Page 7 of 7 FirstFirst ... 34567
Results 151 to 157 of 157

Thread: Balša, majmune, silazi sa tog suncobranaaaa

  1. #151
    Join Date
    Dec 2012
    Posts
    8,387
    Thanks Thanks Given 
    19
    Thanks Thanks Received 
    41
    Thanked in
    30 Posts
    Rep Power
    0

    Default

    Ne znam da li sam upotrijebio pravi termin, ali eto shvatio si na što aludiram. Jasno je ali stvarno, da većina ljudi apsolutno ne želi živjeti bez u iluziji. Možda sam već pisao, prošle godine sam prolazeći pored Čačka, svratio u ulicu gdje smo živjeli par godina jer je moj otac imao privremeni posao tamo. Svratio sam jer sam se prisjećao trotoara na kojem sam dočekivao oca sa posla...prisjećao sam se mjesta gdje nas je vodio da igramo badmintom, čak sam i to mjesto pronašao, imao sam 5 godina tada. Pamtim dakle sve što je vezano za neku emociju. Tačno, pamtim i prve patike adidas iz planike koje mi je kupio davno u Titogradu ali ta sjećanja nisu vezana da oblik materije,. Osjećaj sreće i ljubavi lebdi izviše svih tih stvari. Što nam to nameće današnje vrijeme? Uradićemo nešto dobro nekome samo pod uslovom da imamo neku korist. Mi trgujemo prirodnim nagonima u skladu sa današnjim duhom potrošačkog društva i sticanja nečega kao jedinog atoma pokretača, trgujući. Najgore je što i djeca učena iskustveno, onim što roditelji čine, idu autodestruktvnom džadom, misleći da su to putevi mudrosti koji će ih nekada dovesti do boljeg materijalnog statusa od njihovih roditelja. Posebno je zamah lažne sreće i promocije materijalnog statusa postao snažan pojavom fejsbuka i instagrama. Ja kada čujem danas nešto normalno, iznenadim se. Dobre stvari su postale rijetke. Lijepo ponašanje i odsustvo foliranja i izvještačenosti su postale toliko strane da se posmatraju kao nešto naivno...

  2. #152
    Join Date
    Jul 2015
    Posts
    9,750
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post
    Rep Power
    1600070

    Default

    Quote Originally Posted by outline View Post
    kod nas roditelji neki djeci kupuju tablete, ps4, telefone a ona tek 10 godina napunila. i to se dižu krediti da bi se to uzelo. problem je taj što bi kod nas mnogo ljudi da živi na visoku nogu a ne može im biti. i onda nastaju kompleksi i usled toga kupuju se odjeća i obuća od po 100e+, telefoni najnoviji, TV isto od par stotina eura a frižider poluprazan i obavezno se računi ne plaćaju redovno


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Nije lako, ali je jako rođaci.

  3. #153
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Herceg Novi
    Posts
    12,386
    Thanks Thanks Given 
    72
    Thanks Thanks Received 
    89
    Thanked in
    41 Posts
    Rep Power
    746955

    Default

    Quote Originally Posted by Director View Post
    Ne znam da li sam upotrijebio pravi termin, ali eto shvatio si na što aludiram. Jasno je ali stvarno, da većina ljudi apsolutno ne želi živjeti bez u iluziji. Možda sam već pisao, prošle godine sam prolazeći pored Čačka, svratio u ulicu gdje smo živjeli par godina jer je moj otac imao privremeni posao tamo. Svratio sam jer sam se prisjećao trotoara na kojem sam dočekivao oca sa posla...prisjećao sam se mjesta gdje nas je vodio da igramo badmintom, čak sam i to mjesto pronašao, imao sam 5 godina tada. Pamtim dakle sve što je vezano za neku emociju. Tačno, pamtim i prve patike adidas iz planike koje mi je kupio davno u Titogradu ali ta sjećanja nisu vezana da oblik materije,. Osjećaj sreće i ljubavi lebdi izviše svih tih stvari. Što nam to nameće današnje vrijeme? Uradićemo nešto dobro nekome samo pod uslovom da imamo neku korist. Mi trgujemo prirodnim nagonima u skladu sa današnjim duhom potrošačkog društva i sticanja nečega kao jedinog atoma pokretača, trgujući. Najgore je što i djeca učena iskustveno, onim što roditelji čine, idu autodestruktvnom džadom, misleći da su to putevi mudrosti koji će ih nekada dovesti do boljeg materijalnog statusa od njihovih roditelja. Posebno je zamah lažne sreće i promocije materijalnog statusa postao snažan pojavom fejsbuka i instagrama. Ja kada čujem danas nešto normalno, iznenadim se. Dobre stvari su postale rijetke. Lijepo ponašanje i odsustvo foliranja i izvještačenosti su postale toliko strane da se posmatraju kao nešto naivno...
    Ja i ti smo generacija i jedino što mogu je da sve potpišem.
    A imala sma tako srećmo djetinjstvo, čak nemam riječi da opišem kako.
    Ja i sestra, dva brata od strica, dv abrata od ujaka, pa svi smo istu riobu nosili jer smo bili sa nekom malom razlikom u goidinama pa smo nasledjivali. A rdojaci u Njemačku, pa kad dodju i donesu njihovu robu, a jedva se čeka kesa raspakovati da se vidi što ima. I ot je stvarno sreća bila. A imalo se, nije da nije, dobro smo živjeli. Ali zato smo svake godine, ali baš svake, do rata 91, za Novu godinu 4 dana išli obavezno nedje u Hotel. Pitao si što pamtimo, e to pamtim kao ništa. Zadni dan škole, deda Mraz donosi paketiće a ond anas roditelji kući čekaju da se krene. Pa šetnja po novim gradovima, upoznavanja djece u hotelu i igranje.
    Adidaske sam dobila u trecem osnovne, baš t ekoje pominješ jer je brat od strica kupio pa sam i ja. E te sreće, i sad osjećam u stomaku taj miris, bjelinu. Patike su se kupovale jendom godišnje kad krećeš u školu u septembru, pa kad se kupe a uveče se stavljaju na sred sobe kad legneš da ih gledaš.
    A što sad djeci predstvaljaju jedn epatike? Ništa A svake su skuplje nego ijedne što smo mi ikada nosili.

    Moja sestra ima bebu od 9 mjeseci, kolica je uzela od najbolje drugarice, jer j enjen sin malo ih koristio, Peg Perego, fina, ali je model od prije 10 godina jer je mali tada rodjen. Jednba poznanica je srijeće i kaže kako su kolica baš lijepa, gdje je uzela, kaže od drugarice, od prije 10 godina. Ova odmah sikolačila oči, voziš kolica stari model hahahaha. Maca u glavu. Svu robicu je uzela od dvije snaje čija djeca imaju sad dvije godine i vjerujte mi da ima stvari koje niakd nije obukao a kamoli da je to još kupovano. Vec su stvari proslijedjene dalje, za jednu drugu bebu. A sestrin amli juče na kontrolu, doktorica mu kaže da se vidi da dijete nevjerovatno komunicira i otsvaruje kontakt, da se vidi da se s anjim radi. Je li manje vrijedan što nema skupu u markiranu garderobu? Mada, tetka ne odoli pa vazda ponese nešto haha.

    Još jedna stvar mi je pala na pamet na ovu temu. Nekako mislim da su naši roditelji tada manje izlazili. Moja mama nije imala te drugarice sa kojima pije kafu non stop, nije izlazila a tat anas čuvao, izlazili smo uvijek nas četvoro. Sad i ja sama sjednem popodne nekoliko puta sedmično popodne negdje na kafu. Moja mama nikad nije izlazila. Ne zato što nije mogla, smjela ili slično. Bila je sa nama kući ili smo šetali kvalitetno a ne s akafe na kafu. Da se razumijemo, ja kafenisanje obožavam ali sve više mislim d aje gubljnej vremena.

    Možda sam g aodužila, ali vazda me ova tema takne. Neko j elodu vrijeme, instagram selfiranja i infulensera. Ljudi koji žive tudje živote i na mrežama prikazuju lažni sjaj.

    A toliko drugih i kvalitetnih vrijednosti ima.

  4. #154
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro, Podgorica, Centar
    Posts
    9,804
    Thanks Thanks Given 
    104
    Thanks Thanks Received 
    89
    Thanked in
    59 Posts
    Rep Power
    831604

    Default

    Nadovezujemo se jedni na druge ali eto, drago mi je da postoje razumni ljudi kojima su roditelji ocito uspjeli usaditi prave vrijednosti...
    Dodatno bih dodao i objavljivanje slika djece bez i malo svijesti o mogucnostima zloupotrebe. S jedne strane u svrhu dokazivanja i slicno... Ja se nekako blentavo osjetim kad krenem da slikam dijete/djecu na plazi, y parku i sl jer to radim za svoj merak, ne da bih objavio na dr.mrezama. Dje god da idem, idem radi naseg meraka, osjecaja porodice koji me ispunjava i nadahnjuje... Ponos koji sam osjetio bas nedavno kada sno posli nakon par godina do stare kuce u Piperima... Dakle, zapustinjalo sve, bas onako bzvz i poslije pitam srednjeg sina (5 god) je li mu se svidjelo, on mrtav zadovoljan, ispunjen, hoce da dodje opet... Ocito je osjetio nasu energiju i uzivao...
    Treba im prenijeti sposobnost da uzivaju u malim stvarima, u onome sto imaju, onamo dje su u trenutku, a ne da zele neke megalomanske stvari, da zele da su nedje drugo...
    To jeste vjestina ali roditelji su tu da oblikuju/usmjere taj mali svemir otjelotvoren u djetetu...
    --------------->
    <---------------
    Odavde dovde...

  5. #155
    Join Date
    Dec 2012
    Posts
    8,387
    Thanks Thanks Given 
    19
    Thanks Thanks Received 
    41
    Thanked in
    30 Posts
    Rep Power
    0

    Default

    Quote Originally Posted by montenegrina View Post
    Ja i ti smo generacija i jedino što mogu je da sve potpišem.
    A imala sma tako srećmo djetinjstvo, čak nemam riječi da opišem kako.
    Ja i sestra, dva brata od strica, dv abrata od ujaka, pa svi smo istu riobu nosili jer smo bili sa nekom malom razlikom u goidinama pa smo nasledjivali. A rdojaci u Njemačku, pa kad dodju i donesu njihovu robu, a jedva se čeka kesa raspakovati da se vidi što ima. I ot je stvarno sreća bila. A imalo se, nije da nije, dobro smo živjeli. Ali zato smo svake godine, ali baš svake, do rata 91, za Novu godinu 4 dana išli obavezno nedje u Hotel. Pitao si što pamtimo, e to pamtim kao ništa. Zadni dan škole, deda Mraz donosi paketiće a ond anas roditelji kući čekaju da se krene. Pa šetnja po novim gradovima, upoznavanja djece u hotelu i igranje.
    Adidaske sam dobila u trecem osnovne, baš t ekoje pominješ jer je brat od strica kupio pa sam i ja. E te sreće, i sad osjećam u stomaku taj miris, bjelinu. Patike su se kupovale jendom godišnje kad krećeš u školu u septembru, pa kad se kupe a uveče se stavljaju na sred sobe kad legneš da ih gledaš.
    A što sad djeci predstvaljaju jedn epatike? Ništa A svake su skuplje nego ijedne što smo mi ikada nosili.

    Moja sestra ima bebu od 9 mjeseci, kolica je uzela od najbolje drugarice, jer j enjen sin malo ih koristio, Peg Perego, fina, ali je model od prije 10 godina jer je mali tada rodjen. Jednba poznanica je srijeće i kaže kako su kolica baš lijepa, gdje je uzela, kaže od drugarice, od prije 10 godina. Ova odmah sikolačila oči, voziš kolica stari model hahahaha. Maca u glavu. Svu robicu je uzela od dvije snaje čija djeca imaju sad dvije godine i vjerujte mi da ima stvari koje niakd nije obukao a kamoli da je to još kupovano. Vec su stvari proslijedjene dalje, za jednu drugu bebu. A sestrin amli juče na kontrolu, doktorica mu kaže da se vidi da dijete nevjerovatno komunicira i otsvaruje kontakt, da se vidi da se s anjim radi. Je li manje vrijedan što nema skupu u markiranu garderobu? Mada, tetka ne odoli pa vazda ponese nešto haha.

    Još jedna stvar mi je pala na pamet na ovu temu. Nekako mislim da su naši roditelji tada manje izlazili. Moja mama nije imala te drugarice sa kojima pije kafu non stop, nije izlazila a tat anas čuvao, izlazili smo uvijek nas četvoro. Sad i ja sama sjednem popodne nekoliko puta sedmično popodne negdje na kafu. Moja mama nikad nije izlazila. Ne zato što nije mogla, smjela ili slično. Bila je sa nama kući ili smo šetali kvalitetno a ne s akafe na kafu. Da se razumijemo, ja kafenisanje obožavam ali sve više mislim d aje gubljnej vremena.

    Možda sam g aodužila, ali vazda me ova tema takne. Neko j elodu vrijeme, instagram selfiranja i infulensera. Ljudi koji žive tudje živote i na mrežama prikazuju lažni sjaj.

    A toliko drugih i kvalitetnih vrijednosti ima.
    Vrijeme tada i sada su dva svijeta. Prvenstveno mislim da povezanost među ljudima u Crnoj Gori. Svuda je bilo isto, bliskije/prisnije. Pa sama činjenica da nam je bilo strano zaključavati vrata dovoljno govori. Kakav se sunovrat desio devedesetih godina to samo stariji mogu pamtiti. Nisam star, daleko sam još od toga ali fakat, društvo, pogotovo naše u Crnoj Gori, koje jeste bilo ponosno, prepuno izuzetnih vrlina koje su nas krasile, krenulo je slobodnim padom od raspada SFRJ. Danas se sumnja u svaku riječ, vaga se svaka riječ, vaga se svaka "usluga" na ovom neoliberalnom tržištu u kojem su se kvalitetne osobine našle u jeftinoj robi… Upravo je ovo poenta koju si napisala. Danas djeca žive materijalnim statusom bolje nego mi. Obraduje se moje dijete novom robom, novom igračkom ali po načinu na koji smo mi igračke čuvali u odnosu na njih, djeluje da ih one ne zanimaju toliko koliko preokupacija novim tehnologijama. Možda je to i dobra stvar… Moja djeca kao i svaka druga jedva čekaju vikend, jer im to donosi sve nas na okupu, izlazak makar do parka, izlaske napolju, dostupan telefon koji ne dajemo radnim danima . Da li će ih bolji život u smislu lakše dostupnosti razne robe učiniti kvalitetnijim ljudima, to je već ono što je suština. Po zapadu, zapravo vidimo da beskonačna konzumacija novog ne vodi apsolutnom zadovoljenju. Ljudi su prije krize kupovali 10 privatnih aviona ioako im i jedan je bio sasvim dovoljan. Što to onda ispunjava? Ovdje imamo taj zamah ničega, jer je sve površno, privid sreće zbog ostvarenja neke materijalne dobiti… Ipak ostaje na kraju ono što jesmo bili, što jesmo osjetili. Ja sam srećan čovjek jer sam spoznao Boga. Spoznao sam ga kroz prirodne ljepote CG kojom nas je darivao, spoznao sam ga kroz razne pisce, kroz razna djela naučnika, kroz genijalnost ideje. Koliko je samo bilo potrebno genijalnosti stvoriti jedan jedini cvijet. Izabrati njegove boje, izabrati raznolikost, izabrati izdržljivost. Koliko je samo bilo potrebno genijalnosti i ljubavi tek stvoriti jednu rajsku pticu, sve njene razne podvrste, boje, oko jednog sokola, njuh jednog vuka, ljepotu jednog čovjeka na vrhu genijalnosti. E tako ćemo svi mi nekada biti učenici nečeg novog...daleko ljepšeg.

  6. #156
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    27,369
    Thanks Thanks Given 
    532
    Thanks Thanks Received 
    75
    Thanked in
    49 Posts
    Rep Power
    886281

    Default

    Quote Originally Posted by outline View Post
    kod nas roditelji neki djeci kupuju tablete, ps4, telefone a ona tek 10 godina napunila. i to se dižu krediti da bi se to uzelo. problem je taj što bi kod nas mnogo ljudi da živi na visoku nogu a ne može im biti. i onda nastaju kompleksi i usled toga kupuju se odjeća i obuća od po 100e+, telefoni najnoviji, TV isto od par stotina eura a frižider poluprazan i obavezno se računi ne plaćaju redovno


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    evo sad udoh slučajno u djeciji butik u city moll-u i gledam kišobrane za djecu od 21 eura pa na gore...pa onda mi poged privukoše neke haljinice onako princess varijanta, dugačke, sa tilom, čipkom neim sjajnim detaljima...bacim pogled na cijenu...120 eura, 150 eura....ja pitah onu prodavačicu za sta se koriste te haljine?! Kaže za rođendane, neke dječije prijeme (?!) žurke, maskenbale...je li realno da danas bilo koji roditelj svojoj petogodisnjoj ćerki kupi haljinu od 150 eura za PRIJEM?! Maskenbal? Pa ja se sjećam da sam svojoj djeci pravila od kartona maske, od svojih starih suknji pravila plašt za zoroa i masku...moja helanke prekrojene i crni duks i eto ga zoro sa papirnim sesirom i zalijepljenim satenom crnim preko kartona..drugom smo prilikom pravili kapu-cvijet a jednom onoga sundjer boba (kuku majko koja je to prikaza bila sad se sve smijemo kad se sjetimo zoroa i sundjer boba)..nekako vjerujem da je djeci bitnije to vriejme koje provede sa mnom do smišljamo što i kako ćemo da pravimo, pa posle zajedno krojimo i lijepimo...ne znam...nije isto ni djeci ni roditeljima danas u odnosu na neko ranije vrijeme...malo je bezbrižniji uopšte život bio, dovoljno je bilo raditi jedan posao da bi imao sve što ti treba plus je i taj jedan posao bio osim što je dovoljno za te prilike plaćen, bio i siguran, plus radno vrijeme prilagođenije nego danas...roditelji su imali pravo na bolovanje kad god im se dijete prehladi razboli, imalo se vremena za porodicu...bogami danas roditelji rade kod privatnika gdje ti je pametnije da ne tražiš bolovanje iako te KAO sleduje...smjena je džabe od 7 do 3 kad ti nikad prije 4 ili 4 ipo ne izađeš...nije tako lako djecu podići a o primanjima nemam što pričati na milion smo tema pričali o tome...čudi me ali recimo...nekad se dječija roba proizvodila u veličinu do godine, pa u veličinu od godinu do dvije, dvije do tri....danas imaš do mjesec, do dva, tri, tri do 6, 6-9 pa od 9 do 12 mjeseci....a roditelji da sebi neće kupit nikad ništa čedo svoje neće ostaviti bez fensi jakne i hajinice (da se ne izdvaja od druge djece) u moje vrijeme smo imali jedno biciklo na zgradu a sad svako diejte ima i bicikl i rolere i ovj djaolji trotinet što li je...roditelji valjda podlegnu trendovima...često vidim čak i one (vidim i ovdje ih ima) koji kažu "neću ja podlijegati trendovima" pa kad dobiju dijete i ono ih pogleda tužnim okicama i kaže "oću rodjendan u igraonicuuuu, meni niko nije došaaaooo na rodjendan" odmah se nekako promijeni ona tačka gledišta...nadam se da će i ovo proć
    Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
    ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!

  7. #157
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    pg
    Posts
    12,264
    Thanks Thanks Given 
    2
    Thanks Thanks Received 
    163
    Thanked in
    86 Posts
    Rep Power
    1043943

    Default

    Makse, đetetu kupit jednu vreću, podvezat je konopcem, u zavisnosti od uzrasta. Kako raste samo konopac popuštat pomalo. Isto tako za obuću. Odma kupit đetetu broj 47, investirat u još jedan konopac i koristit ga po istom principu kao i za vreću.
    - .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Balša Brković: Paranoja u Podgorici
    By Ćipur in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 61
    Last Post: 28-11-11, 13:10
  2. Balša Brković: BLAŽENA OZANA
    By Ćipur in forum Religija i filozofija
    Replies: 8
    Last Post: 21-12-10, 02:26
  3. Replies: 4
    Last Post: 03-05-10, 23:44

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •