Po treci put u zhivotu (prekjuche je bio drugi put) nocas odgledah film
Badlands,prvo ostvarenje (ako ne rachunamo kratkometrazhni
Lanton Mills) Terrencea Mallick-a. Razlog za dva gledanja u ovako kratkom periodu sasvim je trivijalan.Obzirom da je na DVD-u koji posjedujem njemachka sinhronizacija,sa english subtitles,bacih se danas popodne na SURFOVANJE,i nadjoh original,istina u neshto(chush neshto,mnogo) loshijem kvalitetu snimka,ali ipak,english is english
Da li je film dobar? Ne...Reci za ovaj film da je dobar bila bi uvreda njegovoj velichini. Film je toliko prosto i jednostavno VELIK,da je svaki epitet koji se obichno udijeli dobrom filmu jednostavno nedovoljan.
Prvo,ako hocete da vidite PERFEKTNO snimljen film,ovo je izbor za vas. Snimiti onako film kad bilo je savrshenstvo,a snimiti tako svoje PRVO OSTVARENJE,godine 1973 je chisti jebeni genijalizam. I zato,poklon do zemlje Mallicku.
Skoro je nemoguce nabrojati i opisati sve elemente koji su inkorporirani u ovaj film. Od jedne tako,gotovo djechije jednostavne priche,napraviti tako emotivno i filozofski nabijeno djelo mozhe samo veliki majstor. Chitavi film nose samo dva lika(Kit i Holly),pa je ovo pravi momenat da napomenem i fenomenalnu glumu Martina Sheena i Sissy Spacek.
Prvo shto ti ovaj film uradi je da te zhestoko uplashi.Vishe od vecine horror filmova(koliko god cijenio zhanr i neka ostvarenja iz istog,moram biti objektivan).A uplashi te(usred idilichnih pejzazha americhkog Midwesta i naivne ljepote glavne junakinje) jednostavna chinjenica shta sve ljudi mogu da urade. Obratiti pazhnju,ne nashta su sve spremni,nego shta
mogu. Glavni junak,obichan momak iz susjedstva,regular guy u svakom pogledu,jednostavno ponaslazhe desetak ljudi. Vecinu njih,bez ikakvog vidljivog razloga. Shta te u svemu tome uplashi-uplashi te saznanje da je dovoljno toliko malo,da neki obichni lik koga regularno srijecesh na ulici ubije tebe,ili tvog komshiju,ili se odveze 100km down the road i ubije neku usamljenu staru zhenu,shto ti nece nauditi fizichki,ali ce ti ipak biti dovoljno da se preznojavash narednih 20 dana i reskicirash u mozgu svaki susret sa njim.
Film je jedna od najpesimistichnijih studija ljudske prirode na koju sam naishao.Njegova vrijednost nije u tome,vrijednost,genijalnost,velichina lezhi u tome shto te film uspijeva,U POTPUNOSTI,uvjeriti u
objektivnost svog pesimizma. Glavni junak se ne mozhe nazvati klasichnim negativcem,ne mozhe se nazvati ni antiherojem. Za njega ubistvo ne predstavlja ni sredstvo do cilja,ni sam cilj,vec je to sasvim obichan potez koji mu dodje kao,na primjer,obrisati prashinu sa kaubojskih chizama koje kroz film nosi. Ovakva
animalizacija glavnog lika(svodjenje ubistva na refleks,na instinkt) savrsheno se uklapa sa slichnom animalizacijom glavne junakinje,koja u ubistvima ne uchestvuje,ali ih posmatra na sasvim ravnodushan nachin. Njena pochetna naivnost se pretvara u totalnu ravnodushnost,i chak njeno napushtanje glavnog junaka ne dolazi iz moralnih pobuda,vec iskljuchivo iz sebichnih,jer postepeno uvidja da se njena tezhnja za
stabilnoscu u zhivotu ne mozhe ostvariti sa glavnim junakom.Njen voiceover na kraju,gdje kazhe da bi se njen bivshi ljubavnik svidio zatvorenicima,to jasno odslikava.Ni pomena o ubistvima,jos manje o kajanju.Ta ravnodusnost,obichnost na koju ona gleda na ubistvo je genijalno odradjena,odglumljena,i zato zastrashujuca. Ono shto je Kami uradio sa Strancem u knjizhevnosti, za filozofiju egzistencijalizma u filmskoj umjetniosti to radi ovaj film.
Klimaks filma predstavlja hvatanje glavnog junaka,i njegov razgovor sa raznim policajcima koji ga hvataju/ispituju. Njihov razgovor je normalan,chak opushten,a teme za razgovor se lako nalaze.Da nema policijskih uniformi i lisica na rukama zatvorenika,imali bi potpuno opravdanje da pomislimo da se radi o obichnom razgovoru poznanika da se prekrati vrijeme.
Slichnost,jednakost chak ubice i policajaca je porazhavajuca. Njihova ispitivanja nisu odraz chudjenja ili zgrazhanja nad postupcima,vec chiste radoznalosti.Zadovoljenje te radoznalosti dovodi do zblizhavanja sa ubicom,koji se u razgovor prima kao ravan,ili chak povlascen sudionik. I na kraju,iz ravnodushnog glasa glavne junakinje saznajemo da je ubica osudjen na elektrichnu stolicu. Osudjen naravno od sudije,koji je sluchaj istog trena zaboravio kad je napisao presudu.
Ovaj film tjera na preispitivanje.Preispitivanje o tome,kolika je stvarno nasha briga,i koliko su stvarno nasha moralna uvjerenja(kule od slonove kosti iza kojih se chesto krijemo) chvrsta kada ih
pokusamo primijeniti na nas same. Koliko nas stvarno interesuje ubistvo nekog brachnog para tamo u susjednom kvartu?Koliko nas interesuje presuda njegovom ubici? Koliko puta za neshto izjavimo da je grozno,a u stvari ne znamo ni o chemu prichamo? Mnogo puta,dokazano
A to nas dovodi do sledeceg pitanja:kolika je linija izmedju nebrige i chinjenja? Preciznije,koliko je
tanka?
Ne,opis ljudske prirode u ovom filmu svakako nije laskav. Da li je objektivan,realistichan? Ako pratimo logiku filma,da.Takav portret je logichan,konsekventan zakljuchak dogadjaja u filmu(koji je,uzgred budi recheno,based on a true story,i to zaista based,jer je sluchaj koji ga je inspirisao poznat,i desio se u USA 50-ih),i zato je ovaj film veliki,veliki po 100 puta!!!Pesimistichan-da.Zastrashujuci-svakako.Genijalan-JOSH VISHE!!!
P.S. Zaista se izvinjavam na duzhini posta,ali mora sam izbachit ovo iz sebe
Stvarno jesam,a film zasluzhuje(i dobija,da budemo realni) pohvale od mnogo vecih experata no shto sam ja
Reply With Quote
Originally Posted by Recordare88
Po treci put u zhivotu (prekjuche je bio drugi put) nocas odgledah film Badlands,prvo ostvarenje (ako ne rachunamo kratkometrazhni Lanton Mills) Terrencea Mallick-a. Razlog za dva gledanja u ovako kratkom periodu sasvim je trivijalan.Obzirom da je na DVD-u koji posjedujem njemachka sinhronizacija,sa english subtitles,bacih se danas popodne na SURFOVANJE,i nadjoh original,istina u neshto(chush neshto,mnogo) loshijem kvalitetu snimka,ali ipak,english is english
sinoc iskopah slucajno iz kolekcije svoje la jetee 
Bookmarks