Da, Akunjin je počeo pisati da bi zabavio suprugu. U nekom intervjuu je rekao da je primijetio da njegova žena nosi sa sobom knjigu korica umotanih u papir. To je bio neki detektivski roman, a ona ga je uvila jer je bilo sramota od ostalih putnika dok bi čitala putujući metroom. Naime, u sovjetskom periodu , a i prvih godina nakon njega u Rusiji se detektivski roman smatrao neozbiljnim. Posljednjih godina su se stvari drastično promijenile i detektivski žanr je itekako popularan.
Zaboravih da kažem da je Akunjin poznati ruski japanolog i prevodilac sa japanskog pa su u romanima primjetni i elementi dalekog istoka.
Zanimljivo je da se dugo nije znalo ko se krije iza pseudonima Akunjin. Sve dok pisac nije pozajmio svoje pravo prezime (Čhartišvili) sporednoj ličnosti u jednom od romana (mislim u "Žandar pik"). Tada su ga "provalili" njegovi prijatelji.
Evo i ja sam na Krunisanju. Danas sam dobio Ljubavnika smrti i Ljubavnicu smrti.
"Владај нашим грчем, крвава Русијо
царуј душом нашом, Велика Будућа"
Bookmarks