...
Za razliku od boga imamo dokaz da univerzum postoji. Ako nesto moze da bude vjecno, zasto to ne bi bilo ono sto vec postoji?
Last edited by starwalker; 17-10-17 at 18:41. Reason: sadržaj nije odgovarao temi Crkva vs. Bog
Look upon my works ye mighty and this pear...
to je to. Biblija, Kuran, dobre su "knjige", ali sad kako ce ih ko i kako procitati to je problem. Svako ima svoju interpretaciju. Ne samo za vjerske knjige nego i ostale. Ali ako citas mali princ ili citas kuran ili bibliju, nije isto. Svako cita i zamislja to sto zeli. To je problem. Citaj sto hoces, ali ne moze to da vazi u nase doba. Stvari se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, zivot je drukciji...
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
Ja ođe kad vozim nedeljom, ima jedno 10-20 crkava po gradu ispred svake buljuk auta... i to svake.
A skoro sve su različite crkve. Tako je sve to stvar perspektive, čime si u neposrednoj blizini okružen pa se čini čovjrku tako je svuđ i to je realnost.
I tako jes u svemu, relegija nije tu izuzetak. Međutim... da nebi ispalo da svak može lupat što mu volja... rezultati su tu da ukažu ko je u pravu bio a ko nije.
Ja ođe kad vozim nedeljom, ima jedno 10-20 crkava po gradu ispred svake buljuk auta... i to svake.
A skoro sve su različite crkve. Tako je sve to stvar perspektive, čime si u neposrednoj blizini okružen pa se čini čovjeku tako je svuđ i to je realnost.
I tako jes u svemu, stvar intepretacije relegija nije tu izuzetak. Međutim... da nebi ispalo da svak može lupat što mu volja... rezultati su tu da ukažu ko je u pravu bio a ko nije.
Da nema toga ja nebi ima prigovarat što o pogledu na crkvu kod nas.
Nisam te bas dobro razumijela. Ali mislim da je do mene. Sry
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
Ti reče da ne važi u naše doba. Ja pomislih da je to zbog okruženja misliš tako, pa ti dah svoju sliku okruženja gdje masu ljudi misli da važi.
Pomislio sam da zbog toga imaš takav stav. Ako je to što me nisi razumjela.
Da, mislim da neki tekstovi sto su pisali prije masu godina ne vaze sad u ovo doba. Sve se mijenja.barem tako mislim.
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
Dante opisuje deveti i najzadnji krug pakla:
“The lowest, blackest, and farthest from Heaven. Well do I know the way.” — Virgil
Treachery, is the ninth Circle of Hell. This last circle is dedicated to those people who betrayed their loved ones, friends, best friends, countries, cities, guests, and even to their masters.
Sto mislite o tome?
Evo ih svih 9
Ima li kakvog lifta, ili taman kad se zaigraš oni te katapultiraju iz 9. u 4. Ili naglo propadneš uz oštar zvuk metala o metal, sa izvrtanjem svih zglobova. U kojem krugu su oni što istiskaju pastu samo iz gornjeg dijela i ostavljaju dlake za sobom po kupatilu?
Nije lako, ali je jako rođaci.
Sad bez šale.
Ja sam živio u 4 države, SFRJ, SRJ, SCG, CG. Hoće li mi biti suđeno za izdajstvo u sve četiri države, i ukoliko se nađe da sam kriv, da li se sabiraju kazne iz dvije ili više država, ili će mi biti ograničen pristup nekim drugim krugovima, recimo drguom što bi me realno i pogodilo.
Da li će Golootočani morati opet da služe kaznu, ili im se odbija jedan dio od ovog što su ovđe odrobijali?
Da li dijaspora ide u pakao?
Ukoliko ide, da li će stražar u Aušvicu biti u Raju, a stari čivut zaglaviti deveti krug?
Da li odluke Haškog tribunala utiču na presudu? Može li se uvatit kakva veza kod američke administracije, ako imaju kakvog uticaja?
Nije lako, ali je jako rođaci.
Legitimno ti je to pitanje... ja znam da nijednu nisam izdao. Ne ni USA.
E sad to što ljudi jednače političare i partije sa državom a ne Ustav i svoje dužnosti prema zemlji i svojim sugrađanima... to nek oni vide sami. Nemože to neko drugi umjesto njih.
Eh....
To nesto dodje ko sito sa sve finijom mrezom. Ja cu all da way to da bottom.
Izdajem sve i jednu i osobu a i drzavu koja se ponasa nesojski.
Ja ne znam, nesto nikad nisam zamisljao pakao u nekim levelima, pogotovo ne 1-9 ... Dobro ti je @Ulix rekao:
Ne sad ozbiljno, realno ako malo razmisljas o tome i ako si religiozan i ako taj pakao postoji nekako nije normalno da jednako pati neko ko je recimo lagao i krao i pocinio neke da kazem "blaze grijehe" isto kao i neko ko je pobio milione ljudi i htio da osvoji svijet (level Hitler)... Mada uzaludno je opucat se ovakvim razmisljanjima jer niko ne zna i nece znat dok ne umre sto ima posle smrti i ima li cega uopste i dje ce zavrsit. Meni iskreno nesto nije neka utjeha da znam da cu zavrsit na blazi level pakla, pakao je pakao ne moze ti bit dobro na koji god level zavrsio...
To i jeste problem, što nagon smrti nastoji da zatre ne biološki život, već sami zagrobni život, upijajući na taj način izgubljeni objekat, po drugi put, ali ne u smislu žaljenja, već radikalnim poništavanjem same simbolike. To se zove death drive.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Zagrobni zivot? Da li imas neke informacije, osim onih, ispraznih, religijskih prica, koje idu u prilog tvrdnji da nakon biloske smrti postoji jos nesto sto se moze nazvati zivotom, ili je rijec o pustoj zelji za nekim svevisnjim znacenjem pateticnog i, nadasve, egocentricnog ljudskog bica, koje u suprotnom, ne bi moglo da se izbori sa surovom svakodnevnicom koja obiluje, podjednako-jednako, patetizmom kao i sam zivot, pa zarad toga ocekuje zagrobni zivot i, na neki nacin, nagradu nakon svoje smrti?
Ovo je neko ko umire dok je na magnetnoj. Prije smrti, mozak ispušta tone i tone endorfina, zbog kojeg osjećaš veliki raspon emocija. Tragično lijepo.
Izbjegavati smrt, znači izbjegavati život, jer i to je sastavni dio ovog života ovdje. Život u totalu obuhvata sve, i život i smrt. Život je veći od oboje, i ti si taj život.
Ne postoji nagrada za život, veća od samog života. Poslije smrti nema želja, pitanja, besmisla, već samo život. Naravno ko se prepozna u njemu.
Ko ne, možda dobije i oblik kao kamen, pa da mu sado mazo fantazije o potpunoj utrnutosti budu ispunjene.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Kao sto i sam mozes da vidis osoba, iako nisam siguran da li ovaj MRI snimak uopste prikazuje nekog ko umire, pravi pokrete koji ukazuju na disanje/izdisanje i uopste nije cudno sto je mozak jos uvijek aktivan i luci endorfin ili bilo koju drugu supstancu!
Biti ziv, znaci egzistirati u fizickom i biloskom smislu, kad jednu, ili obije, od ove dvije stvari izuzmemo, covjek prestaje da postoji. Sve sto ostaje iza nekog ko je prestao da egzistira, u malo prijasnje pomenutim oblicima, jesu njegova dijela i sjecanja koja, mozda, neko negdje gaji, a sve ostalo su samo puste zelje.
Ja ću se odmah složiti sa tobom, istog sekunda, ali kada mi kažeš, večeras (koje god je to vrijeme za tebe tamo ) kada legneš da spavaš, i kada se spremiš, središ, u meki udobni krevet, u čistu posteljinu, pažljivo biranu, sve pažljivo izabrano da bi utonuo u duboki san odmora, gdje je tada tvoj život, emocije, sjećanja, rodbina, prijatelji, posao, gdje si ti uopšte, i zašto jedva čekaš da zaspiš?
Nije lako, ali je jako rođaci.
Ne razmisljam o takvim stvarima prije nego sto utonem u san. Zaspim jer mi se, jednostavno, spava. Onda kada ne mogu da zaspem, iz ovog ili onog razloga, opet, jednostavno ostanem budan ili nastavim da pijem, pa me onda nekad u neko gluho doba noci isti taj alkohol obori i zaspem bez nekog prevelikog razmisljanja o tome sto me ceka sutra.
Mozda zvuci besmisleno, ali isto tako je besmisleno razmisljati i o tvojim gore pomenutim stvarima iz dana u dan.
Spoznaja da sam smrtan, nije od mene napravila nikakvog monstruma, barem ne ni na koji nacin veceg od onog koji sam bio prije te same spoznaje, vec, stavise, pomogla mi je da zivim mnogo bolji zivot i na neki nacin srecniji zivot jer me svakojake gluposti vise uopste ne muce.
Kao sto je Kamus rekao, zivot mozda ima ili ne mora imati smisla, ali na nama je da stvorimo nase sopstveno znacenje.
Tako je, ustvari, egzistencijalizam i dobio svoj slogan: postojanje prije sustine...
Ček ček ček
Nijesi odgovorio ni na jedno pitanje. Samo govoriš o prije i poslije.
Da ponovim, pitanje je bilo, kada zaspiš, kada si u dubokom snu, koji jedva čekaš, gdje je tada tvoj život, tvoje postojanje?
Đe je tada ovaj svijet, i njegova pitanja, i suštine i smisao? Gdje je? A opet, ne plašiš se da zaspiš, nego jedva čekaš, pa ti i smeta kada ne možeš da zaspiš, pa se opijaš, kako bi što prije utonuo u san. Ne plašiš se, jer znaš da postojiš i dok spavaš, a opet, nema tebe, nema svijeta, nema ničega.
I šta veliš, mozak kaže da posle njega nema ničega?
Vragolan je to.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Komplikujes bespotrebno vrlo jednostavne stvari, majke mi!
Moj zivot je na istom mjestu gdje je bio i prije nego sto sam utonuo u san, tacnije u krevetu, mada cesto zaspem i na trosjed, tj. u velikoj vecini slucajeva i ne ulazim u sobu, ali eto neka bude da prilikom uranjanja u san, a i samog sna, egzistiram u krevetu.
Isto dje je bio i do trenutka uranjanja u san, a i leluja nedje kroz vazduh dok ja spavam i ceka da mi opali samar kad se, i ako se probudim ujutro.
Iskreno, ne plasim se da zaspem,vec zaspem jer mi se, jednostavno spava, a zaista me strah od toga da cu se ujutro, ustvari, probuditi!
Mozak je precjenjena stvar! Isti je skroz beskorisan bez ostalih vitalnih funkcija...
Last edited by assassinate; 13-01-18 at 00:35.
Ja bih usporio ovdje, iz prostog razloga što, prema našem dragom komunističkom i socijalističkom modelu, dan od 24 h ide 8+8+8, od čega je 8 sati sna. Uzmimo da je to pravilno, slijedi da trećina našeg života, prođe u spavanju, o čemu mi ne znamo ništa! Zašto? Zato!
Prije sna je tvoj "život" tu, tokom sna nije, poslije sna kada se probudiš, voila, opet je tu! O onome između nemaš pojma, ali zato te "on" nepokolebivo čeka prije i poslije. I onda ja komplikujem,. Ali da i tu malo usporimo i približimo stvari. Kada se probudiš prvo otvaraš oči, onda polako dolaze prve misli i sa njima svijet, tj naš "život". Kada čeljade uspije dobro da se obeznani, prođe nekoliko trenutaka dok se ne averti, đe sam, ko sam, šta radim ovđe? I onda ide polako prisjećanje i prihvatanje misli o našoj trenutnoj situaciji.
Mozak je kao razmažena mlada, hoće da mu se udovoljava, ugađa, da ga se sluša, pa ono, znaš kada umrem ti umireš, a ja idem dalje. Ma nemoj, ja da umrem, kako to? Baš ništa da ne radim? A pa ne može tako. Ja kad umrem nema ničega, ništa ne p0ostopji jer ja tako kažem!
To ti je kao u onom vicu, ajde sa nama u kafanu! Žena kaže da mi se ne ide!
Blizu si, blizu si, prelomi Mašane.
Nije lako, ali je jako rođaci.
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks