Smatram da je vecina mojih drugova i drugarica danas usamljeno bas zbog ovog fenomena "copora".
Prvi problem je sto drustvo popunjava "prazninu". Kad se osjete usamljenim zovnu drustvo umjesto simpatiju, prodje vrijeme, ali i tako idu dani, mjeseci, godine.
Kad se neko osjeti usamljen, nema nikoga da mu skrene misli sa simpatije, voljene osobe, tada se covjek/zena brze odluci da preuzme inicijativu i napravi prvi korak, okrene broj telefona, izblamira se, rizikuje, bude ispaljen, ali i uspije da ostvari svoju srecu.
Drugi problem je sto je nase drustvo, posebno zensko cesto sklono osudama i predrasudama.
Kada neka cura snimi nekog momka, svidi joj se, ako ga pokaze drugaricama, one prvo sto urade je da ospu paljbu, nagrde ga do odvratnosti i u toj situaciji ova ne smije ni da kaze da joj se taj svidja.
A muski obicno nece izaci sa curom ako im iz drustva ispricaju da je ona bila sa tim i tim, posebno ako tog nekog poznaju.
Te stvari se prevazidju kad se postigne odredjeni nivo zrelosti, ali obicno prodju najbolje i najodvaznije godine, pa svaka inicijativa bude teza, smjesnija i nedostojna godina.
Bookmarks