Originally Posted by
goozica
Koliko žene, ili bar ono što sam osetio kod žena, suštinski ne zanima hladna intelektualna priča već jedna otmena visokosofisticirana strasnost muškarca koja neprekidno pulsira između fantazije i realnosti.
Ništa ne odbija ženu kao ozbiljnost, teoretisanje u prazno, razbacivanje terminima, moralisanje...
Žena voli emociju, sirovu, zavodljivu, razbuktalu poput plamena, ali emociju koja pokreće.
Hladnoće se plaši, podseća je na nju samu, na samoću, bezizlaz.
Isto tako je i sa pričom koju želi da čuje. Nije joj toliko važno da li je istinita, već da li je u stanju da probudi pravu nju, da se oseti živom.
Žena je u stanju da nagradi onoga ko probudi nešto u njoj, bilo pesmom, bilo određenim gestom. Tu nema jasne logike, i nekih posebnih pravila, već samo varnica koja se dogodi ili ne dogodi...
Žena je pre svega mačka koja uživa u svakom svom pokretu, opuštena, nonšalantna, i kada je takva onda je najlepša. Onda je biće harmonije, onda je biće ljubavi.
Žena može da bude i kučka, a i gora od kučke ako se to u njoj isprovocira...
Žena želi da je izvedeš iz ovog sveta, da je ne podsećaš na njene probleme, da joj ne držiš lekcije o njoj samoj nego da je podigneš, kao dete kada držiš na rukama, i da je pustiš da se prepusti i poleti.
I naravno da se oseća sigurno, i da to vaše bude samo vaše, a ne svačije...
I naravno da se oseti posebno, i da ta posebnost bude samo njena, a ne svačija.
Žena se voli više glavom nego rukama, telo je samo instrument a prava melodija je u mislima...
I naravno opuštenost, razigranost, raspevanost...
I naravno neodoljiva ličnost koja se ne stidi onoga što jeste...
I naravno svest o trenutku, i umeće da se uživa u svemu tome...
Žena voli slobodu, ali ne totalnu, već onu u kojoj se oseća važno, potvrđeno, koju i može da oseti samo sa nekim...
Vrhunac je duboki uzdah, olakšavajući osmeh, potreba da se razbije čaša, da se peva, da se igra, da se u trenutku oseti oslobođenost od problema – kao pred toplim morem kada mu se čovek u potpunosti prepušta da ga ponese.
Muškarci bi da prilagode ženu sebi, da naprave od nje ono što ona nije, a treba je pustiti, gledati, slušati... Treba je pustiti da uživa u svojoj igri, samo takva je prava, samo takva može da se daje do kraja.
I na kraju, znaj da ne voli nečija nadmena hvalisanja, ali voli da je neko hvali.
Ne voli nečije bahaćenje, ali voli, na trenutke, i sama da bude bahata.
Voli neku posebnu vrstu moći nad muškarcem, i da se oseti važno, sigurno, bitno...
Voli još dosta toga, a najviše voli onoga ko je u stanju da voli sve to u njoj...
Bookmarks