Page 10 of 20 FirstFirst ... 67891011121314 ... LastLast
Results 226 to 250 of 487

Thread: Dvadeset pet godina od našeg sramnog pohoda

  1. #226
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ostoja View Post
    Nemam obicaj da reagujem na svakakve gluposti koje se odje pisu. Ali ponekad se ne mogu suzdrazati. Kao ovaj put. Kad neki balavac, ispranog mozga, koji ne zna ni dje je supalj, pocne lijepiti etikete ljudima o kojima, ocito, ne zna nista.

    Koca Popovic jugokomunisticki krvnik?!Znas li ti, krelac, ko je bio Koca Popovic? Da je diplomirao filozofiju na Sorboni, pisao filmske kritike za Paris Soir, bio prijatelj Andre Berton-a i Jean Cocteau-a? Da je bio covjek od integriteta i u vrijeme komunizma, i zbog toga se distancirao od Titovog rezima i odrekao se privilegija koje je mogao imati. Da je kao covjek bez dlake na jeziku, ostro kritikovao srpski nacionalizam i politiku Slobodana Milosevica (jednom ga je, prije nego je izbio rat na Balkanu, nazvao "bankarskim pacovom" koji ce izazvarti krvoprolice).

    Zato, krelac, da te zamolim, nemoj zagadjivati ovaj forum svakakvim bedastocama. Koje najvise govore o tebi i tvom beskrajnom neznanju. Ma koliko nas bombardovao raznoraznim podacima, dzaba ti, kad ti jos uvijek ne znas neke vazne stvarii. Sto bi kazao tvoj Dubrovcanin, Ibrica Jusic.

    "Ludnica je, kanda, otkljucana sirom ostala (provert'e, molim vas)" (DjB)
    Krenuh da ti dam reputaciju, ali "you must spread some" itd.

    Tip priča sam sa sobom. Prosipa neke svoje tokove misli koji se možda naizgled dotiču teme ali suštinski nikakve veze nemaju (npr. dvojica hrvatskih lopova koji pljačkaju radnju u Dubrovniku 2019. godine su mu iz nekog razloga relevantni za ovu temu)
    Sa nevjerovatnim samopouzdanjem iznosi razne nebuloze i lako opovrgljive gluposti kao neumitne činjenice. I to su gluposti tipa sa kojima ni nema smisla polemisati, kao što nema smisla dokazivati da je voda mokra.
    I tu čovjek ne zna šta da radi, nema smisla da mu se odgovara, a ni ignorisanje nije najbolja opcija jer ako ga niko ne demantuje neko bi mogao pomisliti da je napisao nešto smisleno.

    Ne znam da je nešto normalno i konstruktivno napisao na ovom forumu. Dajte da odmorimo malo od njega.

  2. #227
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Ukupna materijalna šteta koju je velikosrpska agresija na Dubrovnik uzrokovala je oko 480 000 000 njemačkih maraka. To bi sada bilo 245 419 865,11 eura, odnosno 1 831 038 900,81 kuna. Spaljeno je 2 127 kuća, što je obeskućilo 7 771 stanovnika. Negdje sam sagledao izračun kako je oslobodilački Domovinski rat sveukupno koštao Hrvatsku oko osamdeset milijardi maraka, što je 40 772 876 082,47 eura ili 304 235 901 216,37 kuna. To je bila cijena slobode, uz između 13 583 i 15 970 poginulih i 37 180 ranjenih branitelja i civila.

  3. #228
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,686
    Thanks Thanks Given 
    1,460
    Thanks Thanks Received 
    4,849
    Thanked in
    2,274 Posts

    Default

    Ajfelov most
    Most bliži Bogu
    Objavljeno u Nedjeljnoj Dalmaciji od 18. studenog 1993.



    Rijeka Neretva većim dijelom svoga toka teče kroz gudure i klance, da bi se tek pri ušću proširila i zloslutnu zelenu zamijenila modrom bojom mora. Tisućama godina dvije obale bile su dva svijeta koja bi se susrela samo kad bi netko hrabar, mimo virova i kroz ledenu vodu, preplivao na drugu stranu ili bi rijeku preveslao na trupcu. No, čak i tada druga je obala ostajala strana i nedodirljiva jer na nju čovjek nije mogao prenijeti ništa od onoga što je bilo njegovo, po čemu je i bio čovjek i što ga je razlikovalo od životinje i od očajnika. Bliže izvoru, Neretva dijeli slabo obraslu, ali ipak živu divljinu, da bi dolje niže prosjekla sivi svijet kamenjara, lišen života i mogućnosti stvaranja civilizacije. Taj dio zemlje ostao je bez povijesti i bez pamćenja, sve dok rijeka nije privukla ljude bliže sebi, a Turski Imperij odlučio trajno spojiti dvije obale, sagraditi ćupriju koja će svojom ljepotom slaviti Boga i njegovu dobrotu jer ljude pušta da s čistom namjerom prepravljaju ono što je on jednom stvorio.

    Most je sagradio majstor Hajrudin. Stvarao ga je dugo i predano, ali kad je bio gotov, izgledao je kao načinjen u jednom dahu. Kao da ga nije načinila ljudska ruka, nego je, onako visok i čist, Božje djelo. Bez muke stvaranja koja se zauvijek vidi na lošim i na krivo mjesto postavljenim građevinama, most je u sebi nosio više duhovne ljepote nego najljepše crkve i džamije u tadašnjoj Europi. U sirovoj i nelijepoj provinciji, svoj od kamenjara i sivoga kaosa mostarska je ćuprija omogućila hercegovačkom čovjeku da učini prvi korak u povijest, u civilizaciju koja donosi sreću kroz dostojanstvo.

    Grad Mostar sav se, s kućama, crkvama, džamijama i sokacima, okupio oko mosta. Sve je građeno i stvarano u odnosu prema njemu, svaki ljudski pogled, svaka misao o gradu počinjala je i završavala na mostu. Drugi su gradovi stoljećima tražili i izmišljali slične građevine, izmišljali Eiffelove tornjeve i trijumfalne kapije, rasipali vrijeme i ideje da pronađu ono nešto što bi kao Božja svjetlost obasjalo grad i izvuklo ga iz neurednog osjećaja nesavršenstva.

    Most nije djelovao monumentalno kao one ruševine iznad Atene. On nije plašio ljude svojom nedodirljivom ljepotom kao što ih plaši rimski Koloseum. Most je bio nekako dobar. Stoljeća su stvorila legende o tome. Jedna je, tako, govorila kako je neko petogodišnje dijete, prelazeći preko njega, duboko zagledalo u Neretvu i poletjelo prema njoj. Umjesto da se razbije o mramorno tvrdu vodu ili da se utopi u njoj, dijete je isplivalo da mu za cijeli život ostane ushit tog blagog, lijepog leta. S mostova često skaču samoubojice, a s mostarskog počeli su skakati oni što su na tren poželjeli biti slobodni. I onda pamtiti to.

    U novija vremena skakače je snimala televizija. Kamera bi dugo pratila njihov let i nije bilo čovjeka koji ispred televizora nije, barem na čas, poželio skočiti u dubinu Neretve. Skokovi s mosta uvijek su više i prije odavali dojam ljepote nego hrabrosti. Sklad građevine uvjeravao je čovjeka da mu se sred takvoga svijeta, oslobođena svake rugobnosti, neće dogoditi ništa loše.

    Gledan sa svih strana on je izgledao isto. Nisi mu mogao pronaći ono mjesto koje ga otkriva i objašnjava, onu slabu točku koja bi te uvjerila kako je to stvar kao i svaka druga sa svojim jednostavnim i upotrebljivim smislom. Dug i predan pogled otkrivao bi ti formulu pobožnosti, vjere u viši smisao, u duh koji ispunjava sve stvari, a samo se u nekima očituje. Da ih obične ljudske oči mogu gledati, da im se mogu diviti i vidjeti u njima Čudo.

    U vrijeme zaustavljene slike svijeta, u vrijeme fotografije, most je, sasvim prirodno, postao amblem. Po njemu se prepoznavala jedna zemlja, kroz njega su neke daleke nepoznate oči vidjele nas. Čovjek lako zaboravlja razglednice iz čudnih stranih zemalja jer na njima uvijek vidi ono za što ne može vezati svoje iskustvo, vidi nešto što mu ne može značiti i u čemu se ne može prepoznati. Rijetki su prizori koje poželi vidjeti uživo, dodirnuti ih pogledom i postati im blizak. Za stranca su u našim krajevima samo Dubrovnik i mostarski most imali tu magičnu privlačnost. Uzalud smo im pokazivali druge gradove, nove građevine, prizore za koje smo vjerovali da su čudesni.

    Stoga ne iznenađuje što je bombardiranje Dubrovnika tako čisto i jasno odjeknulo u ušima i očima svijeta. Tisuće ljudskih života nisu značile koliko rušenje fantastične, bogomdane slike svijeta. Rušitelje je reakcija iznenadila ne zato što su zli, nego zato što su bezvjernici i kod očiju slijepi.

    Isti su rušitelji potom razarali Mostar. Srušili su sve mostove koji su nakon staroga izgrađeni, ali njega nisu. A mogli su da su htjeli, mada je bilo nezamislivo da to učine. Čovjek jednostavno ne želi vjerovati u tu posljednju mogućnost, u vraćanje svijeta u stanje prije Boga, u stanje nereda u kojemu je sve dopušteno.

    A onda je došao taj utorak, deveti dan mjeseca studenoga 1993, kada je spiker na hrvatskom radiju hladno saopćio kako je danas srušen Stari most. Potom je komentator na televiziji ponovio kako se “urušio” Stari most, a onda je komentator u novinama saopćio kako je Stari most “srušio rat”. Istina je, naravno, bila drukčija, i treba je reći jer je nakon rušenja najljepše građevine u ovim krajevima još samo ona ostala. Most je srušio zločinac preciznim i dobro (a što je tu, zaboga, dobro?) odmjerenim pogotkom u srce, u ono mjesto koje samo pravi divljak zna pronaći a da mu ne zadrhti ruka. Bez straha pred ljepotom, pred Božjim djelom, pred generacijama koje će se stidjeti, pred svijetom koji će u svojim čitankama ovo rušenje pribilježiti kao jedan od nekoliko najvećih rušiteljskih zločina u dvadesetom stoljeću.

    Slika je, međutim, bila strašnija od vijesti. Prikazivala je Neretvu onakvom kakvu ljudsko oko nije vidjelo već pet stoljeća, pustu i praznu rijeku koja odvaja dvije obale bez povijesti, od kojih će jedna nakon devetog studenoga tek biti zabilježena u povijesti zločina koji je počinio bezimeni vandal, a na sramotu čitavoga svog naroda. I tek posredno – ljudskog roda. Nije ostalo ništa osim pustoši i varljivog sjećanja da smo na tom mostu uvijek bivali bliži Bogu.

    Ivo Andrić nekog je Nikolu slasno i strasno u romanu Na Drini ćuprija na nekoliko stranica nabijao na kolac jer je htio srušiti most. Nekad bih osjetio sućut za čovjeka kojeg muče zbog mosta. Nakon slike puste Neretve ne osjećam više ništa.



    (tekst posvećujem svima koji sad šute, posebno zagrebačkim povjesničarima umjetnosti, arhitektima i drugima koji su se prije samo dvije godine, kada je rušen Dubrovnik, pravednički zgražali nad šutnjom svojih beogradskih kolega)

    miljenko jergović 09. 11. 2019.

  4. #229
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Dubrovački kraj se, nakon velikosrpske agresije, uzdigao kao feniks iz pepela. Sve je obnovljeno gepardovim korakom. Danas je cijeli kraj ljepši nego što je ikada bio, te se u njemu živi bolje nego ikada prije. To je ponos i prkos. Slično kao što su u ratu u Bosni i Hercegovini minirane stotine džamija, a ishod toga je da danas minareta ima više nego što je ikada bilo. Kad se nekoga pokušava uništiti, on odgovori bivajući još bolji. Usporedite Slano, najveće potpuno razoreno mjesto, 1992. i 2019.




  5. #230
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,686
    Thanks Thanks Given 
    1,460
    Thanks Thanks Received 
    4,849
    Thanked in
    2,274 Posts

    Default

    Nijedan Dubrovčanin neće reći: pa to je pokrenuto u Srbiji, a onda preneseno u Crnu Goru. Ne. Reći će: vi ste Crnogorci ti koji ste nas rušili, koji ste nas palili, koji ste nas ubijali bez razloga i to se ne zaboravlja. Može se oprostiti, ali se nikad ne zaboravlja. To je “zasluga” ovog crnogorskog rukovodstva, ono je uvelo svoj narod u tragediju i to moralnu prije svega. Mogu reći da je najveća tragedija u istoriji Crne Gore. Po tome se najbolje mjeri njihov učinak.
    (Jovo Kapičić, Monitor, 7. I 1992.)

  6. #231
    Join Date
    Mar 2008
    Location
    Indie OTS
    Posts
    17,996
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,908
    Thanked in
    674 Posts

    Default

    Ali svaki Dubrovcanin je to oprostio danasnjem rezimu u CG i najvecim okupatorima u istoriji nase male domovine. Kad vidim kako im je olako oprosten Dubrovnik kako ih rasirenih ruku docekuju u HR nista mi nije jasno.
    https://javniservis.me/2011/10/01/ot...rezi-kesoviji/
    Last edited by PrijekiLijek; 07-12-19 at 18:17.

  7. #232
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,164
    Thanks Thanks Given 
    1,273
    Thanks Thanks Received 
    4,264
    Thanked in
    1,987 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by wulfy View Post
    Može se oprostiti, ali se nikad ne zaboravlja.
    Ima li oprosta bez 'zaborava'? Nastaviti na: https://forum.cdm.me/showthread.php?...t-bez-zaborava
    The more things change, the more they stay the same.

  8. #233
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Razrušena Gruda (Konavle) 1994., jučer postavljeno na YouTube.





    https://dubrovackidnevnik.rtl.hr/vij...4-godine-video


    DA SE NAJEŽITE Ovako je izgledala razrušena Gruda 1994. godine (VIDEO)


    Zahvaljujući humanitarnoj akciji 'Un toit par toi' (Jedan krov zahvaljujući tebi) koju je 1994. godine organizirao svećenik jezuit Xavier Griffe iz belgijskog grada Liega, nabavljeno je trideset tisuća kupa kojima je pokriveno nekoliko obiteljskih kuća na Grudi.


    Tom prilikom ekipa iz Belgije je i snimila dokumentarni materijal svih zapaljenih kuća na Grudi. "Još jednom zahvaljujemo svećeniku Griffeu na humanitarnoj i moralnoj pomoći te na video uratku," stoji u obavijesti Općine Konavle.

  9. #234
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,686
    Thanks Thanks Given 
    1,460
    Thanks Thanks Received 
    4,849
    Thanked in
    2,274 Posts

    Default

    Ova tema mi se uklapa ovdje jer isto ide na naš ,,ponos":


    Na današnji dan prije 28 godina crnogorska policija ispisala je jednu od najsramnijih stranica u istoriji - uhapsila je najmanje 66 bošnjačkih izbjeglica, koji su spas od ratnih strahota pokušali da pronađu u Herceg Novom, a potom ih autobusima predali u ruke vojsci Radovana Karadžića.
    U narednima danima, u lovu na izbjeglice, policija je proširila spisak, pa se vjeruje da je u tom događaju uhapšeno i izručeno gotovo 150 ljudi.
    Sa tog spiska većina se nije vratila svojim porodicama, već su mučeni, a potom i ubijani u koncentracionom logoru u Foči, ali i drugim mjestima u BiH.
    Ni poslije gotovo tri decenije, još nijesu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog, niti se pouzdano zna gdje su skončali.

    Samo nekoliko izbjeglica je preživjelo...

    U Crnoj Gori je, više od decenije, slučaj sistemski zataškavan. Tek 2008. godine, nakon četvorogodišnjih parničnih postupaka, država je odlučila da isplati milionsku štetu porodicama žrtava.
    Godinu kasnije, otvoren je krivični postupak za deportaciju, koji u dva navrata pred Višim sudom u Podgorici, nije okvalifikovan kao ratni zločin.
    Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je 17. maja 2013. potvrdio Apelacioni sud, devetorica optuženih bivših službenika crnogorske policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva.
    Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević kazala je “Vijestima” je teorijski moguće da se taj zločin kazni u Crnoj Gori, jer krivično gonjenje za ratne zločine ne zastarijeva.
    “U praksi, za to još uvijek nema volje vlasti, i to kako izvršne vlasti, tako i one u pravosuđu. Vlastima će moći da se povjeruje da žele vladavinu prava onda kada budu obezbijedile procesuiranje tog zločina u skladu s međunarodnim standardima humanitarnog prava i ljudskih prava. Neki od onih, koji su imali ulogu u tom zločinu, više nisu živi. Njima konkretno neće moći da se sudi, ali se nadam da će npr. REKOM sabrati dokumentovane činjenice i o njihovom učešću i da ćemo jednog dana imati utvrđenu cijelu sliku o tom zločinu. To je u moralnom smislu najvažnije za one koji su najviše propatili - žrtve, odnosno njihove porodice - ali je isto tako važno za budućnost Crne Gore, za rasterećenje naše djece i budućih generacija, koje moraju da žive sa saznanjem da su tragične greške činjene, ali da je za njih neko i odgovarao, da je država učinila sve da zločin osudi i tako spriječi da se on ponovi, i da ostane zapamćeno da su zločin izvršili pojedinci, a ne crnogorski narod“.
    Oslobađajuća sudska presuda zasnovana je na stavu da deportacija nije bila ratni zločin jer Crna Gora nije direktno učestvovala u oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini. Niko od okrivljenih, navodno, nije mogao da odgovara za ratni zločin jer nisu imali potrebno “svojstvo” agenta strane u sukobu u BiH.
    Tužilaštvo je i u pretkrivičnom postupku selektivno prikupljalo dokaze pa se tako na optuženičkoj klupi nijesu našli ljudi iz vrha policije i crnogorske vlasti, koji su i naredili izručenje...
    “Pravno posmatrano, za utvrđivanje odgovornosti za ratni zločin nije relevantno to da li je neko zločin izvršio kao agent države koja je (zvanično) strana u oružanom sukobu ili ne. Kada bi to međunarodno humanitarno pravo dozvoljavalo, niko ne bi ni za šta odgovarao, jer države često ne proglašavaju da su u ratu, odnosno ne priznaju da su u neki rat umiješane, kao što to nisu priznavale ni vlasti SRJ, odnosno RCG. S druge strane, čak i da to jeste pravno relevantno, opet je očigledno da su državni službenici Crne Gore itekako učestvovali na strani bosanskih Srba u oružanom sukobu u BiH, jer su im hvatali izbjeglice i isporučivali ih kao taoce. O tome postoje pisani dokazi, kao što postoje i transkripti Vrhovnog savjeta odbrane čiji je član bio tadašnji predsjednik Momir Bulatović, koji svjedoče od tome da je SRJ od 1992. do 1994. u kontinuitetu pomagala vojni napor bosanskih Srba. To su utvrdili i Međunarodni sud pravde i Haški tribunal. Međutim, uprkos tome, Apelacioni sud je kritikovao zaključak iz prve prvostepene presude u slučaju deportacija da se u BiH radilo o međunarodnom sukobu, pa je tražio da se od toga odustane, što je onda i državno tužilaštvo zdušno prihvatilo”, pojasnila je Gorjanc-Prelević.
    Da su sudovi ali i tužilaštvo postupali po političkoj liniji ukazala je i Evropska komisija, čiji je ekspert Mauricio Salustro krajem 2014. godine, tokom analize, kritikovao procesuiranje tog slučaja, tvrdeći da je “sudsko tumačenje pogrešno i nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi...”.
    Gorjanc-Prelević upozorava da od 2014. godine u svakom izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori postoji “vrlo određena rečenica o tome da su sudske odluke u predmetima ratnih zločina ‘sadržale pravne greške i nedostatke u primjeni međunarodnog humanitarnog prava”.
    “Interesantno je da je istražni sudija Višeg suda u Podgorici Miroslav Bašović imao drugačiji stav. On je u ovom predmetu donio samo rješenje o sprovođenju istrage, u kojem je ocijenio da je opšte poznata činjenica da je tadašnja SRJ, pa dakle i Crna Gora kao njena članica, bila uključena u oružane sukobe na teritoriji BiH pomažući jednu stranu. EK je u poslednjem izvještaju o napretku zajedničke države Srbije i Crne Gore u 2005. godini ocijenila da je ‘ukupna politička klima takva da nema garancija da bi se veća suđenja za ratne zločine mogla odvijati na pošten i transparentan način’. E pa načinom na koji je procesuirala zločin deportacije, Crna Gora je dokazala da takva klima nije postojala ni deset godina kasnije, kada je Vrhovni sud Crne Gore donio posljednju odluku u tom predmetu u kojem su svi okrivljeni oslobođeni odgovornosti”, ocijenila je Gorjanc-Prelević, čija NVO se decenijama bori da se ovaj slučaj kazni.
    Ona tvrdi da su istraga, kao i optuženje, bili selektivni i u personalnom smislu, te su svedeni na uzak krug lica, koji nije uključio zamjenika ministra unutrašnjih poslova, vrhovnog državnog tužioca, koji je prema pisanim dokazima i svjedočenjima svjedoka odobrio postupanje policije, kao i predsjednika i premijera, koji su po službenoj dužnosti dobijali dnevne policijske biltene i imali zakonska ovlašćenja da izdaju obavezujuće naredbe.
    “Poslije svjedočenja tadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića, o tome da je slučaj bio „državna greška“, za koju okrivljeni nisu pojedinačno odgovorni, tužilaštvo je ostalo pasivno. Nije objavljeno da je preduzeta ijedna radnja prije nego što je odbačena krivična prijava, koju su profesor Milan Popović, glavni urednik nedjeljnika Monitora Esad Kočan i poslanik Koča Pavlović podnijeli u maju 2012. protiv nekadašnjeg državnog vrha i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić”, navela je direktorica HRA.

    Premijer u vrijeme deportacije bio je Milo Đukanović.

    Gorjanc Prelević tvrdi da je i tadašnje tužilaštvo učestvovalo u tom zločinu.
    “U dokumentu ‘Odgovor na poslaničko pitanje’ ministra unutrašnjih poslova Nikole Pejakovića, br. 278/2 od 8. aprila 1993. godine, stoji da je policijska akcija deportacije izbjeglica 1992. godine sprovedena ‘uz saglasnost nadležnog tužilaštva’, ali se državno tužilaštvo time nije bavilo. Državno tužilaštvo je taj zločin kvalifikovalo kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ali koji je izvršen samo ‘nezakonitim preseljavanjem’, iako su pisanim dokumentima dokumentovane i radnje kao ‘uzimanje talaca’ i ‘protivpravna zatvaranja’ i ‘lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje’, što je na kraju krajeva sve sud i utvrdio u presudama, ali s tim zaključcima nije uradio ništa”, naglasila je ona.
    Tri nevladine organizacije (HRA, CGO i Anima) godinama traže da se žrtvama podigne spomenik ispred stanice policije u Herceg Novom, ali za to još nema volje većine u lokalnoj vlasti.
    Te NVO su od Skupštine tražile i da proglasi dan sjećanja na zločin, ali i od MUP i UP izvinjenje žrtvama, ali ni od toga nema ništa...
    Tri NVO će i ovog 25. maja u podne položiti cvijeće ispred CB Herceg Novi, na mjesto s kojega je autobus pun izbjeglica pod oružanom pratnjom upućen u zatvor u Foči.
    “Ovdje sam ispred drugova koji nisu živi, da kažem da se ovakvo zlo nigdje i nikada ne smije ponoviti”, lani je na tom mjestu poručio preživjeli Sadik Demirović, koji je nakon 27 godina smogao snage da iz Švedske dođe u Herceg Novi.
    Šef Skupštine Ivan Brajović potpisao je prije desetak dana odluku o osnivanju Informaciono-dokumentacionog centra, čiji će zadatak biti prikupljanje relevantnih dokumenata u vezi sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore.

    ČEKA SE ODLUKA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

    Evropski sud za ljudska prava je Crnoj Gori u maju 2018. godine poslao predstavku grupe majki, supruga i kćerki stradalih izbjeglica. Predstavkom se tvrdi da je država odgovorna jer nije djelotvorno istražila i utvrdila odgovornost za zločin protiv izbjeglica iz maja 1992.
    I u toj predstavci je ukazano da su nadležni državni tužioci i sudije propustima u istrazi i greškama u primjeni prava učinili da niko ne bude kažnjen.
    “Predmet je u toku, Vlada je odgovorila na predstavku, pa smo mi odgovorili, pa opet Vlada i sada se očekuje odluka. Dalje od toga ne mogu da govorim jer je na zahtjev Vlade suđenje zatvoreno za javnost. Posle odluke će predmet biti otvoren i spisi svima dostupni. Ne znam kada će sud odlučiti”, kazala je Gorjanc-Prelević.





    Sent from my Motorola 8400

  10. #235
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,686
    Thanks Thanks Given 
    1,460
    Thanks Thanks Received 
    4,849
    Thanked in
    2,274 Posts

    Default

    ZA PET GODINA STIGLA PRESUDA SAMO ZA ZLOČIN NA KOSOVU

    Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković 2015. godine donio je Strategiju za istraživanje ratnih zločina, u kojoj je predviđeno i preispitivanje i slučaja deportacije i drugih predmeta ratnih zločina.
    Tokom pet godina od kako postoji i Specijalno državno tužilaštvo, optužen je pravosnažno na 14 godina zatvora samo Vlado Zmajević, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na Kosovu. Taj predmet je Srbija dostavila Crnoj Gori.
    Gorjanc-Prelević ocijenila je da Specijalno državno tužilaštvo u sadašnjem sastavu nije pokazalo spremnost da se proaktivno bori protiv nekažnjivosti ratnih zločina.
    “Makar ne onako kako je to još u decembru 2014. godine Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću savjetovao ekspert Evropske komisije Mauricio Salustro”.

    izvor: www.vijesti.me

    Ukoliko ima tema gdje se ovo posebno obrađuje izvinjavam se, nisam je našao.

    Sent from my Motorola 8400

  11. #236
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    11,590
    Thanks Thanks Given 
    561
    Thanks Thanks Received 
    3,088
    Thanked in
    1,621 Posts

    Default

    Najsramotnija epizoda nase novije istorije. To hapsenje i predavanje izbjeglica da ih pokolju je daleko gore od svega drugog sto smo devedesetih radili. A nije kratak spisak.

  12. #237
    Join Date
    May 2009
    Posts
    2,968
    Thanks Thanks Given 
    346
    Thanks Thanks Received 
    434
    Thanked in
    290 Posts

    Default

    kad je rat nema nevinih niti sramnih poglavlja ,postoji samo statistika

    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  13. #238
    Join Date
    Nov 2009
    Location
    Podgorica
    Posts
    5,561
    Thanks Thanks Given 
    1,110
    Thanks Thanks Received 
    1,719
    Thanked in
    774 Posts

    Default

    Nema,za takve koji razmišljaju kao ti ništa nije sramota,pa ni ovo...pitam se kako bi se osjećao da si bio jedan od deportovanih i kasnije ubijenih,da li bi ih potapsao po ramenu i rekao bravo momci...


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  14. #239
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    26,270
    Thanks Thanks Given 
    2,770
    Thanks Thanks Received 
    3,920
    Thanked in
    1,900 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by SKOJ View Post
    Najsramotnija epizoda nase novije istorije. To hapsenje i predavanje izbjeglica da ih pokolju je daleko gore od svega drugog sto smo devedesetih radili. A nije kratak spisak.
    Čemu izdvajanje ikakvog dijela rata za mir kad je sam po sebi najveća sramota CG istorije?
    Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.

  15. #240
    Join Date
    May 2020
    Posts
    57
    Thanks Thanks Given 
    6
    Thanks Thanks Received 
    16
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Ispada kao da smo nacisti bili u 2.svj.ratu pa se moramo samokaznjavati decenijama poslije rata. Ni Njemci vise ne spominju fasiste a mi jos o ratu. Jeste, nije ih trebalo izruciti ali izruceni su Bosni i Hercegovini a tamo su na vlasti bili Srbi. To je stvar Bosne i Hercegovine ko je tamo na vlasti, Karadzic ili Izetbegovic.


    Sta je sa Crnogorcima koji su ubijani u Federaciji BiH ? Bas sa Crnogorcima(ne Srbima) koji su se zatekli u Sarajevu u muslimanskom dijelu, Zenici, Tuzli, Travniku, Mostaru i drugim gradovima. Barem ih je 50 pobijeno koliko se vidi iz spiskova.

  16. #241
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    11,590
    Thanks Thanks Given 
    561
    Thanks Thanks Received 
    3,088
    Thanked in
    1,621 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by hercules View Post
    Čemu izdvajanje ikakvog dijela rata za mir kad je sam po sebi najveća sramota CG istorije?
    Zato sto vecih bruka od toga u crnogorskoj istoriji imas bar desetak. Zato sam se i ogranicio na noviju istoriju. Pa i tu je rat za mir sitan u odnosu na Strpce ili deportovanje Bosnjaka.

  17. #242
    Join Date
    May 2020
    Posts
    57
    Thanks Thanks Given 
    6
    Thanks Thanks Received 
    16
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by SKOJ View Post
    Zato sto vecih bruka od toga u crnogorskoj istoriji imas bar desetak. Zato sam se i ogranicio na noviju istoriju. Pa i tu je rat za mir sitan u odnosu na Strpce ili deportovanje Bosnjaka.

    Sad je coce popularno da im se izvinjavamo do iznemoglosti, da slucajno DPS i Crnogorci ne pokvare koalicione odnose sa Bosnjacima pa izgube privilegije koje imaju. Fino su se ugnijezdili u drzavne organe na plate.

  18. #243
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    20,657
    Thanks Thanks Given 
    96
    Thanks Thanks Received 
    113
    Thanked in
    91 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by badboys View Post
    Sta je sa Crnogorcima koji su ubijani u Federaciji BiH ?
    Naravno da smo ubijani. Bili smo agresor, mada možda griješim pa smo bili turisti koji su "furali" maslinasto zelenu
    I za to zahvali tadašnjim partnerima Miliu(tadašnjem predstavniku litijaša) i Amfiju
    Last edited by Rakun; 26-05-20 at 01:09.
    "Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi

  19. #244
    Join Date
    May 2020
    Posts
    57
    Thanks Thanks Given 
    6
    Thanks Thanks Received 
    16
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Rakun View Post
    Naravno da smo ubijani. Bili smo agresor, mada možda griješim pa smo bili turisti koji su "furali" maslinasto zelenu
    I za to zahvali tadašnjim partnerima Miliu(tadašnjem predstavniku litijaša) i Amfiju


    Ne govorim o vojnicima iz Crne Gore nego o civilima koji su jos prije rata zivjeli u Sarajevu,Zenici, Tuzli...radili kao profesori, nastavnici, u rudnicima i fabrikama.
    Barem 50 ih je skoncalo u logorima vojske Alije Izetbegovica.


    Ali to je vasa crnogorska stvar, pa vidite sta cete. Izabrali ste put protiv Srba i nema vam sad nazad za sva vremena.

  20. #245
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    11,590
    Thanks Thanks Given 
    561
    Thanks Thanks Received 
    3,088
    Thanked in
    1,621 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by badboys View Post
    Sad je coce popularno da im se izvinjavamo do iznemoglosti, da slucajno DPS i Crnogorci ne pokvare koalicione odnose sa Bosnjacima pa izgube privilegije koje imaju. Fino su se ugnijezdili u drzavne organe na plate.
    Nema niceg pogresnog u tome da priznas i prihvatis da su tvoji sunarodnici cinili zlocine. To hoce li Hrvati, Bosnjaci i drugi priznati svoje zlocine - to je njima na obraz.

  21. #246
    Join Date
    May 2009
    Posts
    2,968
    Thanks Thanks Given 
    346
    Thanks Thanks Received 
    434
    Thanked in
    290 Posts

    Default

    i mi imamo nato krvnike dje su stradale nevine osobe u murino 6 zrtava od toga troje djece nesto se NATO nikad nije zacrvenio i rekao da je to sramno....mada sad smo pod plastom njihovim...e to je sramotno malo...
    mislim da je nacionalizam da se uopste pise o ovome i iz mraka se razni demoni izvlace,pogotovo kod nas dje ima nacionalista koliko god oces i dje razne vlasti samo zbog nacionalista opstaju.


    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  22. #247
    Join Date
    May 2009
    Posts
    2,968
    Thanks Thanks Given 
    346
    Thanks Thanks Received 
    434
    Thanked in
    290 Posts

    Default

    a imali su svi velike teritorijalne planove tada velika Hrvatska, velika Srbija , samostalna Bosnja , kosovo ...

    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  23. #248
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    20,657
    Thanks Thanks Given 
    96
    Thanks Thanks Received 
    113
    Thanked in
    91 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by kauboj24 View Post
    a imali su svi velike teritorijalne planove tada velika Hrvatska, velika Srbija , samostalna Bosnja , kosovo ...

    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk
    Veliki teritorijalni planovi samostalna Bosna. Kakve gnjide, sram ih bilo
    "Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi

  24. #249
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    20,657
    Thanks Thanks Given 
    96
    Thanks Thanks Received 
    113
    Thanked in
    91 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by badboys View Post
    Ali to je vasa crnogorska stvar, pa vidite sta cete. Izabrali ste put protiv Srba i nema vam sad nazad za sva vremena.
    Ko je to izabrao put protiv Srba ? I još bitnije o kojim to Srbima pričaš ?
    Last edited by Rakun; 26-05-20 at 04:55.
    "Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi

  25. #250
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,686
    Thanks Thanks Given 
    1,460
    Thanks Thanks Received 
    4,849
    Thanked in
    2,274 Posts

    Default

    TO (Teritorijana Odbrana) Crne Gore je učestvovala u napadu na Dubrovnik (uz jedinice JNA). Dakle, direktno je umješana Crna Gora.

    Policijske jedinice Crne Gore su učestvovale u hapšenju i deportaciji izbjeglica (koliko je tu samo međunarodnih konvencija prekršeno) te su odvedeni većinom u smrt.

    Na teritoriji Crne Gore je 1993 godine bilo etničkog čišćenja kada je u selu Bukovica ubijeno osam ljudi, spaljene su kuće, pojedini odvedeni u logore, a na stotine iseljeno. U akciji učestvovali neki današnji rukovodioci u policiji.

    Onda skok od nekoliko godina, pa 1999 godine kada pripadnici podgoričkog korpusa ubijaju 22 civila iz sela Kaluđerski Laz (u blizini Rožaja).

    Crna Gora nije bila u ratu? Ovo su slučajevi ratnih zločina učinjenih u ime Crne Gore i na teritoriji Crne Gore. Niti jedan nema epilog. Dok god je tako ima da se pominje. To što nekima nije mirna savjest na pominjanje ovih događaja me apsolutno ne tangira.



    Sent from my Motorola 8400

Page 10 of 20 FirstFirst ... 67891011121314 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. 20 Godina GSM-a
    By kenneth in forum Mobilna telefonija i telekomunikacije
    Replies: 0
    Last Post: 01-07-11, 21:12
  2. za 30 godina...
    By Hombre in forum Ženski kutak
    Replies: 13
    Last Post: 11-01-06, 21:50
  3. Za 10 godina ?????
    By BOLOGMO in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 28
    Last Post: 25-04-05, 23:35

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •