Evo ovako.
Roditelj (sa velikim R),je neko ko se mora postovati.Ja jesam i kad nisu marili za mene,i kad su imali velike probleme(a trajali su),i kad bih dobila batine ni kriva ni duzna...sve sto cini djetinjstvo vecine nas.Ne postoji zaista ni jedan veci prijatelj od njega,pa cak i kad (ljudski) zna da napravi propust.Koliko je tesko biti uopste roditelj a da ti djeca sjutra uz sav trud ne trljaju na nos da su zbog tebe ovakva ili onakva ili da te ne mogu smislit.To je toliko cesto danas da cim udju u pubertete drznu se da ti kazu "dako ti glavu slomim" i "izlazi mi iz sobe,kravo".Roditeljima koji su htjeli samo da ih vaspitaju pripise se da su htjeli da od djeteta naprave nesto sto oni nisu bili nikad ili da budu minijature njihovog lika i djela pa ima dijete pravo.To je moj stav svoj vrijeme i kome pisem uprkos tome sto postoje slucajevi nazalost koji su za neko strucno istrazivanje i pomoc...Na Phenix niko nije skocio vec se ona kao izdvojen slucaj pronasla i negativne emocije prema ocu su je nadvladale.I naravno da se zgrazavam ali ne licno Phenixinih emocija,traume itd vec zbog neznanja,nemoci roditelja(Bog zna kako je i sam odrastao) koji nije ni svjestan sta je prouzrukovao kod svog djeteta dok mi je Phenix zao sto je to i dalje i boli i tesko moze da nadje slobodu od istog.Konstatacija da bi voljela da ne dise mi je takodje tuzna jer zivot joj je sigurno dao i dosta dobrih trenutaka kojima se treba okretati.Svi imamo ruzne trenutke ali njima ne treba dozvoliti da nadjaca nasu ljubav prema lijepom sto nam zivot svakako daje.Samo je razlika sto mi imamo slobodu izbora da to uzimamo il ostajemo u tami.A ja joj dajem podrsku da dise i udise i zivi sve lijepo i dobro!
S obzirom da ovdje imamo i antiteista koji se sablaznjavaju sveceva,ikona,postova i odlazaka u crkvu...Daj Boze da imam sjutra djecu kao sto su ona koju vidjam u crkvi.
Nisam iz religiozne porodice,za Bozic se sjecam jedne godine,kad sam imala nekih 5 god,urezalo mi se u sjecanje sloznost svih nas i topline crkve,tad i nikad vise.I to je mozda jedini dan kad moji hoce da kuci proslave kao i vaskrsnje farbanje jaja koja nama djeci donese radost.Kao djetetu koji je vjeru dosta kasnije otkrio svojevoljno bez ikakvih kalupa,mnogo mi je zao sto me nisu kao dijete krstili i sto nismo vise od tog jednog puta isli u crkvicu.Zato se danas ne slazem kada kazu da dijete treba pustiti da odraste i izabere samo da li da se krsti ili ne.Nemam nista protiv ljudi koji su nevjerujuci jer ima i vjerskih fanatika ali s obzirom da nikad ne kroce u duh vjere niti daju sebi prilike neka onda nesto olako i ne tvrde.
Sent from my Redmi 4 using
Cafe Del Montenegro mobile app
Bookmarks