Page 20 of 20 FirstFirst ... 101617181920
Results 476 to 487 of 487

Thread: Dvadeset pet godina od našeg sramnog pohoda

  1. #476
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,400
    Thanks Thanks Given 
    14,543
    Thanks Thanks Received 
    3,537
    Thanked in
    2,533 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by bayo View Post
    Ako ima đe ovakvih rashodovanih brodica neka javi u inbox.
    Kakav lik.
    No pasaran!

  2. #477
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,722
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by kimmi View Post
    Odgledah Rat za mir part 1

    Jel ovo prvi put na RTCG puštaju ovaj dokumentarac?

    @wulfy

    Neko drugi?

    Sent from my Redmi Note 8 Pro using Tapatalk
    Da, prvi put se prikazuje, snimljen je 2004 god, ali ,,nije bio povoljan politički trenutak''. Kasnije je snimljen nešto drugačiji ,,rat za mir'' koji koristi i djelove ovog filma.

  3. #478
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default

    2005 su prikazivali Veliki rat dokumentarnu emisiju od vise epizoda. Ona je najbolje prikazivala desavanja na dubrovackome ratistu.
    Na yt postoji jedan dio toga




    Sent from my iPhone using Tapatalk

  4. The Following User Says Thank You to retype_htc For This Useful Post:


  5. #479
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,722
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Crna Gora se nije suočila sa svim aspektima vojne ofanzive na Dubrovnik, protivpravne, besmislene i u vojnom smislu uzaludne operacije, koja predstavlja mračno poglavlje novije istorije države, do danas nedovoljno i na adekvatan način osvijetljeno.

    To su za “Vijesti” ocijenili predstavnici crnogorskog civilnog sektora, koji se bave ljudskim pravima, povodom obilježavanja 32. godišnjice napada na Dubrovnik.

    Pripadnici Jugoslovenske narodne armije (JNA) i crnogorski rezervisti 1. oktobra 1991. počeli su napad na Dubrovnik sa teritorije Crne Gore i BiH, koji je rezultirao velikim brojem žrtava i materijalnim razaranjima.

    Dio intelektualaca, novinara i javnih ličnosti, okupljeni uglavnom oko Liberalnog saveza Slavka Perovića i Socijaldemokratske partije, zahtijevali su prekid rata i za agresiju optuživali režim Slobodana Miloševića i tadašnju crnogorsku vlast.

    Za ratne zločine izvršene prilikom napada na Dubrovnik osuđeni su samo tadašnji general JNA Pavle Strugar i njemu podređeni komandant Miodrag Jokić, i to pred Haškim tribunalom. U Crnoj Gori do danas nije pokrenut nijedan krivični postupak zbog ratnih zločina izvršenih prilikom opsade Dubrovnika.

    Milo Đukanović koji je ratne 1991. bio premijer Crne Gore, u svojstvu predsjednika je 2000. godine u Cavtatu izrazio žaljenje zbog događaja u Dubrovniku. Tadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić i Đukanović saglasili su se tada da treba utvrditi individualnu odgovornost za ratne zločine. Međutim, bez odgovora su ostala pitanja ko je iz Crne Gore činio ratne zločine, a ko izdavao naređenja. Zvanično objašnjenje vlasti Crne Gore je da nisu imali nikakvu nadležnost tokom napada na Dubrovnik, te da je sve koordinirano i naređivano iz političkog i vojnog vrha u Beogradu...

    Suočavanje kao garancija da se ne ponovi

    Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je godišnjica prilika za podsjećanje da se Crna Gora nije suočila sa svim aspektima te vojne ofanzive, koja je bila protivpravna, besmislena, i čak, u vojnom smislu, uzaludna.

    “Suočavanje je jedina garancija da se tako nešto više neće ponoviti, a i važno je za uspostavljanje vladavine prava”.

    Ona je obrazložila da je napad bio protivpravan, jer je naređenje za upotrebu vojske dalo krnje predsjedništvo SFRJ, sastavljeno od samo dvije republike (Srbije i Crne Gore) i dvije pokrajine, iako ga je činilo šest republika. U tom napadu su, napominje, vršeni i ratni zločini, od kojih su kažnjena samo dvojica oficira JNA, Strugar i Jokić, i to isključivo od Haškog tribunala.

    “Optužnica protiv desetorice oficira JNA stoji u Hrvatskoj i nepoznato je zašto se ti predmeti ne dostave Srbiji i Crnoj Gori na procesuiranje, jer te države nemaju obavezu da svoje državljane izruče Hrvatskoj.”

    Ona navodi da se Crna Gora nije bavila zločinima na dubrovačkom ratištu, jer navodno nije mogla da ih istražuje na tuđoj teritoriji, što je, ističe Gorjanc Prelević, netačno:

    “Crna Gora inače optužuje i osuđuje ljude koji su krali i ubijali u inostranstvu.”

    Ona je ocijenila da je napad bio besmislen jer je Hrvatska već proglasila nezavisnost, kao i Slovenija i Makedonija prije nje, pa je bilo jasno da Jugoslavije više nema, da treba pregovarati o budućnosti novih država i o zaštiti manjina, a ne pucati u faktički svoje državljane i svjetski poznat grad pod zaštitom Ujedinjenih Nacija.

    “Napad je i u vojnom smislu bio uzaludan, jer nije doveo ni do kakvog održivog uspjeha. JNA je i sama imala znatne ljudske gubitke, a za manje od godinu dana morala je sve jedinice da povuče sa kompletnog dubrovačkog područja koje je osvojila”, kazala je Gorjanc Prelević.

    Tužilaštvo može da reaguje

    Koordinatorka programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Tamara Milaš ocijenila je da učešće crnogorskih snaga u napadu na Dubrovnik, tokom agresije JNA od 1. oktobra 1991. do 31. maja 1992. godine, predstavlja mračno poglavlje novije istorije Crne Gore, koje ni danas nije dovoljno i na adekvatan način osvijetljeno.

    “Crna Gora je do sad procesuirala i kaznila samo četiri osobe koje su učestvovale u zlostavljanju hrvatskih zarobljenika u logoru JNA u Morinju, i to možemo slobodno reći ona koja su bila nisko na ljestvici, a da komandni lanac nikad nije ni bio predmet istrage”, istakla je Milaš.

    Ona napominje da tužilaštvo ima mogućnost da samoinicijativno procesuira zločine koji su počinjeni tokom rata.

    “Međutim, svjedoci smo da nijednoj strukturi u tužilaštvu ratni zločni nijesu bili prioritet, a što je svoju refleksiju imalo i na izostanak učinka. To je slučaj i sa napadom na Dubrovnik i povezanim događajima.”

    MiIaš je kazala da su se, nažalost, očekivanja da će promjene u tužilačkim strukturama dovesti do pojačane predanosti pravdi, kad je riječ o ratnim zločnima, pokazala uzaludnima jer u ovom dijelu, koliko im je poznato, nema nikakvih aktivnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).

    “Čak bih ukazala da je nivo transparentnosti SDT-a kad je riječ o elementarnim informacijama o postupanju u slučajevima ratnih zločina i ispunjavanju mjerila iz Pregovaračkog poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava, kao i smjernica iz Strategije o istraživanju ratnih zločina danas manji nego nekoliko godina ranije, što nije ohrabrujući znak”, kazala je Milaš.

    Programski direktor Građanske alijanse Milan Radović je kazao da je napad na Dubrovnik ostao upamćen kao sraman i nedopustiv čin u crnogorskoj istoriji.

    “Napad koji je iza sebe ostavio brojne žrtve i zločine, ali za koje naše pravosuđe nema sudskih epiloga. Pitanje individualne odgovornosti se nije nikad pokrenulo kako bi se kaznili odgovorni za stradanja brojnih žrtava”, istakao je Radović.

    ...

    Sent from my Motorola 8400

  6. #480
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,722
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...

    On je podsjetio da je u periodu koji je prethodio napadu, u Crnoj Gori vladala snažna propagandna kampanja pod sloganom “Rat za mir”. Kampanja je, kako je kazao, kao svoju metu uzimala Hrvate, nazivajući ih ustašama i genocidnim narodom, sa još jednim važnim elementom:

    “Tvrdnja da Hrvati žele ‘vratiti’ djelove crnogorske teritorije, konkretno Boku Kotorsku, i da su s tim ciljem nagomilali oko 30.000 vojnika na granice sa Crnom Gorom, koju će svakog časa napasti. Upravo je to bila motivacija za veliki broj crnogorskih dobrovoljaca da se uključe u rat”, kazao je on.

    Radović je naglasio da su posljedice granatiranja Dubrovnika bile ogromne, s ljudskim žrtvama sa crnogorske i sa hrvatske strane.

    “Pored toga, i grad je pretrpio brojna oštećenja, naročito 6. 12. 1991, koji se smatra kao najteži dan za Stari grad kad je oko 10 odsto zgrada u gradu potpuno izgorjelo ili je uništeno, dok je oko 30 odsto teško oštećeno.”

    Radović takođe podsjeća da Crna Gora nije pokrenula nijedan krivični postupak zbog napada na Dubrovnik, iako je opšte poznato koji ratni zločini su se dogodili tokom perioda opsade.

    “Takođe, niko od crnogorskih zvaničnika koji su tada bili na važnim funkcijama nije sudski procesuiran. Imamo samo izvinjenje predsjednika Crne Gore koji se izvinio građanima Hrvatske zbog učešća Crnogoraca u napadu na Dubrovnik.”

    On je istakao da neriješeni zločini sami po sebi predstavljaju teret kako za društvo, tako i za oštećene u tim postupcima, a samim tim što ratni zločini ne zastarijevaju, ne smije se dozvoliti da se zbog pasivnog stava nadležnih organa i dalje gube važni dokazi i svjedoci.

    Ratna odšteta - posebno pitanje

    Gorjanc Prelević je ocijenila da je ratna odšteta posebno pitanje, koje je aktuelizovao premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović, ali s nedovljno informacija. Ona napominje da je Abazović trebalo da objavi i preciznije podatke, kojima bi Vlada morala da raspolaže, o tome šta je do sada konkretno Hrvatskoj vraćeno ili plaćeno na ime opreme ukradene sa tivatskog aerodroma.

    Abazović je prethodne sedmice saopštio da je prilikom popisa imovine Aerodroma Crne Gore pronađena oprema za koju se sumnja da je ukradena sa dubrovačkog aerodroma Ćilipi 1991-1992. godine. Tim povodom je Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici formiralo predmet.

    “Oprema je popisivana još prije 20 godina. Utvrđeno je šta je za bacanje, a šta se moglo vratiti, pa je li vraćeno ili je plaćeno ili ništa od toga”, pita Gorjanc Prelević.

    Ona je istakla da je ta oprema “zrno u moru” pokradene privatne i javne imovine na dubrovačkom području.

    “U granatiranju su uništene mnoge zgrade, oštećenja Starog grada su popisana u presudi Haškog tribunala Pavlu Strugaru. Samo 6. decembra 1991. 52 pojedinačne zgrade i objekti u Starom gradu su uništeni ili oštećeni, kao i zidine koje su ga okruživale. Treba da se zna šta je plaćeno, a šta ne, i šta je dužna da plati Srbija, a šta Crna Gora”, kazala je Gorjanc Prelević.

    Naglasila je da ne treba zaboraviti i da su krađa i uništavanje imovine bez vojne potrebe takođe ratni zločini, koji ne zastarijevaju, i koje bi takođe trebalo kazniti u skladu s pravnim poretkom Crne Gore.

    Tamara Milaš je naglasila da nespretne ili namjerno izrečene izjave političara mogu imati ozbiljne posljedice po državu i njene odnose sa susjedima.

    “Na primjer, izjave premijera Abazovića o spomen-ploči u Morinju ili o navodno prvom popisu opreme iz vazdušne luke Ćilipi koja se nalazi na crnogorskim aerodromima nisu doprinos rješavanju otvorenih pitanja između dvije države, već zloupotreba pitanja iz naše prošlosti zarad dnevno-političkih poena čime se banalizuju ozbiljna pitanja i procesuiranja ratnih zločina i suočavanja sa prošlošću”, kazala je Milaš.

    Ona je ocijenila da političari moraju imati svijest o tome što njihove riječi mogu proizvesti, znanje o tome što se i na koji način rješava u direktnoj komunikaciji a što preko medija, ali i odgovornost za posljedice izjava koje mogu dodatno zakomplikovati međunarodne odnose i ugled zemlje.

    “Bojim se da mi još nemamo zrelu političku strukturu da se valjano bavi ovim pitanjima, a ona su mnogo složenija i zahtijevaju veći senzibilitet i odgovornost od tvitova i pukog obračuna sa prethodnim političkim oponentima.”

    Povodom pronađene opreme sa Ćilipa, Milan Radović navodi da se postavljaju pitanja zašto nije bilo ranije reakcije nadležnih kad je, prema navodima bivše savjetnice direktora Aerodroma, ta ista oprema već bila popisana prije skoro 20 godina, i zašto se oprema i dalje nalazi kod nas, a mogla je tad biti isporučena Hrvatskoj.

    “Takođe, imajući u vidu dužinu vremena koliko se oprema nalazi na aerodromu, bilo je bitno da to bude iskomunicirano sa javnošću na vrijeme, jer je očigledno da javnost nije bila upoznata sa ovim činjenicama”, rekao je Radović.

    On je istakao da očekuju da će se povodom novoformiranog predmeta u ODT-u utvrditi sve relevantne činjenice, ali i odgovornost, odnosno da će doći do sudskog epiloga kao što je trebalo i prije 20 godina kad se saznalo za opremu.

    “Bitno je utvrditi i ko je imao pristup robi i da li se tu nalazi još nešto mimo one koja je formalno popisana. Odgovor treba čuti i sa druge strane, odnosno od direktora Aerodroma Ćilipi kojem je i upućen dopis o pronađenoj opremi. Ovo bi moglo koristiti i tužilaštvu, ali i ubrzanju procesa vraćanja predmetne robe Hrvatskoj, a ujedno nas i podsjeća na važnost regionalne saradnje u rješavanju otvorenih pitanja iz prošlosti”.

    Niko se nije izvinio građanima Crne Gore zbog tragične politike

    Gorjanc Prelević je podsjetila da je, prema podacima koje je iznio nekadašnji ministar spoljnih poslova Crne Gore svjedočeći u Haškom tribunalu, u Crnoj Gori za napad na Dubrovnik mobilisano i do 30.000 ljudi, što je za Crnu Goru tada bio ogroman broj.

    “Iako su u međuvremenu državni zvaničnici, Milo Đukanović i Svetozar Marović, Hrvatskoj uputili izvinjenja za napad i sve ono što su im Crnogorci nažao učinili u sastavu JNA, nije mi poznato da su se javno izvinili svojim sugrađanima zbog tragično pogrešne politike kojom su naveli ogroman broj ljudi da povjeruje u laž da Hrvati napadaju Crnu Goru, da je potrebno da se Crna Gora odbrani od 30.000 ustaša, da je potrebno da se odbrani Jugoslavija od Hrvata, da se radi o ratu za mir, da čine bilo kakvo dobro time što idu da pokradu i granatiraju svoje susjede.”

    Procesuiranje odgovornih za ratne zločine je obaveza države

    Tamara Milaš je ocijenila da nedostatak konkretnih koraka ili vidljivih napora da se istraže određeni događaji može samo dodatno zakomplikovati rješavanje otvorenih pitanja sa Hrvatskom.

    “Ovo treba staviti i u još jedan okvir - našeg puta ka EU i jasne poruke EU da neće uzimati za nove članice one države koje imaju otvorena pitanja sa državama članicama EU, a u našem slučaju to je Hrvatska. Znači, procesuiranje odgovornih za ratne zločine je obaveza države prema domaćem i međunarodnom pravu, zadatak u procesu pristupanja EU i moralni dug prema žrtvama.”

    izvor: www.vijesti.me

    Sent from my Motorola 8400

  7. #481
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,722
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Podsjetnik:
    16. septembar 1991 god. - proglašena opšta mobilizacija u Crnoj Gori
    17. septembar 1991 god. - Jugoslovenska Ratna Mornarica (JRM) počinje sa pomorskom blokadom dubrovačkog akvatorija
    18. septembar 1991 god. - Milo Đukanović osudio sve koji odbijaju da se odazovu mobilizaciji
    23. septembar 1991 god. - prvi oružani sukob u mjestu Vitaljina između hrvatske policije sa jedne strane i JNA i TO Crne Gore sa druge strane
    1. oktobar 1991 god. - počela blokada Dubrovnika bombardovanjem Srđa (repetitora na istoimenom brdu) Dubrovnik više nema komunikaciju sa ostatkom svijeta. Kasnije su na Komolcu uništene trafostananice i postrojenja za snadbjevanje vodom. Time Dubrovnik ostaje bez električne energije i vode.
    3. oktobar 1991 god. - otvoren ,,sabirni centar za zarobljenike" u Morinju
    5. oktobar 1991 god. - presjećena putna komunikacija izbijanjem JNA u mjesto Slano. Time je Dubrovnik potpuno blokiram. Prva pogibija u Dubrovniku, pjesnik Milan Milišić. Pao i helikopter gdje je bio general Cokic.
    7. oktobar 1991 god. - u Mokošici istovremeno gine devetoro ljudi od minobacačke granate
    15. oktobar 1991 god. - opkoljen Cavtat
    16. oktobar 1991 god. - JNA ušla u Cavtat
    23. oktobar 1991 god. - pale prve granate od 120 mm na stari grad Dubrovnik
    31. oktobar 1991 god. - u Dubrovnik stize prva humanitarna pomoć, a sa brodom je tada otišlo 2.000 izbjeglica.
    1. novembar 1991 god. - JNA ušla u Zaton i Orašac
    20. novembar 1991 god. - JNA ušla u Mokošicu.
    6. decembar 1991 god. - najžešće granatiranje Dubrovnika (ispaljeno preko 2.000 granata)
    15. januar 1992 god. - EEZ priznaje nezavisnost Hrvatske
    24. mart 1992 god. - ubijen Jovan Sredojevic, pripadnik JNA koji je hrvatskoj policiji i vojsci prenosio informacije od početka napada na dubrovačkom ratištu
    22. maj 1992 god. - Republika Hrvatska postala punopravni član UN.
    26. maj 1992 god. - prekinuta blokada Dubrovnika
    avgust 1992 god. - zatvoren ,,sabirni centar za zatvorenike" u Morinj ju u kojem je bilo zatočeno 292 ljudi, uglavnom civila iz Konavla.

    Drugari u dizanju morala…





    Dubrovnik 1991 god….




    Sent from my iPhone using Tapatalk

  8. #482
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,400
    Thanks Thanks Given 
    14,543
    Thanks Thanks Received 
    3,537
    Thanked in
    2,533 Posts

    Default

    Ritualno ubijanje gradova - Bogdan Bogdanović

    Jedan dobar tekst poznatog arhitekte.


    Da ne zaboravimo još jednu dijaboličnu okolnost!U pitanju su lepi, vrlo lepi, najlepši gradovi: Osijek, Vukovar, Zadar; sada su na redu Mostar i Sarajevo.
    Udar na Dubrovnik – užasavam se da to kažem, ali moram – bio je namerno usmeren na primerak izuzetne, gotovo simbolične lepote. Napadači podsećaju na ludaka koji lepoj ženi baca u lice sonu kiselinu i pritom joj obećava novo, lepše lice! Da nisu u pitanju samo podsvesne konfuzije primitivaca, dokazuje namera da se porušeni barokni Vukovar obnovi u nekom nepostojećem srpsko-vizantijskom stilu. Ova, ozbiljno obećana, krajnje neozbiljna arhitektonska skalamerija opet otkriva vrlo mračne pobude…

    Kad bi naši teolozi bili malo vispreniji, priču o srpsko-vizantijskom Vukovaru shvatio bih kao najavu nebeskog Vukovara koji je sleteo na zemlju da materijalno obeleži privremeno središte obećane nebeske Srbije. Međutim, ako zamisao da se nasilno promeni ličnost jednog namerno razorenog grada posmatramo jednostavnije, onda vidimo da je u pitanju samo suluda ratnička ideja, kao što je, recimo, bila zamisao da se stara Varšava pretvori u prah i pepeo e da bi se, na istom mestu, jednom sagradila nova tevtonska Varšava.
    Godinama sam razrađivao tezu da je jedan od motora uspona i propadanja civilizacije večita, avgustinovska, manihejska… zašto ne bi bila?… priča o neprestanoj borbi između gradoljublja i gradoomraze, u svakom trenutku istorije, u svakoj naciji, u svakoj kulturi, u svakom čoveku. I tako, bavio sam se in abstracto opsesivnom temom; svi su znali da je sa posebnim guštom razrađujem i razvijam. Studenti su me rado slušali, a pomalo se i smejuljili… eto, sad počinje „ono njegovo“. A onda, došao je trenutak da prestravljeno shvatim kako je baš „to moje“ sada najednom doista došlo na red.
    U nizu rituala ubijanja, sopstvenim očima gledam i ritualno ubijanje gradova. Gledam ubice gradova u živom uzorku. Zamislite da sam mogao da studentima prikažem jednog Vučurevića, Šljivančanina, Biorčevića… čak su im i imena mitska! Kako bi se tek dobro, uz njihovu pojavu u amfiteatru i uz njihove reči, objasnila mračna strana priče o dobrom pastiru i zlom gradu, o Sodomi i Gomori, o magijskom rušenju zidova jerihonskih, o lukavstvima vojnog maga Epeja i o rušenju gordog Iliona, ili o kletvama zapisanim u Kur’anu da će svi gradovi sveta biti porušeni, a neposlušni građani pretvoreni u majmune. Ne sumnjam da bi pomenuti današnji velemajstori rušenja rado i bestidno objasnili svoje motive. Možda bi ih čak i sa ponosom izneli na videlo. Jer, od kada je sveta i veka, gradovi se ruše u ime „čvrstih ubeđenja“ i vajnih viših, najviših, najstrožih moralnih normi, verskog, klasnog i rasnog reda…
    Gradomrzitelji i gradorušitelji nisu više samo knjiški fantomi; oni su živi fantomi; oni su među nama. Ostaje za razmišljanje: iz kojih li su se dubina poremećene narodne duše ispilili i kuda su krenuli? Koje li ih i kakve slike opsedaju… koju li morbidnu slikovnicu prelistavaju? Očigledno je da njihove „slikovnice“ nisu idiličan album gradske memorije. Primitivac teško prima da je išta moglo biti „pre njega“; njegova je etiologija jednostavna, isključiva i jedna jedina, pogotovo kad je dobro sistematski obrađena usmenim kafanskim didaskalijama.
    Priznajem da je pojave o kojima govorim teško opisivati. One su možda ispod praga mogućne deskripcije. Zato molim da ova moja razmišljanja prihvatite samo kao neku vrstu lične crne gnoze koja mi dozvoljava da, uz malu pomoć intuicije, u dušama primitivaca potražim nešto slično onom prastarom, arhetipalnom strahu od grada, kakav se da naslutiti u najstarijim osvajačkim spevovima. Samo… davno, predavno, bio je to ipak „sveti strah“, dakle, regulisan, zadržan strah. Danas može biti reči samo o raspojasanim revandikacijama najnižeg mentalnog habitusa. Čini se da u uspaničenim dušama gradorušitelja osećam zlu nakostrešenost prema svemu što je gradsko, dakle, prema složenim semantičkim serijama duha, morala, govora, ukusa, stila… Podsetiću da reč urbanitet, počev još od četrnaestog veka pa sve do danas, u najvažnijim evropskim jezicima označava uvek isto: uglađenost, artikulisanost, usaglašenost misli i reči, reči i osećanja, osećanja i pokreta… itd., pa kad neko ne ume da se podredi zakonima urbaniteta, najlakše mu je da urbanitet jednostavno – prekolje.
    Sudbina Vukovara, Mostara, Baščaršije zloslutno me podseća na mogućnu sudbinu Beograda. Ne, ne mislim da će se pojaviti neki novi, neki drugi rušitelji, neki tuđi… pod zidinama Kalemegdana. Bojim se, žalosno je reći, naših majstora rušitelja. Jer, gradovi se ne ruše samo spolja i fizički, već se mogu razarati iznutra i duhovno. A ta je varijanta mnogo izvesnija. Silom oružja osvajači će nam se ponuditi za sugrađane. U našim uslovima, u balkanskim predelima, u kojima migracije nisu nikakva izuzetna pojava, opasnost dobija sasvim određene oblike. Analogije su neumoljive. Ako uzmemo da je NOB, između ostalog bio i velika seoba, seoba pod oružjem, dakle, neka vrsta nasilnog ubacivanja negradskog stanovništva u gradsko, reprizu nije teško zamisliti. Ima nas ovde koji bismo se, do u detalj, mogli prisetiti kako je izgledalo to tadašnje spasonosno obnavljanje gradova.
    Ako nam se, dakle, branioci srpskih sela a neuspeli osvajači hrvatskih gradova uskoro stvarno ponude za sugrađane, za sustanare, pa i gospodare, znamo šta nas čeka. Partizanija je navodno socijalno obnavljala gradove i kaštigovala je socijalnu dekadenciju. Nova naci-partizanija, budući da legenda o Sodomi i Gomori uvek prokleto važi, čistiće srpsku Sodomu i Gomoru od nacionalnih otpadnika i svakog drugog „šljama“. Nova devastacija gradova vršiće se opet u ime viših i najviših ciljeva. Verovatno će nekome pasti na pamet da i Beograd malo rasno pročisti. Za vrlo uzvišene nacionalne poduhvate uvek se mogu naći i teorijske osnove, ako naši budući Mikenci za teoriju uopšte budu hajali. Veliki Vuk Stefanović Karadžić pouči nas da u njegovo vrijeme Srb, Srbalj, Srbin, Srbinj, Srbljak, Srbljanin, Srbo u gradovima gotovo i ne hte da prebiva, budući da je tamo uglavnom tavorila anacionalna cincarska, nemačkarska i kosmopolitska „bagra“.
    Ako, dakle, i nas proglase za zatečenu, nezdravu i nedovoljno srpsku populaciju, ako se odluče za fundamentalno rasni i nacionalni preporod gradova, onda će sve nas koje ne uspeju zauvek proterati (a na tome i te kako predano rade) – onda će nas, kao što svete knjige i preporučuju, pretvoriti u majmune…
    Last edited by Bluemoon; 07-12-23 at 11:47.
    No pasaran!

  9. #483
    Join Date
    Jul 2021
    Posts
    788
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    120
    Thanked in
    92 Posts

    Default

    Blam...

  10. The Following User Says Thank You to bloom For This Useful Post:


  11. #484
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default Dvadeset pet godina od našeg sramnog pohoda

    Vjecna slava svim nevinim zrtvama. A 1.10. bi se trebao uvesti kao dan crnogorske sramote. Sta je tada napravljeno i uradjeno... Rat protiv 30.000 ustaßa koji cekaju da osvoje Boku i CG na kraju se zavrsio obracunom sa konavoskom govedi i kravama.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  12. #485
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,400
    Thanks Thanks Given 
    14,543
    Thanks Thanks Received 
    3,537
    Thanked in
    2,533 Posts

    Default

    Glavna komanda je bila iz Beograda,ostalo pokušavam da godinama shvatim kroz imena i prezimena generala i glavno/komandujućih.

    Evo ovo pismo HAG-u Nikole J. Samardžića, kapetan duge plovidbe.

    O događajima u jesen 1991 godine, kada je izvršena agresija JNA na Hrvatsku i agresija Crne Gore na dubrovačko područje, iznosim sljedeće činjenice koje su mi kao svjedoku poznate ili sam ih lično vidio:

    Da izdvojim neke momente a cio izvještaj je na linku.
    https://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html

    U to vrijeme rat je već bio počeo, ali u njemu još nije učestvovala Crna Gora. Vođene su bitke između jugoslovenske armije i novoosnovane hrvatske vojske oko Vukovara, u Baniji, oko pojedinih garnizona JNA u Hrvatskoj i sporadični manji okršaji u predjelu Dubrovnika i Neretve.
    Cilj toga sastanka u Igalu bio je da se prekinu ratna dejstva i da se pregovorima nastavi dijalog o budućoj sudbini Jugoslavije...Na moje veliko zaprepaštenje ustanovio sam da su oba prisutna generala obične sluge Slobodana Miloševića, da mu se ulizuju i da potvrđuju sve ono što on kaže. Čitavi tok pregovora bio je dijalog između Miloševića i Tuđmana čije je suprotne stavove Lord Carrington pokušao da umiri i ublaži. Oba generala iako šefovi JNA tu su bili samo zato da klimaju potvrdno glavom stavovima Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije. Isti slugarski odnos oba generala pokazali su i za vrijeme ručka kojeg sam prisutnim gostima priredio poslije pregovora u ime crnogorske vlade.
    Zbog moje diskusije tokom ručka koja mu se nije svidjela, Slobodan Milošević na rastanku odbio je da mi da ruku i da se pozdravi sa mnom.


    Dalje.

    General Strugar i MomirBulatović tvrdili su da “30 hiljada ustaša nastupa iz pravca Dubrovnika da zauzme Boku”, “da smo napadnuti i da se moramo braniti”. Donesene su odluke da cijela Crna Gora preuzme ratni napor i da cijelo svoje djelovanje i podredi ratnim naporima. Donesena je odluka da TO CG uđe u vojni sastav i da bude pod komandom Armije. Donesena je odluka da se izvrši opšta mobilizacija muškog stanovništva (ne sjećam se kojih godišta). Kao i većina članova Vlade (svi izuzev jednoga) složio sam da se da se moramo braniti, ako smo napadnuti.


    Strugar se među prvima preda sudu.

    Zanimljiv članak.

    https://www.vreme.com/vreme/pavle-st...i-dobrovoljac/

    Inače, bratstvo Strugar iz kojeg potiče Pavle važi za jedno od najuglednijih u Crnoj Gori, koje je iznjedrilo više heroja i vojnika koji su zauzeli značajno mjesto u crnogorskoj istoriji. Tri brata Pavla Strugara, Ivo, Petar i Filip, poginula su u Drugom svjetskom ratu kao pripadnici NOP-a.

    Ostaje da se vidi da li će Strugar pred Sudom govoriti o stvarima o kojima do sada nije htio da govori. A to je, kako tvrde neki oficiri bivše JNA, da je na dubrovačkom ratištu bilo više linija komandovanja i da se zna šta su sve i koje jedinice tamo činile.

    Pavle Strugar je prvi general iz Crne Gore i SRJ koji se dobrovoljno predao Haškom tribunalu. Deveti je general koji potiče iz JNA od ukupno 49 pritvorenika u Ševeningenu i jedini optužen kao general JNA. Ostali su, naime, tokom rata u bivšoj Jugoslaviji iz JNA prešli u druge oružane snage.


    Veli Tolstoj Sve srećne porodice liče jedna na drugu,svaka nesrećna porodica,nesrećna je na svoj način.A porodice vojnih lica teško mogu biti u ovu prvu grupu na koju koju god bandu da su im najbliži iste zauzeli.To je "prokletsvo" i prenosi se s generacije na generaciju što je najgore u cijeloj priči.Godinama sam pokušavala da raščlanim na sitne činioce sve,ali sve odluke,sva imena od dokumenata koje sam mogla naći da shvatim zašto,zašto su recimo ova dva generala bili bez*udovi u prisustvu Miloševića jer se radilo o ljudskim žrtvama lažne uzbune.Čudo je vojska u biti je ona lekcija da moraš da slušaš "vrhovnog komandanta."Dezerter je u vojnoj terminologiji otpadnik a Barović recimo ođe nije bio otpadnik.

    To sve govori o ovome "ratu".Rat za mir kako su ga nazvali.
    No pasaran!

  13. #486
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default




    Sent from my iPhone using Tapatalk

  14. The Following 2 Users Say Thank You to retype_htc For This Useful Post:


  15. #487
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,722
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    U ovaj spisak nepočinstava treba upisati i današnji dam dan. 27.2.1993 god. iz voza su u stanici Štrpci oteti putnici samo zato što im ime i prezime nije bilo odgovarajuće.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  16. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


Page 20 of 20 FirstFirst ... 101617181920

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. 20 Godina GSM-a
    By kenneth in forum Mobilna telefonija i telekomunikacije
    Replies: 0
    Last Post: 01-07-11, 21:12
  2. za 30 godina...
    By Hombre in forum Ženski kutak
    Replies: 13
    Last Post: 11-01-06, 21:50
  3. Za 10 godina ?????
    By BOLOGMO in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 28
    Last Post: 25-04-05, 23:35

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •