Otrov ili smrad
Taman što su mještani sela u okolini podgoričkog
Kombinata aluminijuma istjerali neprijatne mirise koji su im se danima uvlačili u kuću i, kako tvrde, izazivali glavobolje, mučnine i vrtoglavice – stiglo je i zvanično objašnjenje o izvoru njihovih nedaća. Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) objavio je da je u pitanju vodonik-sulfid koji curi iz skladišta Fabrike glinice u KAP-u.
Na adresu vlasnika podgoričkog Kombinata aluminijuma ovih dana će, tvrdi glavni ekološki inspektor Vesna Zarubica, stići rješenje za hitnu sanaciju skladišta natrijum – sulfida. Uz to, mogu očekivati i sudski poziv jer je Zarubica pokrenula prekršajni postupak protiv te firme. Razlog - „nepoštovanje naloga Republičke ekološke inspekcije da angažuju stručnu instituciju koja treba da kontroliše stanje životne sredine“, objašnjava glavna inspektorka.
Ovo bi trebalo da bude epilog još jedne epizode u trideset godina staroj priči o ekološki nepropisnom radu crnogorskog giganta. No, u javnost je krenula žestoka polemika između CETI-jeve direktorice Ane Mišurović i mr Aleksandra Ražnatovića iz Grupe za promjene koji optužuje rukovodstvo ove institucije za obmanjivanje javnosti i skrivanje prave istine.
SUMNJE U PODATKE: Ana Mišurović direktorica CETI-ja, tvrdi da su koncentracije vodonik-sulfida bile povećane samo na dva mjesta gdje su njihovi stručnjaci mjerili. A ni to, kako ona kaže, nije opasno po zdavlje. „U Dajbabama je koncentracija vodonik sulfida bila hiljadu puta veća od dozvoljene, ali to ne utiče na čovjekovo zdravlje“, saopštila je.
Ražnatović sumnja u CETI-jeve nalaze tvrdeći da je skrivanje tačnih podataka o zagađenju postao manir te ustanove, te da prave papire dostavljaju samo vrhu vlasti. Pozvao ih je da objave cijeli Izvještaj o stanju životne sredine u okruženju KAP-a, a ne samo pojedine vrijednosti jer je, upozorava Ražnatović, vodonik-sulfid mnogo opasniji nego što to CETI navodi. «Njegova otrovnost spada u klasu otrova cijanida i četiri puta je otrovniji od ugljen-monoksida, a zbog specifične težine vazduha zadržava se u nižim slojevima». On tvrdi da vodonik –sulfid pri manjim koncentracijama djeluje na centralni nervni sistem i dolazi do gušenja i blokade disanja, dok pri povećanim nastupa – smrt. Uz to, on sumnja da nije samo pomenuti gas zapahnuo Zetu: «Taj miris koji se širio ne izaziva samo vodonik-sulfid već se još nešto ispušta u kasnim večernjim satima što ukazuje da se u procesu proizvodnje koristi neka nova tehnika, do sada neupotrebljivana u KAP-u».
RUSI NA POTEZU:Administracija novog vlasnika, of šor firme Salamon enetrprajzis tvrdi da njihove krivice nema i da su i proces rada i sirovine nepromjenjene. Izvršni direktor KAP-a Adolf Zalcman kaže da se "pitanje zaštite životne sredine ne može riješiti preko noći, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da se u KAP godinama po tom pitanju nije ništa radilo".
Riječ je o incidentu, a ne o sistematičnim emisijama i stopostotno tvrditi da je izvor samo KAP ipak je previše”, komantariše tehnički direktor KAP-a Aleksandar Glotov koji je demantovao informacije da uzrok ispuštanja neprijatnog mirisa može biti i loš kvalitet mazuta.
ovi vlasnici KAP-a dostavili su Ministarstvu zaštite životne sredine detaljni program zaštite životne sredine, koji su bili dužni da urade prema kupoprodajnom ugovoru, potvrđuju u Ministarstvu zaštite životne sredine. Po tom ugovoru Rusi su obavezni da za realizaciju ekološkog programa utroše 20 miliona eura. Ali, ne moraju žuriti.
Za ovu godinu imaju obavezu da sprovedu samo nekoliko sitnih mjera, a veći investicioni poduhvati trebalo bi da budu obavljeni 2007. i 2008. godine.
Ugovoreno je, pri prodaji, da dovedu emisije gasova i prašine na zakonom dozvoljen nivo, modernizuju fabrike anoda i elektrolize, spriječe zagađivanje zemljišta tj. modernizuju bazene crvenog mulja, skladišta opasnih i štetnih materija, deponiju otpada, kao i da dovedu kvalitet voda na propisani nivo. Ipak, Studija zaštite životne sredine koja je rađena u procesu privatizacije KAP-a ni dalje nije dostupna javnosti. MANS ju je tražio na više adresa – Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora, Ministarstvo ekonomije, Savjet za privatizaciju. Svi su se proglasili nenadležnim. Tako da se tačno i ne zna kakvo su stanje Rusi zatekli u Kombinatu.
ISTORIJA TROVANJA : Novi upravnici KAP-a su u jednom u pravu. Problem je star koliko i fabrika. Iako je još 1993. formirana Državna komisija na čelu sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Momirom Bulatovićem koja je ustanovila da treba sprovesti pedeset i jednu mjeru kako bi se spriječila dalja zagađenja – gotovo ništa nije urađeno.
Iste godine je u
Monitoru Vinka Vujošević, tada magistar zaštite životne sredine sa dugogodišnjim stažom u KAP-u, upozoravala na štetnost KAP-a po okolinu te da su prvi ozbiljni problemi sa tom fabrikom počeli još 1974. kada su u bunarima sela Srpska, pored deponije crvenog mulja, ustanovljena zagađenja sodom. Bio je to samo jedan od niza primjera koje je Vujoševićka nabrajala u razgovoru za naš list. Na žalost, ovoj fabrici takvi kadrovi nisu tada bili potrebni – ostala je bez radnog mjesta dok je istraživala uticaj proizvodnje tada KAT-a i njegovog otpada na životnu sredinu.
Sporadični ekološki incidenti i danas podgrijavali priču u javnosti o KAP-u kao ekološkoj bombi. U centru pažnje se našao i u martu ove godine nakon što je Ana Mišurović objelodanila neke detalje iz Studije o stanju životne sredine Kombinata aluminijuma, koji pokazuju da je koncentracija nedozvoljenih elemenata mnogostruko veća od dozvoljenih. Ipak, ona je tada bila zadovoljna onim što na tom planu rade novi vlasnici, koji su, kako je kazala, počeli sanaciju stanja.
Kakvo je sada tačno stanje javnost će saznati kada CETI objavi najsvježiji izvještaj. je Ministarstvu za zaštitu životne sredine i uređenje prostora poslao zahtjev da nam da na uvid taj dokument, ali nam je saopšteno da mu se skoro ne nadamo. “Postupak odlučivanja traje od 30 do 60 dana”.
Pejzaž slikan crvenom prašinom
sa terase porodične kuće uselu Srpska, za vedrih dana, može da uživa u predivnom pogledu na zetsku ravnicu koji se pruža sve do Skadarskog jezera. Jedan od uslova za njegov užitak je da okrene leđa bazenima crvenog mulja od kojih je udaljen svega 300 metara. Drugi uslov je da nema ni daška vjetra, inače eto crvene prašine koja se godinama taloži na fasadi Dragove i okolnih kuća. Njegovi unuci zimi imaju priliku da vide rijetku zimsku „čaroliju“ – crveni snijeg.
Terzić priča kako je prošlonedjeljni smrad, koji se širio zetskom ravnicom i izazivao glavobolje i mučnine seljana, sve zaprepastio. „Ovom trovanju nema kraja iako se već trideset godina borimo da se rad u Kombinatu pripodobi standardima i prestanu da ugrožavaju naše živote“. On tvrdi da je i Miomir Mugoša, dok je bio ministar zdravlja, upozoravao seljane da povrće iz zemlje u okolini Kombinata nije za jelo. „Iako znaju sve – vlast ništa ne radi kako bi nam pomogla“, tvrdi Terzić.
On je sa još 22 mještanina podnio tužbu protiv KAP-a tražeći naknadu štete. „Zbog zagađenosti vode i zemlje ne smijemo jesti ništa od voća i povrća koji se ovdje proizvode. Iako živimo na selu moramo trčati na pijacu“.
Terzić je predsjednik ekološkog odbora NVO Sabor Zete. On tvrdi da je jedan mještanin već dobio spor i da je KAP dužan da mu uplati za posljednje tri godine po 3.300 eura.
Do kuće Buda Terzića, koja je na samom početku sela Srpska, ne dopire crvena prašina. Njegova terasa svakodnevno je prekrivena bijelim talogom. Nakon 30 godina rada u KAP-u Terzić tvrdi da su to ostaci bijele glinice koja se širi zetskim krajem samo zato što postojeća oprema za kupljenje otpadnih materija nikada nije stavljena u funkciju.
"Rusi su odlučili da daju 20 miliona za rješavanje ekoloških problema i sada ih samo treba pogurati da to i učine“, kaže Terzić.
Bookmarks