Forum Cetinje dobio svog karikaturistu...

[metuzalem]

Prošle su, ne godine no decenije, otkad sam prvi put pokušao da "Cetinjskom Listu" i ne samo njemu, "uvalim" neku od mojih, tada akltuelnih karikatura ali nije išlo pa Bog... Sjećam se da sam se, tada, direktno obratio Đoku Žigalju, pitanjem zbog čega neće da objavi moje karikature, na što mi je, inače veoma rječiti Đoko, dao tako zbrkan odgovor da mi je nakon toga preostao žestok osjećaj krivice. Tek kasnije sam shvatio, da se list uređuje na tako razoran činovnički način, te mi je postalo jasno, da ionako o svemu odlučuju svemoćni "sekletari" jer neće "da se čini sprdnja.."

Iako je od tada prošlo veliko vrijeme, pravi uzrok sam shvatio tek kad mi se jedna zadrigla spodoba, izvaljena na razvaljenom kauču u redakciji MONITORA, onako preko kurca, obratila riječima bez pogovora:

- "Mi imamo svoga karikaturistu..."

Zbog toga sam donio konačnu odluku da se na forumu - CETINJE - nametnem kao slobodni karikaturista, koji će objaviti stare ali i nove karikature u vezi sa ovim jedinstvenim gradom, koji to s pravom i zaslužuje i to bez ikakvih zadnjih namjera povodom kojekakvih nacionalnih i/ili trinaestojulskih uhljebija.., pardon - nagrada.

Prva karikatura koju ođe prilažem, bez riječi svjedoči ovremenu "Obnove i Izgradnje" kad su u ondašnja sela navraćale "uspješno" udate odive a otmjeno oženjeni revolucionari, u crnogorska sela dovodili velegradske snahe, koje su svoje potomke odgajale po savjetima časopisa "Naša Žena" neskriveno prezirući drevne savjete i način odgoja svojih, u korotu odjevenih svekrva.

Svi mi, koji smo odrastali u to vrijeme, dobro se sjećamo da niko nije trčao za nama s bočicama vode i kojekakvim voćnim sokićima, keksima i bobončićima i nas niko nije nagonio da jedemo ili da se umivamo, jer tada nije bilo ni jednog ni drugog. Poslije toga je nastupilo vrijeme velike "brige" koja je ponekad prelazila u otvorenu - diktaturu...