U Kjotu vazda mozete naci nesto novo, fascinantno, cak i kad posjetite mjesta dje ste bili ranije. Kad nemate previse vremena, morate se odluciti da neka mjesta ostavite za sledeci put. Ovaj put sam posjetio nekoliko hramova nakon dugo vremena. Jedan od njih je bio Ginkakuji (Srebrni paviljon).
Ne znam zasto je dobio ime srebrni, jer nikakvo srebro se tamo ne vidi. Mozda zbog ovog vrta, koji kazu da uvece odaje srebrni odsjaj na mjesecini:
U pozadini se vidi pjescana struktura koja podsjeca na planinu Fuji. To je Kōgetsudai - u pevodu "mjesto za posmatranje mjeseca". U Japanu mjesec ima posebno znacenje i smatra se simbolom unutrasnjeg prosvetlenja. Japanci vole da posmatraju mjesec, posebno kad je puni mjesec na pocetku jeseni, obicno kraj septembra (jugoya) Ove godine je to bilo - sinoc.
Ginkakuji nije prevelik, brzo se obidje. Ima jedna lijepa staza pored malog jezera s puno mahovine i kamenim "ukrasima"
Ovo je pogled odzgo. Na lijevoj strani se vidi "srebrni paviljon".
A evo ga sada u "prvom planu"
Moja sledeca destinacija je Nanzenji. Taj hram, poznat po prelijepim vrtovima, nije daleko (mozda jedno 2 km). Moja preporuka je da prosetate "putem filozofa" (Tetsugaku-no-michi), koji je dobio ime po poznatom filozofu iz 19. vijeka Kitaru. U Heidelbergu takodje postoji nesto slicno, pretpotstavljam da i naziv ima slicno porijeklo.
Setnja je lijepa pored potoka u kojem mozete vidjeti lijepe primjerke ribe (mislim da je to vrsta krapa) i poneku patku. Izmaknuti ste iz vreve. Cujete samo "tisinu" i poneku pticu. Mjesto za meditaciju. Znao je Kitaro sto valja.
Last edited by Ostoja; 02-10-20 at 10:38.
Nanzenji. Ko voli zen-vrtove, Nanzenji je pravo mjesto. Povrsina je znatno veca nego Ginkakuji, Kinkakuji, Heyan Jingu, pa i Kyomizudera. Postoji citav kompleks hramova i vrtova. Treba dosta vremena da se obidje. Ulaznice se posebno placaju za svaki od vrtova (600 yena - nesto manje od 5 eura - vrijedi svakog centa).
Ulazna kapija - "Sanmon". Vise puta unistavana kroz istoriju, kao prakticno sve poznate gradjevine u Japanu. Ceste su bile pohare i pozari, kao svjedoci burne istorije Japana. Sanmon djeluje impresivno. Lijepo mjesto za fotografije.
Nanzenji djeluje rastrkano, posebno ako ste bez vodica (kao sto sam ja bio). Krenuo sam od kapije Sanmon pravo i prvo na sto sam naisao bio je Hojo kompleks s nekoliko vrtova. Nemojte se prevariti da preskocite ovo mjesto. Ima se sto vidjeti.
Meni je ovaj vrt, koji se zove "Kohojo", nekako najljepsi. Dosta je mali po povrsini. "Suvi" vrt - samo kamen i pijesak. Kamenje poredjano u obliku kineskog znaka 心 - srce.
Ovaj vrt je isto lijep. Ima ih jos...
Ovo je Suirokaku - vijadukt napravljen krajem 19. vijeka da obezbijedi snabdijevanje vodom ovog kraja iz jezera Biwa (najvece jezero u Japanu).
Ugodjaj ne bi bio potpun bez nekog od specijaliteta iz lokalne kuhinje. Ovaj put sam se odlucio za posjetu restoranu koji nudi "yuba" specialitet. Yuba je specijalitet koji se pravi od mlijeka od soje (soy milk). Mlijeko od soje se sipa u ovakvu posudu i podgrijava se dok se ne formira "kajmak" na povrsini, koji se posebnim drvenim stapicem skida i umace u sos od soje. Ritual. Vriedi probati.
Bio sam u ovom resoranu, zove se "Junsei" (ako sam dobro zapamptio) na jedno 5 minuta od hrama Nanzenji. Ovo je ulaz u restoran. Moze se reci da je ekskluzivan, ima svoj japanski vrt i jezerce. Cijene su dosta jake. Ali, ponekad treba sebi priustiti i neki luksuz. Sjecanja nemaju cijenu.
Definisi nam malo to jaka cijena jer su ini vrlo cudni . Recimo fugo riba ziva sa sertifikovanim kuvarom i sest jela od nje za dvije je bilo oko 120 evra . Ili dva kobe odreska od 150gr svaki 300 evra . Ili rutuall ispijanja caha od 50 evra po osobi ( u Nari , u Tokiju 7 evra po osobi )
A tek rucak za dvoje deset evra a to isto u istom restoranu uvece 50 evra .
Sem te kobe bifteke sve sam uglavnom placao jeftinije nego kuci u BD . Naravno znalo je da zavisi i od kursa pa je nekad bilo skuplje sledeci dolazak dosta nize .
Cisto sam radoznao jer meni je put do hitne ili bolnice najdalji ubuduce
Da pocnem od boldovanog. Zbog nekog razloga, a neka logika sigurno postoji, rucak u Japanu je mnogo jeftiniji od vecere. U Japanu mozete fino rucati po cijeni u rasponu od 5 do 10 eura. Mislim, nista posebno, a da ne ostanete gladni. Moze i jeftinije. Prije neki dan sam rucao goboten udon za 4 eura (ovo ispod).
Ovaj "yuba" delikates me kostao malo preko 50 eura. Dakle, jedno 5 do 10 puta vise od normalne cijene za rucak. Ipak se "yuba" ne moze porediti sa fugu ribom koja je posebno skupa zbog toga sto je optrovna i treba posebno znanje i certifikat za njeno spremanje, ili Kobe biftek, jer je govedina u Japanu veoma skupa, a Kobe biftek je specijalitet. Yuba se pravi od sojinog mlijeka koje je jako jeftino. U Japanu u cijenu ulazi i ambijent. A ovaj restoran je poseban. Provjerio sam. Restoran se zove Nanzenji Junsei. Ovo je njihov sajt:
http://www.to-fu.co.jp/en/kaiseki/
Pritisni na Garden & Rooms pa ce biti jasnijeo kakvom restoranu se radi.
Potrazi "yuba kaiseki" i vidjeces cijenu (6.500 yena) i sto sam rucao. Nije bila samo yuba. Inace, ostadoh gladan:fat:
Fugo ribu sam bas uzeo kao primjer obzirom da je ziva izvadjena i pred nama tranzirana ( ili kako oni to vec kazu ) sest jela za dvoje da 120 evra nije skupo . Pa kazem u BD nebi prosli mnogo jeftinije u neki od ribljih restorana .
Pa i na ovom sajtu koliko vidi najskuplje je nesto preko sto evra jelo tj vise njih .
Nego kad si vec tamo ako vec nisi probaj sendvic sa slagom ( svi super marketi ih imaju )
Ne znam sta je to ali bih probao svejedno . Ljude nisam jos probao
Kolikom sam vidjeo najvise piju vodu sa malim kockicama leda . Pre dorucka za vriijeme posle i tako za svaki obrok . Bilo ljeto ili zima .
Pice je sake e sad koje jbg oni pod sake smatraju sva alkoholna pica .
Biljka mi lici na čičoku ali nisam siguran
Pice se zove "shochu" i pravi se od onog sto Japanci zovu "satsumaimo", a na engleskom je "sweet potato". Mislim da sam taj "japanski krompir" nedje vidio u Crnoj Gori prosle godine kad sam zadnji put bio tamo. Osim ove klasicne vrste, pravi se i od kukuruza, a cuo sam da se pravi i od kestena (taj nijesam probao). Shochu je jaci nego sake, koji se pravi od pirinca. Sake je oko 15o, dok je shochu 20o ili 25o. Na Okinawi prave posebnu vrstu shochu-a koja se zove awamori i pravi od pirinca, ali je postupak pravljenja kao za shochu. Awamori je jaci i obicno je 40o (dakle kao votka, li whiskey).
E, da, oni cesto kaze "sake" generalno za sve vrste alkohola. Ali, pravi se ova razlika na "sake" i "shochu".
Sweet potato se kod nas zove batat,ima ga da se kupi u Voli.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Last edited by montenegrina; 06-10-20 at 07:20.
Pošto putovanja nema, ja sam uzela da malo pišem o istim, ako vam je interesantno, evo ih linkovi za prva dva dijela o Vijetnamu.
https://najnatravels.wordpress.com/2...5/vietnam-1-3/
https://najnatravels.wordpress.com/2...7/vietnam-2-3/
Hvala na komentaru!
Završila sam juče i treći dio, evo ga link:
https://najnatravels.wordpress.com/2...1/vietnam-3-3/
Cilj je da sumiram utiske, nekome ko planira da ide da olakšam organizaciju puta korisnim informacijama, a nadam se da će nekoga i inspirisati da planira putovanje u Vijetnam.
Napisah i prvi dio Šri Lanke.
https://najnatravels.world/2021/02/18/ceylon-prvi-tom/
Odlicno napisano. Bas sam uzivao u citanju.
Sent from my SM-A705FN using Tapatalk
So I will come back from the dead and lay claim to what I am owed. - captain Flint
Hvala puno, nadam se da će se granice otvarati, da nekome bude i korisno ovo što pišem
Evo ga drugi dio Šri Lanke, kome je prvi bio interesantan:
https://najnatravels.world/2021/02/27/ceylon-drugi-tom/
Mi gledamo da na jesen opet picimo na Bali, da imamo kesha za makar godinu dana, i onda od tamo krenemo nesto remotely da radimo i snalazimo se.
Ko jednom osjeti jugoistocnu aziju na duze, i udje mu pod kozu, tesko moze idje drugo poslije da zivi. Skoro 3 godine razmisljamo o povratku na Bali, i mislim da smo prelomili da idemo na duze opet na jesen, pa da vidimo dje ce nas odvesti ta avantura.
Sent from my Mi 9T using Tapatalk
Svakako se uvijek imate dje vratiti i sad je prvo vrijeme da probate, mladi ste. Jedini ne znam zbog ove pandmije, sve je poremećeno.
Kakvo bi to uživanje bilo da vas čitamo
Ja sam planirala prošle godine Maleziju, ali desio se COVID. Nadala sam se da će ova godina početi bolje, ali za sad nema poboljšanja.
Nadam se da će do jeseni biti bolje, ali nisam nešto još uvijek ubijeđena... Stvari ne idu nabolje uopšte i cijela Azija je uglavnom zatvorena.
Ne znam da li je Bali izuzetak ali u Maleziji su čini mi se na snazi striktne mjere i još uvijek ne planiraju ništa da popuštaju, a o turizmu nema ni riječi.
Bila je neka fora da će otvoriti Bali prije par mjeseci, čini mi se 1. Oktobar ali se u međuvremenu odustalo od toga...
Nekoliko poznanika, koji rade kao digitalni nomadi, su u decembru uspjeli da podju na Bali, prije nego sto su 28.decembra opet zatvorili granice.
Mi smo u kontaktu sa ovim agentom https://www.balivisas.com/, i oni rade vize za Bali, jer vise nema naravno visa on arrival. Oni su provjereni i s njima pratimo desavanja. Najavljuju da ce u narednim mjesecima biti bolje stanje, a do jeseni svakako ce biti uspostavljen sistem.
Za sad se udje na vizu od mjesec ili 2, a onda se jos 4 puta moze produzavati nakon toga. Poslieje toga se nedje podje na dan ili 2, tipa singapur ili k.lumpur, pa onda opet nazad na Bali i tako u krug ko oce duze da ostane.
Nas prvenstveno privlace jeftini troskovi zivota i razvijena infrastruktura za remote rad. Moze se proci normalno sa 600-700e mjesecno, za smjestaj, hranu, rentiranje motora, i zdravstveno osiguranje. A ko oce da uplati jos nesto, tipa coworking space, teretanu i sl, do 1000e je bogovski zivot. Ovo je za 2 osobe.
Internet je prebrz, a zivot na tropskom ostrvu bas kakav treba da bude
Ovih nekoliko ljudi koje smo upoznali jos 2017te tamo, ne zele da napustaju ostrvo, ni nakon 4+ godine zivota tamo.
Tako da smo zena i ja u procesu stednje, da imamo da pokrijemo troskove za makar godinu dana, i plus krecemo da ucimo sto mozemo online da radimo i kako da zaradimo za pocetak oboje 500-1000 eura mjesecno online, da pokrijemo troskove makar.
Malezija je prelijepa za obici, makar 3 nedelje. Kuala Lumpur, Melaga, Taman Negara, pa gore do Penanga. Naravno Malezija ima i cuveni Borneo, koji nismo tada obisli, ali nadamo se da ocemo ove ili iduce godine, makar nedelju dana.
Moja ideja je zapravo bila fokusirana uglavnom na Borneo, KL i Penang. To mi je Malezija - a Bali je Bali
Bali bih svakako uradila kao zasebno putovanje jer ispod 2 3 sedmice na Baliju ne bih boravila. Ako se Bali otvori u bilo kojoj varijanti onda bih sigurno tamo putovala ove godine. Kad budeš imao neke informacije vezano za vizu sheruj jer sam vrlo zainteresovana, doduše ne na duži period kao vi, ali do mjesec dana sigurno
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks