Results 1 to 6 of 6

Thread: Ono na klupama, to smo bili mi...

  1. #1
    Join Date
    May 2009
    Location
    Straovina
    Posts
    4,397
    Thanks Thanks Given 
    492
    Thanks Thanks Received 
    587
    Thanked in
    437 Posts

    Default Ono na klupama, to smo bili mi...

    Ono na klupama, to smo bili mi...

    Kao Aleph, znaš taj Aleph, slovo hebrejsko, odnosno ime, njeno ime na prsima njenim, u kristalima swarovski i bijelom zlatu, stiglo airmail poštom iz Izraela, ručna izrada... Rekla je, pa ti ne bi vidio ljubav, ni da ti je ispred nosa. I otišla niz ulicu ka semaforima i butiku, a ja ostah kod onog bradatog prosjaka nešto sa njim da pričam. A jesam je vidio jer mi je bila i blize od nosa, bila je u zenicama oka, a onda sve u kortex mozak, amigdalu i hippokampus, lijevu i desnu stranu, mali mozak, pa dolje do svih srčanih arterija i širom tog spektra koji bi se neprimjetno upalio kao vatra... svaki put kad bih vidio njeno lice i paz kosu, čiju svaku tačku znam i sad napamet, ili onu manju neravninu na nosu, i onu bradavicu na lijevom ramenu, kao i sve ostalo oko nje, uostalom. Tako nekako. Njena i moja mala ekspedicija. Vozili se bijelim FIAT taksijem tom umjetnošću od grada, tom Firenzom, a imali ručak na Piazzi Duomo, tamo... i navijači Fiorentine idu, korteo sav pršti protiv Milana se igra, sve je ljubičasto u gradu Medičija i Fiorentine, ali i gradu Da Vinčija i svih ostalih kojima Medičijevi dadoše umjetnički glas za beskonačnost, a Michelangelo napravi Davida, a David stoji ponosit ispred Duoma, kao da mu je sve to zanimljivo posmatra, a ta gipsana replika, jednako lijepa kao i original... A ona je ljubičica na stolici pored mene, pije espresso latte. Iako joj to nikad ne bih rekao, ni verbalno, ni znakovno, ni online, ni golubom pismonošom. Jer ona zna, dijelimo jedno drugom zanimljive knjige i poklone iza te škole, tad smo se prvi put i poljubili, u usta, a posle stalno na tom istom mjestu iza te škole hvatali u taj zagrljaj od sat, dva vremena. Valjda je to nešto što popularno zovu ljubav bilo. Moram vjerovat da jeste, ali nije bilo vječno kao u svim tim romantičnim produkcijama. Dobro, to je pitanje onog Vremena o kom imam čudne snove, ne samo čudne, nego i noćne more koje su postale toliko uobičajene, da mi je neki fin san, iznenađenje. Te čuvene škole koja me prilično solidno odgojila. I nema te škole više na vidiku u gradu. Nestala je u prašini pod građevinskim mašinama, gledao sam kako kran kugla udara baš na naše mjesto. Tako da nema ni tog našeg mjesta više gdje bih mogao ponekad zapalit cigaru... da se prisjetim. Mada ni ona nije tu više. Odavno.

    U nekom drugom svijetu je, sa nekim drugim ljudima je. Treba valjda prebroditi to. I prebrodi se brzo. Ostane taj crv, ne ljubomore ili posesivnosti ili očaja. Ostane crv, da će i neko novi, isto tako nać neke nove ljude, neko novo mjesto. Nije to razlog da prestaneš da imaš nadu u to što se popularno zove ljubav. Znam, ali Vrijeme je baš mač sa dvije oštrice. Vrijeme, kad te gurne u par godina samoće, ono je u suštini 100 godina samoće, a ja ne mogu čitat Gabrijel Markesa toliko, iako volim, pa čak ga i kopiram u svojim kratkim pričama od ranije. Samoća ti postane to nešto što se popularno zove ljubav. Ali bez ikakvog zanosa, ili emocija, ili strasti, pa čak i intelektualno samo nestaneš. Samo tišina se čuje u zraku, nema ni tog nekog Frojdovog ega, osim ponekad vještački, hemijski izazvan, kao vještačko disanje. Ali ni nesebičnosti. Ja to zovem svoj Limbo. Onako, od šale, sam sa sobom. Danteov Limbo. Tamo je i Vergilije, valjda. Ne bi mi smetalo da sa njim popričam, jer smo na istom prilično. Eneida je strašno djelo za to doba. Jer je rođen prije Hrista, ne puno godina prije, ali završi u Limbo. Limbo moje sobe je ultimativna dosada, ne sad nešto limboistično. Ima tu par knjiga, ne znam im ni naslove. Ja sam ih nekad čitao, kad, onda kad smo bili zajedno u tom zutom tramvaju i obilazili sve što valjda treba da se obiđe kad se dođe. Ta biblioteka i ona, to mi je sve bilo u tom gradu. Naravno fakultet, ali ja sam više bio u biblioteci. I čitao, jer sam znao da će me ona čekat ili ja nju, kasnije, oko biblioteke, pa se spustimo u taj park. I gledamo sa klupa ljude koji hodaju kučiće, pekinezere... Bilo je to valjda nešto što se popularno zove ljubav. Na tim crnim klupama smo stalno bili jedno vrijeme, ne u lokalima, i kad je onaj gavran, kao iz Edgara Poa pera, ogromnih šiljatih krila i veličanstveno snazno oblikovanog nosa sletio do klupe, a ona se sakrila iza mene, da je viteški, kao kakav kralj Artur svoju Guinevere, odbranim od tog zvijerskog gavrana koji je zeli oteti i odvesti u neki zamak. Šutnuo sam ga nogom, i otišao je u vazduh, grakćući. Gavran, baš taj Gavran, od svih ptica. A onda naveče, ja pijem taj najodvratniji kanadski viski, tu oko parka, blizu jedne stare, napuštene Ashkenasi Sinagoge koja više nije to, a pored je jedna crkva, mala, isto tako napuštena, i ona dolazi, nevoljna, bez elana da me i gleda u pod...Počinjem da pričam pijane priče, to jest, moje famozne pijane, filozofske fix ideje, sklopljene iz stranica papirusa iz te bilioteke. Kao da je njoj ikad stalo do toga da sluša filozofske fix ideje, ali dobro, i to je dio nečeg što popularno zovu ljubav, valjda. Da ne moraš da si diktator, ili da neko mora da ti da sve svoje, i preda ti se. To ima samo u serijama, španskim sapunicama. To nešto što popularno zovu ljubav nije toliko dramatično kao na TV. Više je kao neki melem. Da, kao melem. Ili kao neki slatki liker bolje. Ima tu određenu dozu gorčine u slatkom likeru, ali dosta slatkog, i baš to nešto što popularno zovu ljubav nije uopšte lako, da se organizuje. Jeste brakovima, malo lakše, valjda. Ali nevenčanim, bez ikakve obaveze, veća je egzotika, erotika i impuls, ali na krhkim temeljima, jer 1 poruka na WhatsApp nekad bude kraj onoga što popularno zovu ljubav. Tako je i završilo, ali već do tog momenta kad jeste, nisam ni očekivao da će se transformisat u nešto što popularno zovu brak. Naša buduća djeca, ja znam kako bi izgledala... Ma kakvi. Ali jesam to zamišljao, nije da nisam. Ali to što popularno zovu ljubav treba puno, ali puno učestvovanja, participacije, obje strane. A tako je uvijek blizu rizik ili out linija da se povrijedimo ona ili ja. No to je normalno. Ali bez jakog mehanizma zajednički izgrađenog u kom sve riješavamo... Osuđeno, kao neka prelijepa i savršena Utopija od 2 bića koja je zaista postojala, ali kao i svaka ta istorijska Utopija, neminovno propala i nestala u okeanu, nalik Atlantide. Razlozi nisu ni bitni, ni najmanje. Prošlo je sve to još davno. A ovo sad nije toliko direktno posljedica toga sa njom, koliko toga što bi se moglo ponovit identično kao sa njom, istorija se ponavlja kao papagaj. Sad eto, gledam u ekran laptopa, čitam vijesti iz Ukrajine sa ratišta, poginulo skoro 15 u Lisičansku u napadu HIMARS raketa. Ne čitam knjige ja dugo vremena, iako volim da pričam o njima, s nostalgijom i blagom ekstazom, jer eto, da se sjetim da je nekad bilo nečeg u meni. Ona mi je bila pokretač u tome, iako nije voljela filozofiju, njena ta liker aura koja je pratila sa parfemom me gurala u filozofiju u kojoj sam nalazio nove načine da razvijam dodatne nivoe duha, uma i osjećanja. Pa sam počeo čak i dekonstrukciju, jer da vidimo šta to ima u slojevima kad se povade, francuza Zaka Derride da čitam, a to sebi neću oprostiti. Tu se već odluta od  svijeta prepelica i papagaja, tako da i knjige mogu bit loše kao neka jaka droga, ali bez euforije, više zbunjuje kao neki disocijativ ili ketamin.

    Nadomjestio sam par knjiga, Erihom Frommom, koji tim što popularno zovemo ljubav daje konačni zaključak, da je to jedino prihvatljivo riješenje za problem ljudske egzistencije. Ne znam koliko je Frommovo to ljubavno društvo racionalno moguće, ali ono što popularno zovu ljubav je svakako rijetka i specijalna emocija između dvije ljudske jedinke, dok traje, kao i sve na svijetu... I sad vlada pregledna tišina, čak se i čuje, kao zvuk bass, ponekad. Jel uopšte bitno, ne znam. Vrijeme i samoća, a onda i momenti Teorije Haosa od ličnosti svoje u kojoj svakoj novoj specijalnoj epizodi gubim po dio sebe regularno, da ne znam još koliko je to fragmenata od mene ostalo, gdje to provjerit, mislim da je baterija pri kraju, a nemam punjač, nema ni da se kupi. A skoro da sam prešao u profesionalnu kategoriju samodeegzistencijalizacije, no bez ikakvog pesimizma, više je to samo ekstremno radikalna praznina i glasna tišina između nekih novih šarenih epizoda Teorije Haosa, posle svake, bude čini mi se još više tišine i praznine, valjda nestajem kao u magičnom, Borhesovom nekom svijetu, ali izvitoperenom i mračnom, a trebalo bi da mislim, dakle, postojim. Palim cigaretu, i razmišljam o tome kako ja zaista i  zapravo više ni ne mislim, dakle, postojim li uopšte? Pa Rene Dekart počinje to sa Dubito... Sumnjam... E, i, ja sumnjam, da postojim, jer ni ne mislim, uopšte. Valjda to ima veze sa nečim što doktori zovu hormički dinamizmi, i da kad se oni ugase, da je to baš blizu neka metastaza, da budem čist... neko grand finale Teorije Haosa od ličnosti koja ide krug finisha i gašenja motora, raskidanja ugovora. Palim novu cigaretu i čitam još Ukrajine, 10 ubijenih u Bakhmutu Termobaričnim TOS 1 rafalom poravnat ukrajinski rov. Isuviše moćno je kako isisava onaj kiseonik, mislim se, dok ispuhujem ugljen monoksid i katran iz usta i skrolam mišem dalje o ratu i poginulima, ko je zauzeo novo selo TIGR vozilima i T90 tenkovima, a ko se gdje sprema da zauzme isto novo selo T72 grupom, Humvijima i jakom artiljerijskom paljbom...

  2. #2
    Join Date
    May 2009
    Location
    Straovina
    Posts
    4,397
    Thanks Thanks Given 
    492
    Thanks Thanks Received 
    587
    Thanked in
    437 Posts

    Default

    Nastavio bi priču o toj Alef iz još jednog perioda, ranijeg, kad smo išli na more... zajedno... al ne znam koliko je vrijedna toga da joj posvetim toliko svoje inteligencije nekom iz prošlosti. Moj problem sa pisanjem je konkretno što mogu 200 stranica da napišem za dan, ali to nije garant onog estetskog i lirskog efekta koji zelim postići. Zato ovaj tekst gore solidno zvuči ali mu nedostaje jedna nota lirike, i dramskih punchlineova... Previše formalno, ili hladnokrvno pristupam. Ili mozda postize u nekoj ravni, Ja kao predana ličnost sudbnii zivota... Ali opet nije to tako u potpunosti. Alef je posebna. I dan danas za mene. Ne znam jesam li i dalje zaljubljen, nisam je vidio dugo. Ali neke stvari koje je uradila. Ostala je nevjerovatno dosljedna, ja mislim da takva, što se tiče TOG pitanja, sreće se 1 u milion. A neću iznositi o čemu se radi, da ne kvarim tajnosti egzotiku tih naših momenata. Svakako, Alef je doktorirala PhD. Mozda se skoro i uda... Ali šta ja tu mogu. Ja sam prije nju napustio nego ona mene, tada... postojali su razlozi. Alef je karijerista... i takva je bila od starta priče. A ja sam htio malo aktivnosti i filozofije. A ona je za knjigom 24 7, doduše, i ja sam bio, al bih onda išo i kupovo dzin tonik i pio u nekom parku i čitao Dzojsa... Ali Alef nije izlazila. Puno. Jesmo se viđali i sve to, kod nje u stanu, kod mene. Ali to je sve, blizt. Aleeeef, hoću da pričamo satima. A ti se lomiš sa tim svim predmetima nauke i samo nauke i ideš sa asistentima gejevima da učiš još nauke. Alef je danas dobro plaćena u jednoj prestiznoj kompaniji. Rekao bi čovjek da sam ispustio šansu veliku, mozda u finansijskom smislu, ali nismo 1 za drugo, sasvim sigurno i se svađali svaki dan i razveli. Realno, ja sam prvi otišao. Kasnije se htio vratit opet, ona i dalje karijerista... A daj pusti me Alef, **** se. I opet otišao. Sudbina kleta...ali Alef je morala da mi se posveti. Razumiješ.

    Šalim se... zato sam i napustio, jer nisam htio da je mučim, odnosno ometam njenu velilčanstvenu KARIJERU. Eto joj jebenog doktorata i jebenih korporacija. Nadam se da je srećna danas. A jeste ta uvijek srećna... kad je KARIJERA u pitanju. I naći će nekog isto tako dobrog karijeristu ako već nije. Ali nisam ljubomoran, mozda malčice. Ili bih ga zapalio, da je Alef i dalje u kontaktu sa mnom... Šta da se radi. Alef i ja smo planirali djecu još prije 15 godina. Tad smo bili mladi. Sad smo malo stariji. Ja sam ispustio šanse zbog Alef, ona nije nijednu zbog mene. Ali Alef je ostala dosljedna što se tiče nekih krucijalnih stvari. Mislim, dal vama djevojka da 500 eur, ako joj zatrazite... al to je jedini put bio, zato što se radilo o školarini. I Alef je iz bogate porodice. Jako bogate. A nema braće i sestara. Sad će opet neko reć, pa ti si ispustio priliku, prijatelju, ma da ima još 20x toliko bogatstva, i dalje bih onog dana seo na onaj isti prevoz i ne bih je zvao. KARIJERISTI su u svom svijetu karijere, oni ne znaju za empatiju, komunikaciju tipa filozofije neke, samo kako da KARIJERA NAPREDUJE, i tako do smrti. Biraju prijatelje karijeriste, svaka odluka im je karijeristička, pa i ko će im bit suprug. Obavezno neko ko joj moze pojačati karijeru. Nema druge. A ne mora imati ni djece. SAMO KARIJERA. Alef mi izgleda kao neko ko će imati 1 kćer i to je to. Sasvim sigurno ne više od jedno dijete. Alef, taj doktorat, i to, prestizna firma. Ali moj duh, moj duh je REVOLUCIJA. Ne bukvalno. Ali šta sam sve radio sam bez Alef. Otišao u Amsterdam. Šta će mi Alef... ona nikad tamo ne bi ušla. A ja sam jednostavno otišao u bordel. Alef razmisli next time... I uostalom zašto se bavim ovoliko njom. Pa zato što smo manje više bili skoro 10 godina u vezi, poznanstvu. Nije malo. Kao nečiji brak... A opet tako se preko noći završillo. Doduše Alef, kao karijerista, nikada nije ni bila zainteresovana da to nešto i traje, sad... Ne bi mene ni odabrala za supruga, sve i da sam ne znam šta, morao bih biti karijerista, kao i ona... A ja sam filozof. Ja sam bunt. Ja sam kreacija, lingvistika. Alef ne umije napisati ni jednu strofu slobodnog stiha, ja mogu 200 poema za par dana, nije to poenta. Pare su glavne, ona ima pare. Ali meni nisu bile bitne, zato što sam ili idiot, ili dosljedan. ili oboje. Što govori dosta o meni.

    Alef je iznad six figures. Milionerka. Mene to nikad nije zanimalo... a imao sam i veće prilike od Alef, u smislu finansijskih projekata... koje sam ispustio zbog naivnosti. Mozda sam onda i kod Alef bio naivan... Ma ne bih bio u braku sa milionerkom koja zna samo za karijeru, svađali bi se svakočasovno. Da je to neko biće osjećanja, a ne institucija i papira, traktata i predavanja i napredovanja... karijere. Ne napadam je zbog karijere, ali karijera je završila našu priču. Mislim da joj oko toga uopšte ništa nikad nije bilo stalo, kad bi mogla da bira Ja ili Karijera. Milsim da bi milion puta odabrala Karijeru, sve i da sam Brad Pitt... Alef je dio establishmenta. Ona moze biti samo u tom krugu, i imati nekog iz tog kruga. To je njena kasta karijeristička. Ne zbog para. Nego mentalno se poklapaju, ti ljudi vjeruju samo u napredak u piramidi karijere. KARIJERE, SAMO KARIJERE... A ne umiju napravit jaja. Dobro, imaju love. Ali karijeristi su takve škrtice sa lovom, a ne umiju ni da je troše, što je najsmiješnije. Jedna Alef nikad neće ni kupit auto koje valja. To znam jer znam šta vozi. Karijera je čudo. To je mentalna bolest. Takođe nemaju ni stila. Alef je briga šta nosi. Dok god jaše na piramidi. Sve do vrha... Ona nije manipulator, ali jeste oportunist. I karijerista će svaku priliku iskoristiti. Ovo nije hejt prema Alef, ja joj zelim sreću. Ali ona je lmitirana osoba. Ne kazem da treba jedna Alef da sad se bavi umjetnošću. Ali Alef... otvori oči. Ona ne putuje, barem ne često, jer karijera zahtjeva puno odricanja u piramidi. Kakav je to zivot, Alef... Sjajan, znam, za tebe, kad dobiješ novu promociju u firmi kojoj radiš Alef, ali i ti znaš da moraš sa njima da se boriš za CEO firme, nemilosrno. Nisu ti prijatelji, nego rivali. I sad se boriš u toj firmi i piramidi, pouzdano znam... Ide ti, ali ide i njima. Svi ste nasmijanih lica a mrzite se zbog karijere. I na kraju, šta ako pobjediš i budeš CEO te kompanije, šta onda... Onda ideš u akvizicije drugih kompanija, jer karijera nikad ne staje. Ti ne moraš imat djecu Alef. Samo će ti smetat. Pa čak ni supruga, iako će to najvjerovatnije biti jednak CEO neke kompanije tebi. I zivjećete zivote piramide. Seks jednom mjesečno, jedva. Jer CEO je CEO... a Alef je na čelu piramide. Najodgovornija, ali tu bolest karijeristi obozavaju. Da su uvijek glavni, ne dok ne izuče sve, ali dobro uzeće svaku dobru priliku. I ŠTA ONDA ALEF, RECI MI... ŠTA ONDA... IMAŠ MILIONE, CEO SI, MUZA, mozda i dijete, ili se pak dogovorite bez djece... I ŠTA.

    Pošto karijera ne staje do penzije jel, Alef će tako još decenijama vladat tim sistemom, pravit korporacije, dilove, postat još bogatija, do 100, 200, 300, 500 miliona eura... ali Alef tog doba, ako upitaš neko pitanje, imaćeš osjećaj da pričaš sa samrtnikom... Jer čovjek se valjda umara, a i stress... Alef će i sa tih 500 miliona i dalje gurati karijeru, neće ići ni na odmor. Alef, moja Alef... Nakritikovao sam te, al znam da te ništa ne moze promiijenit. Tu bolesnu bolest zvana karijera po svaku cijenu, platićeš kad ostariš. Nemaš djece, ili če ti i dijete biti karijerista i samo te posjećivati jednom u 2 godine... Alef, imaš 500 miliona, sve si postigla, šta sad... Sad malo unučići, ali nema ih. Nema ni porodice, a taj muz, mozda je ivara sa sekretaricom. Alef, sama si. Neću ti doći. Šta me briga. Alef tako postaje jedna od onih Donatella Versace i ostalih CEO babetina, karijerista, zagorčava zivote mladim ljudima u firmi, svi je moraju gledati kao boginju. Moja Alef. Tako si bila dobro biće kao mlada... sad i samo jedna piraimdaška šema i bos, jedna kapitalistička fuksa, da izvineš, koja tiraniše one ispod sebe jer se eto dočepala piramide, a mogao se i onaj drugi. Ali ti nisi propustila nijednu priliku. I tako Alef stari, kod kuće, velike kuće, udobne, bogate, VILLE, ali u njoj nema nikoga osim Alef i njenog pekinezera koji gledaju TV i berzu... Alef se ni tada nimalo ne kaje i ne trazi neko društvo. Karijera je do smrti obaveza. Priča, kako je kapitalizam uništio našu vezu... mada ona je bila davno, ali hajd. Ona htjela doktorirat odmah, i eto. Alef sjedi i pekinezer sjedi, i gledaju vijesti o berzi, firmaama, CNN... jedu grickalice, Alef nosi nešto nalik Margaret Thathcher odjeću, zene karijere je obozavaju. Thathcher je primjer te zene karijere. Iako je bila porodično ok. Ali beskompromisna karijera... I šta nakon karijere Alef, za 5 godina penzija? Pa Alef će hodati svok pekinezera parkovima sama, sve dok ne bude se mogla kretati, tad će otić u skupi starački dom, i sa ostalim karijerama blavorima provesti sve do smrti... Moja Alef. Šta si ostavila iza sebe... ništa. CEO je sad neko drugi, a muz te ostavio prije 20 godina zbog sekratirce. Dijete te nikad ne posjećuje. Karijera, pa postigla si sve. Ali šta imaš osim pekinezera... Ovo je razlog zašto Alef i ja nikada ne bi mogli biti ni u braku, a ni u onoj vezi. Klali bi se. Razveli odmah. Bez obzira na ljubav ili djecu, i to nema veze ni sa parama ni sa filzofijom mojom. Nismo na istoj talasnoj liniji. A ni u horoskopu se ne slazemo. Voljeli smo se jer smo bili mladi, to je neko objašnjenje moje o Alef, eksperimentisali sa ljubavi. A voljela me je... iz ne znam kog ralzloga. Valjda sam bio neki potencijalni, koji bi joj mogo bit. Čisto radi reda, a opet nisam, nakon toliko godina. šteta, karijera. Ne napadam ja karijere, budite svi karijeristi... ali ćete naići na neke Alef, koje boli ***** za sve osim napretka u Piramidi, a u duši sirotinja. I zgaziće vas svaka poput Alef, a vi koji niste karijeristi ćete se pokajati za put koji ste odabrali jer Alef pobjeđuje, inače bi bila na drugom mjestu.
    Last edited by Saruman; 30-10-22 at 02:04.

  3. #3
    Join Date
    Jun 2009
    Location
    Podgorica Mother of Needy
    Posts
    8,250
    Thanks Thanks Given 
    685
    Thanks Thanks Received 
    528
    Thanked in
    383 Posts

    Default

    Alef te voli brate, ali su joj važnije druge stvari, ja mislim da bi i danas imao uspijeha u.....................
    fizičkom smislu
    I onda vele ka žene nešto..................................
    Ovo glupo zvuči ali evo ja sa mojih 40 i plus godina u goozicu tvrdim - svako ima svoju Alef koja mu je ............. majku.
    Moja nije Alef nego Aneta, al koga libo cokur
    A zamislite onoga Darmbrmbovićanajgrđeg čoela na svijet, e pa to je bolje od mene ahaha kuku ludilo.
    Last edited by Raulio; 30-10-22 at 02:14.
    If there's two things that I hate-
    It's havin' to cook, and tryin' to date...​

  4. The Following User Says Thank You to Raulio For This Useful Post:


  5. #4
    Join Date
    May 2009
    Location
    Straovina
    Posts
    4,397
    Thanks Thanks Given 
    492
    Thanks Thanks Received 
    587
    Thanked in
    437 Posts

    Default

    Jer Alef je opsjednuta prilikama napretka u sistemu. Jer Alef dominira. Ona je boginja karijere. Nema djece, nema ni muza, ima tog pekinezera doduše, tu Villu. Alef je srećna sa tim stvarima. Vjerovatno. I to je to. Alef, eto objašnejnja zašto smo morali tako rano da se rastnanemo, zao mi je samo što sam puno ispustio zbog tebe, a nula zbog mene, na intelektualnom planu, no to nije bitno Alef, naći ćemo nekad na istom groblju. Sahrani, ali ti si svakako ateist... čisto se pogledat. Tvoj pogled će bit veoma iznuren od stressa i decenija karijerere, ali i pomalo zadovoljan Alef. Srešćemo se opet posle toliko godina. I pitat se, jel moglo drugačije. I tako jednog dana oboje umrijeti. Mozda ja prvi, mozda ti... Nije ni bitno. Ti nećeš doći na moju Sahranu jer ćeš pratit berzu, poslaćeš mozda telgram, ako se budeš sjetila, a ja hoću na tvoju lično, sa buketom. I ostaviću ti najveći buket. Onu našu iz mladosti. Ioako nam nije bilo suđeno. To jest, ja sam presudio. Alef, praštaj, karijera ti je kancer... pa lijepo je imati dosta novca, ali ti Alef nisi zivjela za novac, niti za ljubav, nego samo za tu jebenu PIRAMIDU.PIRAMIDA korporacija i kapitalizma u koju si se uplela, kojom si gospodarila, šta milsiš koliko je uništila ljudi? Ali ti ni u mladosti nisi marila za socijaliste, nacionaliste, sjećam se... bilo ti je bitno samo da prođeš i dobiješ nagradu ma o kome se radilo. Uvijek. A seks karijerista je nešto najsmiješnije. Formalnost kao Srednji vijek. I tako, da li misliš da si u igri zivota pobjedila ti Alef? Ili tvoja ideologija karijere? Šta je ostalo posle tebe?

    Ta karijera? NEMA JE. Došao drugi šef, iz Meksika. Kazu da vodi bolje korporaciju. Ali barem imaš fotografiju na zidu tamo... Alef. Ostala si sama. I ja sam ostao sam, ali ti naročito. Ja imam nešto prijatelja, porodice... Nije da se hvalim u odnosu na tebe. Pekinezer ti je jedini prijatelj koji je mogao bit pozvan na sahranu, Alef. Šta to govori? A nosiš tako teško ime, baš kao i ja. Alef i ja smo imali ta dva teška imena, koja je teško opravdat. teško zaradit... jer znače previše, obećavaju, jer su bozanska imena... oboje ih imamo i nosimo. I tako nikad više neću vidjeti Alef, posle tog buketa, sa nešto malo njenih iz firme na sahrani, stajao sam 20 minuta iznad njenog groba. Alef je postigla sve, a da nije postigla ništa. Zar ne izgleda tako... Umrla je sa 1 milijardom i pekinezerom. Mozda je bila srećna, ali ona nije imala pojma da postoji neka sreća van karijere, da li je to sreća ondaJer Alef je opsjednuta prilikama napretka u sistemu. Jer Alef dominira. Ona je boginja karijere. Nema djece, nema ni muza, ima tog pekinezera doduše, tu Villu. Alef je srećna sa tim stvarima. Vjerovatno. I to je to. Alef, eto objašnejnja zašto smo morali tako rano da se rastnanemo, zao mi je samo što sam puno ispustio zbog tebe, a nula zbog mene, na intelektualnom planu, no to nije bitno Alef, naći ćemo nekad na istom groblju. Sahrani, ali ti si svakako ateist... čisto se pogledat. Tvoj pogled će bit veoma iznuren od stressa i decenija karijerere, ali i pomalo zadovoljan Alef. Srešćemo se opet posle toliko godina. I pitat se, jel moglo drugačije. I tako jednog dana oboje umrijeti. Mozda ja prvi, mozda ti... Nije ni bitno. Ti nećeš doći na moju Sahranu jer ćeš pratit berzu, poslaćeš mozda telgram, ako se budeš sjetila, a ja hoću na tvoju lično, sa buketom. I ostaviću ti najveći buket. Onu našu iz mladosti. Ioako nam nije bilo suđeno. To jest, ja sam presudio. Alef, praštaj, karijera ti je kancer... pa lijepo je imati dosta novca, ali ti Alef nisi zivjela za novac, niti za ljubav, nego samo za tu jebenu PIRAMIDU.PIRAMIDA korporacija i kapitalizma u koju si se uplela, kojom si gospodarila, šta milsiš koliko je uništila ljudi? Ali ti ni u mladosti nisi marila za socijaliste, nacionaliste, sjećam se... bilo ti je bitno samo da prođeš i dobiješ nagradu ma o kome se radilo. Uvijek. A seks karijerista je nešto najsmiješnije. Formalnost kao Srednji vijek. I tako, da li misliš da si u igri zivota pobjedila ti Alef?

    Ili tvoja ideologija karijere? Šta je ostalo posle tebe? Ta karijera? NEMA JE. Došao drugi šef, iz Meksika. Kazu da vodi bolje korporaciju. Ali barem imaš fotografiju na zidu tamo... Alef. Ostala si sama. I ja sam ostao sam, ali ti naročito. Ja imam nešto prijatelja, porodice... Nije da se hvalim u odnosu na tebe. Pekinezer ti je jedini prijatelj koji je mogao bit pozvan na sahranu, Alef. Šta to govori? A nosiš tako teško ime, baš kao i ja. Alef i ja smo imali ta dva teška imena, koja je teško opravdat. teško zaradit... jer znače previše, obećavaju.. Jer Alef, njen mozak moze biti programiran samo na talalsima piramida u koima će osvajati i osvojiti. Karijera alef je lišila svih osjećanja, nije da se nije smijala ponekad, ili da ne bi izašla sa prijateljima. Ali Alef ni iz mladosti nije izlazila više od par puta godišnje. I to sa nekim anonimusima. Takođe je Alef bilo strah da je nađu sa mnom, kad smo vodili intimne sastanke, pored njene kuće... Tu je bila hrabra, moram priznati. To je zaista smiješno bilo. Pored njene VIlle smo se grlili i ljubili... Al mislim da je to bilo samo da Alef sama sebi dokaze koliko je individualna u odlukama. Da joj roditelji ne mogu ništa. Nisu bili to iskreni poljupci, ponekad. Mozda i jesu. I na moru, naša kupanja su bila takva da je Alef zeljela dokazati da vlada situacijom. Da kontroliše. Ne manpuliše, nego da joj niko ne moze ništa. Nije to bilo zbog mene, nego nje. Ali Alef je bila lijepa tada, a i kasnije. Ljepotica sa uskim umom. Mada ne mogu reći da je bila nesrećna, bila je prosto to, ta dijagnoza karijeriste i Margaret Thathcher tip. To je to. Alef... jedini sam ostao na grobu. I tako ćemo se sresti mozda jednog dana i na onom svijetu, ali si ti uvijek ateista bila. Koliko si morala tih kliše karijerista bonova da popuniš, ateista, pekinezer, samoća, bez djece, milijarda... Alef, kako te je mozak prevario, sjećamse svih tih naših razgovora, mozda se samo ljudi, jednostavno, mijenjaju, Alef... Ali ja se nisam od naše mladosti. Ostao sam isti. Nisam osvojio piramidu, ali imam pristojan posao i neku vrstu sreće, sa porodicom, psom, piknikom, putovanjem. Ti, nisi zasluzila da umreš tako, prosto s obzirom na toliki trud u karijeri. Ali valjda vi karijeristi to i volite....
    Shalom Alef... vidimo se ako postoji, ako ne, isto Shalom...

    Naša energija u glavama će putovati uvijek Kosmosom i mozda se naše energije sretnu tamo, gdje ćemo biti ono što smo mogli biti....

    ALEF, Shalom... i drago mi je da smo nekad bili jedno.

    Uvijek ćeš biti u mom srcu. Umu. Kao što si bila na početku, ostaćeš i na kraju, moja jedina u srcu i duši, iako smo oboje skrenuli svojim stazama, naći ćemo se kroz energiju YHWH u Kosmosu, i imati naš prvi ples vječnosti YHWH i sila svemira...
    Last edited by Saruman; 30-10-22 at 02:42.

  6. #5
    Join Date
    Jun 2009
    Location
    Podgorica Mother of Needy
    Posts
    8,250
    Thanks Thanks Given 
    685
    Thanks Thanks Received 
    528
    Thanked in
    383 Posts

    Default

    Za moju Alef, tj. Anetu, htio sam da umrem, zadnje su nam riječi bile "podigni glavu kad pričaš sa mnom" (moje) i njen pogled bez riječi. Tako joj je stajala ta kapa da mi je bilo krivo.... Bješe to đe je Venom sad, ako još postoji, i jesen i lišće, žuto, gadno, vlažno, po ulicama, ostadoh živ nažalost
    Svaka sličnost sa Drmbanovimima i Amnetama je slučajna
    Davno je to bilo, vozila je Pužo dvjesta šest a ja Askonu, bačila je moje pismo "niz rijeku" bukvalno, kasnije je tvrdila da je pokušala da ga nađe, ali podgorički shever ovo ono....
    If there's two things that I hate-
    It's havin' to cook, and tryin' to date...​

  7. #6
    Join Date
    May 2009
    Location
    Straovina
    Posts
    4,397
    Thanks Thanks Given 
    492
    Thanks Thanks Received 
    587
    Thanked in
    437 Posts

    Default

    Ne volim više Alef, prebolio sam je.

    Ona nije preboljela berzu.

    To jest, ostala je da prati berzu na TV i Bloomberg, kad sam izlazio iz kičaste kancelarije.

    Valjda je neke velike pare uzela preko eToro berze, Alef.

    Šta će, neki ljudi imaju samo pare, kao moja Alef.

    Ali nemaju mene, to je bitno.

  8. The Following User Says Thank You to Saruman For This Useful Post:


Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. A kad smo jos bili mali...
    By Raquel in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 57
    Last Post: 09-07-11, 11:53
  2. Nashe slike- kad smo bili mali :)
    By Ajrin in forum Sve i svašta
    Replies: 7
    Last Post: 02-05-07, 12:28
  3. kad smo bili mali
    By TiJaNaaaA in forum Sex i erotika
    Replies: 29
    Last Post: 16-11-06, 11:27
  4. 8 godina smo bili skupa...
    By _senorita_ in forum Teenland
    Replies: 21
    Last Post: 27-05-05, 13:51
  5. Zasto smo tu dje smo?
    By Nije bitno... in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 115
    Last Post: 12-02-04, 14:21

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •