Hvala ti. samo između reći i učiniti je more.
Tako da, ipak, ne hvala.
Ne treba mi moralisanje.
Adamova priroda prije i poslije pada je ista priroda.
Pad, grijeh, je simptom, nije bolest. Bolest je otuđenje, od Boga, od drugih, i najprije od sebe. Grijeh nije u juridičkom smislu krivica, iako se prečesto zloupotrebljava, već je promašaj cilja, jedinstva sa Bogom. Od stvaranja čovjeka "prema slici Božijoj", njegova je namjena da reflektuje, da njegova ljudska priroda izobražava, iako na mnogo jednostavniji način naravno božansku prirodu među stvorenim bićima kojima je postavljen kao neko ko im je gospodar, jer jedini čovjek ima mogućnost sticanja poznanja sebe, slobode, volje... Dakle, predispozicija čovjeka i njegovo predodređenje jeste da bude poput Boga, Bogom po blagodati. Da materijalni čovjek kojem je udahnut život, Duh, to jedinstvo stvorenog i nestvorenog (enosis) bude oboženo (theosis).
Pošto je sve stvoreno ex nihilo, iz ničega, čovjek je prošao sve faze kako bi uistinu mogao da stekne sve što mu je potrebno za upravljanje svim stvorenim bićima. Dakle bilo je potrebno sve više duhovno napredovanje kako bi ljudsko djelovanje bilo zamijenjeno Božanskim energijama koja zapravo jedina djejstvuje. To je dinamički proces koji podrazumijeva sazrijevanje i uspinjanje u zajednicu sa Bogom. Za to je potrebno okretanje volje i njeno slobodno usmjeravanje i saradnja sa Bogom, znači ne po prinudi. Tu leži pad Adamov, koji je bio postavljen u Edenu, a tu leži i odgovor o ovaploćenju i rođenju Hristovom.
Bookmarks