Moj narode... penta je da protekne vrijeme, da protekne bez icega konkretnog, da se slucaj u ocima mase obesmisli, da se kritika javnosti uskomesa, da od vjestacki napravljenog senzacionalizma prirodno i nezaobilazno dodje do prezasicenja, da kao sto to uvijek i biva jos od kad "para vrti dje burgija nece" borba za istinu postane "borbe sa vetrenjacama". Kao kad se zeljno iscekuje neki film jer obradjuje neku bitnu istorijsku temu recimo... kad ono petosatni tres nad tresevima, koji dovodi do iznemoglosti vec po trecem satu gledanja. A posljedoca toga je naravno - potpuna relativizacija istorijskog dogadjaja, dke istinu svako izvuce onako kako mu odgovara.
Bitno je da u pocetku sto manje ljudi bude nezainteresovano, da bi tokom odvijanja uzaludne radnje na kraju sasvim prirodno sto manji broj ljudi bio zainteresovan. Sto se vise komentara podijeli medju ljudima iz opstestecenog utiska bez nekih bitnijih mimoilazenja i sama tema postane suvoparna, da ne recem dosadna. Kada sama tema postane uzaludno trosenje energije obicnog covjeka u obicnoj svakodnevnici ishod postaje nevazan. Receptura je jednostavna, ne moze biti jednostavnija, ali i najbezbolnija za sve. Ovo cak ne spada ni u osnove socijalnog inzinjeringa, ovo je i jednostavno D O S A D N O!
Kao kad nesto ne zelis da rijesis pa oformis komisiju... ne znam zasto, ali meni sami pocetak ovog sudjenja izgleda na to, potpuno mimo toga jesu li okrivljeni nevini ili zaista krivi.
Pratim komentare, i uvidjam da bez i najmanjeg odstupanja opsti utisak vecine (javnosti kao porote) prati dobro poznatu trajektoriju vrlo brzog obesmisljavanja same teme o kojoj je rijec.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Bookmarks