Page 2 of 2 FirstFirst 12
Results 26 to 44 of 44

Thread: Recept 1

  1. #26
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,262
    Rep Power
    23554

    Default

    Quote Originally Posted by ivanbegovac View Post
    Evo ga met. Uspjeh...;

    Hotel Grand na Cetinju je ''uštiklavan'' u parku između drveća, tako da nije pośečeno nijedno drvo. Idejno rešenje za recepciju Hotela sam radio ja. Ja sam, inače - PREMIERE CONCIERGE DE YOUGOSLAVIE .

    Kad bih ti pričao kako su cetinjske glavonje opremale Hotel za otvaranje, ne bi se mogao čudom načuditi. Na nož su cetinjski kritičari dočekali ideju Rada Džakovića da u hotelskom bazenu bude morska voda. Konsultovani su stručnjaci i realizacija te ideje je bila veoma povoljna financijski(na dvije kote pumpe uz plastične cijevi) ali zagraktali vlasnici murica - smoki model(znam ih, bili smo zajedno na regrutaciji) i od ideje ništa.
    Napisaću odiseju oko nabavke mobilijara i restoranskog inventara. To je bilo za plakanje. Sprdali su mi se Direktori Frotirke iz Delčeva, fabrike Damasta iz Čantavira....
    Ako. Htio sam sve najljepše za Cetinje, pa mi nije žao, osim ako se Henkel ne složi, a oće, oće.
    Podatak da smo ovaj slavni Keković i ja rođeni prije Drugog Svjeckog Rata (1939) stavio me u položaj njegovog vršnjaka, čiji radni vijek nije vrijedan ni pomena, dok je njemu bio bilježen i vrednovan odlazak na pišanje, što nas dvojicu ne oslobađa obaveze da ovome mladome narodu Cetinja ostavimo svjedočanstva iz prve ruke i sopstvene glave, da ne bi morali googlati kakve "storučne" vikipedije. A Henkel je jedno pametno i razumno dijete koje će nam vjerovatno biti od pomoći za ono što smo naumili...

    A i nije red, da se sva dramatika "Obnove i Izgradnje" svede na "Bibliotekara" M. Špadijera u čiju zaslugu možemo ubrojiti i činjenicu da sam po njegovom nagovoru upšte uložio u pisanje...

    - M -
    Last edited by metuzalem; 11-12-17 at 17:01.

  2. #27
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Quote Originally Posted by metuzalem View Post
    Podatak da smo ovaj slavni Keković i ja rođeni prije Drugog Svjeckog Rata (1939) stavio me u položaj njegovog vršnjaka čiji radni vijek nije vrijedan pomena, dok je njemu bio bolježen i vrednovan odlazak na pišanje, što nas dvojicu ne oslobađa obaveze da ovome mladome narodu Cetinja ostavimo svjedočanstva iz prve ruke i sopstvene da ne bi morali googlati kakve "storučne" vikipedije. A Henkel je jedno pametno i razumno dijete koje će nam vjerovatno biti od pomoći za ono što smo naumili...

    A i nije red, da se sva dramatiki "Obnove i Izgednje" svede na "Bibliotekara" M Špadijera u čiju zaslugu možemo ubrojiti činjenicu da sam po njegovom nagovoru upšte uložio u pisanje...

    - M -
    Oooo, kako se ti lijepo sjeti bibliotekara i vječitog KOMESARAi premudrog i Bogu ugodnog(mada u Boga ne vjeruje) Markišu.
    Pitao me komesar marko u Centralnoj da li čitam to što čitam iz neke namjere ili tek onako. Bila je u pitanju literatura iz psihoanalize, jer sam namjeravao da se oslobodim vojske, a on mi je pregledao karton(OZNA mora sve da dozna).
    Učestvovao sam u pripremi momaka i đevojaka za prijemni ispit na UNIVERZITET i pohvalio se da su SVI moji puleni USPJEŠNO upisali željene Fakultete, a Henkel mi se na sve to posra i obruši se na đevojku koja je voljom božjom vječiti stanovnik invalidskih kolica(distrofičar). Neka mu se to ne vrati po zlu, ali zlobno misli i štetno govori.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  3. #28
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,262
    Rep Power
    23554

    Default

    Otkad smo se nas dvojice počeli, ne samo srijetati već i uveliko dopunjavati na ovome forumu đe čoek ne bi imo drugo što pročitati osim "insajdeskih" trivijalija tipa; bizin, whisky, golf, izlazak, 200 na sat...

    U pogledu nas dvojice, sekletari su bili posebno efektivni, jer su tebi dozvolili da ostaneš u njihovoj blizini kako bi im, onako naizgled bezopasan, bio na usluzi, dok su mene, onako đuture i po svome pravu, mršiknuli na novootvreni GULAG "Truli Zapad", đe su i dalje nastavili da prisluškuju ono te pričam među qurvama i lupežima. Za to vrijeme dežurni pisci sistema svoju literaturu nastavljaju pisati poput domaćih zadaća a sve u zadatim okvirima svoga esnafa.

    Tako smo nas dvojica ispali poput onih te nemaju pametnije rabote no da se po noći šunjaju unaokolo i kad niko ne gleda po zidovima žvrljaju kojekakva bezobraštine i neprijateljske parole. Vidio si i sam kako nas je ovdašnje obćinstvo, koje su oni odgojili, onako đuture uzeli kao jednog palamuda koji uzalud pokušava da ih zbuni tematikom ekstremnih razlika. Teško da će se svoje urođene podozrivosti ikad osloboditi, kako bi i konačno mogli shvatiti koja privilegija jeste da mogu čitati ova naša životna svjedočanstva.

    Prije neki dan pročitah onu tvoju antologijsku priču - SUDIJA - u kojoj način nađoh i sebe, te ću je ovdje iznijeti u potpunosti kako bih bilo kojeg namjernika uputio u svu tragiku olovnih vremena:

    S u d i j a

    Osamdeset i neke, đaole ga deri, zaboravio sam koje, vraćam se iz pjace kući u Ivanbegovu na ručak. Na ćošku Bajove i Ivanbegove ugledah jednu tek stasalu đevojku, bolje reći još uvijek đevojčicu, đe čuči pri jednoj lipi, pocijepane bluze i rašice, rukama se drži za sljepočnice i rida.
    Podne.
    Narod cirkuliše, ali se niko ne obazire na nju.
    Ne živim stalno na Cetinju, već dolazim ljeti, i nijesam baš u toku sa svakodnevnim životom. Svejedno, priđem đevojčici, bez obzira, iskustvo me uči, na taksirat koji me zbog toga može zadesit, čučnem ispred nje i blago je upitam:
    - Dijete, što se dogodilo???
    - Jooooj čiko, pomagajte, ako Boga znate.
    Suze se slivaju niz prelijepe obraze tako kako nikad ranije nijesam vidio. Suze ne teku iz krajeva oka, nego, naprosto, kao slap iz cijeloga oka da vri.
    - Što je bilo, pitam je i najradije bih je zagrlio kao svoju kćerku, ali sam nešto podozriv. Buni me to što ima prolaznika, a niko ni da pogleda. To je nešto što ja ne prepoznajem kao cetinjsko ponašanje. Mora da je nekakva svakodnevica, ali ne vjerujem. Pitam je ponovo:
    - Što se desilo? Kako ti mogu pomoći? Čija si ti?
    - Joj čiko, molim vas da me odvedete u miliciju. Ja nisam odavde. Sa društvom sam došla iz Budve da vidimo Cetinje, ali smo se pogubili nekako. Tu, kod te prodavnice, pokazuje mi na specijalizovanu prodavnicu sireva, neki momci su hteli da me siluju. Jedva sam se odbranila.
    - Kako.... čekaj... stani... , ne mogu da dođem do daha. Koji momci??? Đe su??? Kako???...
    - Ogrebala sam jednoga po licu jako, pa su pošli negde, ne znam gde. Vodite me, molim vas u miliciju. Lako će ga naći, jer sam ga baš jako ogrebala.
    - Hajdemo. Možeš li ustati???
    - Valjda mogu. Tresu mi se noge. Hoćete li mi pomoći.
    - Kako da neću.
    Pomognem joj da se pridigne. Baš joj klecahu noge. Malo potraja dok se stabilizovala, te pođosmo pud Banovine u miliciju.
    Gospode!!!
    Milicija na drugom spratu. Jedva se doteturasmo do dežurnog.
    Procedura. Nabada dežurni jednim prstom po pisaćoj mašini, sastavljajući zapisnik. Kad je završio, uzima telefon i poziva nekoga. ’’Druže komandire imam lice ženskog pola... objašnjava ’’slučaj’’.
    Slušaj vamo, kaže meni dežurni, idite dolje na prvi sprat da date iskaz kod Sudije.
    Na prvom spratu, u pisarnici, ispričah ono što sam čuo od ’’lica ženskog pola’’. Aha, reče pisar čičkuljave žućkaste kose - šta li je. Sačekajte tun na portik, doke dođe Sudija. Saću ga ja zivnut preo telefona.

    Pisar je, garantovano, pozvao mnoge prije Sudije, jer je nastao defile sa izrazitom radoznalošću kroz hodnik. Svi su išli nastranačke I zurili u nas. Naiđe, napokon, jedan omanji čovjek. Ja, lično, takve osobe zovem PRČ. Taj ne prodefilova, već izvadi ključ iz džepa i otvori vrata od sobe 23. Zazvoni telefon u pisarnici na početku hodnika i onaj pisar čečeravi izađe i mrgodno nam reče da idemo kod Sudije u sobu 23.
    Sudija, onaj prč, sjedi, garantovano, na poveći jastuk. Dobuje prstima obadvije ruke po stolu prilično dugo i napokon se oglasi:


    - Što je bilo? Govori, ali istinito, da ne primenjujem sankcije. Najviše na svijet mrzim kad me neko laže. Jasno!!??
    - Ja sam išla tu nekom ulicom i jedam mladić mi je rekao da stanem, jer će da me jebu.
    - Čekaj!!! Kaži tačno doslovice što ti je rečeno!!!
    - Paaa, ovaj... meni je jako neprijatno...
    - Nema što da ti bide neprijatno. Ja moram sve da znam. Govori!!!
    - Ovako... Mala, dođi ovamo da te je*bemo.
    - Tako ti je rekao?!
    - Da, baš tako.
    - Ne lažeš???
    - Ne. Stvarno mi je tako rekao i sva trojica su mi prišli i počeli da me čerupaju.
    - Tu, na sred ulice?!?!
    - Da.
    - Đevojko, imaš li ti ogledalo???
    - Imam.
    - Pa, kako ti nije jasno da si izazovna???
    - Molim???
    - Nema što da moliš. I ja bih te sad [email protected] ođen, da nijesi dovela ovoga.... Ajd sad mrš odolen kurveče jedno. Mene si našla da foliraš. Ti, matora drtino, reče meni, ti ostani da se mi nešto popričamo malo..... Ona ''osoba ženskoga pola'' izađe, a Sudija će meni oštro:
    - Bi li ti malo na Goli(OTOK) da te pošljem a?
    - Ne ja. A zašto bi me slali?
    - Opaaaaa. A, bi li malo pendreka po rtenici prije no te gilaknem na Goli?
    - Ne. Ne bih.
    - E, onda mrš u pizdu materinu. i da znaš, nijesi baš dobrodošao ovdje na Cetinje. Ajd’ mrš. I jezik za zube. Mrš.
    Predveče ispričam događaj društvu i vidim da ih se nešto ne dotiče silovanje u sred podneva na sred ulice. Žigalj, pjan po običaju, preśeče:
    - Znamo mi te, koji su. Bucaju ženama po budvanskim plažama kupaće kostime ispijaju gostima pića po kafićima.
    Ej, nemoj da se kačiš sa Sudijom, što ti ja zla oću, reče mi jedan koji ne bijaše ''mokar''.
    - Ko je Sudija? pitam skoro šapatom.
    Ada , Laličić, kako ne znaš? Pazi se ti od njega, što ti ja zborim. Taj je spreman sve da uradi.
    Last edited by metuzalem; 12-12-17 at 12:09.

  4. #29
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Da ti rečem. Dobro si primijetio da sam bio blizu ARHIV-e ni manje ni više nego komitetske, zahvaljujući činjenici da sam bio drug đevojke u koju je bio zaljubljen drug SEKLETAR Komiteta. Viđao sam u kartoteci svega i svačega. Puno toga sam opisao u mojoj knjizi ''KO DRMA CETINJE SA TRI MET(r)A FORE'' Pisao sam i o MUZEJIMA. Znao sam onda, znam i sad ko je otimao eksponate. Evo klikni ovdje i pročitaj https://ivanbegovac.blogspot.rs/.
    Pitao sam preko radija đe su svi eksponati. Niko ne beknu. Sad talambasaju o ukradenim eksponatima, ali opet uvijeno da se ko ne naijedi.
    Koristio sam ARHIV dok sam imao đe konačit na Cetinju. Sad kad mogu fotografisati telefonom dokumenat a da ne plaćam u krv skupo fotokopiranje, nemam đe da konačim. Sobe po Cetinju su krvnički skupe i nemam više mogućnosti da istražim sve što sam nekad naumio.
    Mislim da je šteta, a nije mala stvar što znam ko je sastavljao spiskove za strijeljanje 1945. godine i ko je sastavljao spiskove za deportaciju na Goli otok 1948. godine. Znam ko je, kako stoji u dokumentu, likvidirao Gavra Miloševića... Znam svašta nešto. Ovijama mudonjicama te se kriju iza tastature od kompjutera ili telefona je tako manje mogućnosti da brljaju, a neće ni saznati ko su im bili đedovi i poneka baba. Jedna je đekala kad je došla na pokajanje u Dobrsko selo: NIJESAM TI MOGLA PRIĐE DOĆI, DO TOG SELA DOBRSKOGA, OD SASTANKA PARTINSKOGA, oj oooooj...
    Pozdravljem ve stisnutom pešću na slijepo oko sa usklikom: DRUGOVI BORCI JUNACI IZIDITE IZ LOMINA.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  5. #30
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Iso Mahmutović



    DOBROČINSTVO ISA MAHMUTOVIĆA:

    ODBIO DA RUŠI NJEGOŠEVU KAPELU Zaborav mu ime zapretao

    ~I kad su mu rekli da je to zadatak i priprijetili da zbog toga može i bez posla ostati, energično je bacio kramp i kazao da nema toga ko mu može narediti da ruši bilo čiju svetinju. Niko o „incidentu'' na Ivanovim Koritima u to vrijeme nije smio ni riječ zucnuti, a kamoli spomenuti ime prkosnog i ponosnog gorštaka, inovjerca kojeg ni novcem ni prijetnjama i ucjenama nijesu mogli navesti da digne kramp na „vlašku svetinju''. Našli su se, naravno, oni koji su obavili taj grešni i nečasni posao i uklonjena je kapela na Jezerskom vrhu, a umjesto nje dvije godine kasnije postavljena ledena mermerna tvrđava u kojoj čami „pustinjak cetinjski'', zatočen u mraku faraonske grobnice, a u mrak zaborava palo i ime čovjeka koji se na tako neobičan i nesvakidašnji način usprotivio kršenju potonje Njegoševe volje i gaženju njegovog amaneta.
    Kapelu na Jezerskom vrhu srušio je Rade Radoman - CETINJANIN.
    Tako punih trideset i sedam godina.

    Ovog plemenitog čovjeka, odnosno njegov uzvišeni čin, neobični ovovremeni primjer čojstva i junaštva, đekad su spominjali samo sveštenici u molitvama svojim dok su jadikovali zbog rušenja crkvice na Lovćenu i potresanja zemnog praha vladike Rada, i rijetki drugi koji su pamtili njegovo dobročinstvo. A on otišao u život svojim putem, ćutke, kao da se ništa nije desilo, zameo tragove, čak mu i pravo ime i prezime nestalo u tmušama zaborava, baš kako je on želio – da se zna i pamti da to nije učinio ni za platu ni za hvalu i da mu, zbog toga, nije stalo ni do kakve slave i priznanja.
    Neki koji su isticali ovaj svijetli primjer, čak i već Momčilo Popović, koji će ga ovjekovječiti u svom predsmrtnom romanu „Milica'', griješili su kad u njegovom imenu, kad u prezimenu – čak i odbornici jedne od prosrpskih opozicionih partija kada su prije koju godinu predlagali da se jednoj od podgoričkih ulica, onoj koja vodi ka Cetinju i Lovćenu, da ime ovog čovjeka.
    Nedavno, boraveći u Bistrici bjelopoljskoj sasvim drugim povodom, u razgovoru sa penzionisanim profesorom Ćemalom Mahmutovićem, nekadašnjim direktorom ovdašnje osnovne škole i starim učiteljom Milisavom Đurovićem, sa kojim sam veoma lako uspostavio ljudski kontak, jer je njegova rodna kuća i imanje tik uz kuću i imanje moje ujčevine, koji je prije više od šezdeset godina iz rodnih Bjelopavlića došao i ostao u ovoj prelijepoj, pitomoj dolini. Eh sa koliko pijeteta i žara u očima pričao je stari učitelj Milosav Đurović iz Dabovića, dok se sjećao svog đaka Isa Mahmutovića. Na samom kraju sjećanja počele su da se kotrljaju suze niz staračko lice.

    Spomenuo sam ovaj slučaj Ćemalu i požalio se da ne znam ko je i otkud je bio taj čovjek.
    - Ma, Iso Mahmutović, je moj bliski, nažalost, već pokojni rođak! Sin Abaza i Paše, tu iz Radojeve Glave. Imali samo njega i ćerku Elifu-Belu – kazao mi Ćemal Mahmutović, a potvrdio Milisav Đurović, koji, iako je duboko zakoračio u devetu deceniju života, još mladićki bistroumno pamti imena svih đaka i njihovih roditelja, sve što je život u ovom kraju donio i odnio za gotovo šest i po decenija otkad je on ovdje.
    Nije, dakle, ni Suljo, ni Huso, ni Haso ni Omerbegović, ni Mahmutbegović, ni Rizvanbegović – sve imena i prezimena koja su spominjana u pričama o ovom događaju – no Iso Mahmutović!
    Poslije je sve bilo lako i sklapanje mozaika priče je išlo brzo.

    U Nedakusima na periferiji Bijelog Polja našao sam Isovu sestru Elifu-Belu, udata za Avda Bektaševića, a koji dan potom u Bijelo Polje iz Francuske stigla i njegova supruga Zahida, rodom takođe od Mahmutovića iz Bistrice.

    NIJESU SE LAKO S DUŠOM RASTALI

    Kad su Iso Mahmutović i grupa Muslimana i Albanaca oko njega odbili da ruše „vlašku svetinju'', oni koji su se poslije njih latili tog grešnog i bogohulnog posla, a bili su, po prilici, sve sami Crnogorci-pravoslavci na čelu sa Radom Radomanom, vremenom su, kažu, doživjeli mučan kraj – niko od njih se nije lako rastao s dušom niti umro prirodnom smrću. Još jednom se obistinilo da onaj ko zlo čini zlo i dočeka...

    Nešto nije bilo po volji svevišnjeg
    Zanimljivo je da je 1972. godine, u trenuku kad je otvoren Njegošev grob i moćna dizalica podigla prvu korpu kamenja od kapelice da je spusti u podnožje Jezerskog vrha, odjednom je kao konac pukla specijalna, više od 400 metara duga sajla i sve je odletjelo u provaliju, a radovi su prekinuti za desetak dana dok iz Švedske nije stigla nova sajla.
    Po kazivanju Vasa Čavora, koje je zapisao Momčilo Popović, Svevišnji je još jednom „opomenuo'' one koji su po svakuu cijenu htjeli da popere mauzolej na Lovćen. U trenutku kad je osamnaest tona teška Njegoševa mramorna skulptura dopremljena u podnožje Jezerskog vrha i moćnom dizalicom sa transportera spuštena na specijalnu metalnu platformu sa točkovima, na kojoj će biti izvučena na vrh Lovćena, gotovo iz vedrog neba je sijevnuo grom u vrh dizalice i žestoko ošamutio rukovaoca – bio je kažu Slovenac – i nekoliko radnika koji su mu pomagali, ali, na svu sreću, svi su prošli sa lakšim ozljedama i traumama.
    Постед бај Гане Радусиновић
    Attached Thumbnails Attached Thumbnails Click image for larger version. 

Name:	Iso Mahmutovi?.jpg 
Views:	20 
Size:	11.5 KB 
ID:	155802  
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  6. #31
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Znam dobro da vas drugovi kritičari iza ćoška, ili skriveni iza tastature kompjutera ili telefona boli spolovilo(malo drukče zvano u narodu) za sve što se događa po ravnome Cetinju. A, zaboljeće vas.
    Pedesetih godina Cetinjem je carovao udbaš koji je i ljeti i zimi nosio kožni mantil i kožne čizme. Na korak iza njega su stupali Cufo mlaznica i Bago komin sa posebnim zadatkom.
    Petar, tako se zvao udbaš, bi ušao u nečiju kuću, išamarao ukućane i strpao u poveliku tašnu(kožnu-razumije se) ono što bi mu zapelo za oko. Kad bi se dobro izgraja na ukućane naredio bi Cufu i Bagu: POSERITE IM SE NA SRED KUĆE. Obojica bi odmah svukli gaće i istovarili se na sred kuće. Zatim bi tavajom obrisali gov**ve šupkove i svi bi izašli napolje čekajući da prijave petru da mogu opet srat.
    E, nije daleko dan kad će neki um skontati da tako može opet, jer su narod obične [email protected]
    Samo vi śedite i čekajte. Doći će on, nemojte brigat.
    Last edited by ivanbegovac; 13-02-18 at 10:27.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  7. #32
    Join Date
    Jul 2011
    Location
    Cetinje-Kotor
    Posts
    664
    Rep Power
    1565

    Default

    Srali im se u kuće ??

  8. #33
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Eeee, dobri moj. Po sred kuće pri tavulinu. Znam bar deset kuća(familija) na Cetinju kojima su se posrali na sred sredine kuće. Jednom dođoše i kod nas, pa kad Petar viđe na zid spomenicu odustade od naredbe. Pitaj me koliko su puta sve porušili po kući Đoke Grahovca(on je bio Kraljev obućar) i svaki put su ona dva nesoja dobili naredbu: SERI!!!.
    Last edited by ivanbegovac; 15-02-18 at 19:45.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  9. #34
    Join Date
    Jul 2011
    Location
    Cetinje-Kotor
    Posts
    664
    Rep Power
    1565

    Default

    Pa ovi danas su zlatni, barem se ne serinjaju ljudima po kúća !

    Vala i te nesretnje famelje te to dozvoliše...

  10. #35
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Dozvoliše? Eee, moj dobri, kad te sprate u Bogdanov kraj kod boška, dozvolićeš sve na ovi bijeli svijet.
    Veliš da su ovi danas zlatni. Jesu, dok nekom nesoju ne pane na um kakvi ''novitet''. A, oće. Pitanje je dana.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  11. #36
    Join Date
    Jul 2011
    Location
    Cetinje-Kotor
    Posts
    664
    Rep Power
    1565

    Default

    Ka i vazda, iživljavaju se nad nesretnjicima.

    Drznuše li se ikad da se izaseru u kakvu glasovitu famelju ?

  12. #37
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Ooo to. Glasovita famelja je bila onoga te je sastavljao spiskove za strijeljanje pod Jasike sa još dva druga. Glasovita famelja je bila onoga te je sastavlja spiskove za deportaciju na Goli otok sa još dva druga. Najglasovitija i dan danas je famelja onoga te je dočeka Talijane: Benvenuti.... pa poslije 4 godine partizane: Dobro došli naši oslobodioci...
    Znaš li koji su to?. Ja znam.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  13. #38
    Join Date
    Jul 2011
    Location
    Cetinje-Kotor
    Posts
    664
    Rep Power
    1565

    Default

    Ajde stari zbori koji su, ovi što im se sralo po kuća i ovi što praviše te spiskove.
    Da znamo mi mlađi ko je od koga ...

  14. #39
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Viđi ođen ima ponešto

    https://ivanbegovac.blogspot.rs/
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  15. #40
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Rekao sam ti sinoć ponešto. Evo sad viđu da je to pobrisano, no ja ću opet.
    Znaš li koliko raznih kutija sa ekserima ima na obućarskoj tezgi? Sijaset. E, cufo i bago prevrnu banak Đoki Grahovcu i po podu se prope''milion'' eserčića raznih dimenzija. E, zabezeknutom Đoki se poslije toga cufo i bago poseru na sred kuće i tako šes puta da ja znam.
    Vladu Đuroviću, Mišu Aleksiću, Blažu Đonoviću, Blažu Punoševiću, Gojku Grahovcu....
    Šćeli su i Vukosavi Radunović kad su Vasa spešigali na Goli otok, ali Vukosava metnu Cufu pištolj pod grlo uz riječi: Ajd samo provaj... Petru nije nam padalo da više u njenu kuću dodi.
    Otac prijeśednika Opštine, a kasnije i SENATORA reče snahi za bratom: [email protected]ću te kad tad. Svi svatovi to čuše.
    Znaš li ko su Ndrija Janković, Andrija Vukčević i Kosto Ćufka?
    Znaš li ko su Andrija Janković, Andrija Vukčević i Vaso Škuletić?
    Ako rečeš da ne znaš, onda ništa.
    Junaci borci izidite iz lomina.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  16. #41
    Join Date
    Jul 2011
    Location
    Cetinje-Kotor
    Posts
    664
    Rep Power
    1565

    Default



    Čuo sam za pojedine.A Ćufo i Bago ko bijahu?

  17. #42
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Cufo, ne Ćufo je nekakvi ciganin, Bog te pita okle se našao na Cetinju. Vjerovatno po zadatku, jer je iznenada nestao kao što se iznenada i pojavio.
    Za Baga znam da je bio jedan bogalj prepetih nogu sa nadimkom komin i on je odjednom nestao.
    Oko Cetinja ima desetak jama bezdanih samo na dijelu iznad bolnice. Znam svaka đe je. Bačim kamen, a on tandrče, nikako da pane na dno.
    Moguće je da su obojica završili u neku od tih jama, ali ne vjerujem. Ko i kako bi mogao pronijeti Cufa koji je bio strvina od dva metra a da se to ne primijeti. Posebno što je tu vatrogasna četa, centar svih zbivanja.
    Zaboravih ti reći da je Joji Mandiću ''ostupio'' brat Zdravko, pa je Milje majka im dosta puta čistila ***** iz kuće.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  18. #43
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Mikooooooo, uzmi knjigu, pusta ti ostala, NE.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  19. #44
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    277
    Rep Power
    518

    Default

    Quote Originally Posted by ivanbegovac View Post
    Cufo, ne Ćufo je nekakvi ciganin, Bog te pita okle se našao na Cetinju. Vjerovatno po zadatku, jer je iznenada nestao kao što se iznenada i pojavio.
    Za Baga znam da je bio jedan bogalj prepetih nogu sa nadimkom komin i on je odjednom nestao.
    Oko Cetinja ima desetak jama bezdanih samo na dijelu iznad bolnice. Znam svaka đe je. Bačim kamen, a on tandrče, nikako da pane na dno.
    Moguće je da su obojica završili u neku od tih jama, ali ne vjerujem. Ko i kako bi mogao pronijeti Cufa koji je bio strvina od dva metra a da se to ne primijeti. Posebno što je tu vatrogasna četa, centar svih zbivanja.
    Zaboravih ti reći da je Joji Mandiću ''ostupio'' brat Zdravko, pa je Milje majka im dosta puta čistila ***** iz kuće.
    Cufo je po malo radio i samostalno. Ćaše doć kod Zorke jankove i s vrata bi joj reka. Posla me Petar da te [email protected] Mi u avliju sve čujemo. Zorka ni ne diše.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Dijelim recept...
    By Lexus in forum Gastronomija
    Replies: 108
    Last Post: 30-06-16, 04:36
  2. Recept za ljekove za 6 mjeseci ?
    By siraj in forum Medicina
    Replies: 1
    Last Post: 10-06-16, 21:32
  3. Cheesecake recept
    By Rincewind in forum Gastronomija
    Replies: 24
    Last Post: 29-10-10, 10:41
  4. Najneobichnije jelo, recept
    By KRKNA in forum Gastronomija
    Replies: 4
    Last Post: 03-07-04, 10:28
  5. Recept za Grobara
    By Milijana in forum Buducnost Crne Gore
    Replies: 2
    Last Post: 31-01-04, 15:55

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •