Originally Posted by
Dragan Smolović-Klempac
Sve se ja slažem, druže. No, ipak nije isto.
Većina samaca je ili otvoreno sjetna što je u toj situaciji ili su u stanju "kad nemaš Ženu uza se-kaješ se; a a kad imaš-kaješ se"... rijetko ko priča nekakve bajke, većina navodi slobodu i uživanje u neslušanju zvocanja...
Al' ovi oženjeni kad uzmu da emituju ekonomsko propagandne poruke: te "sreća u bračnome gnijezdu", te "ima ko da te čeka kući", te "uživanje u toploj bračnoj luci", te "ljubav bračnog druga", "osmjesi đece koja te obožavaju"... i slušaš ti tako, reka' bi od te priče da žena s' nogu pade igrajući oko njeg' a đeca da ga gledaju k'o u Boga... a gledaš u oči i vidiš svu tu utucanost u glavu, ubijenost u pojam, osjećaš kod njih vrišteću želju da se pobjegne bilo đe, odma'...
I onda odeš na ručak ili kafu kod njeg'... i vidiš koliki je rob, tovarna životinja, klimač glave, "da, draga" poslušnik koji se ne pita svojija gaća, kukavac koji nosi kese i prati gazdu... koji ne smije protivurječit' pa makar pljunuo na sve svoje principe i čas' - čak i mune tebe laktom kad kreneš da se suprotstaviš njegovoj ženi koja iznosi neku neistinu i glupost ("ćuti... pusti...")... kad pred tobom uzme da mu zvoca, džandrlja, čantra, pa uvrede počnu da pljušte, uniženja, a on se pogrbi, uvuče glavu u ramena, smanjuje se pred tobom... kljuca mu džigericu sa guštom, natenane, i vadi dušu bez anestezije... a đeca na hebu 2%, namjerno podhebavaju jer znaju koliko je mek i slab...
Ti ljudi su tragedija na dvije noge... verglaju ne bi li i sami povjerovali... no, oči su ogledalo duše...
Tako da - ne, druže, nije isto i nikada neće biti. Toliku količinu laži, pretvaranja i licemjerja je krvavo teško dostići... Živio!
Bookmarks