Koliko vas stvarno vjeruje u ljubav

[karamazov]

Da vam ispricam kako je tekao moj ljubavni zivot…

Kad sam bio u vrtic, bio sam zaljubljen u jednu Jasnu… to je cerka nasih kucnih projatelja… kako je sad grdna, to nije normalno… ja se bas te prve ljubavi i ne sjecam, ali su mi pricali da sam joj stalno slao neke crteze i pjesmice…

Poslije Jasne je bila Rajka… Rajka je bila moja uciteljica… ali je bila boooombaa… i dan danas je bomba, ima oko 45/50 i cesto mi dodje u san…

5. osnovne- Ivana… moja prva velika ljubav i simpatija… zaljubio sam se u nju na casu fizickog, kad se skinula u sorc… kakve je preslatke nogice imala, isla je sa starijom sestrom na fitness/aerobic i te zezalice… Ivana mi je dan danas dobra prijateljica i srecno udata majka dvoje djece, sto za posljedicu ima 30 kila viska…

Biljana- olos, krala mi je olovke, a ja je volio…

Marija- isto olos…

Marina i Andrea… u njih sam se zaljubio na ekskurziju… prvo u Marinu, prva tri cetri dana, a poslije nje u Andreu… sjecam se kad smo se vracali iz Beograda, Andrea je sjedjela iza mene, zaspala je bila, a ja se okrenuo put nje i gleda je kako spava… i ona se probudi i vidi me… samo se nasmijala… kakav blam…

Mislim da je to to sto se osnovne tice…
U srednju je bila jedna Milena… glupa, ali gradjenaaaa, uhhh…

I sad dolazimo do MASE… Masa je moja prva djevojka… nije nesto lijepa bila, nije ni danas, ali je strasan lik… pametna, pametnija od mene 300 x, to me i privuklo kod nje… ostali smo u dobrim odnosima, i ako ikad budem imao cerku, nazvacu je Masa… jer je to ime prelijepo…

Emina- najvise mi se svijdelo to sto je muslimanka, ono, zabranjena ljubav i tako to…

Ivana- aoooo, kako sam se oko te djevojke zaebao… to je bilo jedno nevjerovatno stvorenje, predobra cura… sto je najjace, mislim da je bas bila zaljubljena u mene, a ja sam se sa njom sprdao… mislim, svidjela mi se ona u pocetku, ali sam odma vidio da to nije to… imao sam 18 /19 godina, tesko das am mogao i zelio da imam neke planova sa njom… a djevojka je bila savrsena, crte lica, kosa do goozice… jedina joj je mana bila sto je sitna, presitna… ja inace volim visoke djevojke, a ona metar i po, bukvalno, metar seset plafon… ali nije bila zdepasta, nego mrsavica jedna mala, na tu visinu idealno gradjena… prelijepa… udala se skoro za jednog finog momka… grdnog, ali bas postenog…

Ivana druga tj treca- samo prolazna avantura… smece od djevojke…

MILICA- e, ova djevojka zauzima posebno mjesto u mom srcu… zbog nje i ulazim na ove glupe teme… Milicu sam upoznao poslije jednog uzasnog dana na poslu, dje su me zestoko oprali bili, i to prava zdrava… izadjem ja ranije sa posla, ostavim auto i krenem pjeske put kuce… glava mi puca i naletim na neko drustvo koje 100 godina nijesam gleda… ajmo na pice, nijesam mogao da odbijem jer se radilo o ljudima sa kojima sam nekad bas blizak bio, nije bilo smisla… a meni dan, jedan od tezih u zivotu, grcevi od muke na stomak, zeludac mi se obrce, a moras na silu da se smijed … uglavnom, sa njima je bila Milica… da mogu da opisem idealnu djevojku, to bi bila ona… lice, kosa, gradja, san snova… mnogima se nije svidjela, drugovima, nekim clanovima familije, pricali mi da sam ljepsi od nje, da mogu da nadjem bolju… a ona je za mene bila savrsena… Tog dana, kad sam dozivio najvecu nepravdu u zivotu, tako se rado sjecam zbog nje… djevojka me za 10 minuta tako oraspolozila da sam na sve probleme zaboravio bio…
Ne mogu vise da kucam- imao sam osjecaj da bih za tu djevojku poginuo, ali bukvalno… tako pametna, lijepa, neiskvarena djevojka, mislio sam jednostavno da njen zivot vise vrijedi od mog… drzao sam njenu sliku na lap top, na posao sam prebacio sto na drugi kraj kancelarije da mi ko ne vidi tu sprdnju…
Prvo na sto bih pomislio kad bi oci otvorio je bila ona… i zadnje… imali smo i pjesmu… aaaaaaaaaaaaaooo blama…
Lijepo je to bilo… dok je trajalo… a trajalo je punih dva mjeseca… neka bude tri, sa prvim danima upoznavanja i cuda… i onda sam se prosto ohladio… bez ikakvog razloga… malo po malo, sve je to proslo, i poslije po godine ostala je neka ravnodusnost… vise mi nije bila prvo na sto pomislim ujutro… znala je da me smori sa pricom… pa svadja jedna, druga, dvades i treca… trt… bili smo skoro dvije godine zajedno… i tako, to je to ne znam kako da zavrsim…

Ivana mi je izgleda sudjena… eto, svi mi vele da je dobra djevojka… i stvarno jeste… iz dobre porodice, pametna, lijepa, sto bi rekli- prava za kucu- mozda je i ozenim… … da vidim prvo sto ce Boginja da mi odgovori…

Pa, recite vi meni, postoji li ta ljubav… toliko godina, djevojaka, simpatija, a samo njih par je vrijedno pomena… i ako sam samo jednom osjetio nesto nalik na ljubav… a i to je trajalo kratko… pa cemu ja to treba da se nadam ?
Smorih se sa ovom pisanijom- po mom miljenju, postoji samo ta neka zaljubljenost, koja brzo prodje… a onda ostane privrzenost, povezanost, postovanje… covjek se veze za glupa, neinteligentna stvorenja ka sto je pas, koji jede sopstvena *****, pa kako onda nece za covjeka… ali nije to ljubav… to sto te neko s vremena na vrijeme oraspolozi, to sto sa nekim progovoris dvije tri rijeci, ili se dobro kresnes - nije ni to ljubav… to se moze naci na svaki cosak… ako imate srece… ako nemate, onda vam ostaju ove vezice iz interesa…

[Bøgíñjå]

Hvali se meni bivša koleginica, poklonio joj momak telefon od 500 eura. Rekoh, znao sam da su ti mile pare. A ona kaže, nisu vala, tek toliko da ja ne moram da radim a da fino živimo. A inače je taj momak vlasnik privatne firme. Još zamalo nisam nešto pokušao s njom, bilo je hemije ali bi nam ljubav sad već mrtva bila jer sam bez posla a i centa u džep trenutno.

Sent from my Redmi Note 2 using Cafe Del Montenegro mobile app

Spasio si se ti na vrijeme.

Vjerujem da si bila magnet za površne ili si i sama upala u zamku sporednih kvaliteta. Treba naučiti prepoznati i razdvojiti one koji se 'zaljubljuju' u našu spoljašnost od onih koje privlačimo harizmom i duhom tj. našom suštinom. To se jednostavno osjeti

Svaka ti čast ako ti možeš da prepoznaš. Ljudi su danas istrenirani da rade djela po automatizmu, pa ti majčin sine prepoznaj da je sve to lažno.
Mislim da danas možeš većini dodijeliti bukvalno Oskara za glumi, na raznim životnim poljima. :applause:

[JungleBoy]

Nekad sam vjerovala da postoji, ali više ne vjerujem. Sve se danas svodi na neku korist, želju za djetetom nekog od partnera...
Ono što i izgleda kao ljubav, kad se zagrebe ispod površine shvatite da nije.

Skrati nokte d(:

[sparklica]

Ni meni to nece nikad bit jasno.
Svake 2god vezu treba mijenjat, isto kao posao

Sent from my D5803 using Cafe Del Montenegro mobile app

U dvadesetim mogu dvije godine,u tridesetim 3 mjeseca, pa onda postajes mjesecarka ) toliko je dovoljno da vidis: moze ne moze

Kako pjeva Oliver...starim, ja u ljubav vjere nemam.Ma...ljubav je jedan veliki kompromis, samo niko da se kompromituje )

[kvarni]

Ja vjerujem... i dalje... vidjecemo dokle.

[Nista]

Kao neko ko je odrsatao na bajkama, romanticnim komedijama i lijepim pricama.. koristim onu jako potcijenjenu, ponekada i omalovazavanu sposobnost uma da filtrira i manipulise sjecanjima, izvitoperi stvarnost , i oboja nesto u boju koju nam odgovara. Tako i dalje imam sliku o romanticnoj ljubavi a da bih je sacuvao od svijeta - nedostiznoj.. Mazim je, pazim i cuvam zakljucanu iza ostalih fasada koje postavljam spram stvarnosti, a sjecanja i neuspjehe, u zadnje vrijeme i svoje greske pripisujem kosmickim silama...sudbini kletoj itd, jer da nije tako bilo....... Zamisljam tamo negdje neku moju Margaritu Nikolajevnu kako me ceka, uglavnom cinim sve sto treba da ta vizija ne bi dosla u dodir sa svijetom jer mi se ponekada cini da je to jedino sto me jos uvijek stiti od toga da kao Hari ne postanem drvo.

[NHM]

Da, naravno. S vremena na vrijeme se ponekome desi.

[Bøgíñjå]

Ne, samo realnost.
Bivšeg momka sam upoznala u crkvu, i kad se izdešavaju situacije koje obesmisle značenje ljubavi, to ti nekad bude poslednja kap u prepunoj čaši.
Jednostavno sam prestala da vjerujem u ljubav... u ovom vremenu je besmisleno vjerovati.

Ništa ljepše nego kad se nasmijete na ono što ste napisali prije mjesec dana.

Onu "prepunu čašu" prospete u lice kome treba, i shvatite da pogrešan izbor nije vrijedan ni da vas pomjeri sa mjesta, a kamoli da izgubimo vjeru u ljubav.

[aLaPaCha]

Vjeruuuj u ljuuuubav u dooobru i zluuu...daj mi svoju ruku sad...

[loner]

Starim ja, a u ljubav vise vjere nemam...

[aLaPaCha]

Neka čo'če. Premlad si da već nemaš vjere u ljubav.

[Phénix]

A sta je ljubav? Nesto ili nekoga sto volis. Ja nprm volim moj madrac zato sto dobro spavam na njemu. I vjerujem mu, jer sam ga platila masu. A sto se tice ljudi, ne vjerujem im. Znam, jer ni meni se nemoze vjerovat'. Tako da sto se tice ljubav prema ljudima...pff nzm. Mislim da dodje i podje. Ali moj madrac je tu. xD

[NHM]

Ima li taj madrac garanciju na 50 godina ili tako nešto?

[Phénix]

Kad rikne, rikne. Uzecu isti.

[NHM]

Pa i on dođe i prođe. Mh, nije mu ni čudo da rikne...

[Phénix]

Kao sve...

[Ulix]

Ljudi nisu knjige, vremenom se to nauči. Ne možeš podvit stranu, ili ostavit podsjetnik na omiljenom mjestu, pa kad ti padne na pamet, kad se osjećaš usamljenim, izvadit im kičmu i otvorit tamo đe treba. Ne može se takva opsesija zvat ljubavlju.
Ljubav je uvijek tu, doduše, možda se ne poklapa sa onim kako mislimo da treba da izgleda, sa našim ambicijama, i možda najvažnije, sa onim šta podrazumijevamo imati ljubav (ljubljenog) u svom životu. Možete je poznat po znakovima koji se stalno pojavljuju, tu i tamo. Ako se prate, što je i bolje nego očekivat (ili da se desi) da vas lupi po nosu, zađe se iza kulisa svojeg života, koji tada počne da se razvija ispred vas kao matrix, sa svim svojim rutinskim pojedinostima. Vidite sebe baš onakvim kakvim jeste, i to je neizdrživo. Traže se alternative, loša scenarija, razlozi... opravdanja za takva stanja. Ok, voljen si, u ljubavi si, i odjednom cio tvoj svijet više nije isti. Niti će ikad biti. Vidio si svo veličanstvo i savršenstvo i dragocjenost, i sebe i svojeg života.
Naravno, posljedice toga su ogromne, kosmičkih razmjera. Da bi mogao da voliš, ili budeš voljen, jedan dio tebe mora da umre, da nestane. Onaj dio koji misli o trivijalnostima, o nesavršenostima i manama, o ugovorima i kompromisima sa sobom. Ušao si u živu vatru koja te sagorijeva sa kreativnošću, nježnošću, toplinom ljubaznosti i senzualnošću. Sve "mane" i sve što je lažno pretvara u pepeo.
Sad, možeš da utečeš kao pizda, a možeš i da ostaneš dok ne dovrši posao. Dok ne vidiš na koje sve načine rizikuješ otvorenošću i da svakog trenutka možeš da se prospeš u sto komada, da se ne možeš sastavit. Dok ne vidiš, da u stvari i nije ni trebalo da se sastavljaš na prvom mjestu. Dok ne vidiš da to u stvari i jeste način da se živi u ovom svijetu. Jedini vrijedan način.
Da, reklo bi se da vjerujem u ljubav.

[Nista]

Eeeee kako to zvuci komplikovanije nego sto jeste,ili kao da trebas nesto ucinjeti, znati, biti, dok ne vidis..

[cetvrti covek]

Ljubav nije samo kad volite njene vrline.......ljubav je onda kad HOCETE da trpite njene mane
A mene se nesto cini da mnogi sutnu ljubav u zadnjicu cim se pokazu PRVE mane.
Ja hocu da trpim mane moje zene (evo 20 ljeta).....jer mnogo cijenim njene vrline