Zacrtao si sebi određen rast / profit u određenom periodu i pritom očekuješ da se tvoj radnik maksimalno založi za realizaciju istog. To je sasvim legitimno ....kod poslodavca koji ispunjava zakonske obaveze prema radniku (40 sati rada sedmično, slobodan dan, godišnji odmor i osiguranje na pun iznos) i garantuje mu visinu primanja dostojnu za 'normalan' život. I zadnja stavka - pruža mu osjećaj pripadnosti firmi (organizaciji ili kako hoćeš) za koju doprinosi i u kojoj obezbjeđuje sebi egzistenciju. Dakle, mjesto gdje mu svaki novi dan više neće sve teže padati, jer se osjeća dijelom kolektiva koji nešto stvara i čiji se rad i zalaganje sad cijeni i adekvatno nagrađuje. Problem kod većine privatnika u CG je taj nakaradni kompleks Gazde...to nekakvo prosipanje nadmoći... ono kad jednim pogledom staviš do znanja kasirki da si Bog te radnje, a ona niže biće i robinja nedostojna tih velikih 250 eura. Šta gazda očekuje nakog što ga poslovna hijerarhijska stepenica zaslijepi do nivoa gdje mu to daje pravo da podređene ne smatra ljudskim bićima? Umjesto da se dovede u istu ravan (u krajnjoj liniji i 'gazda' je zaposlenik svoje firme) poštujući radnu etiku i međusobnim uvažavanjem djelujući udruženim snagama, svako na svom terenu ide ka ostvarivanju ciljeva biznisa. Dok ne dođe to prosvjetljnje važiće definicija: Crnogorski radnik je slika i/ili produkt crnogorskog poslodavca.
Bookmarks