Pred početak Prvog svjetskog rata bilo je u Boki oko 3.500 ljudi stalne tvrdjavske posade, 218 tvrdjavskih topova kalibra od 37 do 305 milimetara, 99 mitraljeza, 46 reflektora i 9 torpednih cijevi.
U to vrijeme, “Primorska tvrdjava Boka” kako je bio zvaničan naziv ovog kompleksnog fortifikacionog sistema, raspolaže sa tromjesečnim rezervama svih potreba za oko 36 tisuća vojnika i 6.700 konja.
Snabdijevanje vodom bilo je potpuno riješeno velikim brojem cistijerni u udjenjima i na predvidjenim položajima.
Pored ove 83 fortifikacije koje sam sve obišao, pretpostavljam da ih ima još, a da ne govorimo o svim pratećim objektima – putevima, infrastrukturi, kasarnama, oficirskim klubovima, pekarama, ambulantama, bolnicama, grobljima, potkopima, strelištima, hotelima, prodavnicama, radionicama čak i pozorištima koja su podignuta na nekim za nas potpuno nevjerovatnim mjestima – “zabitima”, kako bi čitav sistem “Primorske tvrdjave Boka” funkcionisao na pravi način. Recimo, samo na poluostrvu Luštica, oni su napravili preko 700 kilometara ukupne dužine raznih puteva, da ne govorimo o brojnim drugim putevima u zaledju Boke Kotorske gdje su oni i dan-danas u jako dobrom stanju, čak i mnogo boljem od ovih savremenijih puteva koji su mnogo mladji. Tu je zapravo toliko puno uradjeno da kad malo detaljnije udjete u ovu problematiku, prosto vas zaboli glava.”- ističe Radojica Pavićević penzionisani pukovnik autor knjige Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori.
Kad sve to stavite na kartu i vidite položaj, mjesto izbora svih tih objekata zavisno od namjene, njihovu optičku vidljivost, povezanost, kad vidite što pokriva recimo jedna mala tvrdjavica na pravcu Ledenice-Crkvice – faktički stražara sa malom posadom i bistijernom koja bukvalno dominira i “pokriva” kompletan prostor od Crkvica do Ledenica, bivate prosto fascinirani.
Da ne govorimo o mnogo većim i impozantnijim fortifikacijama poput Dvrsnika, Stražnika, Vranović brda i ostalima koje su jednostavno nešto što i dan –danas fascinira vojnika. Svi forovi povezani su putevima koji su i danas u dobrom stanju, ali zarasli.
Podignute su telefonsko-telegrafske linije, balonske osmatračnice, optičke i radio stanice, a za izvidjanje hidroplanske stanice i pomoćni aerodrom kod Igala.”- naglašava Pavićević koji i danas “skida kapu gospodi austro-ugarskim oficirima i planerima na brilijantnom strategijskom i taktičkom postavljanju sistema utvrdjene odbrane tadašnje austro-ugarske ratne luke Boka”.
Posebnost ovih fortifikacija čini i to što su sve one, gradjene u vrijeme kada nije bilo radio-komunikacija, postavljene tako da su činile optički povezan sistem pa je posebno poljsko signalno odjeljenje koje je bilo u sastavu austro-ugarskih tupa u Boki, u svakom trenutku moglo da uspostavi optičku signalnu vezu.
Tako je naprimjer, informacija iz tivatskog Arsenala do utvrdjenja na Dragalju putovala linijom Arsenal-tvrdjava Mažina – Vrmac- Vranovo brdo-Grkavac-Greben –Jankov vrh iznad Dragalja i stizala na odredište sa samo 2-3 minuta.
Bookmarks