Page 2 of 3 FirstFirst 123 LastLast
Results 26 to 50 of 51

Thread: Kolonijalni genocid

  1. #26
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Dojmovi iz domorodačkih rezervata u SAD-u.

    http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijek...-Juznoj-Dakoti

    Unutar rezervata Pine Ridge u Južnoj Dakoti u mjestu Wounded Knee, u kojemu žive 382 stanovnika, pokopani su ostaci žrtava posljednjeg zločina SAD-a nad nenaoružanim domorocima iz plemena Lakota. Taj pokolj su počinili 29. prosinca 1890. bijeli monstrumi iz 7. konjaničke pukovnije. Na licu mjesta je ubijeno više od 150 domorodaca, a od rana i smrzavanja još toliko jer su ostavljeni na snijegu teško ranjeni. Ubijanjem nenaoružane djece, žena, staraca i nešto muškaraca vojnici su se osvetili za pogibiju Custera i izvrsno naoružanih vojnika iz 7. konjaničke pukovnije, dio je povijesti ovog danas iznimno siromašnog mjesta.

  2. #27
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Filip II. Španjolski je 1570. izdao dekret po kojem je nahuatl (astečki) službeni jezik Nove Španjolske. Međutim, 1696. godine Karlo II. zabranjuje uporabu bilo kojeg drugog jezika osim španjolskog u koloniji Novoj Španjolskoj. Godine 1820. oko 60% stanovnika Meksika govori nekim od domorodačkih jezika, 1889. samo 38%, a krajem 20. stoljeća tek 6%. Tako je Meksiko najveća hispanofona zajednica na svijetu. Danas 6 695 228 državljana Meksika ima neki od domorodačkih jezika kao materinski, što je svega 6.1% stanovništva. Savezne države prema udjelu domorodačkim jezicima govorećih: Oaxaca 34.2%, Yucatán 30.3%, Chiapas 27.2%, Quintana Roo 16.7%, Guerrero 15.1%, Hidalgo 15.1%, Campeche 12.3%, Puebla 11.7%, San Luis Potosí 10.7%, Veracruz 9.4%, Nayarit 5.1%, Michoacán 3.5%, Chihuahua 3.5%, Tabasco 3%, México 2.8%, Tlaxcala 2.6%, Sonora 2.5%, Durango 2.1%, Morelos 2%, Baja California Sur 1.9%, Querétaro 1.8%, Distrito federal (glavni grad) 1.5%, Baja California 1.5%, Nuevo León 1%, Sinaloa 0.9%, Tamaulipas 0.8%, Jalisco 0.8%, Colima 0.7%, Zacatecas 0.4%, Guanajuato 0.3%, Coahuila 0.2%, Aguascalientes 0.2%.


    Jedinim velikim uljudbama koje su zatekle konkvistadore smatraju se Asteci, Maje, Inke i Čibče. Astečkim jezikom (nahuatl) danas se služi 1 740 000 ljudi (procjena iz 2010.), majanskim jezicima 4 951 431 (procjena iz 2018.), kečuanskim (jezikom starih Inka) 7 800 000 (procjena iz 2016.), a čibčanski je nažalost već oko 1800. izumro pod pritiskom španjolskih zavojevača. Za to odgovornost snosi zao kralj Karlo III., koji 1710. propisuje španjolski kao jedini dopušteni jezik u Novoj Granadi. Od izumrlih jezika najviše treba žaliti za čibčanskim i za jezikom Tainosa, karipskih domorodaca koji su prvi spoznali europske monstrume. U Paragvaju se, pak, dogodila anomalija da mestici ne govore španjolskim nego guaranskim jezikom. Guaranskim govori preko 90% Paragvajaca, a španjolskim 87%. Guaranski je s do 8 000 000 govornika jedan od najzdravijih američkih domorodačkih jezika. Tristotinjak jezika već je zauvijek umuknulo uslijed agresije Europljana, što je nenadoknadivi gubitak za baštinu čovječanstva.

  3. #28
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    https://en.wikipedia.org/wiki/List_o..._of_extinction


    Na popisu izumrlih jezika 139 je američkih i 68 australskih domorodačkih, ukupno 207 zauvijek umuknutih. Brojka će sigurno rasti jer još deseci imaju beznačajno malen broj govornika i silno su ugroženi. Prije agresije bijelih monstruma tisuće jezika živjelo je na američkom, a 290-363 na australskom kontinentu.

  4. #29
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Španjolski zločinac Francisco de Orellana, prvi bijelac koji je vidio amazonsku prašumu, procijenio je broj njenih žitelja na pet do šest milijuna. Početkom 21. stoljeća samo će 250 000 domorodaca živjeti na istom području. Pogledajte izvrsne četiri epizode BBC-ovog serijala Konkvistadori. Prva se bavi monstrumom Hernánom Cortésom i velikošpanjolskom agresijom na Astečko Carstvo. U drugoj je središnja figura nesoj Francisco Pizzaro, koji je vodio bandu od 168 razbojnika koji su uz pomoć epidemija i domorodačkih saveznika srušili slavno Carstvo Inka. Treća govori o Franciscu de Orellani i Gonzalu Pizzaru, koji su pročešljali i nazvali amazonsku prašumu i rijeku. Slijedeći ju, doći će do Atlantika, a krenuli su s obala Pacifika. Četvrta govori o gadu Álvaru Núńezu Cabezi de Vaci, koji je divljao Sjevernom Amerikom, područjem današnjeg SAD-a.








  5. #30
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Zadivljen američkim domorocima, smislio sam pokoji deseterac o junačkome dvogodišnjem odolijevanju Tenochtitlana španjolskim gadovima.

    Cuahtemoca [Kvatamoka] spominjem viteza
    ne plaši se Hernana Cortesa
    a njegovi mačevi od žada
    Španjolcima ne daju put grada.
    Tu astečki ratnik bandu tjera
    preko cijelog Texcoca jezera
    junaci se borbenoga dara
    uresiše kožom jaguara.

    Ixcateopan, mjesto gdje počiva vitez Cuahtemoc.


    Last edited by Samotnjak; 28-08-18 at 16:18.

  6. #31
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    https://en.wikipedia.org/wiki/Spanis...f_the_Americas


    Prema Wikipediji na engleskom, broj Španjolaca koji su iselili iz Španjolske u Ameriku tijekom kolonijalnog razdoblja (od 1492. do 1824.) procjenjuje se na oko 1 860 000. Dosta malo. Na otoku koji danas dijele Haiti i Dominikanska Republika broj domorodaca smanjio se s par stotina tisuća u trenutku Kolumbova dolaska na 60 000 u 1509. godini. Bartolomé de las Casas tvrdi da je na svim karipskim otocima zajedno 1492. živjelo oko 6 000 000 Aravačana, a sada nema ni jednog jedinog. Skroz su zatrti.


    Izvorno pučanstvo Meksika palo je za 90% od početka velikošpanjolske agresije do ranog 17. stoljeća na samo između 1 000 000 i 2 500 000 ljudi. U Peruu je prije agresije bilo, prema Wikipediji na engleskom, oko 6 500 000 domorodaca. Početkom 17. stoljeća zabilježeno ih je 1 000 000. Sherburne F. Cook procjenjuje broj izvornih stanovnika Kalifornije na oko 310 000 godine 1769., a 1910. ostaje samo 25 000. Nagao pad dolazi nakon kolonijalnog razdoblja, kad su SAD i Meksiko neovisne države, pa tako od 1846. do 1910. od 200 000 domorodaca ostaje njih 25 000.

  7. #32
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Potresan dokumentarac o zvjerstvima bijelih monstruma nad nevinim američkim domorocima.


  8. #33
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    U kolonijalnom dijelu Santo Dominga, najstarijeg grada u Americi podignutog od strane europskih uljeza, i danas se ističe spomenik gnjusnome monstrumu Nicolásu de Ovandu y Cáceresu. Čovjeku koji je dao žive spaliti 84 čovjeka, kasike (poglavice) domorodačkih plemena. Ispod prikaza zločinca piše da je u pitanju guverner Hispaniole. Španjolci i danas otok na kojem su dovršili genocid nad nevinim domorocima zovu španjolskim otokom (La Espańola, na latinskom Hispaniola, na haićanskom kreolskom Ispayola). To je isto kao kad bi se Jeruzalem zvao Hitlerstadt, Vukovar Kokardnik, a Srebrenica Mladićevo.

  9. #34
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default


  10. #35
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Tek sad vidim ovu vijest s početka 2018.


    https://www.express.hr/znanost/nakon...i-azteke-13816


    Nakon 500 godina otkrili kako su Europljani pobili Azteke


    Samo pet godina epidemije u 16. stoljeću bilo je dovoljno za pobiti 80 posto tog naroda.


    Španjolskim osvajačima bilo je potrebno skoro cijelo 16. stoljeće genocida nad Aztecima u prvom redu, ali i drugim narodima koje su tamo zatekli, za ovladati Srednjom Amerikom. Otpor Španjolcima na poluotoku Yucatanu protegao se na čak 170 godina, a pitanje je kako bi danas uopće danas izgledao taj dio svijeta da Španjolcima u pomoć nije pritekla sva sila boleština koje su u jezivim epidemijskim valovima desetkovale domorodačko stanovništvo. Najgora epidemija koja je pogodila Azteke izbila je 1545. i u pet godina pokosila je 15 milijuna ljudi, danas se procjenjuje da je bila riječ o čak 80 posto pripadnika tog naroda. Azteci su bilježili da bi oboljeli naglo dobivali visoku temperaturu, trpjeli teške glavobolje, krvarili iz očiju, usta i nosa, te da su umirali nakon tri ili četiri dana. Bolest su zvali "cocoliztli", što na jeziku Nahuatl znači "pomor".


    Skoro pola tisućljeća nikome nije bilo jasno o kakvoj je epidemiji mogla biti riječ, osim da je to nešto što su Europljani dovukli sa sobom iz, procvati renesanse unatoč, još uvijek stoljećima jezivo prljave Europe. Američki domoroci nisu imali nikakav imunitet protiv takvih bolesti i od njih su u stotinama tisuća, milijunima umirali čak i kroz 19. stoljeće. Tijekom 20. i 21. stoljeća znanstvenici su polako isključili velike boginje, ospice, mumbs i gripu – uobičajene sumnjivce takvih pomora – kao moguće krivce za pomor Azteka iz 16. stoljeća. AFP prenosi da su znanstvenici napokon sa skoro potpunom sigurnošću otkrili o čemu je bila riječ, i to analiziranjem tragova DNK u zubima nekoliko desetaka pomrlih Azteka iz 16. stoljeća. Bila je riječ o specifičnoj vrsti tifoidne groznice, objavili su znanstvenici koji su odgonetnuli enigmu, u svom članku objavljenom u Nature Ecology and Evolution.


    "Cocolitzli od 1545. do 1550. bio je jedna od mnogih epidemija koje su harale Meksikom nakon dolaska Europljana, ali i druga od tri najsmrtonosnije i s najvećim brojem žrtava koje je odnijela", kazao je Ashild Vagene sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj. Razmjeri pomora među Aztecima mogu se usporediti samo s epidemijom "crne smrti", kuge, u Europi u 14. stoljeću. Tijekom tog stoljeća od kuge je u zapadnoj Europi pomrlo 25 milijuna ljudi, nasuprot 15 milijuna žrtava među Aztecima u samo pet godina.


    Udarac po izvorne američke narode bio je još i gori utoliko što je ta epidemija sve te ljude pobila samo dva desetljeća nakon što je epidemija velikih boginja, odmah nakon iskrcavanja Španjolaca, pobila između pet i osam milijuna ljudi. Treća velika epidemija izbila je 1576., opet je bila riječ o velikim boginjama, i tada je u samo dvije godine pomrla čak polovica urođeničkog stanovništva Srednje Amerike. Franjevački povjesničar Fray Juan de Torquemada ovako je opisao te epidemije: "Po gradovima su iskopali dugačke rovove i od zore do mraka svećenici nisu radili ništa drugo nego samo prenosili mrtve i bacali ih u te rovove." Čak ni liječnicima tog doba nije bilo jasno od čega umiru Azteci u epidemiji od 1545. do 1550. Bilo im je jasno samo to da to sigurno nisu ni malarija ni ospice. Tek sada znanstvenici su analizirali uzročnika. DNK testiranju podvrgnuli su materijal iz zuba iz 29 kostura i pronašli su tragove bakterije salmonella enterica, koja izaziva paratifusnu groznicu, i to danas izrazito rijetku varijantu C.


    U vrijeme udara europskih kolonizatora na Amerikance koji su do tada stoljećima živjeli više ili manje sretno, ali i neometano gradeći svoje civilizacije, salmonella enterica tipa C u Europi je bila, kao i još jeziva količina drugih zaraznih bolesti, bila udomaćena skoro jednako kao i u Srednjem vijeku.


    Ova bakterija pojavljivala se i danas se pojavljuje u izrazito lošim higijenskim uvjetima. Za sva tri tipa ove bakterije u slučaju zaraze danas je diljem svijeta smrtnost bez liječenja između 10 i 15 posto. Uz primjenu adekvatnih antibiotika smrtnost pada ispod jedan posto. Usto, danas je tip C izraziti raritet po cijelom svijetu. A u 16. stoljeću u samo pet godina pobio je čak 80 posto Azteka. Potomaka Azteka danas je samo nešto više od jednog milijuna.

  11. #36
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Habsburška Monarhija, tada domovina i Hrvatima, imala je stremljenja postati kolonijalna sila. U vidu je bio Borneo. Od kolonizacije nije bilo ništa, ali poduzimane su znanstvene ekspedicije u daleke krajeve. Domoroci Solomona,stanovnici guste , čupave kose, slične ovčjem runu, crni kao ugljen, nisu obračali mnogo pažnje došljacima. Više su ih privlačili vlastiti međusobni krvavi ratovi. Radije su se bavili lovom na ljudske glave nego da ubijaju bjeloputne strance. Propovijedanje misionara slušali su pristojno, pa se zbog svega toga ozbiljnija konfrontacija Istoka i Zapada dogodila tek 1896. godine. Te godine iskrcala se na Gudalcanalu ekspedicija ALBATROSS (ime broda kojim su doplovili), koju je tamo poslalo i financiralo Geografsko društvo u Beču. Prešavši preko uskog i ravnog pojasa uz obalu, ekspedicija je poslije nekoliko dana stigla do podnožja 1 600 metara visoke planine Tatuva. Osamnaest članova ekspedicije odlučilo je da se popne na Tatuvu bez obzira na upozorenja domorodaca da će svi stanovnici otoka umrijeti ako se netko drzne osvojiti Tatuvu. Vođa ekspedicije, ugledni geolog Henrich Foullon von Norbeeck, odgovorio je domorocima da su on i njegovi drugari došli iz velike daljine kako bi se popeli na Tatuvu i da će to učiniti. Kad su sutra dan članovi ekspedicije zajutarkovali, nezamjetno ih je opkolio velik broj domorodačkih ratnika, ali im je bilo tako žao onih za koje su znali da moraju umrijeti te su ih pustili da na miru dovrše zajutrak i tek su ih tada napali. Ekspedicija se hrabro odupirala i na kraju krajeva su uspjeli odbiti domoroce, ali ih je šest poginulo. Među njima i njihov neustrašivi vođa. Tako se završila prva bitka za Gaudalcanal. U ekspediciji je bilo i nekoliko Hrvata. Među poginulima je bio mornar Jakov Doković, a teško ranjeni su bili Petar Čurčić, Antun Kovačević, Nikola Lovrić i Franjo Šepčić.


    U Drugome svjetskom ratu Japanci su pokazali da se žuta rasa može oružjem ravnopravno boriti s bijelom. Izbacili su bijele (britanske, francuske, nizozemske, esadeovske) kolonizatore iz Burme, Malaje, Indokine, Istočne Indije, s Filipina. Napali su i Australiju, razorivši Darwin. Imamura je bio jedan od najuglednijih časnika japanske kopnene vojske. Ne samo da je na početku rata brzo i okretno zauzeo sav otok Javu, nego je poslije uveo red u Nizozemskoj Istočnoj Indiji, uporabivši za to sasvim male snage. Njegovi liberalni postupci izazvali su, međutim, tako žestoku kritiku moćnih i uplivnih snaga u Glavnom stožeru, da je neko vrijeme bila u pitanju njegova daljnja karijera.


    Jedan od prvih poteza kojima je Imamura započeo okupaciju bilo je puštanje iz zatvora Ahmeda Sukarna, koji je u dobu nizozemskoga kolonijalnog režima bio najutjecajniji revolucionarni vođa u Nizozemskoj Istočnoj Indiji. Sukarna su doveli iz samice ravno u Imamurinu službenu rezidenciju, elegantnu zgradu u kojoj je još kratko vrijeme prije toga stanovao nizozemski kolonijalni namjesnik. "Znam da vi niste čovjek koji sluša bilo čija naređenja", rekao je Imamura. "Zato ih od mene ne ćete dobivati. Čak vam ne ću savjetovati što činiti. Ali, mislim da vam mogu obećati da će Indonežanima biti pod našom okupacijom bolje potrude li se i nauče naš jezik. Sve ostalo u vezi s okupacijom ovisi o japanskoj vladi. Drugim riječima, budući da o tome ne mogu odlučivati ja nego oni, ne mogu vam obećati da ćete dobiti neovisnost".


    Osim što je među svojim sunarodnjacima promicao učenje japanskog jezika i pomogao organizirati nastavu, Sukarno je pomogao u stvaranju odbora u kojemu se nalazilo 15 Indonežana i 5 Japanaca, i koji je imao zadatak primiti pritužbe građana. Prigovori Imamurinu liberalizmu došli su brzo do ušiju njegova neposrednog starješine, generala Teraučija u Sajgonu (današnjem Hošimingradu), koji ih je odmah proslijedio u Tokio. Malo kasnije iz Tokija su u Bataviju (današnju Jakartu) doputovali generali Akira Muto i Kiođi Tominaga koje je poslalo Ministarstvo rata ispitati pritužbe protiv Imamure. Imamura je veoma odlučno i agresivno branio svoju okupacijsku politiku. "Ja zapravo samo izvršavam careve direktive", rekao je. "Ako ustanovite da ne valja moja uprava, smijenite me, ali vas molim to ne učiniti dok ne proučite njene ishode!" Inspektore je zapanjilo ono što su vidjeli, pa su u izvješću Tođu i načelniku Glavnog stožera Sugijami preporučili Imamuri dati slobodne ruke.


    Admiral Ugaki završava svoj dnevnik za 1942. godinu: "Kako je bila divna prva faza naših operacija! A kako nam ide loše od bitke kod Midwaya! Kao san rasplinula se naša strategija kojom smo mislili zauzeti ne samo Havaje, Fidži, Samou i Novu Kaledoniju nego i Indiju, i ujedno uništiti britansku Istočnu flotu. Neprijatelj je spriječio zaposjedanje Port Moresbyja i Guadalcanala. Dok gledam u prošlost, u grudima mi se diže bura čuvstava. Znam da u ratu ne može ići uvijek onako kao što želimo, ali to što nam se zbiva strašno je. Ima previše primjera očajničke borbe naših časnika i vojnika s neusporedivo nadmoćnim protivnikom, a da bi se ovdje mogli makar samo nabrojiti. Svim tim junacima moja duboka zahvalnost, a moja duboka sućut onima što su viteški poginuli".


    Esadeovski general George C. Kenney hvali Japance: "Žutonja se i dalje uporno potcjenuje. Samo se po sebi razumije da ćemo ga svakako pobijediti, prije ili kasnije. Ali vrijeme, znoj, krv i novac što ćemo ih morati uložiti u taj posao nadilaze svaku našu predodžbu o tome. To će se pogotovo sigurno dogoditi dopustimo li žutim vragovima iskoristiti silna prirodna bogatstva kojih su se dočepali. Dovoljno je pogledati što se danas događa kod Bune [na Novoj Gvineji] i ne zaboraviti kako nas čekaju stotine Buna. Ondje su žutonje već dva mjeseca u sasvim beznadnoj situaciji. Bombardiranjem i mitraljiranjem skresali smo njihov garnizon na šaku vojnika sposobnih za borbu; nemaju doslovno nikakvu zračnu podršku; njihova mornarica jednostavno se ne može probiti kroz našu zračnu blokadu kako bi im pomogla; u posljednje vrijeme morali su nekoliko puta gledati kako im potapamo brodove samo nekoliko milja od njihovih položaja; hrane se oskudno i moraju štedjeti strjeljivo, jer su količine strjeljiva i hrane koje su im uspjele dopremiti podmornice, i to samo jedan jedini put, noću, i zrakoplovi, bijedne. Ali, car im je naredio držati se, i oni se, bogami, drže! Njihov moral! Dovikuju našim vojnicima: "Što je to s vama, Jenkiji? Zar ste doista kukavice? Zar ste se ukenjali? Zašto nas ne napadnete da se borimo?" Kad smo opkolili nekoliko njihovih snajpera i pozvali ih na predaju, odgovorili su: "Dođite po nas, ako se usuđujete!" Imam neugodan dojam da mnogi od naših ljudi misle kako ćemo Japance pojesti za doručak čim jednom padne Njemačka. Te ljude čeka silno neugodno iznenađenje. Ako budemo htjeli poraziti Japance, morat ćemo unovačiti sve svoje zalihe domoljublja, upornosti, hrabrosti i tome dodati nešto što bih nazvao križarskim zanosom ili upravo vjerskim žarom! S Japancima se ne mogu obračunati amateri. Mi se moramo pretvoriti u profesionalce. I još nešto, što nikako ne smijemo smetnuti s uma: na pacifičkom bojištu nema mirnih sektora u kojima bi se novi vojnici postupno privikavali na rat. Ovdje se odmah igra u prvoj ligi".

  12. #37
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Novi dokumentarac o bivšoj belgijskoj koloniji DR Kongu.


  13. #38
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Carstvo Inka imalo je oko 1530. godine na 2 500 000 km2 otprilike 10 000 000 stanovnika (4 na km2), a Astečko Carstvo 1521. godine 22 000 000 na 304 325 km2 (72.3 na km2). Dakle, gustoća naseljenosti u Inka bila je strašno niska, kao danas u Kanadi. Asteci su imali državu gusto naseljenu taman onoliko koliko je danas Hrvatska (Hrvatska ima 73 stanovnika na km2). Carstvo Inka danas bi bilo deseta najveća zemlja, malo manja od Kazahstana i malo veća od Alžira. Astečko Carstvo bi bilo 71., malo manje od Omana, malo veće od Italije. Asteci su imali carstvo koje je imalo žitelja kao danas Tajvan, Kamerun, Bjelokosna Obala, Australija, Sjeverna Koreja, Madagaskar. Carstvo Inka imalo je ljudi kao danas Portugal, Češka, Dominikanska Republika, Burundi, Haiti, Bolivija.


    Jedna od najmoćnijih predkolonijalnih afričkih država Kraljevstvo Kongo imala je 1650. godine 500 000 stanovnika na 129 400 km2.

  14. #39
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    28,623
    Rep Power
    282884

    Default

    Quote Originally Posted by Samotnjak View Post
    Carstvo Inka imalo je oko 1530. godine otprilike 10 000 000 stanovnika (4 na km2), a Astečko Carstvo 1521. godine 22 000 000. Carstvo Inka danas bi bilo deseta najveća zemlja, malo manja od Kazahstana i malo veća od Alžira. Astečko Carstvo bi bilo 71., malo manje od Omana, malo veće od Italije.
    Meni ovo nije jasno.


    Poslato sa kompaktne pisaće mašine Note 8 x2

    ............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
    -> Forma za naručivanje online stvari <-

    Bugi Vugi tapši Raduj se!

  15. #40
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    U novom dokumentarcu o Patagoniji hrvatskoj zajednici tamo posvećen je dio 11:16-13:37. Budimo ponosni što se Hrvati nisu ogriješili o prava domorodaca.



  16. #41
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Ostavština španjolskog militantno katoličkog režima je 11 000 crkvi u Meksiku. Španjolski i portugalski kolonizatori bili su opsjednuti izgradnjom crkvi na drugim kontinentima, u krajevima gdje ih nikad nije bilo.

  17. #42
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Šetnja povijesnim središtem glavnog grada Meksika, u travnju 2019. godine. Na središnjem trgu, oko katedrale, plešu ljudi odjeveni kao Asteci. Domorodačka kultura življa nego što sam pretpostavljao.



  18. #43
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Kad pogledaš popis jezika na koje je prevedena Biblija, vidiš da su među njima tisuće američkih, afričkih i oceanijskih domorodačkih jezika. Europljani su izučavali domorodačke jezike, standardizirali ih, prilagođavali latinicu njima, prevodili Bibliju i ostale sadržaje. Bez Europljana, svi ti jezici ne bi imali kodificirani, standardni, pisani oblik.


    https://en.wikipedia.org/wiki/Bible_...ican_languages


    https://en.wikipedia.org/wiki/Bible_...anic_languages


    https://en.wikipedia.org/wiki/Bible_...he_Philippines


    https://en.wikipedia.org/wiki/Bible_...ages_of_Africa


    Cijeli dvosatni film o Isusu na meksičkome domorodačkom jeziku otomí, dijalekt u dolini Mezquital u Hidalgu.



  19. #44
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Jučer objavljeni videozapis o epidemijama koje su u 16. stoljeću poharale Srednju Ameriku.



  20. #45
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Siouxa je 1870-ih bilo ukupno 15 000. Na "Divljem zapadu" bilo je tada ukupno 200 000 svih domorodaca, a 15 000 vojnika SAD-a.

    Stanovništvo Virginije

    1607.
    *domorodaca: 10.000
    *bijelaca: <1.000

    oko 1700.
    *domorodaca: 3.000
    *bijelaca: 50.000

  21. #46
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Jesu li zabilježeni mješoviti brakovi između Crnogoraca i američkih domorodaca, osobito najrazvijenijih uljudbi poput majanske, astečke i kečuanske? Radiotelevizija Republike Srpske objavljuje priču iz općine Trebinje. Mješoviti srpsko-astečki brak.


    Ne znam zašto Lazar i Jelena, zašto nije palo i neko astečko ime? Montezuma Vučurević, Cuahtemoc Vučurević, Axayacatl Vučurević.


    https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=345171


    Iz Meksika u Srpsku - Hercegovac oženio Indijanku


    Neobična, ali pozitivna priča stiže s krajnjeg juga Srpske. U jednom od napuštenih trebinjskih zaselaka Podštirovnika, na tromeđi u Zubcima, djedovinu je obnovio Dragan Vučurević, a iz Meksiko Sitija doveo suprugu Indijanku.


    Napustili su profesionalne poslove i sve gradske prednosti, jedini su u selu, i posvetili su se uzgoju koza.


    - Na početku je bilo teško. Napustiš veliki grad, grad sa puno ljudi, porodicu i dođeš ovdje. Ovdje je mirno. Navikavanje je bilo teško, ali sada je dobro - rekla je Dejzi Hernandez Kapistran Vučurević.


    Dejzi, Indijanka iz plemena Asteka, u napušteno selo došla je prije četiri godine. Diplomirala je finansije i računovodstvo, imala stalni posao, ali ljubav prema Draganu i odlučnost da žive mirno, bili su jači.


    Podiže trogodišnjeg Lazara i šestomjesečnu Јelenu. Nedostaje joj meksička hrana, sprema hercegovačku, a naučila je i da pravi kozji sir.


    - Rekli su mi kako se pravi, ali ne mogu da kažem. To je tajna - istakla je ona.


    Dragan kaže da je ostvario dječački san. Rođen je u Trebinju, živio u Herceg Novom, a u Meksiko stigao prije dvadeset pet godina. Bio je fudbalski trener, sa meksičkom Fifinom licencom, radio je kao radio i tv voditelj, a najduže u Organizaciji za ljudska prava pri UN. Sve je napustio, a skromne prihode ostvaruje od uzgoja koza.


    - Najmilije su mi društvo koze. Imao sam ranije i krave. Koze su najmilije zato što su najpametnije. Idu za mnom, imaju svoj interes, slušaju. Naravno treba imati kukuruza u džep, bez toga ne bi bilo dobro - rekao je Vučurević.


    Želi da proširi stado i štalu, ali nema novca. Pomoć ni od koga nije tražio. Po 22 kilometra daleko su im Trebinje i Herceg Novi. Život između dvije granice i dva prelaza, olakšavaju im službenici graničnih policija.


    - Јedino što želim jeste da imam ista prava kao i svi u BiH - govori Vučurević.


    Mali Lazar je još u granicama dječije mašte. Kao i mami, smeta mu zimski snijeg i minusi.


    Za zimu je potrebno dvadeset metara drva, zalihe hrane za porodicu, stočna hrana. Dio su već spremili. Ali, bez obzira na sve poteškoće usamljeničkog života, Dragan, glava porodice, kaže da u Podštirovnik i na Zubce nije došao da ide.

  22. #47
    Join Date
    May 2019
    Posts
    102
    Rep Power
    14084

    Default

    Jedan narod moze da izdrzi sve samo ne izdaju. Britanska Imperija se uglavnom odrzavala na izdajama lokalnih maharadza, mandarina I ostalog deformisanog plemstva. Crnci u Africi su jedni druge lovili i predavali u ropstvo. A ni danas nisu nista bolji.
    Ne treba zaboravit ni mentalitet Vikinga sa Zapada. Prema njima priroda nije bila darezljiva oni moraju da otimaju. Engleska je stijena u moru na kojoj ne radja nista. Zivjeti ne moraju - ploviti moraju. U najgladnijim godinama sve pare su ulagali u flotu. Radi otimanja od drugih naravno. Kada otimas od drugih tu je najveca zarada. Ne treba zaboraviti ni to koliko su Vikinzi vrijedni, uporni I nepokolebljivi. Koliko su surovi prema sebi. Bolje grob nego rob je vikinska krilatica. Bukvalno su pokorili svijet svojom kulturom, engleski je zvanicni jezik u Indiji, Africi, Irskoj. Spanski I portugalski u Juznoj Americi. Kada je u Beogradu 1987 otvoren Mekdonalds red je bio dug 700 metara I to sastavljen od onih nitkova koji su sebi mogli da priuste pecenje. Kada je prilikom hokejaske utakmice u Moskvi kanadska ekipa pocela da baca zvake u publiku nastao je stampedo da je bilo mrtvih. Cak I ove kao nezavisne drzave Juzne Amerike, Afrike, Istocne Evrope imaju tek delegiranu nezavisnost, odnosno Vasington i London vode tamo politiku, a lokalcima je dato pravo na grb, himnu i fudbalsku reprezentaciju. Vojske su im najspremnije da pucaju u svoj narod. Inace nisu Vikinzi sa Zapada ni toliko losi ali im se mnogi narodi sami namjeste.
    Koliko je samo Kina bila isfrustrirana dominacijom Vikinga sa Zapada. Pa Vietnam. Pa Koreja od Japana. Mada ti kosooki su i znali da se oslobode. Sopstvena kultura, kult predaka, budizam koji je mnogo prirodniji od hriscanstva napravili su ih strahom I trepetom za citavu lepezu kolonizatora.
    Zanimljivi su i Kuba te Haiti u Juznoj Americi. Koliko god slabiji od juznoamerickih giganata taj ostrvski mentalitet ih je gonio u oslobodjenje. Covjek je najjaci kad je sam - misao nekog vikinskog mislioca.
    Inace kolonijalizam je u skorijoj istoriju irski narod doveo gotovo do unistenja. Posto su Englezi posle pobjede u ratu preuzeli vecini posjeda I aktivno unistili irsku manufakturu, Ircima je jedino ostao krompir kao uslov zivota. Kada je plamenjaca ubila krompir umrlo ih je milion dok ih se jos vise iselilo. Zito I meso sa posjeda u vlasnistvu Engleza bez problema su se izvozili. London nije ni trepnuo na stradanje Irske. Tada ni ovdje nije rodio krompir ali to je vec bila Miloseva Srbija, zemlja slobodnih seljaka. Cak su i Turci pazili da ne harace previse. Bilo je svega, narocito od lokalnih dahija ali ipak se prezivjelo.

  23. #48
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    U čast vitezu junaku, neumrlom branitelju.


    https://www.24sata.hr/news/pogodili-...esmrtan-646878


    Pogodili bi ga, a on bi nastavio borbu: Mislili su da je besmrtan


    Zadnji veliki američki domorodački vođa Geronimo na jučerašnji dan 1886. godine predao se Amerikancima. S njima i Meksikancima ratovao je trideset godina. Njegovom predajom završio je posljednji veliki esadeovsko-domorodački rat.


    Geronimo, točnije Goyathlay, odnosno Onaj Koji Zijeva, poznati vrač i vođa Chiricahua Apača tvrdio je da nije poglavica već vojni vođa. Nakon što su mu Meksikanci ubili ženu, troje djece i majku njegova mržnja postala je neopisiva. Postao je opsjednut osvetom i od tog trenutka je krenuo u osvetničke pohode.


    Sa svojim borcima u pohodima po Arizoni, New Meksiku i Teksasu napadao je Meksikance i Amerikance gdje god je stigao i vršio odmazdu bez ikakve milosti.


    U svojoj autobiografiji kaže: "U mladosti nikada nisam vidio bijelog čovjeka, ni misionara, ni svećenika. Živjeli smo tiho po prerijama Arizone spojeni s prirodom, povezani jednostavnim životom. Sa 17 godina primljen sam u vijeće ratnika, što znači da sam ušao u svijet odraslih. Tada sam mogao zaprositi i lijepu Alope, čijoj sam obitelji morao darovati krdo ponija koje sam sam ulovio".


    Idila je trajala do 1858. kad su logor napali Meksikanci. Muškaraca tad nije bilo jer su otišli trgovati i ostale su samo žene i djeca. Sve su ih ubili. Na dan Svetog Jeronima domoroci su se osvetili. U borbi se najviše istakao upravo Geronimo.


    Geronimo će se kasnije opet ženiti i imati drugu djecu, ali za gubitak svoje prve obitelji nikad se ne će prestati osvećivati.


    O njemu je kružio mit da ga meci ne mogu ubiti. Prema vjerovanju svojih suboraca, bio otporan na smrt. Nekoliko puta bio je pogođen, ali je svaki put nastavljao s borbom. Vjerovalo se da ga štiti Usen, vrhovni bog njegovog plemena.


    Od njega je, tvrdio je Geronimo, i dobio poruku: "Nijedna te puška ne će moći ubiti. Izvadit ću svaki metak iz pušaka Meksikanaca, ostat će u njima samo prah, i vodit ću svaku od tvojih strijela".


    Geronimo je posljednji poglavica koji se predao vojsci SAD-a. To se dogodilo na jučerašnji dan 1886. u Kanjonu kostura. Neslomljivi Geronimo odustao je od namjere protjerati doseljenike i potpisao primirje s neprijateljskom vojskom. Tada je sklopljen sporazum o miru i uklapanju plemena u "novo društvo". Većinu odredbi Amerikanci nisu poštivali, a domoroci su odvedeni živjeti u rezervatima.


    "Okrutnije crte lica nikad nisu bile urezane. Nos širok i velik, čelo nisko i naborano, brada puna i snažna, oči kao dva djelića obsidijana iz kojih gori vatra. Ali ono što na njegovom licu prvo zamjećujete, to su njegove usne, tanke, ravne, stisnute, kao da je netko nožem napravio oštar rez preko lica, bez ijedne meke crte", pisao je o Geronimu jedan novinar te 1886. Guverner meksičke savezne države Sonore tvrdit će da je Geronimo, sa svojih 16 ratnika, za samo pet mjeseci, zaklao 500 do 600 Meksikanaca.


    Prema svom najvećem neprijatelju vlada SAD-a je odlučila biti "velikodušna". Protjerala je Geronima i njegove preživjele suborce u vojna utvrđenja na Floridi, potom u Alabami i na kraju u Oklahomi. Unatoč obećanju nikad im nisu dopustili povratak u Arizonu.


    Geronimo je tada počeo zarađivati prodajom svojih fotografija i izradom luka i strjelica, sa svojim imenom na njima. "Izlagali" su ga kao najvrjedniju atrakciju na izložbama u Omahi, Buffalu i 1904. godine na Svjetskoj izložbi u St. Louisu. Jahao je i na paradi povodom inauguracije predsjednika Theodorea Roosevelta.


    U nekoliko navrata tražio je od vlasti da ga se vrati i Arizonu, čak je to tražio i od američkog predsjednika Roosevelta: "To je moja zemlja, moj dom, zemlja mojih otaca, dopustite mi povratak. Želim svoje posljednje dane provesti tamo i biti pokopan među tim svetim planinama. Kad biste mi to omogućili, možda bih umro u miru, znajući da su se i moji ljudi vratili na svoju zemlju".


    Želja mu nije ispunjena. Počeo je puno piti, a jedne je noći pijan pao s konja i ostao ležati na hladnom tlu. Umro je od upale pluća nekoliko dana kasnije. Imao je 80 godina. Na smrtnoj postelji legendarni ratnik priznao je svom nećaku da mu je žao što se predao: "Nikad se nisam trebao predati. Trebao sam se boriti do posljednjeg čovjeka".

  24. #49
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    U australskoj košarkaškoj reprezentaciji igra samo jedan pravi Australac, domorodac. U pitanju je Patty Mills, jučerašnji tragičar koji je promašio bacanje za pobjedu i ulazak u borbu za naslov svjetskog prvaka 4.7 sec prije kraja. Čovjek na parketu gine za državu koja je nastala na tragediji njegovih predaka.


    * "Mills was born in the Australian capital city of Canberra. Mills' father, Benny, is a Torres Strait Islander, and his mother, Yvonne, is an Aboriginal Australian. His mother was a victim of the Stolen Generations – one of the darkest chapters of Australian history, with the forced removal of many Indigenous children from their families from the earliest days of European settlement until the 1960s".

  25. #50
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    240
    Rep Power
    10769

    Default

    Srpski nogometaš Nemanja Matić odbio je ukaljati dres cvijetom koji komemorira najveće divljake, zlikovce i monstrume u povijesti čovječanstva, engleske vojnike. Tako se može svrstati u legendarne borce protiv kolonijalizma.


    https://direktno.hr/sport/nemanja-ma...ojnike-138206/


    Nemanja Matić šokirao Otok: Odbio nositi cvijet na dresu u spomen na britanske vojnike!


    Nogometni reprezentativac Srbije, član Manchester Uniteda, Nemanja Matić, odbio je nositi cvijet maka na dresu na utakmici Premiershipa protiv Bournemoutha!


    Naime, cvijet su nogometaši nosili u spomen na poginule engleske vojnike.


    Prema pisanju otočkih medija Matić je pitao što predstavlja taj cvijet, a kada mu je rečeno da se radi o počasti za poginule britanske vojnike, među kojima su i stradali u NATO-ovim misijama, odbio ga je imati na dresu.


    "Bombardirali ste mi zemlju, nema nikakve šanse da ja to nosim. Ako treba spreman sam iz ovih stopa napustiti klub i Englesku", rekao je čelnim ljudima u klubu srpski reprezentativac.


    Inače, nošenje cvijeta nije obavezno, ali je Matić šokirao Britance koji su se o tom pitanju raspisali na društvenim mrežama.


    SLAVKO PEROŠEVIĆ - NEMANJA MATIĆ


    Evo jutros probudih se
    i naoštrih vrh svog pera
    da pozdravim tebe, brate
    iz dalekog Mančestera.
    Ti sigurno ne znaš ko sam
    jer dolazim iz Šavnika
    al' me ljudi već odavno
    prepoznaju k'o pjesnika.
    Opjev'o sam srpsku slavu
    i velike srpske boli
    pa ću ovim perom što
    ga krase epski oreoli
    tebe, brate, pred ikonom
    ispred krsta i svijeće
    uvrstiti među Srbe
    što nikada mrijet' neće.
    Jer kad gusle i gudalo
    počnu ime da ti slave
    više nikad, znadni dobro
    nej umirat, gorski lave.
    Jer bez straha i bojazni
    pred svijetom si, moj Nemanja
    pokazao da se Srbin
    ne saginje i ne klanja.
    Na reveru svoga dresa
    ti ne htjede stavit cvijet
    u čast onih što su s puškom
    porobiti htjeli svijet.
    U čast onih što su huleć'
    na Hristovu vjeru svetu
    u krv i suze gorke
    okupali svu planetu.
    Onih što su počinili
    nebrojene genocide
    al' se u svom srcu zbog tog
    ne sramote i ne stide.
    Prodavali crno roblje
    istrijebili Indijance
    po' svijeta okovali
    u sindžire i u lance.
    Zbog safira i bisera
    što njihovu krase krunu
    milioni nesrećnika
    u grobnici hladnoj trunu.
    Sve pokrali i oteli
    silom, Bogu na sramotu
    pa i tebe htješe sramno
    kao srpskog patriotu
    da okite cvjetovima
    njihovoga nekog "maka"
    al' ti na to ne pristade
    čast neka ti bude svaka.

    Ne htje počast odat onom
    što je na naš narod puca
    u grudima tvojim, brate
    Obilića srce kuca.
    Ne htje znamen zločinački
    povijene stavit' glave
    al' tim gestom, vječno si se
    među Srbe svrst'o prave.
    Kažu ljudi da i pomoć
    bolesnoj si slao djeci
    pa Bog s neba nek' te čuva
    i veliki srpski sveci.
    Od danas si u mom srcu
    odmah neđe kraj Novaka
    pozdravlja te epski pjesnik
    Perošević iz Drobnjaka.

Page 2 of 3 FirstFirst 123 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Turski genocid nad Jermenima 1914-1923
    By ATAMAH in forum Istorija
    Replies: 22
    Last Post: 24-04-15, 00:34
  2. Genocid nad Jermenima
    By autodijagnostika in forum Politika generalno
    Replies: 0
    Last Post: 23-04-15, 12:49
  3. Zaboravljeni genocid
    By Zulum Vega in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 07-04-14, 14:48
  4. KOMBINAT ALUMINIJUMA-EKOLOŠKI GENOCID
    By Sick-Boy in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-02-05, 12:25

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •