Ja sam jugonostalgičar iako sam poslije Titove smrti rođen.
Vojska je bila prije svega kao škola da obrazuje, usmjeri, pripremi mladog čovjeka za život i na pravi put.
Da poštuje starije, da poštuje žene, roditelje i da ima strah od nečega.
Škole iz tog doba iako su bili profesori i nastavnici masu strožiji nego danas pa čak i grubi, su mnogo bolje profilisale mlade ljude.
Hrana i proizvodi su bili mnogo zdraviji nego danas, posebno domaći proizvodi.
Što neko veli ranije bilo je sramota cigar zapalit ka`momčić a o drogi nije pomena bilo.
Iako je pozadina svega ovoga bila Titova snalažljivost i kamčenje pomoći od drugih država, država je funckionisala.
Neko veli da bi sve ove fabrike ionako propale.
Možda i ne bi da se radio neki reprogram i modernizacija opreme kao i fabrika.
Pa isti ti radnici iz tog doba su bili vrsni stručnjaci po zapadu.
Cijenjen je bio radnik, inženjer iz Ex YU.
Milicajac se cijenio i poštovao, bojali su se klinci od njih.
Slušala se kvalitetna muzika, čitale su se knjige.
Malo je bilo zločinaca.
Jugoslavija je bila očišćena od silnog zla koje je isplivalo poslije rata, i svako je stavljen bio tamo đe treba.
Mnogo manje je bilo ovih najgorih boleština, pogibija, srećniji je narod i sa malo bio.
E nažalost s kraja 80-ih kreće sunovrat od kad su se popovi pomamili i crkva, nahuškali na ratove, donijeli masu žrtava nepotrebnih i uništili sve ono što su ni preci stvarali godinama unazad.
Ko oće da prizna oće, ko neće može samo sebe da laže i da se vara.
Pametni ljudi poput: Slavka Perovića, Ante Markovića i Bogdana Bogdanovića su upozoravali na posljedice ali nažalost, priča je bila uzalud.
Danas se ispostavilo da su za sve bili u pravu, nažalost.
Dobro su prošli: šverceri s oružjem, dileri, krimosi, prevaranti, koji su danas najveći donatori pomenute crkve koja je vinovnik svog zla, nažalost.
I za vrijeme one Yugoslavie (SFRJ) oko milion ljudi je otišlo na pečalbu po svijetu ali opet mnogo manje nego danas.
Omladina koja nešto završi i zna ide odavde.
Taj problem nema samo Crna Gora već i svi iz regiona.
Da je sreće, da se ovako nešto nikad ne ponovi i da se svi narodi bivše Juge opet spoje, bio bi moj san (koji ne vjerujem da ću dočekat).
Jer i pored svih različitosti, svi se razumijemo i svi smo otprilike imali slične sudbine jer se nalazimo na "pupku" Evrope, trasi puteva i imamo prelijepu prirodu, bogatstva, generalno lijep i pametan narod ali džabe kad u glavu nemamo.