SE Asia

[Ostoja]

U Kjotu vazda mozete naci nesto novo, fascinantno, cak i kad posjetite mjesta dje ste bili ranije. Kad nemate previse vremena, morate se odluciti da neka mjesta ostavite za sledeci put. Ovaj put sam posjetio nekoliko hramova nakon dugo vremena. Jedan od njih je bio Ginkakuji (Srebrni paviljon).

Ne znam zasto je dobio ime srebrni, jer nikakvo srebro se tamo ne vidi. Mozda zbog ovog vrta, koji kazu da uvece odaje srebrni odsjaj na mjesecini:


U pozadini se vidi pjescana struktura koja podsjeca na planinu Fuji. To je Kōgetsudai - u pevodu "mjesto za posmatranje mjeseca". U Japanu mjesec ima posebno znacenje i smatra se simbolom unutrasnjeg prosvetlenja. Japanci vole da posmatraju mjesec, posebno kad je puni mjesec na pocetku jeseni, obicno kraj septembra (jugoya) Ove godine je to bilo - sinoc.



Ginkakuji nije prevelik, brzo se obidje. Ima jedna lijepa staza pored malog jezera s puno mahovine i kamenim "ukrasima"



Ovo je pogled odzgo. Na lijevoj strani se vidi "srebrni paviljon".


A evo ga sada u "prvom planu"


Moja sledeca destinacija je Nanzenji. Taj hram, poznat po prelijepim vrtovima, nije daleko (mozda jedno 2 km). Moja preporuka je da prosetate "putem filozofa" (Tetsugaku-no-michi), koji je dobio ime po poznatom filozofu iz 19. vijeka Kitaru. U Heidelbergu takodje postoji nesto slicno, pretpotstavljam da i naziv ima slicno porijeklo.



Setnja je lijepa pored potoka u kojem mozete vidjeti lijepe primjerke ribe (mislim da je to vrsta krapa) i poneku patku. Izmaknuti ste iz vreve. Cujete samo "tisinu" i poneku pticu. Mjesto za meditaciju. Znao je Kitaro sto valja.

[Ostoja]

Nanzenji. Ko voli zen-vrtove, Nanzenji je pravo mjesto. Povrsina je znatno veca nego Ginkakuji, Kinkakuji, Heyan Jingu, pa i Kyomizudera. Postoji citav kompleks hramova i vrtova. Treba dosta vremena da se obidje. Ulaznice se posebno placaju za svaki od vrtova (600 yena - nesto manje od 5 eura - vrijedi svakog centa).



Ulazna kapija - "Sanmon". Vise puta unistavana kroz istoriju, kao prakticno sve poznate gradjevine u Japanu. Ceste su bile pohare i pozari, kao svjedoci burne istorije Japana. Sanmon djeluje impresivno. Lijepo mjesto za fotografije.


Nanzenji djeluje rastrkano, posebno ako ste bez vodica (kao sto sam ja bio). Krenuo sam od kapije Sanmon pravo i prvo na sto sam naisao bio je Hojo kompleks s nekoliko vrtova. Nemojte se prevariti da preskocite ovo mjesto. Ima se sto vidjeti.


Meni je ovaj vrt, koji se zove "Kohojo", nekako najljepsi. Dosta je mali po povrsini. "Suvi" vrt - samo kamen i pijesak. Kamenje poredjano u obliku kineskog znaka 心 - srce.


Ovaj vrt je isto lijep. Ima ih jos...


Ovo je Suirokaku - vijadukt napravljen krajem 19. vijeka da obezbijedi snabdijevanje vodom ovog kraja iz jezera Biwa (najvece jezero u Japanu).



Ugodjaj ne bi bio potpun bez nekog od specijaliteta iz lokalne kuhinje. Ovaj put sam se odlucio za posjetu restoranu koji nudi "yuba" specialitet. Yuba je specijalitet koji se pravi od mlijeka od soje (soy milk). Mlijeko od soje se sipa u ovakvu posudu i podgrijava se dok se ne formira "kajmak" na povrsini, koji se posebnim drvenim stapicem skida i umace u sos od soje. Ritual. Vriedi probati.


Bio sam u ovom resoranu, zove se "Junsei" (ako sam dobro zapamptio) na jedno 5 minuta od hrama Nanzenji. Ovo je ulaz u restoran. Moze se reci da je ekskluzivan, ima svoj japanski vrt i jezerce. Cijene su dosta jake. Ali, ponekad treba sebi priustiti i neki luksuz. Sjecanja nemaju cijenu.

[brodomaketar]

Definisi nam malo to jaka cijena jer su ini vrlo cudni . Recimo fugo riba ziva sa sertifikovanim kuvarom i sest jela od nje za dvije je bilo oko 120 evra . Ili dva kobe odreska od 150gr svaki 300 evra . Ili rutuall ispijanja caha od 50 evra po osobi ( u Nari , u Tokiju 7 evra po osobi )
A tek rucak za dvoje deset evra a to isto u istom restoranu uvece 50 evra .
Sem te kobe bifteke sve sam uglavnom placao jeftinije nego kuci u BD . Naravno znalo je da zavisi i od kursa pa je nekad bilo skuplje sledeci dolazak dosta nize .
Cisto sam radoznao jer meni je put do hitne ili bolnice najdalji ubuduce

[Ostoja]

Definisi nam malo to jaka cijena jer su ini vrlo cudni . Recimo fugo riba ziva sa sertifikovanim kuvarom i sest jela od nje za dvije je bilo oko 120 evra . Ili dva kobe odreska od 150gr svaki 300 evra .
A tek rucak za dvoje deset evra a to isto u istom restoranu uvece 50 evra .

Da pocnem od boldovanog. Zbog nekog razloga, a neka logika sigurno postoji, rucak u Japanu je mnogo jeftiniji od vecere. U Japanu mozete fino rucati po cijeni u rasponu od 5 do 10 eura. Mislim, nista posebno, a da ne ostanete gladni. Moze i jeftinije. Prije neki dan sam rucao goboten udon za 4 eura (ovo ispod).



Ovaj "yuba" delikates me kostao malo preko 50 eura. Dakle, jedno 5 do 10 puta vise od normalne cijene za rucak. Ipak se "yuba" ne moze porediti sa fugu ribom koja je posebno skupa zbog toga sto je optrovna i treba posebno znanje i certifikat za njeno spremanje, ili Kobe biftek, jer je govedina u Japanu veoma skupa, a Kobe biftek je specijalitet. Yuba se pravi od sojinog mlijeka koje je jako jeftino. U Japanu u cijenu ulazi i ambijent. A ovaj restoran je poseban. Provjerio sam. Restoran se zove Nanzenji Junsei. Ovo je njihov sajt:

http://www.to-fu.co.jp/en/kaiseki/

Pritisni na Garden & Rooms pa ce biti jasnijeo kakvom restoranu se radi.
Potrazi "yuba kaiseki" i vidjeces cijenu (6.500 yena) i sto sam rucao. Nije bila samo yuba. Inace, ostadoh gladan:fat:

[brodomaketar]

Fugo ribu sam bas uzeo kao primjer obzirom da je ziva izvadjena i pred nama tranzirana ( ili kako oni to vec kazu ) sest jela za dvoje da 120 evra nije skupo . Pa kazem u BD nebi prosli mnogo jeftinije u neki od ribljih restorana .
Pa i na ovom sajtu koliko vidi najskuplje je nesto preko sto evra jelo tj vise njih .
Nego kad si vec tamo ako vec nisi probaj sendvic sa slagom ( svi super marketi ih imaju )

[Ostoja]

Fugo ribu sam bas uzeo kao primjer obzirom da je ziva izvadjena i pred nama tranzirana ( ili kako oni to vec kazu ) sest jela za dvoje da 120 evra nije skupo . Pa kazem u BD nebi prosli mnogo jeftinije u neki od ribljih restorana .
Pa i na ovom sajtu koliko vidi najskuplje je nesto preko sto evra jelo tj vise njih .
Nego kad si vec tamo ako vec nisi probaj sendvic sa slagom ( svi super marketi ih imaju )

Pa bilo je skupljih jela ne meniju. Ja se nijesam rukovodio cijenom, nego sam bas htio yubu, kao jedan od specijaliteta Kjota.
Mislim da sam probao te sendvice sa slagom. Probao sam svasta. Sve mogu da jedem - osim ovog:



Natto. Kazu da je jako zdravo. Ali, hvala lepo:stung:

[brodomaketar]

Ne znam sta je to ali bih probao svejedno . Ljude nisam jos probao

[Ostoja]

Ne znam sta je to ali bih probao svejedno . Ljude nisam jos probao

Probao sam ja. Ali, ne ide. Stranci ga obicno ne vole, a ima i Japanaca koji to ne vole.



Upravo pijem ovo japansko piće.

koje se pravi od ovog:



Nagradno pitanje: Kako se zove ovo japansko piće?

O nagradi moram da razmislimride:

[brodomaketar]

Kolikom sam vidjeo najvise piju vodu sa malim kockicama leda . Pre dorucka za vriijeme posle i tako za svaki obrok . Bilo ljeto ili zima .
Pice je sake e sad koje jbg oni pod sake smatraju sva alkoholna pica .
Biljka mi lici na čičoku ali nisam siguran

[Ostoja]

Kolikom sam vidjeo najvise piju vodu sa malim kockicama leda . Pre dorucka za vriijeme posle i tako za svaki obrok . Bilo ljeto ili zima .
Pice je sake e sad koje jbg oni pod sake smatraju sva alkoholna pica .
Biljka mi lici na čičoku ali nisam siguran

Pice se zove "shochu" i pravi se od onog sto Japanci zovu "satsumaimo", a na engleskom je "sweet potato". Mislim da sam taj "japanski krompir" nedje vidio u Crnoj Gori prosle godine kad sam zadnji put bio tamo. Osim ove klasicne vrste, pravi se i od kukuruza, a cuo sam da se pravi i od kestena (taj nijesam probao). Shochu je jaci nego sake, koji se pravi od pirinca. Sake je oko 15o, dok je shochu 20o ili 25o. Na Okinawi prave posebnu vrstu shochu-a koja se zove awamori i pravi od pirinca, ali je postupak pravljenja kao za shochu. Awamori je jaci i obicno je 40o (dakle kao votka, li whiskey).

E, da, oni cesto kaze "sake" generalno za sve vrste alkohola. Ali, pravi se ova razlika na "sake" i "shochu".

[retype_htc]

Sweet potato se kod nas zove batat,ima ga da se kupi u Voli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Ostoja]

Sweet potato se kod nas zove batat,ima ga da se kupi u Voli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Znam da sam nedje vidio, nijesam znao kako se kod nas zove. Koliko se sjecam, cijena je bila dosta visoka. U Japanu je cijena slicna kao za obicni krompir.

[montenegrina]

Pice se zove "shochu" i pravi se od onog sto Japanci zovu "satsumaimo", a na engleskom je "sweet potato". Mislim da sam taj "japanski krompir" nedje vidio u Crnoj Gori prosle godine kad sam zadnji put bio tamo. Osim ove klasicne vrste, pravi se i od kukuruza, a cuo sam da se pravi i od kestena (taj nijesam probao). Shochu je jaci nego sake, koji se pravi od pirinca. Sake je oko 15o, dok je shochu 20o ili 25o. Na Okinawi prave posebnu vrstu shochu-a koja se zove awamori i pravi od pirinca, ali je postupak pravljenja kao za shochu. Awamori je jaci i obicno je 40o (dakle kao votka, li whiskey).

E, da, oni cesto kaze "sake" generalno za sve vrste alkohola. Ali, pravi se ova razlika na "sake" i "shochu".

To se kod nas zove batat, imaš kupiti taj slatki krompir, sestra ga bebi daje. Mislim da je oko 3eur.

Edit: Tek sad vidjeh da je retype odgovorio. I ja govorim o primorju, ne znam ovdje u Pg, nisma gledala.

[Ostoja]

Ne znam kako se kod nas sprema, meni je najmiliji pečen (yakiimo) kao na slici.

3 eura i nije preskupo. Meni je nesto ostalo u sjecanju kao da je bio 5 eura.