Page 3 of 3 FirstFirst 123
Results 51 to 67 of 67

Thread: Kolonijalni genocid

  1. #51
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Izvrstan novi dokumentarac o zvjerstvima njemačkih zlotvora nad narodima Herero i Nama. Kad su došli, kolonizatori su imali Bibliju, a domoroci zemlju. Ubrzo su kolonizatori imali zemlju, a domoroci Bibliju. Nakon što je tek 21. ožujka 1990. godine, pod vodstvom slavnoga pokreta SWAPO, Namibija postala neovisna, slobodna, suverena i samostalna država, Kaiserstrasse u Windhoeku postala je Independence Avenue.



  2. #52
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    U prvih nekoliko godina po otkriću Potosija, Španjolci su doveli 6 000 afričkih robova da rade u rudnicima, ali oni su uskoro pomrli na visokoj nadmorskoj visini. Kolonijalna se uprava onda okrenula prema domorocima, prislivši ih da, kao oblik prisilnog rada, ili mita kako se to zvalo na kečuanskom jeziku, rade u rudnicima bez plaće. Domoroci su morali dolaziti s udaljenosti od stotine kilometara sa svih dijelova visišta Perua i Bolivije kako bi radili u tim rudnicima. Otprilike su radili jednu godinu od svake četiri, premda po zakonu nisu bili obvezni raditi više od jedne svakih sedam godina. Obitelj svakog rudara morala mu je osigurati hranu i svijeće koje su mu bile potrebne za svjetlost u rudnicima. Domoroci bi u ponedjeljak ujutro išli u rudnike i iz njih nisu izlazili sve do subote. Svaki je čovjek morao iskopati svoju dnevnu kvotu rudače od jedne tone i četvrt. Tu bi rudaču zatim utovario u vreće teške preko 50 kg i odnosio ih do glavnog tunela. To je zahtijevalo vučenje i guranje vreća kroz labirint malih tunela koji su bili jedva široki da se kroz njih stisnut provuče, kao i nošenje i penjanje stotinama metara po nezgodno postavljenim ljestvama. U prvom desetljeću tog sustava, četiri od pet rudara umrlo je u prvoj godini prisilnog zaposlenja u rudnicima.


    Premda je Potosi bio glavni izvor, Španjolci su također otvarali rudnike srebra u zapadnim planinama Meksika. Godine 1546. Juan de Tolosa je otkrio još jednu veliku srebrnu žilu na zemlji naroda Chichimeca, zvanom Zacatecas. On je rudnik nazvao La Bufa. S obzirom da je Meksiko bio puno veći od Bolivije, u njemu je bilo puno više rudnika. Nakon La Bufe, španjolski izrabljivači su 1548. otvorili rudnik u Guanajuatou, 1549. u Taxcou, 1551. u Pachuci, 1555. u Sombrereti i Durangu, te 1569. u Fresnillu. Premda nijedno pojedinačno nalazište u Meksiku nije nikada dostiglo nečuvenu proizvodnju basnoslovnog rudnika Cerro Rico u Potosiju, ukupna je proizvodnja daleko nadmašivala onu iz Potosija. Na grbu tog grada je pisalo: "Ja sam Potosi, riznica svijeta i zavist kraljeva".


    Između 1500. i 1650. godine, zlato opljačkano iz Amerika pridodalo je barem 180 do 200 tona europskoj riznici. Ta količina zlata 1980-ih je procijenjena na 2 800 000 000 američkih dolara. Nekoć jednostavne crkve poput one u Toledu odjednom su se vinule do novih visina, proširivale se i imale ugrađene nove prozore kako bi Sunce obasjavalo golemu zbirku zlata i nakita iz Novog svijeta. Katedrala u Toledu hvali se monstrancom od 250 kg iz 15. stoljeća za koju se kaže da je načinjena od pozlaćenog srebra od pljačkovine domorodaca koju je natrag donio sam Kolumbo. Zahvalni konkvistadori i zahvalne monarhije punili su crkve zlatnim raspelima, zlatnim kipovima svetaca, pozlaćenim okvirima slika, zlatnim relikvijarima i zlatnim grobnicama. Španjolci su istopili američko zlato kako bi oblikovali zlatne kaleže, tacne i druge religijske predmete, koji su i danas u uporabi u španjolskim gradovima poput Seville i Toleda. Samo Cordoba ima 29 procesija u kojima masa korača noseći visoke srebrne križeve od ukradenog srebra, a u cijeloj Andaluziji tijekom Velikog tjedna maršira preko 300 procesija. Ona u Sevilli najveća je i najemocionalnija od svih. Silni križevi izrađeni su od zgrnutog bogatstva američkih domorodaca.


    Arhitekti europskih palača stavljali su zlatne listiće na stropove, dodavali zlatne anđele u kutove, vezli lozu zlatnog grožđa između njih i napuhavali zlatne oblake kako bi ispunili bilo koji nepokriven prostor. U prvih 50 godina osvajanja Amerike, količina srebra i zlata koja je cirkulirala u Europi se utrostručila, a godišnja proizvodnja u Americi bila je deset puta veća od zajedničke prozvodnje ostalog svijeta. Kraljevska carinarnica u Sevilli, jedinoj službenoj španjolskoj ulaznoj luci za pljačkovinu iz Amerike, zabilježila je 16 000 tona srebra koje je tijekom tog doba ušlo. To bi na tržištu srebra 1980-ih imalo vrijednost od 3 300 000 000 dolara. Nezakonitom trgovinom i gusarenjem moguće je doveženo još drugih pet ili više tisuća tona srebra. U Napulju je 1570. u optjecaju i štednji bilo 700 000, a 1751. već 18 000 000 dukata. U Francuskoj, koja je pljačkašku kampanju počela puno nakon Španjolske, 1670. je u optjecaju bilo 120 000 000 franaka, a 1770. petnaest puta više (2 000 000 000 franaka).


    Poplava američkog srebra u Aziju došla je izravno iz Acapulca preko Pacifika preko Manile na Filipinima, gdje su se s Kinom razmjenjivale mirodije i porculan. U Kini je 1368. godine srebro imalo vrijednost četvrtine vrijednosti zlata, ali do 1737. je uslijed europske pljačke Amerike omjer bio jedan prema dvadeset.


    Pljačka Amerike nepovoljno je utjecala na Osmansko Carstvo, čijem je srebrnjaku (akce) odjednom koncem 1584. godine vrijednost pala na polovinu svoje prijašnje vrijednosti u izljevu nenadzirane inflacije. Turski je srebrnjak izgubio svoje važno mjesto u svjetskoj trgovini i nikada ga nije vratio. Nakon stoljeća borbe između muslimana i kršćana, američko je srebro za idućih pola tisućljeća vjerojatno učinilo više u potkopavanju islamske velesile negoli ijedan drugi čimbenik.

  3. #53
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Viteški ustanci domorodačkih junaka protiv europske tiranije


    Godine 1712. domoroci Tuscarora iz Sjeverne Karoline bili su suočeni s napadom zločinačke britanske vojske pod zapovjedništvom pukovnika Johna Barnwella i ponovno 1713. pod zapovjedništvom pukovnika Jamesa Moorea. Potukavši Tuscarore do nogu, karolinški kolonisti su od domorodaca zahtijevali ratnu odštetu kako bi namirili troškove ratovanja. Budući da domoroci nisu imali novca za plaćanje toga, kolonisti su 400 njih ščepali i sve ih prodali u ropstvo po pojedinačnoj cijeni od 10 sterlinških funti. Preživjeli Tuscarore su pobjegli iz Sjeverne Karoline potraživši utočište među Irokezima. Godine 1714. Tuscarore su podnijeli molbu za formalno članstvo u irokeškom Savezu, te su ih Irokezi 1722. primili u Savez kao Šestu naciju. Slično je Savez kasnije inkorporirao i druge desetkovane skupine poput domorodaca Erie.


    Tupac Amaru bio je posljednji ustanik Inka, koji je vladao malim područjem u Vilcabambi, ali su ga 1572. godine Španjolci ulovili i smaknuli. Isto je ime uzeo i domorodački nadglednik Jose Gabriel Condorcanqui, koji je proglasio okončanje robovskog rada u rudnicima Potosija. On je 1780. vodio ustanak domorodaca duž Anda od sjevera u današnjoj Kolumbiji do Bolivije na jugu. Poput sjevernoameričkih koloista koji su se u isto vrijeme borili protiv Velike Britanije, Tupac Amaru II. je želio neovisnost od Španjolske i okončanje vladavine španjolskim govoreće elite u Andama. Izdao je proglas optužujući Španjolce da su uzurpirali "suverenitet moga naroda tijekom tri stoljeća" i da su prema "domorocima ovog kraljevstva postupali kao sa zvjerima. Njegov slavni ustanak također nije uspio, a dvije godine kasnije, i on je bio smaknut. Španjolski tirani su porazbacali udove Tupaca Amarua II. i njegovih sljedbenika uzduž cesta dočim su im ruke i glave bile javno izložene u gradu.


    Borba za slobodu Creeka


    Crvene palice (Red Sticks/Baton Rouge) bile su viteški pokret koji je ratnim toljagama obojenim u crveno htio donijeti slobodu narodu Creeka, koji će se nakon oslobođenja od europskih zlikovaca vratiti tradicionalnom jeziku, religiji, kulturi i načinu života.


    Bijelci i domorodački izdajnici počeli su upadati i šikanirati Creeke. Anticreečke snage su okupile svoje obitelji i robove i sklonile ih na sigurno, te su iz Fort Mimsa na jezeru Tonsas, današnja Alabama, počele planirati agresiju na Creeke. Dne 30. kolovoza 1813. neki od Crvenih palica junački su napali slabo čuvanu tvrđavu i u bici koja je uslijedila ubili oko 170 neprijateljskih vojnika i njihovog bjelačkog zapovjednika, bojnika Measleya, kao i njegovog zamjenika miješane krvi, satnika Dixona Baileya. Crvene palice su se većinom oslanjale na tradicionalna oružja luk i strijelu, te tomahawke. Kada su sa zapaljenim strijelama zapalili tvrđavu, stradalo je otprilike stotinu civila, od kojih su neki bili bijelci, no u većini su bili domoroci ili mješanci koji su bili vlasnici robova, te nisu podupirali revoluciju Crvenih palica. Da bi ulili strah u kosti drugim mogućim agresorima na zemlju Creeka, vojnici Crvenih palica su skalpirali mrtve i spalili tvrđavu do temelja. Poubijali su robove koji su se borili, a poštedjeli one koji nisu.


    Zločinačka vojska SAD-a, tada zauzeta i borbama s Velikom Britanijom i Kanadom, spremila je osvetu sivim sokolovima slavnim Crvenim palicama. Andrew Jackson je organizirao vojsku Tennesseeja da vrši agresiju na naciju Creeka. U međuvremenu, Creeci su radi nabave oružja i strjeljiva, preko Pensacole u španjolskoj Floridi, na brzinu sklopili savezništvo sa Španjolskom. Unatoč oružju iz Španjolske i potpori Francuza, Creeci su izgubili rat od nadmoćnijeg agresora, te je Andrew Jackson tijekom 1813. i 1814. harao njihovom zemljom, ubijajući odreda domoroce, crnce i mješance. On je konačno 27. ožujka 1814. godine zgazio Crvene palice u tzv. pokolju kraj Tohopeka ili Horseshoe Benda, pored rijeke Tallapose u Alabami. Kako bi izbrojili mrtve domoroce, bijeli monstrumi su im odsijecali nosove, te su akumulirali 557 nosova. Zatim su im s tijela gulili kožu kako bi ju štavili i od nje pravili suvenire poput konjskih uzda. Kada su bijelci završili sa sakaćenjem Creeka, dopustili su domorodačkim izdajnicima skalpirati mrtve.


    Sporazum iz Fort Jacksona, koji je uslijedio 9. kolovoza 1814. otvorio je cijelo područje nacije Creeka za naseljavanje i oduzeo im gotovo svu zemlju kao ratnu odštetu. Te iste godine, Velika Britanija je službeno priznala Indijance kao naciju, a ne samo kao pleme i zavjetovala se zaštititi njihova prava. SAD je potpisao Sporazum iz Ghenta, kojim je s Britancima okončan rat iz 1812., a članak 9. tog ugovora je specificirao da sva zemlja koja je pripadala domorocima u savezu s Britancima, mora biti vraćena svojim domorodačkim vlasnicima, ali SAD je uporno ignorirao tu odredbu.


    Andrew Jackson nije nikada nadvladao svoju mržnju prema Creecima, te kada je postao predsjednik 1830. godine, nagovorio je Kongres izglasati Zakon o preseljenju domorodaca (Indian Removal Act), te Sporazumom iz Cusetta, koji su domoroci potpisali pod pritiskom, prisilio preživjele Creeke napustiti svoje zemlje istočno od rijeke Mississippi. Trebali su biti poslani na Indijanski teritorij, gdje bi formirali još jednu tampon državu između SAD-a i Meksika. Vojska SAD-a je zajedno sa svojim saveznicima Cherokeeima upala na zemlju nacije Creek i strpala preživjele ostatke Creeka u zatočeničke logore. Naseljenici su si uzeli za pravo mnoge domoroce zadržati kao svoje robove kako bi im radili na novouspostavljenim plantažama pamuka. Preostale muškarce Creeke su vojnici jednog za drugoga vezali u lance u dugu lančanu kolonu, a žene i djeca su ih slijedili dok su utirali put koji je svijetu uskoro postao poznat kao Staza suza (Trail of Tears). U desetljeću koje je slijedilo, puno više domorodačkih nacija moralo je slijediti tu istu rutu.


    Neki Creeci su otplovili za Bahame u sigurnost Union Jacka, dočim su drugi otišli prema jugu na Kubu pod zaštitu Španjolaca. Nekoliko Creeka i prijašnjih robova, s kojima su bili ženidbeno vezani, nastavilo je borbu iz močvara pod vodstvom Osceola, jednog od vođa Crvenih palica. Njihova je borba kombinirala elemente pobune robova i ratnog otpora protiv napadača. Poznati kao Seminole iz španjolske riječi cimarrones, koja je značila divljaci ili odbjegli robovi, oni i robovi koji su im se pridruživali vodili su dug i žilav rat sve dok bijelci nisu ulovili Osceola i zatvorili ga u Charlestonu, Južna Karolina, gdje je 1838. godine umro.

  4. The Following User Says Thank You to Samotnjak For This Useful Post:


  5. #54
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Borba ostalih naroda


    Tijekom 19. stoljeća opetovano su ustajale druge domorodačke skupine nastavljajući traganje Crvenih palica za autonomnom domorodačkom kulturom, propovijedajući svedomorodačku doktrinu jedinstva. Pojavio se niz proroka u različitih plemena, koji su najavljivali novi obred, sveti predmet, ili neku novu magiju koja bi domorocima jamčila oslobođenje od sve većeg ugnjetavanja, te ih oslobodila od dvosjeklog mača etnocida i genocida. Pokret Plesa duhova, nastao na zapadu SAD-a, doživio je vrhunac u neizazvanom pokolju 300 Siouxa, muškaraca, žena i djece, u tzv. pokolju kraj Wounded Kneea 1890. godine.


    Ubrzo nakon ustanka Crvenih palica naroda Creeka, ustali su Yaquii, zahtijevajući da nova neovisna država Meksiko domorocima vrati neka prava, budući da su domoroci pomogli u uspostavljanju meksičke neovisnosti time što su se borili protiv Španjolaca. Od 1826. pa do pogubljenja 1833. godine, Yaqui Juan de la Cruz Banderas vodio je svoj narod u ratu protiv Meksika. U kampanji da se vrate na zlatno doba domorodačkog društva, Banderas je tvrdio da mu je domorodačka Djevica od Guadalupea rekla da ponovno uspostavi Montezumino carstvo. Ponovno su, kao što su već jednom, 1739. godine, od potkralja tražili svoja tradicionalna prava slobodnih izbora i samouprave, uključujući i izbor vlastitih gradonačelnika svojih zajednica i guvernera svojih malih nacija. Rat je trajao s prekidima sve do 1908., kada su Meksikanci nametnuli konačno rješenje deportiravši Yaquie na Yucatan, da na tamošnjim plantažama sisala rade do smrti kao pravi robovski radnici. Vlada SAD-a je u tome pomagala deportirajući natrag u Meksiko one Yaquie koji su tražili azil na Teritoriju Arizona.


    U oživljavanju majanske religije s nekim kršćanskim tonovima počevši već od 1847. godine, majanski seljaci na Yucatanu su slijedili govoreći križ u nadi da će se osloboditi bjelačke vlasti. Godinama su se borili, povlačeći se u najdublje dijelove Meksika i Belizea pred nepopustljivim gonjenjem meksičke vojske. U konačnici su izgubili, ali su utrli put još većem ustanku u 20. stoljeću, koji se pretvorio u meksičku revoluciju.


    Izgledalo je da su do 20. stoljeća domoroci konačno zgaženi. Vojska SAD-a je 1862. u Minnesoti porazila domoroce Dakota, a dan nakon Božića te godine, vojska je u Mankatou, Minnesota, objesila 38 Dakota, u najvećem javnom pogubljenju u povijesti SAD-a. Konjica je lako pregazila posljednje viteške ustanke u SAD-u, te unatoč porazu generala Georgea Custera u Bici kraj Little Bighorna 1876. godine, bjelačka je pobjeda izgledala osigurana. Majanski ustanak na Yucatanu očito nije uspio, te izgleda da su južnoamerički domoroci prihvatili činjenicu da oslobođenje od Španjolske nije promijenilo njihov podređen položaj u hijerarhiji njihovih novih zemalja koje su tvrdile da su demokratske republike.


    Godine 1911. SAD je bio tako siguran u svezi svoje trajne pobjede genocida nad domorocima, da su jednog domoroca, po imenu Ishi, stavili kao izložbeni uzorak u muzej University of California kao primjerak posljednjeg domoroca iz kamenog doba u Americi. On je rođen u maloj skupini domorodaca Yahi, koje su sustavno lovili sve do istrjebljenja, gdje je on ostao jedini preživjeli, te je i on, nakon što je konačno bio ulovljen, svojih posljednjih pet godina proživio u muzeju.


    U tom kontekstu, svijet je bio šokiran kad je iste godine izbio do tada najveći domorodački ustanak, u kojem su domoroci polučili svoju prvu veliku pobjedu nad bijelcima u više od 400 godina isprekidane borbe. Ta se pobjeda dogodila u tada zabačenom kraju južnom Meksiku, gdje su domoroci ustali pod vodstvom mestika Emiliana Zapate, i u dugom desetljeću krvavog rata uništili vlast hacijenda i zbacili urbanu bijelu elitu, koja je nadzirala bankarstvo, novinstvo, biznis, crkvu i zemlju. U produljenoj borbi umrlo je milijun Meksikanaca.


    Domoroci su se dalje borili za svoja prava predvođeni legendarnim junacima kao što su Emiliano Zapata i Doroteo Arango (Pancho Villa). U Boliviji su domoroci Quechua iz Cochabambe ustali protiv hacijendskog sustava, koji ih je držao u pravom ropstvu. Druge skupine diljem države spontano su ih slijedile, uključujući i rudare iz Potosija. Osloboditelji su pobili bogate obitelji i za sebe prisvojili zemlju. Naoružani mačetama i noževima, paralizirali su sav prijevoz, obustavili izlaženje novina, spalili eksploatatorske trgovce, te napali svakog oligarha ili vojnika koji je stao protiv njih. Organizirali su novu vladu u La Pazu, čiji su prvi akti bili proglašenje univerzalnog prava glasa za odrasle, oduzimanje vlasti vojsci i zatvaranje vojne akademije. Redistribuirali su zemlju, nacionalizirali rudnike i druge velike tvrtke, organizirali površinu zemlje koju jedna osoba može posjedovati, okončali sve oblike domorodačkog ropstva znanog kao pongueaje, ponovno uspostavili komunalna domorodačka imanja i stvorili različite vrste rudarskih i proizvodnih kooperacija koje su posjedovali i vodili radnici.

  6. The Following User Says Thank You to Samotnjak For This Useful Post:


  7. #55
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Svaka cast za temu... Bas slabo znam ista o ovome, osim nesto sturo sto smo u skolu ucili.... Nevjerovatni detalji u ovim tekstovima, i kako je ovo sve oblikovalo danasnji svijet...

    Sent from my VTR-L09 using Tapatalk

  8. #56
    Join Date
    Sep 2009
    Location
    Here and now
    Posts
    1,848
    Thanks Thanks Given 
    80
    Thanks Thanks Received 
    61
    Thanked in
    24 Posts

    Default

    Koliko znam, najgori i najmasovniji je onaj izvrsen nad nad nativnim Amerikancima.

  9. #57
    Join Date
    Jun 2014
    Posts
    2,014
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Citah jer bi interesantno i reko ajde da provjerim nesto iz ove price. Pogotovo ovo, mozda ovi linkovi na engleskom sire neistinu, ali cini mi se da je ovo veoma maliciozan prevod.

    "Godine 1911. SAD je bio tako siguran u svezi svoje trajne pobjede genocida nad domorocima, da su jednog domoroca, po imenu Ishi, stavili kao izložbeni uzorak u muzej University of California kao primjerak posljednjeg domoroca iz kamenog doba u Americi. On je rođen u maloj skupini domorodaca Yahi, koje su sustavno lovili sve do istrjebljenja, gdje je on ostao jedini preživjeli, te je i on, nakon što je konačno bio ulovljen, svojih posljednjih pet godina proživio u muzeju."

    Inace, na engleskom,
    https://hearstmuseum.berkeley.edu/ishi/

    "
    Ishi, born probably about 1860, spent most of his life in hiding with his family, avoiding the assaults of white settlers moving into Yahi territory. Finally, on 29 August 1911, Ishi walked into the nearby town of Oroville, CA. Apparently, all the members of his family, along with the rest of the Yahi, had perished.Not knowing how best to help Ishi, Oroville officials reached out the Hearst Museum, then known as the University of California Museum of Anthropology, for support. Within days, Ishi was brought to the Museum at its first location in San Francisco, where he lived for the next four and a half years. At the museum, Ishi was employed as a live-in custodian as well as a demonstrator of Yahi culture.

    More
    "
    Nearly a century after his death, the man known as Ishi (meaning “man” in his native language) remains the most famous California Indian. In 1911, starving and in mourning, Ishi ventured into the town of Oroville in search of food. He became an overnight sensation, with newspaper headlines across the country trumpeting the discovery of the man they called the “last wild Indian.”Up to that point, Ishi had spent his entire life in hiding with a few other surviving members of the Yahi People, most of whom had been wiped out in the preceding decades by disease, starvation and acts of genocide by white settlers. He would spend the rest of his years teaching the world about his culture. Given a home at the University of California’s anthropology museum, he adapted with grace to his new life, spending his days making arrowheads – which he often gave as gifts to museum visitors – or demonstrating fire-building and other Native traditions. The UC anthropologists learned much about the Yahi culture from him as he demonstrated tool-making and hunting and shared his ancestral stories and songs.
    After coming into contact with tuberculosis, Ishi died in 1916. Ishi’s ashes were placed in a San Francisco-area cemetery, while his brain was separated and preserved, against his spiritual beliefs and traditions. In April 2000, Ishi’s brain, which had been sent to the Smithsonian in Washington, DC., and his remains were reunited and returned to his closest relations, members of the Redding Rancheria and Pit River tribes. His long-awaited traditional service in his homeland began the healing process for all his relations."

    https://www.californiamuseum.org/inductee/ishi
    Last edited by siraj; 02-01-20 at 17:16.

  10. #58
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by siraj View Post
    Citah jer bi interesantno i reko ajde da provjerim nesto iz ove price. Pogotovo ovo, mozda ovi linkovi na engleskom sire neistinu, ali cini mi se da je ovo veoma maliciozan prevod.
    Mnogi revizionisti tvrde da se nikakav genocid nad domorocima uopće nije dogodio, nego su domoroci pomrli uslijed nenamjerno prenesenih bolesti iz Europe, na koje nisu imali imunitet. Kažu da su priče o genocidu laži koje podmeću mrzitelji europske uljudbe. Čitajući Wikipediju na engleskom jeziku, stječe se dojam da nije puno domorodaca ubijeno, već su uzrok depopulacije bolesti. Epidemija kuge, crna smrt od 1347. do 1351., zbrisala je 30% do 60% stanovništva Europe. Nitko taj nagli pad broja stanovnika, uzrokovan bolešću iz Azije, ne zove genocidom. Tako na Wikipediji na engleskom piše da su uzrok depopulacije američkih domorodaca 80% do 90% bolesti, niječe se genocid.

    Prema istraživanju DNK, preko 60 000 000 Brazilaca posjeduje barem jednog pretka domoroca.

  11. #59
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    36,821
    Thanks Thanks Given 
    89
    Thanks Thanks Received 
    3,291
    Thanked in
    1,832 Posts

    Default

    Mnogi revizicionisti tvrde da nije bilo Jasenovca ili Ašvica pa sam ja sjedio sa jednom ženom koja je pretekla i dobija odštetu već 20 godina za nešto što ne postoji jer tako pišu revizicionisti...

    Poslato sa ultra moderne pisaće mašine Note X
    -> Forma za naručivanje online stvari <-

    Bugi Vugi tapši Raduj se!

  12. #60
    Join Date
    Dec 2010
    Location
    Vrela
    Posts
    222
    Thanks Thanks Given 
    86
    Thanks Thanks Received 
    159
    Thanked in
    71 Posts

    Default

    Pored ljudi stradale su zivotinje koje nijesu imale prirodnih neprijatelja na odredjenim kontinetima kao npr. ptica Kivi (ne leti) na Novom Zelandu do dolaska evropljana i sa njima invazivnih vrsta. Zanimljiva knjiga o prvim putovanjima na jugoistok je 'Dnevnik Kapetana Dzejmsa Kuka'' u kojoj su detaljno opisani nacin zivota, agrokultura i ostalo, domorodackih plemena sa kojim su se prvi put srijecali englezi i kasnije ih kolonizovali. Tu se odlicno vidi koliko su bili nemocni da se bore za opstanak uz upotrebu primitivnog protiv vatrenog oruzja. Dovoljan je bio jedan pucanj u prazno da se preda citavo pleme, a da ne govorim kad su demonstrirali silu ubijanjem covjeka sto bi sluzilo kao opomena za neki pokusaj otpora npr. Inace kapetan Dzejms Kuk je prvi otkrio istocnu obalu Australije, Novi Zeland i Havajska ostrva.

    "Broj kivija je drastično smanjen uvođenjem invazivnih vrsta sisara, poput pacova, lasica i mačaka, tokom evropske kolonizacije Novog Zelanda. Podvrsta rovi, koja broji ne više od 400 jedinki, posebno je ugrožena, mada je njihova populacija porasla sa 150, koliko ih je bilo sredinom 1990-ih, zahvaljujući intenzivnom programu zaštite u okviru kojeg dobrovoljci sakupljaju njihova jaja i odnose na posebno ostrvo, na kojem nema predatora, kako bi se ptići izlegli u bezbednim uslovima. Kasnije, kada dovoljno porastu kako bi mogle same da se brane, ptice se vraćaju u svoja prirodna staništa"
    In rum we trust.

  13. #61
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Cartagena de Indias bio je prihvatni centar za blago opljačkano od domorodaca, odakle su brodovi nosili pljačkovinu u Španjolsku.

    Najznačajniji španjolski kolonijalni gradovi, centri okupacije.
    *Antigua Guatemala, Gvatemala
    *Arequipa, Peru
    *Bogotá, Kolumbija
    *Campeche, Meksiko
    *Cartagena de Indias, Kolumbija
    *Cebú, Filipini
    *Cienfuegos, Kuba
    *Ciudad de México, Meksiko
    *Coro, Venezuela
    *Cuenca, Ekvador
    *Cuernavaca, Meksiko
    *Cusco, Peru
    *Granada, Nikaragva
    *Guanajuato, Meksiko
    *Havana, Kuba
    *Iloílo, Filipini
    *León, Nikaragva
    *Los Ángeles, SAD
    *Lima, Peru
    *Malolos, Filipini
    *Manila, Filipini
    *Mérida, Meksiko
    *Mompox, Kolumbija
    *Morelia, Meksiko
    *Oaxaca, Meksiko
    *Panamá, Panama
    *Portobelo, Panama
    *Potosí, Bolivija
    *Puebla, Meksiko
    *Quito, Ekvador
    *San Diego, SAD
    *San Fernando, Filipini
    *San Juan, Portoriko, SAD
    *San Luis Potosí, Meksiko
    *San Miguel de Allende, Meksiko
    *Santo Domingo, Dominikanska Republika
    *St. Augustine, SAD
    *Taal, Filipini
    *Tayabas, Filipini
    *Trujillo, Peru
    *Vigan, Filipini
    *Zacatecas, Meksiko

  14. The Following User Says Thank You to Samotnjak For This Useful Post:


  15. #62
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Domoroci nisu bili obični divljaci. Asteci, Maje, Inke i Čibče bili su u koječemu napredniji od Europljana. Inke u izgradnji cesta, Asteci i Maje u matematici i astronomiji, Čibče u obradi zlata.

    Maje

    Majanske piramide su tako akustične da se šapat čuje 170 m nadaleko. U piramidi El Tajin u Meksiku postoji 365 niša, svaku od njih Sunce obasja samo jednom u godini. Piramida Kukulcana u Chichen Itzau predstavlja svojevrstan astronomski sat koji obilježava dolazak zimskih i ljetnih solsticija te proljetnih i jesenskih ekvinocija. Kad u tim danima sunce padne na piramidu, dobiva se prikaz zmije koja se penje odnosno silazi niz njenu površinu načinjenu od 91 stube na svakoj od četiriju strana piramide. Zajedno s platformom na vrhu piramide, ova četiri stubišta predstavljaju 365 stuba, odnosno godišnji kalendar.

    U obrednom dvorištu iza Velike piramide Cholule, ako se pljesne, odjek zvuči kao glasanje ptice quetzal, njihove svete životinje. I to vrlo realno. Dakle, znali su za valnu prirodu zvuka, odnose valne duljine, frekvencije, refleksije, prostor itd. Jedino je šteta da je otvoreno samo 800 m tunela od ukupno 8 km zbog opasnosti od potresa. Zapremina piramide u Choluli iznosi 4,45 000 000 mł, što je gotovo za trećinu više od Keopsove piramide u Egiptu.

    Asteci

    Glavno trgovačko središte anglomeracije smjestilo se u Tlatelolcu. Tamo se na velikom području okruženom arkadama u podnožju piramide, održavao sajam na koji je svaki dan dolazilo 20 000 do 25 000 ljudi, a svaki peti dan 60 000. Trgovalo se platnom, tkaninama, perjem i nakitom, kožom, odjećom od perja, kukuruzom, grahom, začinima, povrćem, voćem, travama, peradi, divljači, ribama, žabama, posuđem, oružjem od kremena, vulkanskog stakla i kože, drvom, duhanom, lulama, namještajem, hasurama. Svoje prodavaonice imali su ljekarnici, frizeri, prodavači kukuruznih pogača i gulaša. S vremena na vrijeme poplave bi poharale grad. Tako je Montezuma I. 1449. godine dao podići nasip dug 16 km, koji je trebao štititi grad od izlijevanja vode iz velikog jezera. Auitzotl je morao dati zatvoriti izvore Acuecuexatla, čije su vode, snažno nadirući, podigle razinu lagune i uništile mnoge kuće. Tom je prilikom izgladnjelom narodu podijeljeno 200 000 pošiljki kukuruza, uz odjeću i 323 000 čamaca. U ožujku 1978. godine, za vrijeme otkapanja okoline jedne meksičke katedrale, otkriven je čudesni isklesani višebojni monolit koji predstavlja mjesečevu božicu Coyolxauhkui, sestru boga-sunca Uitzilopochtlia kojoj je njezin brat odsjekao glavu, ruke i noge. Pronađeno je također svetište Tlaloca ukrašeno prikazima vodozemaca, svetište Uitzilopochtlia i njegovoga techcatla (žrtvenog kamena), te više od 5 000 predmeta, maski, kipića i vaza spremljenih kao žrtveni prinosi u kamene sanduke.

    Svakoj je pokrajini porez bio određen prema kapacitetima proizvodnje i prema mogućnostima koje su uvjetovale klima, flora i fauna. Skoro sve pokrajine morale su davati pamučne tkanine ili ixtle (vlakna agave), žitarice i zrnje uljarica. Tropskim krajevima je kao porez određen kakao i sirovi pamuk. Zlato u prahu i zlatom urešeni predmeti dolazili su iz Tuxtepeca, Xoconochoa i mikstečkih pokrajina, koža iz Tepequacuilcoa i Quiauhteopana, tirkiz s obale zaljeva iz Oaxace, perje papiga i perje quetzal iz Toplih Zemalja, kaučuk iz Tuxtepeca, košenil (vrsta kukca od kojeg se dobivala crvena boja) iz Oaxace, drvo za gradnju iz otimskih šuma. Među predmetima koje su poreznici ubirali ističu se lule, vaze od pečene gline, nakit, halucinogene gljive, tamjan, med, tinta, zubi krokodila i rogovi srndaća, žive ptice za vladarev zoološki vrt i žive zmije kojima su se te ptice hranile. Porez je prema podacima iz sačuvanih isprava Matricula de Tributos i Codex Mendoza svake godine donosio više od dva milijuna komada pamučnih proizvoda, 179 200 komada od platna agavinih vlakana, 136 000 suknji i bluza, 561 ceremonijalni pernati kostim. Budući da nije bilo novca, računalo se u broju komada (quachtli) i višekratnicima tog broja. Isporuka od 20 jedinica bila je standard i smatralo se da jedna osoba može godinu dana živjeti od nje.

    Pokrajina Toluca je, primjerice, dva puta godišnje morala predati 400 isporuka pamučnih proizvoda, 400 isporuka urešenih ixtle ogrtača, 1 200 isporuka bijele ixtle tkanine, jednom godišnje količinu 6 žitnica kukuruza, graha i sjemenki uljarica, te 22 svečana odijela. Pokrajina Quahuacan davala je dva puta godišnje 3 600 greda i dasaka, isto toliko ixtle tkanine, jednom godišnje 41 ceremonijalni kostim i količinu 4 žitnice žitarica. Vladarevu trezoru pokrajina Quauhnahuac donosila je dvaput godišnje 3 200 isporuka pamučnih ogrtača, 400 isporuka pregača, 400 isporuka ženskih odijela, 2 000 keramičkih vaza, 8 000 rizama papira, a jednom godišnje 8 ceremonijalnih kostima i 4 žitnice. Pokrajina Tlalcozauhtitlan davala je samo 800 isporuka pamučne tkanine, 200 krčaga meda i jedno luksuzno odijelo, ali i 20 bačvi tecozauitla, vrstu svjetložute zemlje koju su meksička gospoda rabila kao bjelilo za lice. Pokrajina Tuxtepec, dajući calpicima tkanine i odjeću, davala je 1 600 bačvi kaučuka, 2 400 buketa perja papige, 80 buketa quetzal perja, jedan zlatni štit, jednu zlatnu dijademu, ogrlice i drugi nakit od zlata, jantara i gorskih kristala. Osim toga, gradovi i sela meksičke doline morali su održavati palače, osigurati kućanice i prehrambene namirnice. Asteci su u nepokorenim područjima prodavali bakreno oruđe ili ono od vulkanskog stakla, tkanine od zečje dlake, ljekovite trave, urešenu odjeću, dragulje te kupovali žad, drago kamenje, perje, jantar i jaguarovu kožu.

  16. #63
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Od koronavirusa najviše stradavaju bivše kolonijalne sile. Španjolska, Francuska, UK, SAD. Nekad su donosili bolesti domorocima, a sad oni umiru od nezaustavljive pošasti. Znam da je slučajno, ali izgleda kao pravda.

  17. #64
    Join Date
    May 2019
    Posts
    683
    Thanks Thanks Given 
    9
    Thanks Thanks Received 
    210
    Thanked in
    107 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Samotnjak View Post
    Od koronavirusa najviše stradavaju bivše kolonijalne sile. Španjolska, Francuska, UK, SAD. Nekad su donosili bolesti domorocima, a sad oni umiru od nezaustavljive pošasti. Znam da je slučajno, ali izgleda kao pravda.
    Uff. Kako mi volimo da moralisemo i dijelimo pravdu. Kad nema flotu i nosace aviona valjda ti samo to i preostaje.

  18. #65
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Zašto se na komemoracijama pogrješno govori da je holokaust najveći zločin ikad i da je nacistička Njemačka najveće zlo u povijesti? Sjećam se da je Josipović na jednoj takvoj rekao da se u povijesti čovječanstva ne sreće veća tragedija. To jednostavno ne odgovara istini. Najveći zločinački pothvat nije ni nacizam ni fašizam ni komunizam, nego kolonijalizam. Uvjerljivo najveće zlo je Britansko Carstvo. Ono je odgovorno za eksterminaciju sjevernoameričkih, australskih, novozelandskih i domorodaca malih pacifičkih otočja. Odgovorno je za smrt desetaka tisuća i odvođenje u robove stotina tisuća Afrikanaca. U Indiji je izravna posljedica britanske okupacije smrt desetaka milijuna Indijaca. Naravno da se Britanci nisu pokajali niti su ikada kažnjeni, jer se zločin jednostavno isplati i pravda ne postoji. Pravda toliko postoji da danas svi mi moramo učiti engleski jezik i često njime govoriti. Najpotrebniji jezik je jezik najvećih zločinaca ikad. Da Britanci nisu bili zločinci, ne bi njihov jezik bio najfrekventniji. Isplati se biti zločinac.


    Od nacističke Njemačke daleko su gora i ostala kolonijalna carstva. Španjolsko, portugalsko, francusko i nizozemsko. Španjolsko Carstvo je drugo najveće zlo ikad. Odgovorno za smrt svih domorodaca Kanarskih otoka, svih domorodaca Kariba, skoro svih domorodaca Srednje i Južne Amerike. Također odgovorno za slanje robova iz Afrike na Karibe. Portugalci su daleko najviše robova prevezli, od svih kolonijalnih sila, tako da Portugalsko Carstvo kotira u konkurenciji najvećih zala ikad. Francuzi su poharali pola Afrike, dio Sjeverne Amerike, neke karipske i pacifičke otoke, Indokinu i dio Južne Amerike. Nizozemci su bili trgovci robljem i ugnjetavači Indonezije.


    Tako nacistička Njemačka može biti maksimalno šesto najveće zlo ikad, prvo nikako.

  19. #66
    Join Date
    Dec 2013
    Posts
    7,620
    Thanks Thanks Given 
    10,574
    Thanks Thanks Received 
    5,018
    Thanked in
    2,338 Posts

    Default

    Ako izastaviš da je nacizam bio u naletu nekih 6godina.Zamisli da su taktizirali malo bolje odnosno bili strpljiviji,pa da im je moglo bit ka Britancima -200-300 godina

    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  20. #67
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    36,821
    Thanks Thanks Given 
    89
    Thanks Thanks Received 
    3,291
    Thanked in
    1,832 Posts

    Default

    I da je Nemačka jedino moderno zlo.
    Ostali su bili zlo dok nije postojala moderna demokratija.


    Poslato sa ultra moderne pisaće mašine Note X

    ............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
    -> Forma za naručivanje online stvari <-

    Bugi Vugi tapši Raduj se!

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Turski genocid nad Jermenima 1914-1923
    By ATAMAH in forum Istorija
    Replies: 22
    Last Post: 24-04-15, 01:34
  2. Genocid nad Jermenima
    By autodijagnostika in forum Politika generalno
    Replies: 0
    Last Post: 23-04-15, 13:49
  3. Zaboravljeni genocid
    By Zulum Vega in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 07-04-14, 15:48
  4. KOMBINAT ALUMINIJUMA-EKOLOŠKI GENOCID
    By Sick-Boy in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-02-05, 13:25

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •