Originally Posted by
kljift
Bazicna industrija je uglavnom gubitaska. Ali moras da je imas ako zelis atribute nezavisnosti. Japan ima strahovito nerentabilnu poljoprivredu ali niko nije lud da zemlju u snadbjevanju hranom potpuno izlaze rizicima totalnog uvoza. Izrael ima megalomansku vojnu industriju, gotove sopstvene projekte borbenih aviona, gotovih cetrdesetak atomskih bombi iako dobijaju enormnu vojnu pomoc od SAD jer ne zele da zavise od dobre volje Amerikanaca. Kina dampinguje na sve strane od celika do brodova i autoputeva, a sumnja se i da kreditira u robi maloprodajne objekte, cuvene butike. Sumnja se da bez politicke intervencije Pekinga uopste ne bi ni bilo njihove maloprodaje u Srbiji koja veoma lako prelazi carinu, iskoristava radnike, ne kuca racune.
Sto se tice IGM Radoje Dakic tu govorimo o kolektivnim i licnim slobodama. Jugoslovenski kolektiv je finansirao izgradnju te fabrike, finansirao je kupovinu licenci za njen proizvodni program i na kraju jugoslovenski kolektivitet je bio trziste za njene proizvode od domaceg trzista do guranja bagera u jugoslovenske uvozno - izvozne bartere. Jedino sto je ekipa iz IGM RD radila jeste sklapanje proizvoda.
Sto se tice doticnog inzinjera, njega je na primjer jugoslovenski kolektivitet dovukao sa Zabljaka i smjestio u neki studentski dom na primjer u Beogradu gdje je ovaj dzabe zivio i dzabe studirao na tamosnjem Univerzitetu, mozda uz neku stipendiju. Pa mu je onda jugoslovesnki kolektivitet dao posao bilo u RD bilo u nekoj drugoj firmi koju je podigao taj jugoslovenski kolektivitet.
Znaci nema tu nikakve individualne ingenioznosti, preduzimljivosti i ulaganja od strane radnika i inzinjera RD vec bukvalno sve od firme, proizvodnog programa, prodaje do radnih zvanja duguju jugoslovenskom kolektivitetu. U toj situaciji malo je nezahvalno da se o eventualnom profitu odlucuje sa pozicije individualnosti, a sve dugujes kolektivitetu.
Sa druge strane imate potpunu individualnu slobodu u vidu na primjer poljoprivrednika iz Zete. Koji kad proda papriku ili paradajz pare stavi sebi u dzepic. Ali tek posto plati sjeme, djubrivo, naftu, zastitnu hemiju, traktor, prikljucne masine, pumpu, elektro motor, mozda cak i dodatne ruke ako mu otac, majka, supruga i djeca na zaropeku ne postignu dovoljne cesto olimpijske norme u radnim rezultatima. I niko mu ne garantuje da ulozeno nece biti manje od dobijenog vec ima i onih godina kad se jedva izvuce NULA nulasta. Sto je ponekad i bolje od susa, poplava i ko zna kakvih iznenadjenja individualnog bavljenja poljoprivredom.
Sa druge strane, inzinjer iz RD kakvu god platu da dobije, jugoslovenski kolektivitet rijesi mu stambeno pitanje, a preko sindikata i namjestaj i kuhinjske aparate i onaj ogromni televizor od Ei Nisa koji je krasio svaku Dakicevsku kucu. Cak i doruckuje u firmi. I koliko god taj kolektivitet bio los niko od njih nije htio da predje u individualnog poljoprivrednog proizvodjaca. Pogotovo ne njihove supruge. Valjda im balega smrdi.
Jugoslovenski kolektivitet je zaista pazio da podmiri vecinu stanovnistva, jer samo tako imas stabilno drustvo. Da li je to lose - sumnjam. Sto se tice prokazanih Rozaja taj gradic je do 1989 bio sasvim pristojan proizvodni centar kao sto su bili i Cetinje, Kolasin ili Danilovgrad gdje bukvalno nije bilo nezaposlenih i koji su za razliku od danasnjih dana proizvodili dosta toga sa manje ili vise efikasnosti ali su ipak nesto produkovali.
Nije sporno da ni tada kao i danas podosta bahatih, drskih, podmitljivih, lijenih, narcisoidnih izdanaka Crne Gore nije propustalo priliku da po tome urinira ali to vrijeme zaista ce nam ostati jedina lijepa uspomena.
Sto se tice EPCG sve sto imaju izgradjeno je za vrijeme SFRJ ukljucujuci i monopolski polozaj.
Bookmarks