”Neki od njih danas bolje brane Đukanovićeve pozicije iz 1991. nego on sam. Tu je i Crkva, koja sad igra važnu društvenu ulogu i koja se nikad nije odrekla vlastitog uticaja u kreiranju ratne atmosfere i propagande, te podrške Miloševićevom konceptu stvaranja ‘velike Srbije’. Tako da imamo gotovo sve aktere na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni koji su poveli Crnu Goru u propadanje, a koji su danas bogati, i koji konstituišu političku i biznis klasu. Dubrovnik se obnovio, ali mi nismo. Ostali smo moralno neobnovljeni i propadamo...”, zaključuje Kočan.
izvor: www.vijesti.me
Sent from my moto e5 using Tapatalk
Sve ostalo po strani, ali da neko bude ponosan štk se neko ubio, mnogo morbidno, a i pogrešno, da ne kažem džukelski.
Svaka čast Admiralu na odbijanju učestvovanja u tim ratnim aktivnostima, ali to što se ubio ne može služiti nikome na ponos, to je žalsono za njegovu porodicu, a i komplet CG
Forever young, i want to be forever young
Obzirom da si puno mladji,ochigledno ne shvatash bash rijech ponos koju je dotichni upotrebio opisujuci chin pokojnog admirala,a mozda nije ni najadekvatnija rijech,da.
...
Vojnik mora da izvrsava naredjenja. On nije trazio rat vec mu je rat nametnut. U toj situaciji prigovori savjesti, samoubistva itd su bjezanje od odgovornosti. Sokrat je bio u ratu i ubijao jbg. Uvijek se moze naci rjesenje da se naredjenje izvrsi a da se steta minimizuje. Ukoliko neko nece ima ko hoce i to je admiral znao dobro. Licno sumnjam da izvrsio samoubistvo zbog navedenih razloga. Ukoliko jeste metak bi ga svakako sledovao pa je bilo junacki i sacekat ga kući oči u oči sa onima koji naredjenja izdaju. Dakle prica o cojstvu i samoubistvu mi je patetika teska. To ratnici ne rade osim ako ne osjecaju da su izdali.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Neke čike su pokušali da se brane ovim argumentima na Nirnberškim suđenjima. Nije im pomoglo.
Barović je 30 godina proveo u vojsci. Životni poziv mu je bio da brani SFRJ.
Za normalnog čovjeka to nije neki apstraktni pojam ili teritorija, nego ljudi i društveni sistem.
Taj sistem se raspao, i nema te sile koja ga je mogla sastaviti. Hrvati i Slovenci su demokratskom voljom na referendumu riješili da odu svojim putem.
Dakle, ne možeš SFRJ braniti od Hrvata i Slovenaca, jer SFRJ ne postoji bez Hrvata i Slovenaca.
A čovjeka su političke okolnosti dovele u situaciju da rukovodi uništavanjem gradova i ljudi, onih za koje je čitav profesionalni život mislio da brani. Teško je ovo pojmiti ovako sa strane.
Mogao je da odbije naređenja i čeka vojni sud, da traži da ga smijene i pokuša nekako da se izmigolji iz vojske, ili da izvrši samoubistvo kako je i uradio.
Iz njegove vizure je to očigledno bila najispravnija opcija.
Ovaj tvoj zaključak da se ubio iz osjećaja krivice jer je tobože izdao JNA je ogavan.
Last edited by ASC; 02-10-21 at 14:26.
Ovo sto sam gore rekao nije odbrana čike nego fakti. Takav je život i čika treba da odgovara na sudjenju. Svako svoj krst nosi i ne mozemo kao kukavice kroz zivot ici. I Radovan i Ratko su trebali se sami predat, a ne onako kao kulavice bjezati.
Sto se tice ogavnosti, to se zove Budo. Procitaj malo o tome mozda ti ne bude ogavno posle.
Sent from my iPhone using Tapatalk
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Procitaj moj prvi post pazljivo. U njemu ti je odgovor. Ovo ti kazem da ne bi prepisku u nedogled razvlacili sa hipotetickim situacijama. Nemam puno toga da dodam na ono sto sam vec napisao, a daleko sam od bombardovanja nevinih. Samo kazem da samoubistvo se desava ili ako si mentalno slab ili ako imas osjecaj da si izdao.
Mislim da si mi bas ti prije neku godinu rekao za onu pricu indijskog nekog pisca, ono nesto kad drug oce da se vrne po ranjenog druga pa trazi dozvolu od nadredjenog. Tada me je par njih skolilo sa tom pricom i Kosarama, koje su da se ne lazemo bile veliko stradaliste, al sam im objasnio zasto to nije tacno. Isto patetika od price kojoj se ne moze odoljeti al ako si srbin suze ce na oci da navru. Ti si mi tek kasnije potvrdio sumnje.
Jos jednom, koliko god zelite da vjerujete jer se zovete crnogorcima da se admiral ubio jer nije zbog casti mogao da bombarduje nevine to treba da znate da se samoubistva u ratu desavaju ili ako je neko mentalno popustio ili ako ima osjecaj da je izdao. Sta je i kako je bilo kod admirala me vrlo malo do nimalo zanima. Bitan mi je koncept.
Sent from my iPhone using Tapatalk
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Promašen post. Što me cudi, jer izuzetno cijenim tvoje pisanje. Logika o tome da vojnik mora da izvrsava naredjenja je...
Ono što si, očigledno, ispustio iz vida jeste da se radilo o dilemi da li da se granatira narod s kojim si živio, grad u kojem si živio (Pula) i vjerovatno imao neka osjecanja prema tom gradu i narodu. Nije se radilo o odbrani od agresije spolja. Radilo se o agresiji vojske na grad koji je dojuce bio "tvoj".
I ja sam trebao da idem u taj usrani rat. Na Dubrovnik. Nijesam izvrsio naredjenje. I na to sam ponosan. Ni u jednom trenutku nijesam imao dilemu. Nije bilo te sile koja me mogla nagnati da idem i napadam Dubrovnik. U Hrvatskoj sam proveo dio zivota, obišao je gotovo čitavu. Imao sam i još uvijek imam puno prijatelja Hrvata. Nikad, ama baš nikad, nijesam imao nijedno lose iskustvo u Hrvatskoj. Naprotiv. I onda, došao mi poziv da idem na Dubrovnik? Ama jedna dlaka mi nije pomislila da treba da "izvršim naredjenje". OK, ići ću u zatvor. I to je za ljude. Da idem i bombardujem Dubrovnik? Pobogu... I to zbog čega? Zbog nekakvih megalomanskih i bolesnih nacionalistickih ambicija političara? Pa nijesam poludio da to radim.
Zato sam malo emotivno reagovao na ovoj temi, jer vjerujem da je Barovic imao slična osjecanja. Zivio je u tom gradu, sigurno da je imao prijatelja. I sad treba da ih bombarduje? Granatira taj divni grad? On je donio odluku i obecao da dok je on komandant garnizaona, Pula nece biti bombardovana. O tome postoje svjedocenja. Hrvati su to cijenili. Da ostavimo po strani to oprostajno pismo. U Hrvatskoj se govorilo o čojstvu tog čovjeka, a to sigurno nijesu napamet pricali. Pročitah da su Slovenci htjeli da ga prihvate kao svoga, zato sto mu je majka bila Slovenka. Jedino su mu se potkopali srpski nacionalisti. Veoma sam razočaran da si se tu našao. Makar tvoji argumenti bili posve drugačiji. Debelo si promašio. Kao, recimo, ovo:
Daću ti primjer iz Japana. U Kyotu sam bio prošle nedjelje. U blizini željezničke stanice se nalazi jedan hram na čijoj tavanici je postavljen nekadasnji patos s tragovima krvi nekoliko stotina samuraja koji su izvršili seppuku (ritualno samoubistvo), jer su se našli opkoljeni i nijesu htjeli da se živi predaju neprijatelju. Izdali? Ili je to možda bio Bushido, a ne Budo? Japanci ne misle da su izdali. Nego da su sačuvali svoju samurajsku čast. Zato su u čast tih samuraja napravili četiri hrama s tavanicama na kojima se mogu vidjeti tragovi krvi. To izgleda ovako:To ratnici ne rade osim ako ne osjecaju da su izdali.
Jedno sto mi je ogavnije od pokusaja da se dovede u pitanje cast Vladimira Barovica jeste pokusaj DPS-ovaca da iskoristi to casno ime za pranje sopstvenih prljavih biografija. Koje su umrljane i krvlju tog casnog covjeka.
Ćeraš mak na konac. To sto ti se nisi odazvao nije tema. Imao si mogucnost da odbijes i ne vidim nista posebno tu jer o tome nisam ni pricao. Kad si vojnik druga je prica mislio sam da se o tome govori. I stojim iza recenog.
Ovo sa samurajskom cašću me zanima. Zasto su se ubili. Nije mi dovoljno to „samurajska cast“. Da su se predali kako bi se to zvalo po naški a svi te znaju i sebe smtras ka Kobre kojima nema premca. Nemo me zaebavat nemam vremena da pisem. Pricalo bi se da su p…. i da su izdali eto to. Ne samo to no bi se i oni tako osjecali. Isto sto sam gore napisao. Eto ti logike kad emocije iskljucis
Sent from my iPhone using Tapatalk
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Napisao sam sto sam mislio. Mislim da sam bio jasan. Ne slazes se? OK, svak na svoju stranu.
Samo jedan citat o samurajima:
Po istoriskim zapisima tog dana je oko 370 samuraja izvrsilo seppuku. Pokusaj da zamislis tu scenu. To je uzasna i veoma bolna smrt.The samurai bushido honor code explicitly states that a samurai can perform seppuku voluntarily rather than fall into the hands of the enemy
Poslednji covjek koji je izvrsio seppuku bio je Yukio Mishima.
Over & out
Poslacu ti ako nadjem kako se zove jedna japanska prica doduse iz perioda pneposrwdno prije bacanja atomske bombe o jednom oficiru koji je izvrsio sepuku. Imam je na kindlu dako nadjem. Ostalo mi je u pamcenju da i jesam i nisam shvatao zasto je izvrsio sepuku. Nevezano za ovo gore ako te interesuje normalno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Mene interesuje čemu se uporno ponavljaju laži da je Barović odbio naredjenje da bombarduje gradove, kad nigdje dokaza nema da je to naredjenje uopšte imao.
Ni on, a ni onaj što ga je zamjenio.
Pula nije bombardovana uopšte.
Barovićev zadatak je bio da obezbjedi da se vojska izvuče iz blokirane kasarne. Imao je ovlašćenje da pregovara, ali u tim pregovorima nije bio uspješan.
Možemo mi sad pričati kako je on bio dobar čovjek, kako je gradio mostove izmedju ljudi, kako je imao drugačije vidjenje političkih procesa raspada Jugoslavije...Ali on je prije svega bio vojnik, visoki oficir vojske koja je još uvjek postojala i koja je je bila u problemu.
I on nije pomogao toj vojsci. Smjenjen je zbog toga i postavljen na drugu funkciju. Faktički unapredjen u čin kontradmirala na bezbjednom Visu.
Oficiri koji se nijesu slagali sa politikom rukovodstva JNA su skidali uniformu, dezertirali , mijenjali stranu. Ima mnogo takvih primjera.
Barović je pak prihvatio funkciju, pa se ubio.
Dakle, čovjek uopšte nije bio pritisnut nekim naredjenjima, pa se kao ubio jer mu savjest nije dozvoljavala da ih izvrši.
Nije bio ni u bezizlaznoj ratnoj situaciji, pa se kao samuraj ubio. To bi prije moglo da se pripiše majoru Tepiću.
Nauka kaže da su razlozi samoubistva čak i do 90 posto povezani sa nekim psihickim ili emocionalnim poremjećajem poput depresije recimo.
Zato je i skroz neukusno javno polemisati o razlozima nečijeg samoubistva, a biti ponosan na nečije samoubistvo i to zloupotrebljavati u političke poente je već morbidno.
To što je napisala Slobodna Dalmacija 1991 godine u svrhu ratne propagande i psihološkog dejstva na vojsku okruženu u kasarnama je jedno i meni čak razumljivo. Ali uzimati to zdravo za gotovo i 30 godina kasnije iz politikantskih razloga nije baš razumljivo.
Tako slično je ratna štampa pisala da se i kćerka Ratka Mladića ubila zbog njegovih zločina. I niko to nije demantovao. Kako će čime demantovati? O tome možda zna neko ko joj je bio blizak, a kome naravno ne pada na pamet da priča o tome niti da bilo šta demantuje.
Ali šta sad s tim?
Treba neko da bude ponosan što se ubila i da se posthumno odlikuje?
Morbidno.
Delegacije Crne Gore i Hrvatske danas su prvi put u 30 godina zajedno položile vijenac na ulaz u logor Morinj u opštini Kotor.
Ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović je tom prilikom u govoru poručio da je "prije 30 godina za trenutak utihnuo duh crnogorskog junaštva, a još više čojstva".
"Prije 30 godina, u sumraku raspada jedne države, koja je, čak i prije nego je Evropa krenula tim putem, decenijama okupljala naše očeve u bratstvu i jedinstvu, na ovom mjestu, na plavoj obali Jadrana, za trenutak je utihnuo duh crnogorskog junaštva, a još više čojstva. Dok su evropske države rušile granice među sobom, u zagrljaj jedna drugoj - čojstvo, jedinstvo i poštovanje na ovim prostorima je nestajalo pred našim očima. Poštovanje prema drugima, poštovanje prema ljudskom životu, poštovanje prema vrijednostima kojima su u vjekovima iskovane generacije naših predaka. Čojstvo je zanemareno, a jači je tlačio slabijeg", istakao je Radulović.
On je dodao da je patnja ljudi patnja čovječanstva te da ne poznaje naciju ni vjeru.
"I sa patnjom ljudski je saosjećati. Manje je bitno, ko je u tom ratu patio manje, a ko više, jer u konačnom generacija naših očeva je izgubila na žalost, i mi sa njima. Ukoliko je kancelar Njemačke Vili Brant kleknuo pred tamnim ponorom njemačke istorije u bivšem varšavskom getu, trebamo ukazati poštovanje prema nevinim žrtvama na ovom mjestu. Kao što žrtva nosi prvo svoje ime i prezime, a tek onda naciju i vjeru, tako i zločin je stvar pojedinca, koji se ne može sakriti iza bilo koga, jer biće razobličen", kazao je Radulović.
On je kazao da "danas, stojeći ovdje, dokazujemo da postoji duh nove Crne Gore".
"Onaj koji u ratu nije učestvovao, ali koji poštuje žrtve svih ratova na ovim prostorima - u Velici, Srebrenici ili Morinju, ali i sve druge, bez obzira kom narodu, naciji ili vjeri pripadali. To je duh nove Crne Gore, koji želi pomirenje naših očeva, zarad budućnosti naše djece. Duh Crne Gore koji ne živi svoju slavnu istoriju, već sanja svoju evropsku budućnost. Duh Crne Gore koji je u miru sa svima, zarad mira u sebi", kazao je Radulović.
On je poručio i da je Crna Gora danas država svima.
"Niko nema na nju više ili manje pravo. Ipak, za razliku od ranije, tokom slavne istorije, umjesto barutom i mačem, patriotizam se danas pokazuje poštovanjem - poštovanjem onih koji misle kao vi, ali možda i još više, poštovanjem onih koji misle drugačije. Poštovanjem svog susjeda, prijatelja i komšije. Morinj je opomena da to nikad ne zaboravimo. Novoj Crnoj Gori je potrebno upravo to - da zanemarimo naše unutrašnje podjele, a da se posvetimo međusobnom uvažavanju, njegovanju različitosti i boljem razumijevanju. Da potomci bjelaša i zelenaša, partizana i četnika, suverenista i unionista u ovoj generaciji stvore budućnost za generacije koje dolaze. To je nova Crna Gora, koja u duhu Martina Lutera Kinga, ima san o zemlji jednakih, po mjeri svih njenih građana. Vrijeme je. Ne možemo više gubiti ni trenutak. A događaji poput Morinja, se ne smiju ponoviti, jer Crna Gora, u svom novom duhu, želi najbolje odnose sa onim najbližima - svojim susjedima. To je naš interes, naša želja i naša budućnost. Jedino kroz mir u susjedstvu možemo imati mir u kući, biti u miru sa sobom i graditi evropsku budućnost našim građanima", rekao je Radulović.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković saopštio je da "nakon 30 godina po prvi put delegacija Hrvatske i Crne Gore zajedno polažu vijenac na ulaz u zloglasni Logor Morinj".
"Uistinu, snažno su odjekivale riječi pomirenja crnogorskog ministra Radulovića, ali i riječi podsjećanja na strahote Morinja hrvatskog ministra Grlića Radmana. Ceremonija s jednom snažnom porukom - da se nikad više ne ponovi. Stojeći ispred ovog mučilišta Hrvata razmišljao sam i o drugom mučilištu logoru Bileća, ali i o tome kako i nakon 30 godina vlasti Trebinja i njihovi "branioci" pričaju svoju istinu, slave one koji su napadali naš Grad i izbjegavaju se izviniti za sva zlodjela koja su napravili, a uz posljednje Vučićeve želje za 'Srpskim svetom'- sve navedeno zove na oprez i podsjeća na dane 1991.", napisao je Franković na Fejsbuku.
U logoru "Morinj" su 1991-92. bili zatočeni civili koje su rezervisti tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) hapsili u kućama po Konavlima, te malobrojni zarobljeni propadnici hrvatskih oružanih snaga koje su tada branile Dubrovnik.
Oni su kasnije svjedočili o raznim zlostavljanjima koje su preživjeli tokom zatočeništva, a Viši sud u Podgorici je za ratni zločin i nečovječno postupanje osudio četvoricu bivših rezervista JNA na 12 godina zatvora.
izvor: www.vijesti.me
Sent from my moto e5 using Tapatalk
Na danasnji dan 1991. je poginuo/ubijen kontraadmiral, kapetan bojnog broda Krsto Djurovic. Koji je sa pozicije zapovjednika garnizona JNA Kumbor odbio da ucestvuje u srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku.
"Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik pasti neće."
Ovo su rijeci Krsta Djurovica malo prije no sto ce nastradat pod nerazrijesenim okolnostima a po vecini misljenja ubistvom od "prijateljske" vatre. Slucajno ili namjerno.
Velikosrpsko-crnogorska pjana rulja krvoloka ubila je tog dana i rezervistu JNA Dejana Bogojevica iz Podgorice koji je prvi prisao palom helikopteru...
Imajuci u vidu Djurovicevo drzanje glede agresije na Hrvatsku znacajna je vjerovatnoca da je namjerno ubijen, jedna od verzija je da ubijen naknadno posto je bio jos uvijek ziv kad je bez svijesti izvucen iz helikoptera.
Znajuci karakter varvarske pjane rulje koja je rusila Dubrovnik, koliko su se drzali (koliko su je imali zapravo) taktike i strategije ne bi cudilo da su ga srusili slucajno.
Jednom mi je pricao ucesnik agresije na HR da pamti nekoliko situacija kad za malo nisu poubijali jedni druge. Bili smo kao razbijena banda divljaka i lopova bez ikakvog plana u nekim momentima...
Nekoliko je verzija, dominantna je ona da je srusen od strane JNA, medjutim motivi i detalji pogibije ne mogu se tvrditi 100%.
Ovaj casni Cetinjanin pogibe namjerno ili slucajno od onih za koje je vec bio neprijatelj mozda i gori od onih "Us*asa" preko puta..
U vremenu mraka i mrakova kojih ce opet biti i u kojem smo sad, u kojem smo bili i prije, ostade kao kontraadmiral Vladimir Barovic i kontraadmiral Krsto Djurovic putokaz narodu koji u krizi identiteta nacionalne, kulturne, politicke dezorjentisanosti i nedefinisanosti, istorijske zloupotrebe, a pogotovo religijske apsolutne nepismenosti, cesto znade u novijoj istoriji da ode na stranu fasizma i na stranu sluganstva tudjih hegemonistickih interesa..
Slava njima..
I sad u borbi narod je vas!
Obavezno procitaj.
https://www.vijesti.me/vijesti/drust...icira-durovica
https://hr.wikipedia.org/wiki/Krsto_%C4%90urovi%C4%87
Drzava univerzalnog normativnog morala i obrazovanja
I Milo Đukanović se borio protiv velikosprke agresije iznutra.
Pored toliko generala i admirala i premijera koji su sve činili da zaustave vojnu mašineriju pravo je čudo što Hrvatska nije Boku zauzela.
Realno, ni meni nije jasna ista stvar.
Ja bih nas sravnila sa zemljom.
A Hrvati - zen.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
No, mož' bit' da ne bi drukčije naučili lekciju i da bi imali opravdanje neko da je bilo drukčije.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Vojnik koji zna da izvrsi naredjenje i da umanji stetu koliko se moze u datim okolnostima.
„Kao patriota sam otišao na dubrovačko ratište, a sada kao patriota ne želim da zbog mene trpi Crna Gora".
„Želim da pred domaćom i hrvatskom javnošću objasnim kako su se odvijali događaji u vreme mog angažovanja u dubrovačkoj operaciji", rekao je tada Strugar.
On je dodao da su mu „stradanja teško padala" i da se „saosećao sa Dubrovčanima", ali da ga je „umirivalo uverenje da je svojim postupcima doprinosio da ona ne budu mnogo veća".
https://www.vijesti.me/bbc/571863/ko...ibunalu-u-hagu
Vojnik je tu "gresan" jer se nadje na (po)gresnoj strani al ostaje vojnik do kraja.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Prvi put poslije trideset godina (25.5.1992 god.) da je obeležavanju deportacije izbjeglica prisustvovao ministar unutrašnjih poslova. Zna se da je deportovano najmanje 66 osoba, od kojih je većina ubijena 27.5.1992 god. (ovaj datum je predložen da bude obelježen kao dan sjećanja na deportacije) u blizini Foče. Treba li pomenuti da ovaj čin spada u ratne zločine, a isti ne zastarjevaju (sada je jasnije zašto se do sada niko od čelnika nije sjećao ovog čina).
Sent from my moto e5 using Tapatalk
Koliko me sjecanje sluzi, kljucnu ulogu u ovoj sramoti Crne Gore imali su tadasnji ministar unutrasnjih poslova Nikola Pejakovic (mislim da je akcija zapoceta u vrijeme njegovog prethodnika pok. Pavla Bulatovica?) i sef tadasnje tajne policije Bosko Bojovic. Bojovic, za koga se tvrdilo da je bio glavni izvodjac radova, je nakon tih dogadjaja presao da radi u sluzbi bezbjednosti Srbije (interesantan transfer!), a koliko se sjecam i ministar Pejakovic je nasao uhljebljenje u Srbiji (msilim da je bio ambasador u Bjelorusiji, moguce kao kadar SRJ?). U operativnom dijelu i sprovodjenju predaje izbjeglih Bosnjaka vojsci RS, navodno, vaznu ulogu je imao Zoran Lazovic. Na kraju su se kola lomila na nekolicini policajaca iz HN, dok su naredbodavci ostali van domasaja. Kasnije se ukljucio "dezurni pljuvac" Seki Radoncic da diskredituje svjedoka ovih dogadjaja, policajca Slobodana Pejovica.
Govorim po sjecanju, moguce da ima (nenamjernih) nepreciznosti.
Pisana naredba je potpisana od Bulatovića. Slobodan Pejović je priveo troje izbjeglica, a kada je shvatio šta se dešava pustio ih je na slobodu. O tome je (tada) javno progovorio. Pucano mu je na automobil dok su mu kćerke bile u istom, nekoliko puta je lomljen, približavanjem sudskih procesa pritisci se povećavaju. Policija je rešila samo jedan slučaj (prebijanja Pejovića), a taj napadač je uslovno kažnjen. Ostali slučajevi su nerješeni. Danas se još uvjek ne zna koliko je ljudi deportovano, brojka ide od utvrđenih 66 lica, pa do (razne procjene, nisam siguran na koji način) 160 ljudi. Treba utvrditi koliko ljudi je deportovano.
Previše je zločina urađeno u naše (Crne Gore) ime, a dok god se krivica ne individualizuje to je kolektivna krivica.
Sent from my moto e5 using Tapatalk
O ovome treba i te kako voditi računa.
Ne možemo rasti i razvijati se na korovu.
Svakog ko je u ime naše države uradio ovo civilima treba kazniti.
Poslato sa kornjo komunikatora Z Fold 3
............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
Zločini koji su učinjeni u moje ime:
1. Pohod na Dubrovnik, odnosno ,,rat za mir" koji je značio pogibiju 166 poginulih crnogorskih rezervista. Zašto? Da bi se Dubrovnik držao u blokadi 240 dana (od toga 138 dana bez struje i vode), prognano je oko 33.000 osoba, ranjeno i poginulo je oko 800 Hrvata, u ratnom zarobljeništvu je bilo 423 ljudi (od toga 229 u logoru Morinj), uništen je 2.071 objekata, opljačkana velika imovina... Učestvovala je TO (Teritorijana Odbrana) Crne Gore (uz jedinice JNA). Dakle, direktno je umješana Crna Gora.
2. Policijske jedinice Crne Gore su učestvovale u hapšenju i deportaciji izbjeglica (koliko je tu samo međunarodnih konvencija prekršeno) te su odvedeni većinom u smrt. Broj deportovanih je od 66 do 160. Većina ih je ubijena u okolini Foče.
3. Na teritoriji Crne Gore je 1993 godine bilo etničkog čišćenja kada je u selu Bukovica ubijeno osam ljudi, spaljene su kuće, pojedini odvedeni u logore, a na stotine iseljeno.
4. skok od nekoliko godina, pa 1999 godine kada pripadnici podgoričkog korpusa ubijaju 22 civila iz sela Kaluđerski Laz (u blizini Rožaja).
Crna Gora nije bila u ratu? Ovo su slučajevi ratnih zločina učinjenih u ime Crne Gore i na teritoriji Crne Gore. Niti jedan nema epilog. Dok god je tako ima da se pominje.
To što nekima nije mirna savjest na pominjanje ovih događaja me apsolutno ne tangira.
Sent from my moto e5 using Tapatalk
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks