Meditacija & Yoga

[Saruman]

Znaci da se drogiramo, znam ja imaju one crvene tablete od njih se isto spava fino. Krajnji slucaj je da se pribjegava tim tabletama mislim da to nije dobro. Kazem iz iskustva nisam se dobro osjecao posle njih

Ma ima desetina različitih pilula što naćeruju na spavanje, ali Seroquel je kralj kraljeva, što se tiče sna.

Znači nisam promoter Astra Zenece, farmacijske kompanije, ali Seroquel im je legendaran proizvod.

Pa ako ga zatvorenici u USA radije koriste nego oxycodone, heroin i slično, mislim da je jasno.

Radi se svakako o antipsihotiku koji u dozi od 25mg djeluje kao najjači anthistamin, odnosno opušta te do jakog i dubokog sna.

[LjukaTheMantidis]

Samo prirodno.

[Giile]

To je samo privremeno resenje, pravo pitanje je sto posle toga I kako izlijecit insomniju? Ne mogu se sjetit ovih tableta sto sam ja pio, Ali od njih sjecam se imao sam halucinacije zestoke. Posle sna sam ustajao umoran, bez snage I prestao sam odmah da ih uzimam. U to vrijeme sam bio nesto blizu depresivnog stanja. I psihijataru je najlakse da ti prepise nakljuka tabletama.

[Saruman]

To je samo privremeno resenje, pravo pitanje je sto posle toga I kako izlijecit insomniju? Ne mogu se sjetit ovih tableta sto sam ja pio, Ali od njih sjecam se imao sam halucinacije zestoke. Posle sna sam ustajao umoran, bez snage I prestao sam odmah da ih uzimam. U to vrijeme sam bio nesto blizu depresivnog stanja. I psihijataru je najlakse da ti prepise nakljuka tabletama.

A đe brate Seroquel antipsihotik privremeno riješenje. Seroquel ti je trajno riješenje.

Lijepo je to Yoga i Meditacija, al nema tu dok ti farmaceut ne sastavi tajnu pilulu.

[Saruman]

*šalim se oko Seroquela, premda se masovno svuda po Zapadu prepisuje za nesanicu između ostalog, izaziva jaku zavisnost nakon nekog dužeg vremena. Ta zavisnost se ogleda u tome da osoba po 7 dana ne može da zaspi bez Seroquela. Bukvalno 7 noći bez sna.

Normalno, svi antipsihotici djeluju na dopamin, pa ima i toga.
To što ih zovemo ljekovima, ne znači da nisu droge.


Svakako treba probati metode meditacije. Kome voz nije prošao što se tiče toga.

[Caesar]

...

Svakako treba probati metode meditacije. Kome voz nije prošao što se tiče toga.

Meditacija ne zahtjeva ni fizički ni mentalni napor. Pogrešno se na meditaciju gleda kao na nekakav duhovni rast pa da je potreban i stoga nekakav napor. To je uklanjanje prepreka. Potrebna je samo volja da se otarasiš sebe i svega sto to podrazumjeva - znanja, veza, tijela, uma... Pitanje samo koliko si vezan za tu gomilu mesa, kostiju, tetiva, ligamenata i pihtijaste materije između ušiju ti.

[Saruman]

Ja nemam volje do stadiona da odem. Odnosno bolje reći nemam snage. Stalno sam preumoran, od jutra. Hvala svim zdravstvenim stručnjacima koji su mi pomogli da sam u 20tim došao u fazu paralize. Mentalne i fizičke maltene. Te da više ne vidim izbora i da radim to što radim.

Ma hvala svima. Svi su puni znanja... Materije...

[Caesar]

Psychologist Daniel Goleman shares what he learned by studying the brain waves of Olympic-level meditators, and his findings are unprecedented.

https://bigthink.com/the-well/high-level-meditators/


Sent आत्मन:

[tigrovo_oko]

Kad pomenu otvaranje vrata na onoj temi a u vezi ovog istraživanja - meditacija me, prirodno, odvela sa produbljenim disanjem do stanja u kome sam u potpunom miru i dešavalo mi se da nisam ni svjesna da mi se prispavalo, već nakon nekoliko minuta bih se probudila i čudila otkud ja ovđe, otkud spavam na podu, kako je trajalo kao vječnost a zapravo malo vremena prošlo, tipa samo 10-15-20 minuta, kako me zaboga ništa ne boli a ležala sam na leđima na parketu... da bih konačno prije 2 god nakon neke obuke shvatila da sam imala prirodno iskustvo hipnoze koja je data svakome od rođenja (bebe kad se uspavljuju, posebno to dobro znaju majke koje su dojile svoju djecu - imaju taj momenat - fiksiran pogled u daljinu, pa polako oči idu ka gore i lagano im se spuštaju kapci i tonu u san), samo nas tome ne uče kasnije, niko o tome ne priča niti obraća pažnju, slabo ko praktikuje, a smatram da je korisno iskustvo, u krajnjem regenerišuće. Možda sam nešto i pričala, ali jbga nema ko da potvrdi Toga ima u hipnozi sa regresijom na suvo ili sa pečurkama, ali druga tema.

Nisam neko ko meditira satima, takve su prilike trenutno, da sam zadovoljna ako imam 15 minuta za to u toku dana na početku ili kraju istog. Mada dobra fora je konstantno pitati sebe, u toku dana kad bilo šta činimo ili se nađemo u nekoj situaciji - Ko je ta/taj koja/i ____(radi to i to ili se osjeća ______ tako i tako). Vježbaš prisutnost, nedjelovanje, posmatraš a istovremeno se i igraš i prelaziš iz jednog svijeta u drugi.

Vjerovatno će jednog dana to testiranje moždanih talasa biti dostupno i običnom narodu jer mogu imati koristi oni kojima je malo teže da se otvore za ove egzibicije, pa im treba da vide da bi povjerovali, a zapravo sve je u osjećaju, nekom unutrašnjem glasu ka kome ideš u susret.
Naravno, on može da odvede i stranputicom, ali ako je iskren, mislim da se na kraju ipak stigne kući.

[nicky]

Kod mene je taj mir stecen praktikovanjem meditacije, a to sam tek nakon drugih iskustava potvrdio, bio nekako vjestacki. Bio sam svjestan, smiren, fokusiran, nijesam se mogao uvrijediti, i bio sam prazan.

[nicky]

Desavalo se svjesno da upadnem u san. Makar mislim da je san, jer je disanje od odredjenog trenutka postajalo automatsko a ja sam bio bukvalno samo posmatrac. Bez osjecaja za tijelo

[tigrovo_oko]

Svakoga "radi" nešto drugo i to je skroz okej. Svaki brain state nudi "nešto" da li nam to šteti ili koristi, koliko smo voljni da idemo dalje, da saznajemo, istražujemo, upoređujemo, šta nam je uporedna tačka.

Što bi rekli fizičari - kad se otelotvorimo (tijelo od krvi i mesa) mi smo poput elektrona u stanju čestice, dok smo u nevidljivom svijetu poput elektrona u stanju talasa. To sticanje svijesti u stanju talasa je mogućnost, da se iskusi nematerijalna priroda čiji smo dio, a da ne umremo istovremeno, iskustvo duha.

Žao mi je što nisam bila u prilici da ispratim stanje mozga prije 20 godina i radim bar 5-togodišnja poređenja tj vidim efekat iskustava koja sam imala. Sad je kasno za to, jer sve što je bilo, preraslo se.

Interesantno mi je samo sa aspekta "na suvo" (medikamenata bez, mada i šećer je droga, brašno je droga, alkohol nije šala), ali smatram da da je bilo prilike da se ima uvid, prerastanje bi išlo kudikamo brže i sa preciznijim fokusom.

Da li je prerastanje na suvo datost ili mazohizam ili su neophodni minimalni uslovi u početnim godinama odrastanja koji utiču na formiranje karaktera (koji su to uslovi)?
Ima tu svega.

[Caesar]

Meni je bilo interesantno da je meditacija ujutru bolja od popodnevne. Ali ako sam u toku dana bio meditativan onda je to druga prica. Meditacija jeste bitna ali je bitniji onaj dio izmedju meditacija. Biti meditativan. A to znaci ne buljiti u telefon i ne pricati puno i nepotrebno. Uglavnom stvari koje sami sebi cinimo.

A sto se tice efekata. Ne sudim i ne mjerim kao nekada. Neko kaze indiferentan, a ja vise volim rijec nepristrastan. Velika stvar na prvi pogled reklo bi se ali odatle do dna je samo korak. To ne treba zaboraviti. Nikada.


Sent आत्मन:

[tigrovo_oko]

Znati da je um lud i da smo ranjivi. No ne treba na to staviti fokus.

Izazovno je u svakodnevnom životu, posebno ko igra kroz sijaset uloga, a zatim neke igra i na pogrešnim mjestima da bude meditativan, ali nije nemoguće.

Jutarnja meditacija je svojevrstan vid "podešavanja" odnosno pripreme za dan koji predstoji na mnogo nivoa. Ne treba zaboraviti da je nama i želudac drugi mozak i da kroz taj aspekat itekako utičemo i na ono šta i kako mislimo, kako se osećamo i šta činimo zbog svega toga zajedno u toku dana.

Praksa nedjelovanja, neangažovanja, svijest da nekad od nečega moramo odustati da bi krenuli naprijed. Ljudi se zapravo jako teško odruču svojih krutih stavova nesvjesni da njima najviše štete prave. A upravo tu je prilika.

[Caesar]

U praksi, ustanovio sam da je nedjelovanje moguće uvijek. Svaki posao koliko god težak i zahtjevan nije prepreka. Ne postoji ni izgovor nedostatka vremena. Dešavalo mi se često da na poslu imam prepirki i sukoba kao i svima. Ali sam primjetio da u nekim slučajevima uronim u meditaciju ko u hladnu vodu, a u drugim ko u ključalu. Ako se u svaki okršaj upustimo sa ciljem učenja, otkrivanja istine i nalaženja najboljeg rješenja to se zove nedjelovanje/dijalektika. Ako uletimo sa ciljem ko je u pravu i insistiranjem na takvoj prepirci onda je to djelovanje. Ako nemamo lični interes vec nam je interes istina onda je to nedjelovanje, a u suprotnom djelovanje/debata. Dakle i dan pun sučeljavanja i sukoba na poslu može se zvati meditativnim. Da li ja ovo baš uvijek primjenjujem? Pa baš i ne Moram malo i da se zabavljam a i zaboravim se kao i svi. “Zaboravim se(be)” je dobar izraz.

[tigrovo_oko]

Nekad je samo dovoljno ostaviti stvari za kasnije. Kasnije razmišljati o tome, kasnije uraditi - i nekim čudom, to se zna riješiti samo. Dal ti se dešavalo?
Praksa zvana mañana (sutra).

[Caesar]

Nekad je samo dovoljno ostaviti stvari za kasnije. Kasnije razmišljati o tome, kasnije uraditi - i nekim čudom, to se zna riješiti samo. Dal ti se dešavalo?
Praksa zvana mañana (sutra).

To mi je omiljena strategija. Topla preporuka svima. Stvari se riješe same bolje no da sam ja ih rješavao. Toliko o mojoj pameti ili pameti/umu uopšte.

[nicky]

@tigrovo ovo za fizicare je upravo stanje superpozicije. Misljenja sam da um treba da bude u tom stanju.
Izbjegavanjem ovih medikamenata i namirnica, ko je zdrav, postize super efekat. Jos ako se doda danas popularna autofagija, zadovoljstvo je jos vece. Generalno hrana koja nije teska podstice budnost tj svjesnost. Mislim da nije mazohizam vec postepen razvoj to sto navodis. Kad se covjek posveti 100% i ima plemenit cilj, moze da se ne prepozna za par mjeseci.

Volim da cujem druga misljenja i iskustva, pogotovo ako su iz razlicitih vjerskih praksi. Jer iz pojedinacnih ih ima dovoljno

[tigrovo_oko]

To mi je omiljena strategija. Topla preporuka svima. Stvari se riješe same bolje no da sam ja ih rješavao. Toliko o mojoj pameti ili pameti/umu uopšte.

Pa kod većine tog nivoa je tako, ostaje samo da se čudimo načinima na koje su se stvari odvijale.

[marko_pg**]

Ćao ljudi,
jedno tehničko pitanje.
Ima li neđe kod nas da se kupi jastuk za meditaciju sa ispunom od heljdinih ljuspica ili kapoka? ili samo ispuna, jer imam jastuk

[tigrovo_oko]

@tigrovo ovo za fizicare je upravo stanje superpozicije. Misljenja sam da um treba da bude u tom stanju.
Izbjegavanjem ovih medikamenata i namirnica, ko je zdrav, postize super efekat. Jos ako se doda danas popularna autofagija, zadovoljstvo je jos vece. Generalno hrana koja nije teska podstice budnost tj svjesnost. Mislim da nije mazohizam vec postepen razvoj to sto navodis. Kad se covjek posveti 100% i ima plemenit cilj, moze da se ne prepozna za par mjeseci.

Volim da cujem druga misljenja i iskustva, pogotovo ako su iz razlicitih vjerskih praksi. Jer iz pojedinacnih ih ima dovoljno

Pa valjalo bi malo više da se priča o ovim temama iz pozicije sopstvenog iskustva, kroz retrospektivu, ukoliko nije došlo do amnezije od prevelike količine svjetlosti

[pecaros]

Bilo bi dobro sagledat realnost. S obzirom na neku ozbiljnu 30+ starosnu dob..... đe TO sve vodi? Treba bit ozbiljan autoritet đeci. U čemu će se pronać? Neophodno im je da iz kuće steknu te prve korake, korake trezvenog i razumnog razmišljanja. Tj. gledanja na svijet sa što realnijom slikom. Ako im vi to ne date.... ko! će?

[Bugi]

Kada bi ovo djeci uspjeli da usadimo bili bi mnogo srećnija a samim tim i prosperitetnija nacija.

Ako se u svaki okršaj upustimo sa ciljem učenja, otkrivanja istine i nalaženja najboljeg rješenja to se zove nedjelovanje/dijalektika. Ako uletimo sa ciljem ko je u pravu i insistiranjem na takvoj prepirci onda je to djelovanje. Ako nemamo lični interes vec nam je interes istina onda je to nedjelovanje, a u suprotnom djelovanje/debata.

Banalini primjer
Tesla je pošao u Ameriku i promijenio svijet.
Da je ostao kod nas u Lici nazvali bi ga Ludi Nikola što priča sa munjama i golubovima.

To je razlika bila prije 100 godina između našeg metoda razmišljanja i zapadnog. Sada je još veća.


Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine

............ ¯\_(ツ )_/¯............

[tigrovo_oko]

Bilo bi dobro sagledat realnost. S obzirom na neku ozbiljnu 30+ starosnu dob..... đe TO sve vodi? Treba bit ozbiljan autoritet đeci. U čemu će se pronać? Neophodno im je da iz kuće steknu te prve korake, korake trezvenog i razumnog razmišljanja. Tj. gledanja na svijet sa što realnijom slikom. Ako im vi to ne date.... ko! će?

Svi mi imamo potrebu i da rastemo (širimo se - nekome je bitno materijalno, nekoh mentalno, nekom duhovno,nekome sve to ali kako kad) i da pustimo korijenje (porodica ili neka ideja, strast šta već koga "zove").
Ko je svjestan svojih uloga i umije da se od njih odvoji kada mu je potrebno vrijeme za njega samoga - vodi ka tome da se nakon toga vratimo Bolji, svojoj djeci prije svega, pa ostalima s kim smo u toj trenutnoj realnosti.
Vodi ka tome da ne projektujemo, da ih ne tučemo, da im ne srozavamo samopouzdanje, da su svjesni koje su moje vrijednosti jer ih slobodno govorim i živim ali da su istovremeno slobodni da istraže da li su te ili neke druge njihove vrijednosti. Brusimo maltene kamen grubi dijamant koji će sjutra da zasija. To što će na njega istovremeno da se zalijepe raznorazne etikete, funkcije, uloge ne umanjuje tu činjenicu.

Praksa npr. Današnja djeca se slabo kreću, kg plus, u školi nemaju fizičko - sve to utiče na njihov pravilan rast i razvoj, zato mi kao roditelji treba da kad uvidimo da je dijete stabilno, a to je sa neke 2 godine izbacimo kolica da dijete što više šeta, trči da mu se razvijaju sinapse, a ne da sjedi u kolicima, vezan ili sa pojasom ili telefonom jer roditelji moraju ispit kafu i tračarit.
To su vrijednosti, to je briga, to je razmišljanje o zdravoj budućnosti djeteta koje će da bude budno i vizuelno, i auditivno i kinestetički sjutra kad mene ne bude.

A šta će da bude u životu? To mi je manje važno.
Ali isto tako, ono u čemu će se pronaći je pitanje koje svako od nas treba danas da postavi i da mu zvoni i tutnji u glavi od "realnosti" koju smo im kreirali u poslednjih 50 godina. Roditelji da imaju zeru obraza danas ne bi pošli na posao, i ne samo danas nego mjesec dana i poslali bi poruku mnogima da je dosta bilo sisanja vesli. Ali pusti snovi, danas dosta toga nisu moje vrijednosti ni lično a ni neke generalno.
Da, treba biti primjer svojoj djeci, autoritet, ali prvo treba roditelj da odraste, a zašto autoriteta danas ima sve manje i u kućama, i u školi i na poslu - zato što su nas djeca pročitala, gledaju nas konstantno. Žive naše današnje realne društveno prihvatljive vrijednosti i pokazuju nam ih. Danas je postalo prihvatljivo da nas vode šetajući narcisoidni poremećaji koje je neko naučio da je to danas trend ili su prosto ono što zaista jesu u skladu sa svojim vrijednostima.

S druge strane smatram da postoji sijaset realnosti i da ukoliko sam dovoljno hrabra i sigurna u ono šta sam odabrala mogu da kreiram ipak neki drugačiji svijet, makar doma. Prisutnost, posvećenost, sopstvenu evoluciju.

[pecaros]

Svi mi imamo potrebu i da rastemo (širimo se - nekome je bitno materijalno, nekoh mentalno, nekom duhovno,nekome sve to ali kako kad) i da pustimo korijenje (porodica ili neka ideja, strast šta već koga "zove").
Ko je svjestan svojih uloga i umije da se od njih odvoji kada mu je potrebno vrijeme za njega samoga - vodi ka tome da se nakon toga vratimo Bolji, svojoj djeci prije svega, pa ostalima s kim smo u toj trenutnoj realnosti.
Vodi ka tome da ne projektujemo, da ih ne tučemo, da im ne srozavamo samopouzdanje, da su svjesni koje su moje vrijednosti jer ih slobodno govorim i živim ali da su istovremeno slobodni da istraže da li su te ili neke druge njihove vrijednosti. Brusimo maltene kamen grubi dijamant koji će sjutra da zasija. To što će na njega istovremeno da se zalijepe raznorazne etikete, funkcije, uloge ne umanjuje tu činjenicu.

Praksa npr. Današnja djeca se slabo kreću, kg plus, u školi nemaju fizičko - sve to utiče na njihov pravilan rast i razvoj, zato mi kao roditelji treba da kad uvidimo da je dijete stabilno, a to je sa neke 2 godine izbacimo kolica da dijete što više šeta, trči da mu se razvijaju sinapse, a ne da sjedi u kolicima, vezan ili sa pojasom ili telefonom jer roditelji moraju ispit kafu i tračarit.
To su vrijednosti, to je briga, to je razmišljanje o zdravoj budućnosti djeteta koje će da bude budno i vizuelno, i auditivno i kinestetički sjutra kad mene ne bude.

A šta će da bude u životu? To mi je manje važno.
Ali isto tako, ono u čemu će se pronaći je pitanje koje svako od nas treba danas da postavi i da mu zvoni i tutnji u glavi od "realnosti" koju smo im kreirali u poslednjih 50 godina. Roditelji da imaju zeru obraza danas ne bi pošli na posao, i ne samo danas nego mjesec dana i poslali bi poruku mnogima da je dosta bilo sisanja vesli. Ali pusti snovi, danas dosta toga nisu moje vrijednosti ni lično a ni neke generalno.
Da, treba biti primjer svojoj djeci, autoritet, ali prvo treba roditelj da odraste, a zašto autoriteta danas ima sve manje i u kućama, i u školi i na poslu - zato što su nas djeca pročitala, gledaju nas konstantno. Žive naše današnje realne društveno prihvatljive vrijednosti i pokazuju nam ih. Danas je postalo prihvatljivo da nas vode šetajući narcisoidni poremećaji koje je neko naučio da je to danas trend ili su prosto ono što zaista jesu u skladu sa svojim vrijednostima.

S druge strane smatram da postoji sijaset realnosti i da ukoliko sam dovoljno hrabra i sigurna u ono šta sam odabrala mogu da kreiram ipak neki drugačiji svijet, makar doma. Prisutnost, posvećenost, sopstvenu evoluciju.

Da budem iskren....... vjerovaću(pa makar na silu) da je to sve tako kako si rekla. Kažem "vjerovat" jer ja nisam u stanju sve to da razumijem pa vjerujem da bar ti razumiješ.
Ali mi se nešto(a ne vjerujem sebi) čini da su u prednosti čakkkk i đeca roditelja koji žive boemski život, od đece čiji roditelji nisu baššš sigurni da li je realnost san ili java, ili čakkkk nešto između.
Pitaš neko dijete na ulicu đe ti je otac.....odgovor tipa: ada đe i VAZDA ne miče se iz kafane... je tuitamo simpatično loš
Ali odgovor: eto mu tijelo leži na parket a duh mu je odluta neđe tražeći nekog boljeg i idealnijeg sebe..... O-o!!! ?????
Sami donesite zaključak.