ima jedan kanadski fotograf profil posvecen samo tome, fotografije su spektakularne i price ispod njih jako interesantne:

https://www.instagram.com/dustinmain/

[Mojsije]

Vratismo se preksinoc s andjelima.
Leceli smo Yangon- Singapur 3 sata Jet Star-om. Tu smo imali nepune 3 sata da prodjemo imograciju, pokupimo kofere i opet se cekiramo za sledeci let do Atine. Singapurski aerodrom je s razlogom najbolji aerodrom na svijet, i stigli smo bas brzo da odradimo ovo.
Onda smo imali bas fug let od 11 sati od Singapura do Atine, low cost-om Fly Scoot. Sreca pa su nam bila sjedista u onom redu dje su izlazi za slucaj opasnosti, pa smo mogli da se opruzimo i spavamo koliko toliko.
Imali smo 6 sati na aerodrom u Atinu, i tamo isto morali da prodjemo imigraciono, uzmemo kofere i cekiramo se za let do Bg-a. I konacno poslije 4 sata cekanja na Bg aerodrom uvece u 8i po smo krenuli za Pg. 30 sati je trajao put ukupno. Cudno je biti opet u Pg, trebace vremena da se sve ovo procesuira.

Hvala svima na citanju i doprinosu temi, valjda se makar 1 osoba jos zainteresovala za put do azije nakon ovoga, jer zaista vrijedi istraziti taj region.

Sent from my SM-A510F using Tapatalk

[Ben Dover]

Dobro dosli nazad... Uzivali smo... Sad se vratite u realnost...

[D.S.]

Svaka čast za sve ovo. Uživanje je bilo pratiti.

[FiX]

Sa srecom!
Trudio sam se da citam putopise pazljivo i mogu samo da kazem svaka cast i bravo!

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[vuki]

Svaka čast!

[Mojsije]

Živjeli, pa cemo od jeseni u nove pustolovine i pisanije

Sent from my SM-A510F using Tapatalk

[RadicalEdward]

Dobrodošli nazad. Neka bude blag povratak u realnost.
Nadam se da će topik ostati aktivan.

[Ostoja]

Dobrodosli doma!　Bilo je zadovoljstvo citati. Ako imate vremena za pisanje, mogli bi napisati neku putopisnu knjigu s ovih putovanja. Fotografija imate dovoljno, a vec ste i ovdje ponesto pisali. Naravno, bitno je da li imate i motiv da pisete. Motiv je, u stvari, najbitniji. Ne bi bilo ni ovog putovanja po Aziji da nijeste imali motiv.

Mozda ponekad napisem nesto na ovoj temi. Materijala imam dovoljno. A bice i novih putovanja. Prva na redu je Koreja za par nedjelja. Problem je vrijeme, jer ga prakticno necu imat narednih par mjeseci. A nijesam sasvim siguran ni za motiv:distracted:

[RadicalEdward]

Ostoja zadovoljstvo je čitati tvoj iskustva i preporuke pa ako pronađeš motiv i malo vremena ima nas par koji ćemo sigurno sa velikom pažnjom to ispratiti.

[montenegrina]

Mojsije, dobrodošli. Bilo je zadovoljstvo čitati sve ovo i zamisliti neke nove predjele.
Vidimo se

[bo8an]

Svaka cast na svemu i hvala sto si dijelio slike i putopise sa nama!

[Mojsije]

Vazda ekipo
Ako je moderator za, mogli bi temu staviti sticky, da je koriste svi koji su zainteresovani za aziju, inace pada u zaborav.

[montenegrina]

Slažem se. Ako bilo ko ide na neko slično drugo putovanje, da se i to stavi Sticky.

[Mojsije]

Poslije skoro 2 mjeseca od povratka iz Azije, djeluje kao da smo bili na nekoj drugoj planeti. Kao da paralelni univerzumi zaista postoje. I zaista toliko su nam svjetovi i stvarnost drugaciji, da je nevjerovatno da obitavamo na istoj planeti.

Povratak u CG realnost je naoko bio prilicno lagan. Opet uskakanje u neku strukturiranu zapadnjacku korporaciju, bez boljki svakodmevnog crnogorskog i azijskog coeka.
Sa druge strane, jos mi je fresak onaj osjecaj kako me przi sunce Jangona cim izadjemo napolje. Kako mi koza sagorijeva cim se na sunce promolimo. Setnja ulicama dje je sunce toliko upalilo smrad pregazenih pacova, izduvnih gasova, dje je stanovnistvo toliko sarenoliko da se pitas jesu li to ljudi iz oste drzave. Eksplozija boja na sve strane, jarke boje od krpa koje nose, povrca i voca kraj puta, sarenolikost svega sto se prodaje po trotoarima. Jangon te nosi atmosferom od rane zore, iako nema spektakularnih atrakcija. Samo setas i upijas utiske, vecinu i podsvjesno. Zato se sad i vracaju ovi mirisi sa ulice i osjecaj pecenja koze na suncu.

Svakodnevnica u CG sa dosta posla je mozda i dobrodosla, da bi se savladao neki kulturni sok u povratku. Ceznemo za onim ljudima iz vijetnama, laosa, burme, sri lanke, indonezije... za svim onim facama koje su nas radoznalo posmatrale, i stotinama ljudi s kojima smo pricali. Sok mi ke zapravo nasa kultura, tj nekultura. Najgori moguci materijalizam. Zavidnost. Bahata samoubilacka voznja. Vise sam u saobracaju imao opasnih situacija za ove 2 mjeseca nego tamo za 7 mjeseci dje se vozi kako se vozi.
Oni ljudi koji su neoptereceni telefonima i fensi garderobom, jer jos razmisljaju kako dovoljno rize da skupe. Mi ocemo leba preko pogace.
Azija me samo jos jednom podsjetila na skromnost i poniznost koja je jako bitna za uspjeh u zivotu. To ne znaci ne biti ambiciozan i ici ka vrhu, nego ne zaboraviti na tom putu sebe i ne izgubiti unutrasnji mir. Ne zaboraviti smijesiti se i biti ljibazan prema ljudima. Ne trcati za luksuzom i nepotrebnim stvarima koje nas pretvaraju u robove.
Previse nam se razlikuju dimenzije bitisanja, zato se i cini kao da zivimo na dvije razlicite planete. Sasvim obicni dani u Laosu i Burmi, dje je utisak sam po sebi setati Vijentijenom i gledati kako se odvija svakodmevan zivot. Farmeri koji volovima dovoze voce i povrca do grada i prodaju za 50c-1e kolicine voca i povrca koje ne mozes rukama da prihvatis. Nece da ti uzme vise para. Iako je njemu 1e kao nama 100.
Ljudi u Laosu koji zive pored prasnjavis puteva po cio dan polivaju vodom puteve da bi bilo mamke prasine da im se siri po domovima. To ovih godina rade i gradjani Lustice. Mozda ipak ne zivimo u razlicitim dimenzijama.
Gace sa slonovima, trikmajica i papuce. To je sve sto treba za aziju od garderobe. U Bankoku je 5e u dzepu dovoljno za dan. Hostela ima za 2-3e, i 2e je vise nego dovoljno da se jede i pije taj dan. Rize i kokosove vode. U Bankoku ruke u dzepove, i danima se moze setati naokolo, i otkrivati svakodnevno nesto novo.
U aziji turisticke atrakcije treba staviti u drugi plan. To je zapadnjacka stvar. U aziji je atmosfera svakodnevnog zivota i vise nego dovoljna zabava. Kineska baba koja na trotoaru Hanoja ispred kuce u centru prezivljava poslednje dane zivota, prikljicena za bocu s kiseonikom. Na tom trotoaru provodi vrijeme od 1940te. Vise je nema ni metar i trideset. Nisu je ni ameri ubili 70ih. Unuci iz dnevne sobe prodaju kineske drangulije. Njihov zivotni prostor je zapravo poslovni prostor. Djed lezi u iglu i gleda tv iza nekih kartonslih kutija. Uveve ce kuvati Pho supu za cijeli kvart. I mi cemo im se pridruziti na njihovim plastocnim stolicama na trotoaru. Ko jos ne jede Pho u Hanoju?

U Baganu smo se vratili nazad u vrijeme. Imali smo najveci svjetsku istorijsku atrakciju samo za nas. Vozili smo plasticne kineske elektricne motore naokolo stupa starih 1000 godina. Tek tako. Kao da smo bili u nekom holivudskom filmskom setu. Kao oni gradovi od kartona. Sjecam se lrve dvije noci smo se przili u sobi. Nije bilo klime. Sunce Mjanmara je nemilosrdno. A mi lagani. Nista nam ne smeta.
Nista ne hejtujemo. Prihvatili smo gdje smo dosli i utopili se u sredinu. Otvoreni smo bili za autenticno iskustvo bez dodataka za zapadnjake. Jeli smo fried rice i salatu od avokada. Avokado je ovdje egzotika od 7e za kilo. Tamo je maltene dzabe.
Sjecam se nocnih voznji od Vientiena do Luang Pravanga. Kombi iz Ko to tamo peva bio je luksuz za ovog. Covjek vez noge skakuce naokolo autobuske kao skakavac. Tamo su mnogi izgubili udove tokom bombardovanja. Nemaju ni stake, nego se prosto krecu skakutanjem. Kao da imaju metalnu oprugu umjesto noge.
Ranceve su nam bacili na krov minibusa. Akomulator varnici ispod mog sjedista. Vozac dize sjediste da vidi o cemu se radi. Pitam se jesmo li trebali dodati 10e da se vozimo VIP busom sa ostalim bijelcima, umjesto sto smo se natrpali u bus sa ljudima s polja pirinca koji nose dzakove hrane da prodaju u Luang Prabangu. I to idemo uvece. Neka nas cuva koja god sila postoji. Krecemo. Asfalt se ubrzo gubi. Put je potpuno od sljunka. Noc je pala odma i ne vidimo nista naokolo, samo da letimo kao ludi. U jedno doba stajemo i vozak nekim crijevom poliva gume i kocnice. Izbija para koliko se sve zavrucilo. Krecemo sa vjerom da cemo stici bezbjedno. U gluvo doba noci oko 4 ujutru neka etno muzika i dalje siba sa zvucnika, mi kao u bunilu ne vjerujemo koliko je pojacano cijelu noc. Vozac vozi kao Sumaher. Glave se svima klate. Oko 5 i po stizemo u Luang Prabang. Tmina prolazi. Uzbudjeni smo sto smo stigli u takvo mjesto o kojem smo toliko citali. Zene su vec sa cupovima na trotoatu. Monasi stoje u redu i u svoje cupove primaju hranu od njih. Sto isprose ce danas jesti.

Sledeca slika warung u Baliju. Srecni smo sto jedemo njihovu hranu. Pravu azijsku. Mi to mozemo. Zivimo jednostavno. Ne trebaju nam kafei i fensi pekare. Ne trebaju nam restoramu. Mozemo da zivimo sa malo. A imamo mnogo za njihove prilike. Mozda i za crnogorske.
Odlucili smo da nase vrijeme koje smo potrosili da bi zaradili novac i ustedjeli, potrosimo tako sto cemo kupiti vrijeme provedeno na drugom kraju plamete. Apsolutno izvan zone komfora. Gdje ne znamo nikog, i ne znamo sto nas ceka. Otvorenost za avanturu. Sreca zvog neizvjesnosti i tolikih mogucnosti. Zdravi smo. Ne trebaju nam tavlete da bi zivjeli. Ne trebaju nam nepotrebne stvari da bi se osjecali vrijednim. Znamo u sebi koliko vrijedimo i ne moramo nikom da se dokazujemo. Apsolutni unutrasnji mir, samo tolika glad za novim predjelima i iskustvima. Kako nekom ovjasniti toliku glad zaistrazivanjem? Neko se prosto rodi radoznao. Pricamo o tome dok jedemo nasi goreng telor. Zahvalni smo sto smo mogli sebi priustiti istinsku slobodu. U jednom drugom svijetu, sami sa sobom. I stvarno nam zazivot ne treba puno. Hrana u warungu je bila odlicna. Pored je bio Hard Rock kafe, ali ne bi ni usli tamo naspram naseg warunga. Narod balija je toliko nasmijan, kao i burmanci. Svi hoce da pomognu.
Jedva cekamo da se opet vratimo u aziju. Medju obicne ljude. Ljude u kojima se prepoznajemo. Koji su nasmijani, i koji imaju te oci i osmijeh koji ti se ocrta u sjecanju tako jasno. Nijedne kci i osmijeh takav nismo sreli u njemackoj, svedskoj, britaniji... toga nema na zapadu. Samo neke turisticke atrakcije. A azija nudi svijet u svijetu. Ljude koji ti udju u svaku poru. Sri lankanci, kinezi sa ostrva pangkor u maleziji. Jeli smo rizu kod njih u kafani sa jos 20 kineza iz komsiluka i gledali kineski dnevnik. Dje to jos ima? Sri Lanka te nosi talasima i ljudima u barovima u Mirisi. Ishan nas je sluzio kao da mi je brat. Takav docek nismo nigdje imali kao kod njegove familije. I svakog dana kad smo dolazili kod njega u lokal na plazi. I kokos je kidao posebno za nas i ukrasavao.
U aziju se vracamo ubrzo. Nostalgija se osjeca.

[Ben Dover]

Sjajan osjecaj pretocen u tekst... Svaka cast...

[kaemSe]

Fantasticno. Uzivaj u zivotu momce, osobe takvog razmisljanja i slobode treba da su uzor svakom.

Sent from my Redmi 4 using Tapatalk

[montenegrina]

Koliko je bio divan izvještaj svaki dan sa putovanja, toliko si divno sve ovo sumirao.
Svaka čast i držim fige za mnoga dalja putovanja koja želite.

[kb8]

Svaka cast!
Cim uzmem kartu za Maleziju javljam ti se za po koji savjet...jes da volim sve sam to da izreziram ali s obzirom da si isao na takav put i osjetio sve to na pravi nacin...onda te moram malo iscimati za neka autenticna mjesta malo dalje od turista

[Mojsije]

Svaka cast!
Cim uzmem kartu za Maleziju javljam ti se za po koji savjet...jes da volim sve sam to da izreziram ali s obzirom da si isao na takav put i osjetio sve to na pravi nacin...onda te moram malo iscimati za neka autenticna mjesta malo dalje od turista

Malezija je nepravedno zapostavljena. Kuala Lumpur je premocan grad, 3-5 dana definitivno izdvojiti.
Jedan dan u staru Melaku dovoljno.
Selo Kuala Tahan je idealna baza za istrazivanje Taman Negare, jedne od najstarijih prasuma. 2-3 dana se lagano moze raditi hiking naokolo.
Penang ostrvo i stari Georgetown ne smije se zaobici. 3-5 dana i tamo po mogucnosti provesti.
Eventualno i koji dan na Langkawi ostrvo, koje postaje sve vise i vise sredjeno. 2-3 dana se i tamo moze lagano provesti skuterom obilaziti i plivati, zavisno od sezone.
Onda 2-3 dana u planine Cameron Highlands... ao koliko mjesta...
Jedno 2-3 nedelje lagano se moze po Maleziji. Sad se lagano dobija e-viza.

Emocije ciste prema Aziji


Sent from my SM-A510F using Tapatalk

[Stevy]

Nalećeh na temu jutros tražeći informacije o vizama za zemlje iz ovog regiona, ostavih pola dana da pročitam sve u cugu od prvog do poslednjeg posta, stvarno svaka čast!

[kb8]

e-viza? Zezas da za Maleziju moze online auu top
a jbg ja nemam previse vremena pravo da ti kazem ja se cimam 2-3dana KL pa 1-2 Singapur pa malo do Balija il nekog drugog ostrva mozda 7 dana