Pozdrav za brata seljaka! Ili seljacinu?
Sent from my SM-G930F using Tapatalk
Danas imamo samo....roditelje seljačine, paaa roditelje seljačine koji ogovaraju i ukazuju drugima na ove prve pomenute roditelje seljačine, i još su ostali samo oni roditelji a takođe seljačine koji se "ne druže" sa roditeljima seljačinama i roditeljima seljačinama koje ogovaraju roditelje seljačine......zato jer ne pripadaju njihovoj društvenom sloju.
A ako i preostane neko ko ne pripada ovima gore pomenutima, to su opet samo obični seljaci koji jedva vežu kraj s krajem.
Pozdrav za brata seljaka! Ili seljacinu?
Sent from my SM-G930F using Tapatalk
doslo vrjeme da se promijeni potpis :)
Zamisli majku koja u kolima $edi naprijed i u narucje drzi bebicu mladju koja jos nije ni godinu dana napunila. Dje je mozak?
Nije lako, ali je jako rođaci.
Jes, na mjestu suvozaca naravno, ali svejedno bez mozga.
Pametnima smatramo samo one koji misle jednako kao i mi.
Fransoa la Rošfuko, francuski filozof
stvarno su đeca danas manita i mnogo nevaspitana a sve pod opravdanjem da se sa djeco treba pričati....ja se slažem, tamo đe je moguće....znam da ima djece kojima to pali ali je mnogo više, ruku na srce, onih koji su od "razgovora" postali divlja nevaspitana đeca. A roditelje treba slušat kad se diče odgovorima svoje djece na neka pitanja ili na neke situacije...diče se kad su robusni (ponosni roditelj veli "ne da na sebe") kad su drčni (neustrašiv je ničega se ne boji) kad se krive da dobiju što žele (uporan je) kad se ne mogu primirit (pun je energije) i kad neće da "pretvori" (vele, a on tačno zna što hoće!) ovih dana sam čula jednu mamu trogodišnjg djeteta koja je ubijeđena da je samo njeno dijete posebno i prepametno pa je iskazala brigu zbog septembarskog polaska u vrtić svog jedinčeta pprerazmaženog samo zarad toga što su u trogodišnjoj grupi "sve teletabisi, neće ona imati sa kim da se igra"....eto tako
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Tacno je to dijete treba sklepit po glavi.
Sent from my Redmi 4 using Cafe Del Montenegro mobile app
"Tiha voda brijeg roni..."
Sa djecom treba samo pricati i nista vise. A djecu zabolje guzica sto pricate, ako nema straha ono ce i dalje da radi svoj posa. Jos kad dodje momcic od 15 ili 16 godina, pa se malo napuni snage, pa pubertet pa pocne da se breca, on daodje situacija, kao meni prije desetak dana kad su mi prijatelji rekli "ja mu ne mogu nista, nece bez kako on oce. Kako si ti uspio? " Ja reko da ne pratim modu i i ove nove petparacke prdnjave kojima se preseravaju razni NVO kvazi strucnjaci lajf treneri i ostale pi.ke materine. Eto tako. U kucu se mora znat ko je otac, ko je majka a ko su djece i sto je cija obaveza. NIjesmo drugovi i nijesmo ravnopravni. Zna se ko mora da slusa i ko koga mora da postuje vise. Kad pobrkate babe i zabe, dobijete problem u kuci. Ne velim d su sva djeca takva, ima djece kojima je dosta jednom da nesto kazes i to je to. Ali generalno...evo vidimo rezultate modernih roditelja kojima je preca karijera i telefon od djece.
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Podsheti me ovo "s đecom treba samo pričati" na:
ahahahahaha a kako joj ga reče
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
ahahahhahaha a ovo je još bolje:
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
JaVI velim da je seljačizam osnovni atribut mentaliteta ovoga naroda. I što je najzanimljivije........najviše ga je u "aristokratskim" porodicama!
A iskompleksirani OČEVI ebasemajku sinu i kad su ga pravili i kad su ga "vaspitavali"
Neko od prijatelja juče je sherovao video klip , govor nekog čovjeka, koji je pričao o tome što zapravo ljudi pamte u djetinjstvu, a sve na konto današnjeg iskrivljenog činjenja modernih roditelja, koji misle da kupovinom skupe garderobe, modernih kolica, skupih igračaka, čine nešto dobro , a zapravo prave samopromociju na društvenim mrežama kojima hrane svoj ego. Današnje društvo je po meni takođe veoma neprirodno izobličeno, sve je podređeno izražavanjem sopstvene pohlepe i sebičnosti, hranjenjem umišljenom visonom ega u odnosu na druge. Sve je isprepletano interesom, odsustvom empatije… Danas je važnije imati nego biti. Što zapravo vi pamtite iz djetijstva? Čega se vaša svijest sjeća? Mi smo u flomastere sipali lozu, da ne bi kupovali nove...nismo imali Nike, na časove fizičkog smo svi trčali u jeftinim startas patikama, oslobođeni današnje modernog načina života sa mobilnim telefonima...Nismo učeni da ljubimo noge djeci čiji su roditelji "uspjeli u životu" kako bi mi uz njih postali "uzvišenom rasom", živjeli smo bezbrižnije, nošeni poletom neiskvarene igre djetinjstva. U što se pretvorio današnji svijet, sa toliko zlobe, sa toliko laži, lažnih prijateljstava...ponekada mi se čini da je sve poluđelo od silne želje da budu ono što nisu… Zar je toliko naivno narcisoidno da ljudi misle da im kolica za bebe od 2000 eura grade neki status u očima drugih...zar nije bolesno da djeca od malih nogu prave razlike i sprdaju se drugoj djeci koja nemaju najveću klasu mobilnog telefona. Zar je realno da se djeca danas podučena od roditelja fale drugoj djeci da idu u hotel na ljetovanje, biflajući roditeljske nakazne priče od kojih upijaju… Danas nije bitna emocija, nije bitna sreća boravka negdje, bitan je statusni simbol jer si prividno moćan, koliko možeš pružiti za neki užitak…
E brate moj kakvu borbu vodim na ovu temu. Znaci treba djetetu objasnit da ne treba da kupuje nekakve Nike 207 ili tako nesto. Za sad uspijevam ali ta borba zivaca I vremena kosta. Mora se sa djetetom ko sa ozbiljnim celjadetom pricat, da razumije, navoditi primjere ljudi koji daju pare na gluposti I sta ih je sve to kostalo u zivotu. Na srecu, ili na zalost mozda je bolje reci, imamo svi takvih primjera u okruzenju.
Sent from my HUAWEI CRR-L09 using Tapatalk
Rashodovat djecu.
Bilo je toga i u nase pero... Od 30oro mozda dvoje ili troje da imaju makserice i takve gluposti. Ostalima je to bio pojam. Ali to su bile sredina 90ih, pocetak 2000ih...
Danas vlada nekakva megalomanija, pokondirenost, ne znam ni ja vise kako ove moderne bolesti nazvati. To se slave rodjendani ka grand parada, to se kupuje... Mislim da je pristup kapitalu, laksi danas nego prije 20 godina. Ide se u dozvoljene minuse, placa na rate... I nekako se to sve kupi.
Prica mi rodjaka iz svedske uzela polovna kolica od drugarice sto joj ne trebaju vise. A plata joj 5000. I nisu to izolovani primjeri u srecne drzave. Ona ne moze prvo da shvati kako ljudi kod nas uopste zive sa 300e plate na kvu skupocu, a onda da ne pominjemo ove kupovine...
E ako ce moji ista gledat od fensi stvari i gluposti...
Sent from my VTR-L09 using Tapatalk
kod nas roditelji neki djeci kupuju tablete, ps4, telefone a ona tek 10 godina napunila. i to se dižu krediti da bi se to uzelo. problem je taj što bi kod nas mnogo ljudi da živi na visoku nogu a ne može im biti. i onda nastaju kompleksi i usled toga kupuju se odjeća i obuća od po 100e+, telefoni najnoviji, TV isto od par stotina eura a frižider poluprazan i obavezno se računi ne plaćaju redovno
Sent from my iPhone using Tapatalk
“Да, что-то чуждое, бесовское и прелестное есть в ней”
Meni je veći fenomen taj što ljudi iz okruženja gledaju u takve osobe sa divljenjem. Ja obično ignorišem sve te plastične "duhove" , na distanci sam sa folirantima, bezkompromisan sam na tu temu. Jednostavno ama bukvalno svaku osobu koja ima u sebi šablon ponašanja narcisoidnih manijaka kojima je sve naj što se njih samim tiče i njihove djece i života i koji prstima bodu drugima oči da bi im klimali glavama i divili im se , to je kod mene na ignore, snažni ignore. Sa druge strane, primjećujem da je velika većina ljudi upravo oduševljena prividom nečije sreće , koja je vezana za nešto materijalno. Mi živimo u takvom svijetu gdje je glad za sticanjem uništila svaku duhovnu vrijednost. Izuzetno je snažan taj nagon, sila materijalnog, privod nečeg što se kroz moć kupovine predstavlja kao status moći kojoj se masa divi. Dakle, sješće 5 ljudi od kojih će recimo osoba "A" pričati o sebi, o svom statusu, prezentovati svoju kupovnu moć, sve u superlativu, jer kako bi drugačije, od čega će osobi "E" to sve biti bolesno, dok će ostali oduševljeno slušati i stremiti istim ostvarenjima. Tu imate i ovu veliku prazninu u međuljudskim odnosima koja je zastrašujuće vezana interesom kao motivom. Jedan od ćlanova ovog foruma napisa "kupiću mu to i to jer ko zna što će mi kasnije trebati u životu". To me je podstaklo na razmišljanje kuda vodi takvo razmišljanje...
Samo da izrazim saglasnost sa terminologijom - plasticni "duh"... Top opis... Samom tim se slazem i sa neophodnoscu da se izignorise doticno okruzenje... Jeste izazov ali ne i nemoguce djecu postaviti na stabilne osnove dje se nece osjetiti ugrozenim ako nemaju telefon, tablet ili sta vec, sto prije svega njihove roditelje najcesce, cini da se osjecaju mocnije, a djeca jedu leba i pastete...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks