ista stvar ispred Volija, juče....dečkić od nekih desetak godina prilično nemušto pita da mu dam desetak centi da kupi nešto da jede....nijesam imala sitno ništa i kažem mu da ću mu dati kad se vratim, kad usitnim, očekujući da će me čekati kod kola pošto bi me ovi cigančići pratili i podsjećali na obećanje, ali on nije, samo je spustio glavicu i otišao u drugom pravcu....kad sam izašla potražila sam ga, niti me je jurio ponovo, niti je išta tražio a i rekla bih da je blago zaostao u mentalnom razvoju...e to me je juče baš sj***lo i cijeli sam dan bila tužna....onda vidjeh detalje onog nenormanog zločina nad trogodišnjom Anđelinom....djeca i njihova nesreća bilo čim izazvana me beskrajno rastuži....majčinska briga, ljubav i patnja takođe...mogu zaplakat bukvalno u svakom trenutku kad se prisjetim nekog gesta majke ka djetetu ili djeteta ka majci...bilo gest sreće ili nesreće...
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks