Page 3 of 3 FirstFirst 123
Results 51 to 57 of 57

Thread: Recept 1

  1. #51
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    SAN MIKOŚA STANKOVA IZ KOMANA

    Zamalo me prije jedno dvije neđelje ne povedoše u Dobrotu da naučim da plivljem.


    Da mi nije biloi onoga čuvenoga doktora nad doktorima, te se prezivlje Gazivoda, koji mi sprca nečesovu enekciju, zamili bi me u Dobrotu. Smirio sam se ka mlada nevjesta.
    Bilo je to ovako:
    - Bi li ti Buronja to sve zapisa što ću ti ispričati?
    Bih. Kako ne bih. Pričaj
    Ma sve što ću ti reći?
    Sve do zadnjega slova.
    Ja znam da ti to umiješ, pa te zato pitam.
    Evo, naredan sam. Zbori.

    Žena mi reče da sam se probudio u četiri ujutro i da sam zaurlika iz svega mozga: ''Je li ovo istina ljudiiii???'' Pjena mi, veli, na usta, razrogačio oči i vas se tresem ka od ''španjolice''. Samo balim i ričem ka' lav: ''Je li ovo istina ljudi???’’ Bio sam počeo da trčim u krug po kući i ćeram nešto iz kose. Ona pjena iz usti leprša svuđ oko mene. To, taj san koji me izagna iz svijesti, sjećam se u svaki detalj, pa da to Buronja pribjeležiš da ne padam u maniti lik svaki put kad pričam. Oli Buronja??
    - Oću, kako neću. Pričaj.
    - Ka' naljega ja slučajno u Velje Duboko. U Rovce. Znam lijepo da se tamo slučajno ne dolazi. I Matija veljaše to. Śedim ti ja, tako, na jedan oberčić, a bješe prelijep sunčani dan. Taman se zima bješe izjalovila i pirkaše nekakav vjetrič. Uživam u onu božju ljepotu od onoga krajolika i gledam pud jednoga groblja, ne bih li nekako zakučio grob Perka Pušeljina. Vazduh čist ka špirit i ja ga udišem punijama plućima. Nevolja je, rekoh, što ođen na ovu božju bistrinu ima toliko pametnija ljudi. Udišem oni kiseonik dako bi mi razbistrio mozak, ka' što ga je izbistrio onim umnim ljudima sa ovog bogom danog mjesta. I tako ti ja, što ono vele, filosofiram i uživam, sve dok začuh nečesove korake. Pogledam pud tamo, imam što i viđet. Pišeš li Buronja? Piši, piši, imaćeš što i zapisat.
    - Pišem, svaku riječ. Ne beri brige.
    - Ide ti otud odjeljenje vojnika, onoga unuka Nikole Mirkova. Nose ka' jednu vreću. Odjednom banuše ispred njih četiri nevjeste, ka vile na goru. Od Bulatovića se kazaše, kad su ih soldati presreli i počeli isleđivat. Jedna bješe Manja, druga Milica, treća Mare a četvrta se kaza Petrana. Mo'š li misliti moj Gane, koliko je mozak crnoga čeljadeta neispitan. Imena mi se u san javljaju i bratstva mi se javljaju. Dvije bjehu od Bećkovića, a dvije od Radovića, rekoše sirote.
    Đe su vi, zagrajaše Vitezovi srpstva, oni odmetnici i Komiti od domaćina?
    Ne znamo mi, nijesmo ih, teke da su zdravo, ima i više od mjesec dana viđele, rekoše kukale žene.
    Znate, znate imbretnice i kastigulje, reče jedan od onih junaka, no nećete da kažete, ma rećete, ja vi jemac.
    Po govoru oćah reć da je bio nečesovi izrod, parapogan, vucibatina i izdajnik crnogorski.
    Ja stojim na pet šes metara od njih, ali me niko ne vidi, ka' da ne postojim. Ka' da sam duh, te oni vojnici unuka Nikole Mirkova ne bjehu lijeni, no uzeše nekakve konopčiće, pa im kukavicama svezaše raše za škljančeve. Napraviše od onih raša nešto ka dimije, čini mi se. Tadijer otvoriše onu vreću što su nosili, pa iz nje izvadiše osam mačaka. One mačke, šarene i poludivlje iskezile zube i već se koprcaju i paraju vazduh kandžama. Svakoj od onija crnija nevjesta tisnuše po dvije od onih nerima u rašu. Onda onaj crno-veliko-Srbin, biće dati, da je bio Bjelaš, ubra jedan prut i poče da vrše po onijema mačkama preko onija dimija-raša. Onu zvijerad stade krivljenje i kojevitezanje. Grebu, kidaju im od stomaka, stegana, koljena, listova i, da oprostiš ka' brat, od svega što je ispod raše. Šikti krv ispod onija konopčića ka' potokom. Ja vičem odovud i zalijećem se da ih poubijam. Vatam se za Nagan da smaknem one zlotvore, ništarobe, poganske sinove, zastide i izrode poštenoga srpstva svekolikoga. Kakvi...
    Da stanemo malo, a Buronja, esam se počeo gubit, pa kad se priberem, da ti nastavim?
    - Ela, ela. Nastavićemo.
    .................................................. ....
    - Niti mogu mrdnut s mjesta, niti imam išta pri sebi, niti me ko čuje. Što ti već rekoh, ka' duh. A oni veljesrpski horijat viče: Kažujte, kažujte kurve komitske''. One, nesrećnice, urliču od bolova ka' lavice i samo vrte lijevo-desno glavama. Niječu. Tresu se Rovca i Morača ka od najjačega zemljotresa, što od stida, što od urlika, zapomaganja i jauka onijeh viteškijeh i junačkih žena i odiva. I to, čini mi se iz temelja. Ona nesojska soldateska se smije, pjeva i igra oko njih. Šikti, što ti rekoh, krv na sve strane, a one mačke i one nesretnice već potpuno podivljale i pobiješnjele načisto. Krvlju se one krvopije opjanile, pa grebu i raskubaju. Dati im probile poneku venu, pa poče krv da se i preko pasa preliva.. Tadijer Petrana prva pade u nesvijes. Manja, Milica i Mare, kad je viđeše i one se presnijetiše jedanak. Ka' po komandi. Sve četiri na dolinu. Nepomične, ka' sve heroine kad se sele u legendu. Leže, što ti rekoh, one četiri Orleanke, otvorenih očiju i gledaju u mene kao da kažu: Milorade, barem si pokuša''. One se ''kutnje ljubimice'' još komešaju i vrte u krug i u oni vrtlog krvi ispod onih raša oliti dimija. Tader oni vojnici zapjevaše neku pjesmu dosta melodičnu. Śjećam se samo da su pominjali Boga i pravdu. Onda se uvatiše u krug i zagrliše jedan drugoga. Nešto šaptahu, a mene uvatila pomama i panika. Opet se trgoh oružja. Ništa. Onda zavikah iz svega mozga. Čini mi se da su zadrhtali oni kanjoni i klisure oko mene: ''Sad ih zapalite ka Petra Zvicera i cijelu famelju mu, krvopije zlikovačke. Ili ih povješajte i zapalite u kuće, ka' što ste povješali i ognjem izgoreli na stotine crnogorskih porodica''. Opet ništa. Utoliko se i ja, dati, od one strahote i grozote probudih. I što ti rekoh, moj Buronja, dalje se ne sjećam ničega. Ama baš ničega. Da nije Vladika ispjevao ono: ''San je laža, a Bog je istina'', bih se potpuno pomamio, no to ponavljam po vas dragi dan.
    Zapisa li Buronja???
    - Zapisah Milorade svaku riječ.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  2. #52
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    С А Х Р А Н А
    1966. године погибе пилот ратног ваздухопловства из Титограда Рогошић Владимир.
    По ПС-у преминулом припаднику војске ЈНА за ток сахране није припадала музика приликом сахране чиновима нижим од мајора.
    Пилот Рогошић Владимир је погинуо на задатку у чину поручника. Значи, значи сахрана без музике. Владимир Рогошић је био веома омиљен ПОДГОРИЧАНИН из старе староварошке фамилије. Његови другови дознају да на Цетињу постоји музика која свира на испраћајима по цјеновнику који је формирао центар за културу при Општини Цетиње, па тако официрски клуб ангажова цетинјску музику за сахрану Рогошића.
    На Цетиње је дошао аутобус и један ђип који је покупио и превезао музичаре до војног стана ђе су биле просторије музике, а ђе је чекао аутбус који нас одвезе до близу Сахат куле ђе је била кућа у којој је живио пилот Рогошић.
    Боже драги како су се само изненадили(стрекнули) Титограђани на три ударца у бубањ као ауф-такт за поздрав марша''СРЦЕ МАЈКЕ'' који смо одсвирали приликом подизања покојника. Марш ''Сце мајке'' за срце уједа. Сам назив то каже.
    Постројисмо се испред лафета, а испред нас непрегледна колона вијенаца.
    Крену поворка према Чепурцима. Некако, баш преко моста на Рибници смо свирали посмртни марш ''ЧЕРМАК'', а од Горице се враћа одјек. Свирамо из дубине душе. Између два марша питају се Титограђани који сте ви, а Данко Гледић им одговара: ''Ми смо Цетињани''.
    Аааа, Цетињци је љи?
    Цетињани, Цетињани, потврђује Данко, не дајући да будемо Цетињци, јер схвата да им то ЦЕТИЊЦИ има пежоративни призвук због вјечитог антагонизма Титограђана. Један Титограђанин заврши конверзацију ријечима:
    Цетињани су вазде били господа.
    Постед бај Гане Радусиновић - својевољно и својеручно
    Last edited by ivanbegovac; 25-02-19 at 18:01.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  3. #53
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    HERCEGOVCI U BEOGRADU

    Za dan oslobođenja Trebinja, Zavičaj organizuje sportske igre. Svake godine pokrovitelj igara bude neki uspješan Trebinjac iz Beograda(a ima ih), koji je obezbeđivao nagrade za pobjednike.
    Ručne satove marke NIVADA uspješnim takmičarima obezbeđivao je Rokvić iz Trbinja.
    1970. godine iz firme Gradsko stambeno preduzeće izdvojio se OUR ''POGON OBJEKATA POSEBNE NAMJENE'' koji je gazdovao samačkim hotelima u Beogradu.
    Direktoru Vinku Jamniku sinu ideja da samački hotel u Ustaničkoj ulici preimenuje u komercijalni hotel i dade mu ime ''SRBIJA''.
    Direktor ''POGONa'' bi ustoličen Hercegovac iz Trebinja.
    E, taj Direktor koji je bio pokrovitelj trebinjskih sportskih igara 1973. godine dade prvu nagradu pobjedniku direktorsko mjesto u novootvorenom hotelu ''ŠUMADIJA'' i petosoban stan u 45. bloku na Novom Beogradu.
    To je bio Jovo Gredo, koji se u odlučujućoj disciplini posrao 5 kilograma i 850 grama. U posudu u kojoj se posrao htio je prevariti sudije, ali su sudije bile veoma budne i prosuli su pišaću koju je lukavi Jovo napišao u posudu. Nije mu trebala pišaća, jer se baš dobro posrao i tako zauzeo šampionat, a time i mjesto direktora hotela ''ŠUMADIJA'' i stančugu u 45. bloku na Novom Beogradu.
    Dobio je i ručni sat marke NIVADA sa posvetom, ali bez rezultata.
    Drugo mjesto je osvojio Kundačina Miodrag i dobi mjesto upravnika restorana u hotelu ''ŠUMADIJA'' kao i ručni sat marke NIVADA sa posvetom.
    Treće mjesto je osvojila Radmila Batina i dobila mjesto šefa finansijske službe u hotelu ''Šumadija''. Ona se posrala 4 kilograma i 126 grama, što je impozantna količina, iako nije bila ni primaći onoj śiśki što se posrala na put proscima koji su joj dolazili u proševinu.
    Dobila je i ručni sat marke NIVADA sa posvetom.
    Ostali učesnici su osvojili mjesta konobara i kuvara u novootvorenom hotelu ''Šumadija''
    Mjesto šefa restorana je dobio Miro Mrcina koji je bio poznat po služenju pića i cigareta na sahranama.
    Konobarska mjesta u restoranu hotela ''ŠUMADIJA'' osvojiše Murcujzla Svetozar, Puzigaća Miodrag, Pizdina Svetlana, a referenta ONO i DSZ dobi Bajalo Anđelko koji je po gabaritima važio za favorita.
    Hotel ''šumadija'' dobi veoma kvalitetan personal.
    Last edited by ivanbegovac; 19-05-19 at 10:49.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  4. #54
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    EVO, danas 25. marta 2020. godine ode na vječni put još jedna cetinjska legenda MIJO BANOVIĆ.
    Tanjamo ka gaće od fuštanja.
    Click image for larger version. 

Name:	UMRO MIJO (2).jpg 
Views:	73 
Size:	10.5 KB 
ID:	167252
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  5. #55
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    VOJNIČKA KANTINA - NAPOLITANKE

    Dospijem, konačno, da ''služim vojsku'' vojni rok poslije niz peripetija oko izbjegavanja služenja. Smatrao sam, i sad smatram da su to izgubljene godine. Vrijeme je pokazalo da je JNA najbolja vojska u namiještanju kreveta, čišćenju kruga kasarne, posebno ono kad četiri vojnika na ćebetu/dekici nose jedan ćik preko cijelog kruga, ili slične dobro smišljene radnje u cilju degradiranja ličnosti i ispiranju mozga. Što prije shvatiš da je ćutanje i slijepa poslušnost ono na čemu se insistira, to bolje prolaziš. Vojni referent Cetinja mi odredi ''sanitetsku službu''. Kasarna u mjestu NAŠICE. TU SE ''ŠKOLUJU'' vojnici da poslije obuke, a po prekomandi službuju u vojnim sanitetskim ustanovama. Od naoružanja komplet imaju četiri vojnika.
    Dođe jednog dana iz Sarajeva neki eskadron čiji vojnici preplaviše kasarnu.
    U klozetima su bile oko čučavca poređane flašice kokte pune vode koje su služile vojnicima muslimanima da se operu poslije nužde.
    U sve flašice sam usuo akumulatorske(razblažene) kisjeline. po krugu je prema tome jednostavno bilo prepoznati vojnika muslimana, jer je češao zadnjicu.
    Kladio sam se sa vojnicima sanitetima da ću prepoznati svakog muslimana u krugu kasarne. Kako, pitali bi vojnici, a ja bih ih obavijestio da sam studirao u Sarajevu, te tako sigurno prepoznajem muslimane.
    Eno, onaj je musliman. Ko hoće da se kladimo u pakovanje napolitanki. Dvojica, trojica prihvate i odemo ka tom vojniku i pri upoznavanju po imenu saznamo uz čuđenje onih koji su se kladili i dobijem po pakovanje napolitanki. Brzo se to pročuje i dobih sve napolitanke iz kantine, pa i ono pakovanje koje je stojalo u izlogu od vajkada.
    nijesam otkrio pravi razlog kako poznajem onoga koji se oprao onom vodom iz flašice kokte sa dodatkom kisjeline, jer se poslije toga češao.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  6. #56
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [COLOR=var(--primary-text)]M A T U R A N T
    Šesetih godina prošloga vijeka cetinjska Gimnazija, na čelu sa Marijom Čejović, je još uvijek bila škola na glasu.
    O Gimnaziji na čijem je čelu postavljen Duśan Śkumba, ne vrijedi trošiti riječi (ode mast u propast).
    E, u onoj Gimnaziji koja je bila zaista rešpektabilna obrazovna ustanova, jedan od đaka je bio Milivoje Kaluđerović – Jan Bibijan.
    U četvrtom razredu – na maturi Milivoja proziva profesor srpskog jezika Roksanda – Rose Strugar.
    - Milivoje izađi na tablu da odgovaraš.
    - Gospođo, ne mogu da izidem, ere sam vas teremuteast.
    - Teremutast? Zašto?
    - Ičer mi je brat pa ni' džadu.
    - Ni' džadu?
    - E, e. Ugazio je u balegu, i sutura se niz oni parapet sve do dolje u oni dočić.
    - Sutura?
    - Eeee ja. Tadijer ga je zvečila nespomenica iza šake.
    - Nespomenica?
    - E, baš ona. Bjehu mu dvije šmagarice onjen đe ga je zvečila, a mi smo učili kod Mandušića na predvojničku da ne treba posat ono mjesto đe je nespomenica zvečila.
    - Zvečila?
    - E, eeee, pa smo ga odma na krkoč ponijeli u bonicu.
    - U bonicu?
    - E, eeee. Tamo, u bonicu su mu jedanak zaprcali dvije enekcije. Za dvije ure su mu zaprcali još dvije enekcije.
    Ono, oni otok šake je malačko skala, pa je potlje moga sam samcit poć na noge kući, pa sam ja sad vas upauran i teremutast.
    - Zašto si dolazio u školu, kad je tako?
    - Bogomi sam mora, e bi mi oni nesoj razredni dadnuo sve šes neopravdanija.
    - A, ko vam je razredni?
    - A, ona okluzina, oni Kusovac.
    - Dobro de. Ajde ti sad kući. Nemoj ni sjutra dolaziti u školu, a ja ću ti opravdati izostanke, jer znam kako ti je.
    - A, oću li?
    - Idi, idi slobodno.
    - Ojdoh, Fala vi. Vi ste jedna razumna osoba.
    Ode Milivoje, a Roksanda odhuknu i reče MATURANT

    [/COLOR]













    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  7. #57
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ALEKSANDAR KEKOVIĆ, od oca Mihaila i majk Danice, rođene Vujović, 2018. godine je postao redovni član AINS.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Dijelim recept...
    By Lexus in forum Gastronomija
    Replies: 108
    Last Post: 30-06-16, 03:36
  2. Recept za ljekove za 6 mjeseci ?
    By siraj in forum Medicina
    Replies: 1
    Last Post: 10-06-16, 20:32
  3. Cheesecake recept
    By Rincewind in forum Gastronomija
    Replies: 24
    Last Post: 29-10-10, 09:41
  4. Najneobichnije jelo, recept
    By KRKNA in forum Gastronomija
    Replies: 4
    Last Post: 03-07-04, 09:28
  5. Recept za Grobara
    By Milijana in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 2
    Last Post: 31-01-04, 14:55

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •