U društvu postoji ta podjela, i to forsirana iz sve snage:
- Žene-Dobro
- Muškarci-Zlo
Tako imaš u mnogim aviokompanijama zabranu sjeđenja đece pored Muškaraca-jer, Bože moj, Muškarac je to, vjerovatno će silovat' i tuć' dijete (mogu naći link ako insistirate)
Ne zamjeram. Gledam da uglavnom dajem činjenice-no ni njih se ne mora poštovat' i uvažavat'. Ima dosta ljudi koji priznaju isključivo stvari koje im se sviđaju-one druge ignorišu. Pred oči da im je cio Lovćen-ako im odgovara reći će da tu nema ničega, prazna livada.
Činjenice imaju nekoliko dobrih osobina: imaju veliku masu (pa kad te žvajzne po lobanji, aok... i što ih duže ignorišeš to im masa više raste), trajne su, ne mogu se izbrisat' - već samo ignorisat' (i to privremeno, ne vječno), slične su grabuljama po jednoj osobini (hodaš okolo, ignorišeš ih-al' kad nagaziš pa te puknu u čelo...), ostanu ka' klica (neđe u memoriji... klica polako pušta korijen i raste u umu... dok iskustvo ne pomogne da procvjeta u prihvatanje), itd...
To bi samo potpuni idiot uradio. Ili neki jadov koji je ka' Tarzan odrasta na pusto ostrvo, te doša u civilizaciju i prvi put vidio Ženu - pokuša nešto i popio korpu. I na osnovu toga jednoga jedinoga slučaja iznio generalizaciju za cio ženski rod.
Ja, s druge strane, nijesam plitki egomanijak već uvijek tražim najprije svoju krivicu. Naročito ono što mi se desi jednom ne uzimam kao reper:
- nijesam taj Tarzan koji je jednom u životu imao kontakt sa Ženom no ih imam oko sebe oduvijek masu
- nijesam ima jedno loše iskusto no sam ih ima masu
- nijesam posmatra' i izučava' jednu Ženu no masu njike (samo tetaka 3 imam, a đe su strine, ujne, sestre od tetaka, ostale rođake, komšinice, kume, drugarice iz školovanja, moje đevojke, đevojke drugova itd, itd)
- nijesam pročita jednu knjigu o Ženi već masu njike
- nijesam gleda uništenje jednoga Muškarca iz svoje okoline od strane Žene no sam gleda kako uništavaju masu dobrija, bezazlenija ljudi
- nijesam samo sa jednim muškarcem iz bliže okoline priča' o ženama u potrazi za mitskom "dobrom đevojkom" već sa svima (svi su samo čuli za taj fenomen ali ga niko nikad nije vidio ni fotografisa'... nešto ka' Tigrasti Smut)
- nijesam samo sa jednim muškarcem iz dalje okoline o ovome iznad priča' već sa masu istih na republičkom, regionalnom, kontinentalnom i globalnom nivou (svuđe iste priče, isti slučajevi, preslikana situacija)
itd, itd.
Dakle, ni
globalna temeljna pretraga nije dala rezultata. S druge strane, za naći kvadrilion loših primjera žena-
ne moraš mać' iz fotelje. Što nam ova i ovolika nesrazmjera govori? Nije teško zaključiti (ali ko želi, ko hoće, ko smije).
Ulix,
bravo, suština!
Director,
da, i to ne jedna. Hvala svakoj, to je neophodno da se čovjek probudi iz hipnoze-da nijesu ja bi sada bio tovarna mazga u mentalnoj tamnici u 4 zida (1. kuća 2. pos'o 3. pos'o 4. kuća) i hodao okolo sa onom
praznim, tragičnim očima... očima zarobljenika, taoca, zatočenika bez nade u spas-očima oženjenih muškaraca...
Kakvija je tu lafova bilo... uvijek spremnih za akciju, divljih, nezaustavljivih, moćnih umova i britke misli... ali, nakon ženine "obrade", to su sada pasivna, dresirana bića potpuno nesposobna ni da pojme išta izvan ograničenog kruga žena-đeca-posa'-kuća... zagledajte se u oči oženjenija... u tim praznim očima se ogledaju slomljena duša, umrli snovi, beznađe, očaj, ništavilo... nema tu više one iskre, sjaja... života... oni su samo prazne ljušture... mrtvi odavno-samo još ne sahranjeni...
A tebi, Directore, zaista želim od srca da me se ne sjetiš za koju godinu kad ti đeca porastu pa kad krenu sve ove stvari o kojima ja pričam... no, bojim se da su teške posljedice neizbježne (ako imaš ćerku-misliće da može što 'oće i da Posljedice ne postoje a nemoral i beščašće će dotd još više zavladat'; a ako imaš sina-Gynocetrism će dostići do tada nove visine i biće izložen strašnim prijetnjama i trebaće mu фуцкинг Čudo da pređe čitav to minsko polje koje mu se sprema)... želim ti puno sreće... trebaće ti, vjeruj mi...
Bookmarks