Hoce li me zaboga ko vidjet i smuvat a da mu majka ne dobije napad bubrega,da ne mora na skijanje na Alpe,da ne mora u planinu Moracku da vadi med iz pcelinjaka i sadi 5 redova uzduz krtole,da ne mora prvo jedan triatlon Lovcenski da zavrsi pa onda da sjednemo ka ljudi i porazgovaramo o mogucoj ljubavnoj vezi.Sto je ovo danas,sve neki mucenici krvavi,sve im je drugo preche...
A ne daj Boze da ko oce rec,"Djevojko,da si mi se za 15 min obula,gazices sa mnom nedje nocas ili nidje".Sve neke stidne nevjeste.
No da budem pristojna.
Tehnike muvanja su prilicno postale interne gdje se lakse okurazi za neku pricu pa kad treba doci do necega konkretno hvata neki strah,nemoc,povlacenje pred nekom pomisli da je to postalo strasno.Ista napetost je cesto i kod onih koji trebaju samo sex,ti su tek izgubljeni.Sve je manje onih jednostavnih susreta sa onom prirodnom potrebom (a koja se ne skriva niti smatra pogubnom ) da se upozna necija licnost,ona sustina covjeka,i zavoli i voli.Iskreno,lijepo,cisto.Sopstveni zatvori usamljenih solista postaju udobni,zelis slobodu ali kad se sloboda omoguci kao da toj slobodi ne pripadas i bjezis nazad u svoje sigurne zidove.Muvanja danas su vecinom jeftina,povrsna,kratka.Ne dovrse se ili dovrse kad se ispuni cilj (korist) i to je to.
Najljepse tehnike muvanja koje pamtim bile su one spontane.Iz prijateljstva.Pa se probudi nesto lijepo u tebi i ne planiras sta ces i kako reci,jednostavno namjesti se,tu bude nekog sarma i taj sarm ne prestaje svo vrijeme dok trajete.I samo takva poznanstva su vrijedna price i takva muvanja jedino priznajem.
Sent from my Redmi 4 using
Cafe Del Montenegro mobile app
Bookmarks