Ima jedna divna predivna gospodja koja je dosta davno ostala sama sa dvoje sad vec skucene djece.Naisao neki fini covjek,gospodin u njenom zivotu i udvarao joj se i znas ono sad neka udvaranja zrele dobi,ne ludo,ne mlado,s postovanjem...I ona mu procita poruku kaze,pa se mislim sta da mu odgovorim jer sta ce on da pomisli,i hoce li shvatiti poruku previse grubu ili smjelu,pa mi nekad tesko da zaspem...
Svako vrijeme moze donijeti u maloj ili vecoj mjeri i analizu i nedoumicu i nesanicu i misli.Mislimo da vise nismo mladi i blesavi al neka nas situacija jednog dana nekako opomene da se dusa nije bas naborala kao koza.Da opet moze nesto lijepo da prozivi.
Tu gdje pocnu neke emocije da se desavaju iznenadimo sami sebe,mozda ne tako vise blentavo kako bi bilo sa 18 ali cak i sa oprezom mozemo se uhvatit da jednu rijec i da je najobicnija stavimo pod lupu.
Slazem se da nije prijatno biti pretjeran (u bilo cemu) i dolazit i do stanja paranoje ali u necem umjerenom mislim da ako se covjek bolje zagleda u sebe nije ni on bas tako jednostavan i lisen toga.
Sent from my Redmi 4 using Cafe Del Montenegro mobile app
Last edited by Artemis; 14-08-17 at 11:29.
"Tiha voda brijeg roni..."
Reply With Quote
Bookmarks