S telefona sam pa kvotovah sve. Ali, zašto misliš da zbog tvojih težnji drugome se uzima? Da se mijenja kosmički red jer nešto tražiš? Miriše na krivicu.
Od tebe nisam manje ni očekivao. Bilo bi čudno da ti nije čudno. I uopšte ne mora da bude bilo kome logično. Svako ima svoj način. Logiku tražiti u načinu kako neko se moli ili vjeruje nema svrhe. Šta god radili, meditirali, tihovali, kontemplirali itd svako to radi na svoj način koji je različit od drugih. Potvrda o "logici" stiže iznutra, a ne od drugih. Isto bi rekao nekom da mi je rekao da ovo ima savršenu logiku.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
S telefona sam pa kvotovah sve. Ali, zašto misliš da zbog tvojih težnji drugome se uzima? Da se mijenja kosmički red jer nešto tražiš? Miriše na krivicu.
Zato što vjerujem da je ovaj naš univerzum projektovan kao zerosum game. Ne molim se za nešto jer vjerujem da nije pravedno da to dobijem jer bi se time narušio balans. Mislim da se iza promisli o stvaranju krije balans. Na žalost i na sreću, mi ljudi smo obdarenini razumom. Veliki dar jer nam je time dato pravo na izbor. I biramo da želimo ne shvatajući često posledice tih naših želja. Neznanje. Stvaramo ratove, bijedu, siromaštvo...Disbalans. Umrljali smo lice planete. Biram da ne želim te se i ne molim na taj način, proračunato ne djelujem. Najmanje ću štete drugima nanijeti svojim neznanjem, a najviše ujedno koristi sebi donijeti. Neopterećen stvarnošću koliko god to se danas može biti. Da nisam gladan, žedan i da mi nije hladno. Znati šta je dovoljno. To je benchmark. Naravno oscilacije oko benchmarka su dozvoljene. Mudrost je svjesno ne otići predaleko od njega. Pogotovu danas kad strah za egzistenciju i pohlepa vode ljude. Nadam se da sam bacio malo više svjetla na moj "put".
Last edited by Caesar; 17-01-18 at 11:03.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Vjeruješ da je projektovan kao zero-sum game zbog ideje o tome ili ti to tvoje iskustvo potvrđuje? Današnji kapitalizam to možda i potvrđuje, no nismo na tom pdf-u.
Nisi me uzrujao, samo me zanimalo malo dublje da zavirim i nevjerovatno mi je koliko smo u stanju da izmišljamo konstrukcije koje podupiru temelje nekom našem "trenutnom" stanju svijesti da ne kažem osjećanjima. No neće ni ono dugo trajati. Biće bolje, a ako ne bude - biće ono najbolje
Ipak sam, povučena iskustvom, uvjerena da svega ima dovoljno za sve. Možda zvuči licemjerno, ali poštujem izbor drugih koji su izabrali nemaštinu, rat ili glad kao svoje iskustvo ovdje i sada. Na kraju ne možemo znati šta smo sve i mi (ne fizičko) bili prije jer nam to nije dato da zapamtimo.
Mir da sve jeste kako treba biti, da se trudiš da nađeš širu sliku, a istrajavanje i djelovanje ka tome ti omogućava da brže dođeš do iste. One svoje, da poštuješ tuđu, i na koncu da se trudiš da onog drugog vidiš u ljepšem svijetlu nego li se on sam vidi.
Last edited by tigrovo_oko; 17-01-18 at 12:40.
Razumijem te, čak se lomim dal išta pisati, no nek ostane, što vele - nazdravlje ostatku.
Kako vi znate sve to što ođe tvrdite ili osporavate?
Mene još boli glava zamišljajući kako izgleda to "ništa", u materijalnom i prostornom smislu... a vi već prešli na masu drugih tema.
Ili imate uvide izvan ovih naših poznatih dimenzija ili možda kao u Huxley-evom "Brave New World"-u operišete sa gotovim i suptilno nametnutim stavovima & zaključcima?
Utvrđeno... svačije "ništa", su potpuno različita "ništavila". Naše "ništa" je pravo ništa (za nas)... njahahahaaaa
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Glupo je i tesko objasniti kako neko zamislja nista jer mora biti kontradiktorno. Ja se priklanjam toj religiji jer sam umoran od raja i pakla, preporadjanja, postojanja, prica o Bogu i ateizmu, zivotu i smrti, novina, drustva, egzistencije, ljubavi ,mrznje, ratova, pohlepe, diskoteke, kafane, smijeha i placa ,jednom rijecju postojanja. U sta vjerujem ili ne vjerujem je nebitno , ostavljam vrata otvorena za postojanje svega ali iskreno prizeljkujem, nadam se i sa strahom da mi se nece obistiniti , a opet uzbudjenjem i velikom radoscu iscekujem da krepam kao pas i... Nista.
Sto se tice molitve skakljivo je to, izbjegavam je jer se osjecam kao licemjer, tesko je pomoliti se iskreno i potpuno pa i a da se ne uprlja egoizmom.. Recimo da kada dodje osjecaj da se pomolim , prepoznam ga i ne udovoljim mu. Neka ga, mozda je i to neka molitva
Here I opened wide the door,
Darkness there, and nothing more.
@Nista, u vezi sa ovim tvojim prizeljkivanjem nistavila pitao sam se da li bi bilo moguce da se covek nikada ne zasiti sopstvenog postojanja. Pritom ne mislim samo da mu se egzistiranje svodi na udovoljavanje samom sebi nego da se radi i o nekoj najobicnijoj svakodnevnici. Zamislimo da je nekom pojedincu starenje zaustavljeno, spoljne okolnosti se ne menjaju preterano drasticno, u sustini radi se o danu mrmota ili bolje receno o godini mrmota, da se pokrije vise obicnih situacija. Da li bi neko, posle xyz godina prosto rekao: ne zelim vise da zivim, dosta mi je da stalno citam o pokvarenim politicarima i kriminalnim aferama, dosta mi je da stalno buljim u ekran samo da bih se necim zaokupio, dosta mi je i zene, i dece, i prijatelja, i istih ispraznih razgovara, ne zelim vise nikako da postojim. A odgovor je: MOZDA. Sigurno da odredjeni procenat ljudi stvarno zeli to nistavilo i da na smrt gledaju pozitivno. Smrt je preciznije receno neutralna. Stvarno ne bi imalo smisla da se necije postojanje, narocito na ovom vremenski i prostorno ogranicenom svetu, nastavlja beskonacno. Naravno, za samog pojedinca, odnosno najvecu vecinu njih, smrt je negativna. Negativna nam je i smrt bliskih ljudi koje jos ne mozemo da prezalimo a kamoli sopstvena. Ako bi vecnost bila prilicno limitirana mogucnostima siguran sam da bi mnogima smrt, odnosno nistavilo, bilo spas. A u tim nekim normalnim okolnostima, jako tesko da bi se neko, pa cak i ikada zasitio sopstvenog postojanja. Mada opet, u tako hipotetickim situacijama se ne moze nesto pouzdano znati.
Last edited by Severnjak; 17-01-18 at 16:44.
Mozda.. Ima ljudi kojima je dobro, ima ih koji sebe uspjesno ubijede da im je dobro, dovoljno da ih ne zulja previse svakodnevnica. Od prvih mi na pamet odmah padne moj najmiliji, praznoglavi nasmijani brat kojeg volim najvise na svijetu a jos vise zato sto je tako sretan i zadovoljan. Ne bih se zakleo ali .. jedan je onih koji bi vjecno bili zadovoljni svojim postojanjem. Jednostavno samodovoljan je a sve ostalo je bonus. Sto je meni pakao, njemu je raj..
Here I opened wide the door,
Darkness there, and nothing more.
Ništa umire vjerom, rođenjem, "velkim praskom", rakijom, spoznajom, smijehom, prašinom, svijetlom, prdežom, idejom, klompom..
Šta?
Ništa.
Kako ništa?
Ma znaš....
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Sve il Ništa?
...omladinoooo, znate li vi barem što je ništa, ijevo vođen malo ko da se usaglasit može. Ko zna što proističe iz jednakosti mišljenja sa jedne strane izloga, spram svima različito pojmljivog "nič". Fazna razlika u korist ništa. Dakle, NIŠTA JE SVE!
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Staviš na čist radni sto list papira. Onda ga baciš. Šta je ostalo na stolu? Ništa.
Upotreba ove riječi van konteksta ovog primjera je... Fali mi riječ. Jer šta reći za “ništa”? Paaa, ništa naravno. Definisati “ništa” poriče suštinu “ništa” i samim tim tvori “nešto”.
Ne znam da se neko bavio od filozofa ovim.
Last edited by Caesar; 18-01-18 at 11:41.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Sala sa moje strane. Ako mogu vjerovati u antimaneriju koja je jedno naucno " nista " trebala bi se potruditi da skontam i ovo nista koje ovjde polemisemo.
Ništa, gledajući golim okom.
Mikroskopski je moralo ostati nešto od papira koji je samo promijenio mjesto, nije se dezintegrisao.
Sem toga, površina stola ostaje kao prostor na kojem je papir bio a na njemu je masa toga, daleko od toga da je tu ništa.
Ako potrošiš novac sa računa u banci, i dalje ti postoji račun u banci iako je na njemu nula.
Dobro zapažanje.
Ne sjećam se ni mnogo čega iz postembrionalnog perioda, pa ne znači da toga nije bilo. Naprotiv. Nesjećanje nije "ništa".
Da ne idemo u mistiku, i prije začeća sam, kao i svi drugi, morao postojati u genetskom kodu svojih predaka.
Inače nas ne bi bilo.
Prava religioznost je ona koja niti je posljedica tradicionalnog vjerovanja i porodičnog života, niti luka sigurnosti u koju se sklanja uplašen neurotik. Ona je rezultat mnogobrojnih sukoba i razračunavanja i sa sobom i sa svijetom oko sebe, ona proizilazi iz punoće života, a ne iz njegovog siromaštva.
Tako nekako.
Heh, a punoća života obuhvata šta?
-Znam, ili mi se bar čini da znam, da čovjek u bilo koje doba rado odustaje od svojih trezvenih misli, međutim, uvek će se dosljedno pridržavati svojih ludosti. Čudno je što je to tako, ali je tako. Jedini način da se mirno živi među ljudima jeste da poštujem njihovo pravo na ludosti. Međutim, ovaj put to činim i zato što ničiju ludost ne želim da ispravim na svoju, znajući da bi to bila ludost ludosti. Postupak bi inače značio i neophodan nedostatak samopoštovanja, kao što i znači kod svakog koji sopstvenu ludost drži za nešto više od tuđe, jer sebe mogu da uvažavam samo u onoj mjeri u kojoj uvažavam drugoga i obratno. S tim, ako bih doveo u sumnju pravo drugog na ludost, neozbiljnim bih načinio i sopstveno pravo na trezvenost.
Bela Hamvaš; Istorija i apokalipsa- Sablasti
Last edited by Ulix; 19-02-18 at 00:05.
Nije lako, ali je jako rođaci.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks